(7) Zaštita tehničkih mjera utvrđena Direktivom 2001/29/EZ i dalje je od ključne važnosti za osiguravanje zaštite i učinkovitog ostvarivanja prava dodijeljenih autorima i drugim nositeljima prava na temelju prava Unije.
Takvu bi zaštitu trebalo zadržati osiguravajući da se korištenjem tehničkih mjera ne sprečava uživanje iznimki i ograničenja predviđenih ovom Direktivom.
Nositelji prava trebali bi imati mogućnost to osigurati dobrovoljnim mjerama.
Oni bi trebali i dalje moći slobodno odabrati odgovarajuće sredstvo kojim će korisnicima iznimaka i ograničenja predviđenih ovom Direktivom omogućiti da ih mogu iskoristiti.
Ako nema dobrovoljnih mjera, države članice trebale bi poduzeti odgovarajuće mjere u skladu s člankom 6.
stavkom 4.
prvim podstavkom Direktive 2001/29/EZ, između ostalog i ako su djela i drugi predmeti zaštite dostupni u okviru usluga na zahtjev.
- = -
(23) S ciljem olakšavanja korištenja djela i drugih predmeta zaštite u obrazovne svrhe u nizu država članica uspostavljeni su različiti aranžmani utemeljeni na provedbi iznimke ili ograničenja predviđenih u Direktivi 2001/29/EZ ili na ugovorima o licenciranju kojima su obuhvaćena daljnja korištenja.
Takvi su aranžmani obično razvijeni uzimajući u obzir potrebe obrazovnih ustanova i različite razine obrazovanja.
Iako je nužno uskladiti opseg nove obvezne iznimke ili ograničenja u pogledu digitalnih korištenja i prekograničnih nastavnih aktivnosti, aranžmani za provedbu mogu se razlikovati među državama članicama ako se njima ne ugrožava učinkovita primjena iznimke ili ograničenja ili prekogranična korištenja.
Države članice trebale bi primjerice i dalje moći slobodno zahtijevati da se korištenjem djela ili drugih predmeta zaštite poštuju moralna prava autora i izvođača.
Time bi se državama članicama trebala omogućiti nadogradnja na temelju postojećih aranžmana uspostavljenih na nacionalnoj razini.
Države članice posebno bi mogle odlučiti da će primjena iznimke ili ograničenja ovisiti, u potpunosti ili djelomično, o dostupnosti prikladnih licencija kojima su obuhvaćene barem jednaka korištenja kao ona dopuštena u okviru iznimke ili ograničenja.
Države članice trebale bi osigurati da, u slučaju kada licencije samo djelomično obuhvaćaju korištenja dopuštena u okviru iznimke ili ograničenja, sva druga korištenja i dalje podliježu iznimki ili ograničenju.
- = -
(30) Institucije kulturne baštine trebale bi imati korist od jasnog okvira za digitalizaciju i širenje, među ostalim preko granica, djela ili drugih predmeta zaštite koji se za potrebe ove Direktive smatraju nedostupnima na tržištu.
Međutim, zbog posebnih značajki zbirki djela ili drugih predmeta zaštite nedostupnih na tržištu, zajedno s količinom djela i drugih predmeta zaštite koji sudjeluju u projektima masovne digitalizacije, može biti vrlo teško dobiti prethodno odobrenje pojedinačnih nositelja prava.
To može biti posljedica, na primjer, starosti djela ili drugih predmeta zaštite, njihove ograničene tržišne vrijednosti ili činjenice da nikada nisu bila namijenjena za komercijalno korištenje ili se nisu iskorištavala u komercijalne svrhe.
Stoga je nužno osigurati mjere kojima će se olakšati određena korištenja djela ili drugih predmeta zaštite nedostupnih na tržištu koji su dio stalnih zbirki institucija kulturne baštine.
- = -
(46) S obzirom na sve veću važnost mogućnosti da se u digitalnom dobu nude fleksibilni sustavi licenciranja i na sve veće korištenje takvih sustava, države članice trebale bi moći predvidjeti mehanizme licenciranja koji organizacijama za kolektivno ostvarivanje prava omogućuju sklapanje licencija na dobrovoljnoj osnovi, bez obzira na to jesu li svi nositelji prava ovlastili dotičnu organizaciju da to učine.
Države članice trebale bi imati mogućnost zadržati i uvesti takve mehanizme u skladu sa svojim nacionalnim tradicijama, praksama ili okolnostima, podložno zaštitnim mjerama predviđenima ovom Direktivom i u skladu s pravom Unije i međunarodnim obvezama Unije.
Takvi bi mehanizmi trebali imali učinak samo na državnom području dotične države članice, osim ako je pravom Unije predviđeno drukčije.
Države članice trebale bi imati fleksibilnost u odabiru pojedine vrste mehanizma koji omogućuje proširenje licencija za djela ili druge predmete zaštite na prava nositelja prava koji nisu ovlastili organizaciju koja sklapa sporazum, pod uvjetom da je takav mehanizam u skladu s pravom Unije, uključujući pravila o kolektivnom ostvarivanju prava predviđena Direktivom 2014/26/EU.
Takvim bi se mehanizmom posebno trebalo osigurati da se članak 7.
Direktive 2014/26/EU primjenjuje na nositelje prava koji nisu članovi organizacije koja sklapa sporazum.
Takvi mehanizmi mogli bi uključivati prošireno kolektivno licenciranje, zakonske ovlasti i pretpostavke zastupanja.
Odredbe ove Direktive koje se odnose na kolektivno licenciranje ne bi trebale utjecati na postojeću mogućnost država članica da primjenjuju obvezno kolektivno ostvarivanje prava ili druge kolektivne mehanizme licenciranja s proširenim učinkom, kao što je onaj iz članka 3.
Direktive Vijeća 93/83/EEZ (12).
- = -
(48) Države članice trebale bi osigurati postojanje odgovarajućih zaštitnih mjera za zaštitu legitimnih interesa nositelja prava koji nisu ovlastili organizaciju koja nudi licenciju i da se te zaštitne mjere primjenjuju na nediskriminirajući način.
Osobito, kako bi se opravdao prošireni učinak mehanizama, takva bi organizacija, na temelju ovlaštenja nositelja prava, trebala biti dovoljno reprezentativna za sve vrste djela ili drugih predmeta zaštite i prava koja su predmet licencije.
Države članice trebale bi utvrditi zahtjeve koje treba ispuniti da bi se te organizacije smatrale dovoljno reprezentativnima, uzimajući u obzir kategoriju prava kojom upravlja organizacija, sposobnost organizacije da stvarno upravlja pravima, kreativni sektor u kojem djeluje te obuhvaća li organizacija znatan broj nositelja prava u odgovarajućoj vrsti djela ili drugih predmeta zaštite koji su dali ovlast za licenciranje relevantne vrste korištenja, u skladu s Direktivom 2014/26/EU.
Kako bi pružile pravnu sigurnost i osigurale da postoji povjerenje u mehanizme, države članice trebale bi moći odlučiti tko snosi pravnu odgovornost u pogledu korištenja koja su odobrena sporazumom o licenciji.
Svim nositeljima prava čiji se radovi iskorištavaju na temelju licencije trebalo bi zajamčiti jednako postupanje, osobito u pogledu pristupa informacijama o licenciranju i raspodjeli naknade.
Mjere informiranja trebale bi biti učinkovite tijekom cijelog trajanja licencije i ne bi trebale nametati nerazmjerno administrativno opterećenje korisnicima, organizacijama za kolektivno ostvarivanje prava ili nositeljima prava, bez potrebe za obavješćivanjem svakog nositelja prava pojedinačno.
- = -
(49) Države članice trebale bi osigurati da se svrha i opseg svake licencije odobrene kao rezultat mehanizama za kolektivno licenciranje s proširenim učinkom, kao i moguća korištenja, uvijek pažljivo i jasno definiraju u pravu ili, ako je osnovno pravo opća odredba, u praksama licenciranja koje se primjenjuju na temelju takvih općih odredaba ili u izdanim licencijama.
Mogućnost upravljanja licencijom u skladu s takvim mehanizmima također bi se trebala ograničiti na organizacije za kolektivno ostvarivanje prava koje podliježu nacionalnom pravu kojim se provodi Direktiva 2014/26/EU.
- = -
(50) S obzirom na različite tradicije i iskustva u pogledu mehanizama za kolektivno licenciranje s proširenim učinkom širom država članica i njihovu primjenjivost na nositelje prava neovisno o njihovu državljanstvu ili državi članici boravišta, važno je osigurati da postoji transparentnost i dijalog na razini Unije o praktičnom funkcioniranju takvih mehanizama, uključujući u pogledu učinkovitosti zaštitnih mjera za nositelje prava, upotrebljivosti takvih mehanizama, njihovog učinka na nositelje prava koji nisu članovi organizacije za kolektivno ostvarivanje prava ili na nositelje prava koji su državljani neke druge države članice ili koji u njoj imaju boravište, i učinka na prekogranično pružanje usluga, uključujući moguću potrebu za utvrđivanjem pravila o prekograničnom učinku tih mehanizama u okviru unutarnjeg tržišta.
Kako bi se osigurala transparentnost, Komisija bi trebala redovito objavljivati informacije o korištenju takvih mehanizama na temelju ove Direktive.
Države članice koje su uvele takve mehanizme trebale bi stoga obavijestiti Komisiju o relevantnim nacionalnim odredbama i njihovoj primjeni u praksi, uključujući o opsegu i vrstama licenciranja koje je uvedeno na temelju općih odredaba, o opsegu licenciranja i uključenim organizacijama za kolektivno ostvarenje prava.
O takvim informacijama trebalo bi raspraviti s državama članicama u kontaktnom odboru uspostavljenom člankom 12.
stavkom 3.
Direktive 2001/29/EZ.
Komisija bi trebala objaviti izvješće o korištenju takvih mehanizama u Uniji i njihovu utjecaju na licenciranje i nositelje prava, o širenju kulturnog sadržaja i o prekograničnom pružanju usluga u području kolektivnog ostvarivanja autorskog prava i srodnih prava te o utjecaju na tržišno natjecanje.
- = -
(52) Kako bi se olakšalo licenciranje prava na audiovizualna djela u okviru usluga videa na zahtjev, od država članica trebalo bi zahtijevati da predvide mehanizam za pregovaranje kojim se omogućuje strankama koje su voljne sklopiti sporazum da se oslone na pomoć nepristranog tijela ili jednog ili više posrednika.
U tu svrhu, države članice trebale bi moći osnovati novo tijelo ili se osloniti na postojeće koje ispunjava uvjete utvrđene ovom Direktivom.
Države članice trebale bi moći imenovati jedno nadležno tijelo ili posrednika ili više njih.
To bi se tijelo ili posrednici trebali sastati sa strankama i pomoći u pregovorima pružanjem stručnih, nepristranih i vanjskih savjeta.
Ako su u pregovore uključene stranke iz različitih država članica i ako se te stranke odluče osloniti na mehanizam za pregovaranje, te bi se stranke prethodno trebale dogovoriti o nadležnoj državi članici.
Tijelo ili posrednici mogli bi se sastati sa strankama kako bi olakšali početak pregovora ili tijekom pregovora kako bi olakšali sklapanje sporazuma.
Sudjelovanje u tom mehanizmu za pregovaranje i potom u sklapanju sporazuma trebali bi biti dobrovoljni i ne bi trebali utjecati na ugovornu slobodu stranaka.
Države članice trebale bi moći slobodno odlučiti o konkretnom funkcioniranju mehanizma za pregovaranje, uključujući o rokovima i trajanju pomoći tijekom pregovora te o tome tko snosi troškove.
Države članice trebale bi osigurati da administrativno i financijsko opterećenje bude razmjerno kako bi se zajamčila učinkovitost mehanizma za pregovaranje.
Države članice trebale bi poticati dijalog među reprezentativnim organizacijama, s time da im to nije obveza.
- = -
(70) Mjere koje poduzimaju pružatelji usluge dijeljenja sadržaja putem interneta u suradnji s nositeljima prava ne bi trebale dovoditi u pitanje primjenu iznimki ili ograničenja autorskog prava, uključujući osobito one kojima se jamči sloboda izražavanja korisnika.
Korisnicima bi trebalo omogućiti učitavanje i stavljanje na raspolaganje sadržaja koji stvore korisnici u posebne svrhe citiranja, kritike, osvrta, karikature, parodije ili pastiša.
To je osobito važno za potrebe uspostave ravnoteže između temeljnih prava utvrđenih u Povelji Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”), posebno slobode izražavanja i slobode umjetnosti, te prava na vlasništvo, uključujući intelektualno vlasništvo. Te iznimke i ograničenja trebali bi stoga biti obvezni kako bi se osiguralo da se korisnicima u cijeloj Uniji pruža ujednačena zaštita.
Važno je osigurati da pružatelji usluge dijeljenja sadržaja putem interneta imaju učinkovit pritužbeni mehanizam i mehanizam pravne zaštite radi potpore korištenja u te posebne svrhe.
- = -
(77) Pri provedbi obveze transparentnosti predviđene u ovoj Direktivi države članice trebale bi uzeti u obzir posebnosti različitih sektora sadržaja, kao što su one u glazbenom sektoru, audiovizualnom sektoru i izdavačkom sektoru, a svi relevantni dionici trebali bi biti uključeni u odlučivanje o takvim obvezama za pojedini sektor.
Prema potrebi, trebalo bi također uzeti u obzir važnost doprinosa autora i izvođača za cjelokupno djelo ili izvedbu.
Kolektivno pregovaranje trebalo bi se smatrati kao mogućnost za relevantne dionike da postignu sporazum u pogledu transparentnosti.
Takvim bi se sporazumima autorima i izvođačima trebala osigurati ista razina transparentnosti kao minimalni zahtjevi predviđeni ovom Direktivom ili viša razina transparentnosti.
Kako bi se omogućila prilagodba postojećih praksi izvješćivanja obvezi transparentnosti, trebalo bi predvidjeti prijelazno razdoblje.
Ne bi trebalo biti potrebno primjenjivati obvezu transparentnosti u pogledu ugovora sklopljenih između nositelja prava i organizacija za kolektivno ostvarivanje prava, neovisnih upravljačkih tijela ili drugih subjekata koji podliježu nacionalnim pravilima za provedbu Direktive 2014/26/EU jer se na te organizacije ili tijela već primjenjuju obveze transparentnosti iz članka 18.
Direktive 2014/26/EU. Članak 18.
Direktive 2014/26/EU primjenjuje se na organizacije koje upravljaju autorskim pravom ili srodnim pravima u ime više nositelja prava u svrhu ostvarivanja kolektivne koristi za nositelje.
Ipak, ugovori sklopljeni pojedinačno između nositelja prava i njihovih ugovornih partnera koji djeluju u vlastitom interesu trebali bi podlijegati obvezi transparentnosti predviđenoj u ovoj Direktivi.
- = -