Diritto d'autore 2019/0790 HR

1. Ovom Direktivom utvrđuju se pravila čiji je cilj daljnje usklađivanje prava Unije koje se primjenjuje na autorsko pravo i srodna prava u okviru unutarnjeg tržišta, uzimajući u obzir osobito digitalna i prekogranična korištenja zaštićenog sadržaja. Njome se također utvrđuju pravila o iznimkama i ograničenjima autorskog prava i srodnih prava, o olakšavanju licenciranja te pravila čiji je cilj osigurati tržište za iskorištavanje djela i drugih predmeta zaštite koje dobro funkcionira.

2. Osim u slučajevima iz članka 24., ova Direktiva ostavlja netaknutima i ni na koji način ne utječe na postojeća pravila utvrđena u direktivama koje su trenutačno na snazi u tom području, posebno direktivama 96/9/EZ, 2000/31/EZ, 2001/29/EZ, 2006/115/EZ, 2009/24/EZ, 2012/28/EU i 2014/26/EU.

Članak 12.

Kolektivno licenciranje s proširenim učinkom

1. Države članice mogu predvidjeti, u mjeri u kojoj se to odnosi na korištenje na njihovu državnom području i podložno zaštitnim mjerama predviđenima u ovom članku, ako organizacija za kolektivno ostvarivanje prava na koju se primjenjuju nacionalna pravila o provedbi Direktive 2014/26/EU u skladu sa svojim ovlastima dobivenima od nositelja prava sklopi ugovor o licenciranju za iskorištavanje djela ili drugih predmeta zaštite:

(a)	da se taj ugovor može proširiti kako bi se primjenjivao na prava nositelja prava koji nisu ovlastili tu organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava da ih zastupa u obliku prijenosa prava, licencije ili bilo koje druge vrste ugovornog odnosa; ili

(b)	da, kada je riječ o takvom ugovoru, organizacija ima zakonsku ovlast ili se pretpostavlja da zastupa nositelje prava koji nisu u tom smislu ovlastili organizaciju.

2. Države članice osiguravaju da se mehanizam licenciranja iz stavka 1. primjenjuje samo u dobro utvrđenim područjima korištenja u kojima je dobivanje odobrenja od nositelja prava na pojedinačnoj osnovi obično zahtjevno i nepraktično do te mjere da dobivanje traženog licenciranja nije vjerojatno zbog prirode korištenja ili vrsta dotičnih djela ili drugih predmeta zaštite te osiguravaju da takav mehanizam licenciranja štiti legitimne interese nositelja prava.

3. Za potrebe stavka 1., države članice predviđaju sljedeće zaštitne mjere:

(a)	organizacija za kolektivno ostvarivanje prava je, na temelju svojih ovlasti, dovoljno reprezentativna za nositelje prava u relevantnoj vrsti djela ili drugih predmeta zaštite i prava koja su predmet licencije, za relevantnu državu članicu;

(b)	svim nositeljima prava jamči se jednako postupanje, između ostalog i u pogledu uvjeta licencije;

(c)	nositelji prava koji nisu ovlastili organizaciju koja odobrava licenciju mogu u bilo kojem trenutku jednostavno i djelotvorno isključiti svoja djela ili druge predmete zaštite iz mehanizma licenciranja uspostavljenog u skladu s ovim člankom; i

(d)

poduzimaju se odgovarajuće mjere informiranja, s početkom dovoljno rano prije nego što se djela ili drugi predmeti zaštite počnu koristiti na temelju licencije, radi obavješćivanja nositelja prava o mogućnosti da organizacija za kolektivno ostvarivanje prava licencira djela ili druge predmete zaštite, o licenciranju koje se provodi u skladu s ovim člankom te o mogućnostima koje su dostupne nositeljima prava kako je navedeno u točki (c). Mjere informiranja moraju biti učinkovite bez potrebe za obavješćivanjem svakog nositelja prava pojedinačno.

4. Ovaj članak ne utječe na primjenu mehanizama kolektivnog licenciranja s proširenim učinkom u skladu s drugim odredbama prava Unije, uključujući odredbe koje dopuštaju iznimke ili ograničenja.

Ovaj se članak ne primjenjuje na obvezno kolektivno ostvarivanje prava.

Članak 7. Direktive 2014/26/EU primjenjuje se na mehanizam licenciranja iz ovog članka.

5. Ako država članica u svojem nacionalnom pravu predvidi mehanizam licenciranja u skladu s ovim člankom, ta država članica obavješćuje Komisiju o području primjene odgovarajućih nacionalnih odredbi, o svrhama i vrstama licencija koje se mogu uvesti u skladu s tim odredbama, o podacima za kontakt organizacija koje izdaju licencije u skladu s tim mehanizmom licenciranja te o načinima na koje se mogu dobiti informacije o licenciranju i mogućnostima koje su dostupne nositeljima prava iz stavka 3. točke (c). Komisija objavljuje te podatke.

6. Na temelju informacija primljenih u skladu sa stavkom 5. ovog članka i rasprava u kontaktnom odboru uspostavljenom u članku 12. stavku 3. Direktive 2001/29/EZ Komisija do 10. travnja 2021. Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o korištenju mehanizama licenciranja iz stavka 1. ovog članka u Uniji, o njihovu utjecaju na licenciranje i nositelje prava, uključujući nositelje prava koji nisu članovi organizacije koja odobrava licencije ili koji su državljani druge države članice ili imaju boravište u drugoj državi članici, o njihovoj djelotvornosti u olakšavanju širenja kulturnog sadržaja i njihovu utjecaju na unutarnje tržište, uključujući prekogranično pružanje usluga i tržišno natjecanje. Tom izvješću prilaže se, prema potrebi, zakonodavni prijedlog, uključujući u pogledu prekograničnog učinka takvih nacionalnih mehanizama.

POGLAVLJE 3.

Pristup audiovizualnim djelima na platformama za video na zahtjev i njihova dostupnost

Članak 15.

Zaštita informativnih publikacija u pogledu internetskih korištenja

1. Države članice osiguravaju izdavačima informativnih publikacija s poslovnim nastanom u jednoj od država članica prava iz članka 2. i članka 3. stavka 2. Direktive 2001/29/EZ za internetsko korištenje njihovih informativnih publikacija od strane pružatelja usluga informacijskog društva.

Prava predviđena u prvom podstavku ne primjenjuju se na privatno i nekomercijalno korištenje informativnih publikacija od strane pojedinačnih korisnika.

Zaštita dodijeljena u skladu s prvim podstavkom ne primjenjuje se na radnje stavljanja poveznica.

Prava predviđena u prvom podstavku ne primjenjuju se na korištenje pojedinačnih riječi ili vrlo kratkih isječaka iz informativne publikacije.

2. Prava predviđena u stavku 1. ostavljaju netaknutima i ni na koji način ne utječu na prava autora i drugih nositelja prava predviđena u pravu Unije, u pogledu djela i drugih predmeta zaštite uključenih u informativnu publikaciju. Na prava predviđena stavkom 1. ne može se pozvati u odnosu na te autore i druge nositelje prava, a posebno ih se tim pravima ne može lišiti prava na iskorištavanje svojih djela i drugih predmeta zaštite neovisno o informativnim publikacijama u koja su ona uključena.

Ako je djelo ili drugi predmet zaštite uključen u informativnu publikaciju na temelju neisključive licencije, na prava predviđena stavkom 1. ne može se pozvati kako bi se zabranilo korištenje drugim ovlaštenim korisnicima. Na prava predviđena stavkom 1. ne može se pozvati kako bi se zabranilo korištenje djela ili drugih predmeta zaštite za koje je zaštita istekla.

3. Članci od 5. do 8. Direktive 2001/29/EZ, Direktiva 2012/28/EU i Direktiva (EU) 2017/1564 Europskog parlamenta i Vijeća (19) primjenjuju se mutatis mutandis u pogledu prava predviđenih u stavku 1. ovog članka.

4. Prava predviđena u stavku 1. istječu dvije godine nakon objave informativne publikacije. Taj se rok izračunava od 1. siječnja godine koja slijedi nakon datuma objave te informativne publikacije.

Stavak 1. ne primjenjuje se na informativne publikacije koje su prvi put objavljene prije 6. lipnja 2019.

5. Države članice predviđaju da autori djela uključenih u informativne publikacije dobivaju odgovarajući udio prihoda koji izdavači informativnih publikacija primaju za korištenje njihovih informativnih publikacija od strane pružatelja usluga informacijskog društva.

Članak 18.

Načelo odgovarajuće i razmjerne naknade

1. Države članice osiguravaju da, ako autori i izvođači licenciraju ili prenose svoja isključiva prava za iskorištavanje svojih djela ili drugih predmeta zaštite, oni imaju pravo primiti odgovarajuću i razmjernu naknadu.

2. U provedbi načela utvrđenog u stavku 1. u nacionalnom pravu države članice mogu slobodno koristiti različite mehanizme i uzimaju u obzir načelo ugovorne slobode te pravednu ravnotežu između prava i interesa.

Članak 19.

Obveza transparentnosti

1. Države članice osiguravaju da autori i izvođači redovito, a najmanje jedanput godišnje, i uzimajući u obzir posebnosti svakog sektora, primaju ažurirane, relevantne i sveobuhvatne informacije o iskorištavanju svojih djela i izvedbi od onih strana kojima su licencirali ili na koje su prenijeli svoja prava ili njihovih pravnih sljednika, posebno u pogledu načina iskorištavanja, svih ostvarenih prihoda i naknade koju trebaju primiti.

2. Države članice osiguravaju da, ako se prava iz stavka 1. naknadno licenciraju, autori i izvođači ili njihovi predstavnici na svoj zahtjev od podlicenciranih stjecatelja licencije primaju dodatne informacije ako njihov prvi ugovorni partner ne posjeduje sve informacije koje bi bile potrebne u svrhe iz stavka 1.

Ako oni zatraže te dodatne informacije, prvi ugovorni partner autora i izvođača dostavlja informacije o identitetu tih podlicenciranih stjecatelja licencije.

Države članice mogu predvidjeti da svi zahtjevi podlicenciranim stjecateljima licencije u skladu s prvim podstavkom budu izravno ili neizravno upućeni posredstvom ugovornog partnera autora ili izvođača.

3. Obveza utvrđena u stavku 1. mora biti razmjerna i učinkovita kako bi se osigurala visoka razina transparentnosti u svakom sektoru. Države članice mogu predvidjeti da je u propisno opravdanim slučajevima u kojima bi administrativno opterećenje iz stavka 1. postalo nerazmjerno s obzirom na prihode ostvarene iskorištavanjem djela ili izvedbe, obveza ograničena na vrste i razinu informacija koje se u takvim slučajevima mogu razumno očekivati.

4. Države članice mogu odlučiti da se obveza utvrđena u stavku 1. ovog članka ne primjenjuje kada doprinos autora ili izvođača nije znatan u odnosu na ukupno djelo ili izvedbu, osim ako autor ili izvođač pokaže da mu je informacija potrebna za ostvarivanje njegovih prava iz članka 20. stavka 1. i zatraži informacije u tu svrhu.

5. Države članice mogu predvidjeti da se na sporazume na koje se primjenjuju kolektivni ugovori ili koji se temelje na kolektivnim ugovorima primjenjuju pravila o transparentnosti relevantnog kolektivnog ugovora, pod uvjetom da ta pravila ispunjavaju kriterije predviđene u stavcima od 1. do 4.

6. Ako se primjenjuje članak 18. Direktive 2014/26/EU, obveza utvrđena u stavku 1. ovog članka ne primjenjuje se na sporazume koje su sklopili subjekti definirani u članku 3. točkama (a) i (b) te direktive ili drugi subjekti koji podliježu nacionalnim pravilima za provedbu te direktive.

Članak 20.

Mehanizam za prilagodbu ugovora

1. Države članice osiguravaju, ako ne postoji primjenjiv kolektivni ugovor kojim se predviđa mehanizam usporediv onome koji je utvrđen u ovom članku, da autori i izvođači ili njihovi predstavnici imaju pravo zatražiti dodatnu, odgovarajuću i pravičnu naknadu od strane s kojom su sklopili ugovor za iskorištavanje prava ili pravnih sljednika takve strane kada se izvorno dogovorena naknada pokaže nerazmjerno niska u usporedbi sa svim naknadnim relevantnim prihodima ostvarenima iskorištavanjem djela ili izvedbi.

2. Stavak 1. ovog članka ne primjenjuje se na ugovore koje su sklopili subjekti definirani u članku 3. točkama (a) i (b) Direktive 2014/26/EU ili drugi subjekti koji već podliježu nacionalnim pravilima za provedbu te direktive.

Članak 22.

Pravo na opoziv

1. Države članice osiguravaju da u slučaju kada je autor ili izvođač licencirao ili prenio isključiva prava na djelo ili drugi predmet zaštite, on može u cijelosti ili djelomično opozvati licenciju ili prijenos prava ako nije došlo do iskorištavanja tog djela ili drugog predmeta zaštite.

2. Posebne odredbe u pogledu mehanizma opoziva predviđenog u stavku 1. mogu se predvidjeti u nacionalnom pravu uzimajući u obzir sljedeće:

(a)	posebnosti različitih sektora te različite vrste djela i izvedbi; i

(b)	ako djelo ili drugi predmet zaštite sadržava doprinos više od jednog autora ili izvođača, relativnu važnost pojedinačnih doprinosa i legitimne interese svih autora i izvođača na koje utječe primjena mehanizma opoziva od strane pojedinačnog autora ili izvođača.

Države članice mogu iz primjene mehanizma opoziva isključiti djela ili druge predmete zaštite ako takva djela ili drugi predmeti zaštite obično sadržavaju doprinose nekoliko autora ili izvođača.

Države članice mogu predvidjeti da se mehanizam opoziva može primjenjivati samo u određenom vremenskom okviru, ako je takvo ograničenje opravdano posebnostima sektora ili vrste djela ili drugog predmeta zaštite o kojem se radi.

Države članice mogu predvidjeti mogućnost da autori ili izvođači umjesto opoziva licencije ili prijenosa prava prekinu isključivost ugovora.

3. Države članice predviđaju da se opoziv predviđen stavkom 1. može primijeniti tek nakon razumnog razdoblja nakon sklapanja sporazuma o licenciranju ili prijenosa prava. Autor ili izvođač o tome obavješćuje osobu kojoj su licencirana ili prenesena prava te određuje odgovarajući rok do kojeg je moguće iskorištavanje licenciranih ili prenesenih prava. Nakon isteka tog roka autor ili izvođač mogu se umjesto opoziva licencije ili prijenosa prava odlučiti i na prekidanje isključivosti ugovora.

4. Stavak 1. ne primjenjuje se ako je neiskorištavanje uglavnom rezultat okolnosti za koje se razumno može očekivati da ih autor ili izvođač mogu ispraviti.

5. Države članice mogu predvidjeti da je svaka ugovorna odredba koja odstupa od mehanizma opoziva predviđenog u stavku 1. izvršiva samo ako se temelji na kolektivnom ugovoru.

whereas

(6) Iznimkama i ograničenjima predviđenima ovom Direktivom nastoji se ostvariti pravedna ravnoteža između prava i interesa autora i drugih nositelja prava, s jedne strane, i korisnika, s druge strane.
One se mogu primjenjivati samo u određenim posebnim slučajevima koji nisu u suprotnosti s uobičajenim iskorištavanjem djela ili drugih predmeta zaštite i kojima se nerazumno ne dovode u pitanje zakoniti interesi nositelja prava.

- = -

(51) Usluge videa na zahtjev mogle bi imati odlučujuću ulogu u širenju audiovizualnih djela u Uniji.
Međutim, dostupnost takvih djela, osobito europskih djela, u okviru usluga videa na zahtjev i dalje je ograničena.
Ugovore o internetskom iskorištavanju takvih djela može biti teško sklopiti zbog pitanja povezanih s licenciranjem prava.
Takva pitanja mogla bi se pojaviti, na primjer, kada nositelj prava za određeno područje ima slab ekonomski poticaj za iskorištavanje djela putem interneta i ne izdaje licencije ili zadržava prava na objavu na internetu, što može dovesti do toga da audiovizualna djela nisu dostupna u okviru usluga videa na zahtjev.
Drugi problemi mogli bi biti povezani s mogućnostima iskorištavanja.

- = -

(73) Naknada autorima i izvođačima trebala bi biti primjerena i razmjerna stvarnoj ili potencijalnoj gospodarskoj vrijednosti licenciranih ili prenesenih prava, uzimajući u obzir doprinos autora ili izvođača ukupnom djelu ili drugim predmetima zaštite kao i sve druge okolnosti slučaja, kao što su tržišne prakse ili stvarno iskorištavanje djela.
I paušalni iznos može biti razmjerna naknada, ali to ne bi trebalo biti pravilo. Države članice trebale bi moći slobodno definirati posebne slučajeve kada se primjenjuju paušalni iznosi, uzimajući u obzir posebnosti svakog sektora.
Države članice trebale bi moći slobodno provoditi načelo primjerene i razmjerne naknade putem različitih postojećih ili nedavno uvedenih mehanizama, koji bi mogli uključivati kolektivno pregovaranje i druge mehanizme, pod uvjetom da su ti mehanizmi usklađeni s primjenjivim pravom Unije.

- = -

(74) Autorima i izvođačima potrebne su informacije za ocjenjivanje gospodarske vrijednosti onih njihovih prava koja su usklađena na temelju prava Unije.
To je posebno slučaj kada fizičke osobe izdaju licenciju ili prijenos prava u svrhu iskorištavanja uz naknadu.
Ta potreba ne postoji kada iskorištavanje prestane ili kada autor ili izvođač odobri licenciju široj javnosti bez naknade.

- = -

(75) Budući da su autori i izvođači često u lošijem ugovornom položaju kada odobravaju licencije ili prenose svoja prava, potrebne su im informacije na temelju kojih mogu ocjenjivati trajnu gospodarsku vrijednost svojih prava u odnosu na naknadu koju su primili za svoju licenciju ili prijenos, ali često se suočavaju s nedostatkom transparentnosti.
Stoga je razmjena odgovarajućih i točnih informacija njihovih ugovornih partnera ili pravnih sljednika važna za transparentnost i ravnotežu sustava kojim se uređuju naknade za autore i izvođače.
Te bi informacije trebale biti ažurirane kako bi se omogućio pristup najnovijim podacima, relevantne za iskorištavanje djela ili izvedbe, te sveobuhvatne tako da obuhvaćaju sve izvore prihoda relevantne za određeni slučaj, uključujući, ako je primjenjivo, prihode od prodaje robe.
Sve dok je iskorištavanje u tijeku ugovorni partneri autora i izvođača trebali bi im pružati informacije o svim načinima iskorištavanja i svim relevantnim prihodima ostvarenima širom svijeta, i to bi trebali činiti s redovitošću koja je primjerena za relevantni sektor, ali najmanje jedanput godišnje.
Informacije bi se trebale pružati na način koji je razumljiv autoru ili izvođaču te bi trebale omogućiti učinkovitu procjenu gospodarske vrijednosti dotičnih prava.
Obveza transparentnosti trebala bi se ipak primjenjivati samo ako je riječ o pravima relevantnima za autorsko pravo. Obrada osobnih podataka, kao što su podaci za kontakt i podaci o naknadama, koji su potrebni za informiranje autora i izvođača u pogledu iskorištavanja njihovih djela i izvedbi, trebala bi se provoditi u skladu s člankom 6.
stavkom 1.
točkom (c) Uredbe (EU) 2016/679.

- = -

(76) Kako bi se osiguralo da autori i izvođači dobivaju odgovarajuće informacije u vezi s iskorištavanjem i onda kada druge ugovorne stranke imaju podlicencirano pravo na iskorištavanje, ovom se Direktivom ovlašćuje autore i izvođače da, u slučajevima kada je prva ugovorna strana dostavila njoj dostupne informacije koje ipak nisu dovoljne za procjenu gospodarske vrijednosti njihovih prava, zatraže dodatne relevantne informacije o iskorištavanju prava.
Taj bi zahtjev trebalo podnositi izravno podlicenciranim stjecateljima licencije ili putem ugovornih partnera autora i izvođača.
Autori i izvođači i njihovi ugovorni partneri trebali bi se moći dogovoriti da informacije koje dijele ostanu povjerljive, no pritom bi autori i izvođači uvijek trebali moći koristiti zajedničke informacije u svrhu ostvarivanja prava iz ove Direktive.
Države članice trebale bi imati mogućnost da u skladu s pravom Unije predvide dodatne mjere kako bi osigurale transparentnost za autore i izvođače.

- = -

(78) Određeni ugovori za iskorištavanje prava usklađeni na razini Unije dugog su trajanja i autori i izvođači imaju ograničene mogućnosti ponovnog pregovaranja o tim ugovorima s njihovim ugovornim partnerima ili njihovim pravnim sljednicima u slučaju da se gospodarska vrijednost prava pokaže znatno višom nego što je prvotno procijenjeno. U skladu s tim, ne dovodeći u pitanje pravo primjenjivo na ugovore u državama članicama, trebalo bi predvidjeti mehanizam za prilagodbu naknade za slučajeve kada izvorno dogovorena naknada u skladu s licencijom ili prijenosom prava evidentno postane nerazmjerno niska u usporedbi s povezanim prihodima koji nastaju naknadnim iskorištavanjem djela ili fiksacijom izvedbe od strane ugovornih partnera autora ili izvođača.
Za procjenu toga je li naknada nerazmjerno niska trebalo bi uzeti u obzir sve prihode relevantne za taj slučaj, uključujući, ako je primjenjivo, prihode od prodaje robe.
Pri procjeni situacije trebale bi se uzeti u obzir posebne okolnosti svakog slučaja, uključujući doprinos autora ili izvođača, te posebnosti i prakse povezane s nadoknadom različitih sektora sadržaja kao i činjenica temelji li se ugovor na kolektivnom ugovoru.
Predstavnici autora i izvođača propisno ovlašteni u skladu s nacionalnim pravom u skladu s pravom Unije trebali bi moći pružiti pomoć jednom autoru ili izvođaču ili više njih u odnosu na zahtjeve za prilagodbu ugovora, uzimajući u obzir i interese drugih autora ili izvođača, prema potrebi.

- = -

(80) Kada autori i izvođači licenciraju ili prenose svoja prava, očekuju da će se njihova djela ili izvedbe iskorištavati.
Međutim, može se dogoditi da se djela ili izvedbe za koje su prava prenesena ili licencirana uopće ne iskorištavaju.
Kada se prenose isključiva prava, autori i izvođači ne mogu se obratiti drugom partneru radi iskorištavanja njihovih djela ili izvedbi.
U takvom bi slučaju nakon isteka razumnog roka autori i izvođači trebali imati mogućnost koristiti se mehanizmom za opoziv prava, čime bi im se omogućio prijenos prava ili licencije za prava na drugu osobu.
Budući da se iskorištavanje djela ili izvedbi može razlikovati ovisno o sektoru, trebalo bi na nacionalnoj razini utvrditi posebne mjere kako bi se u obzir uzele posebnosti sektora, kao što je audiovizualni sektor, ili posebnosti djela ili izvedbi, osobito utvrđivanjem okvira za pravo na opoziv.
Kako bi se zaštitili legitimni interesi stjecatelja licencije i prava te spriječile zlouporabe, a uzimajući u obzir da je potrebno određeno vrijeme prije nego što se djelo ili izvedba doista počne iskorištavati, autori i izvođači trebali bi moći ostvariti pravo opoziva prava podložno određenim postupovnim uvjetima i tek nakon određenog razdoblja nakon sklapanja ugovora o licenciranju ili ugovora o prijenosu prava.
Države članice trebale bi moći uređivati pravo na opoziv u slučaju djela ili izvedbi koji uključuju više autora ili izvođača, uzimajući u obzir relativnu važnost pojedinačnih doprinosa.

- = -

keyboard_tab Diritto d'autore 2019/0790 HR

Diritto d'autore 2019/0790 HR