search


keyboard_tab Digital Market Act 2022/1925 HR

BG CS DA DE EL EN ES ET FI FR GA HR HU IT LV LT MT NL PL PT RO SK SL SV print pdf

2022/1925 HR cercato: 'najkasnije' . Output generated live by software developed by IusOnDemand srl


expand index najkasnije:


whereas najkasnije:


definitions:


cloud tag: and the number of total unique words without stopwords is: 747

 

Članak 3.

Utvrđivanje statusa nadzornika pristupa

1.   Poduzetniku se utvrđuje status nadzornika pristupa ako:

(a)

ima znatan utjecaj na unutarnje tržište;

(b)

pruža osnovnu uslugu platforme koja je važna točka pristupa putem koje poslovni korisnici dolaze do krajnjih korisnika; i

(c)

ima čvrst i trajan položaj u području svojeg poslovanja ili je predvidivo da će takav položaj imati u bliskoj budućnosti.

2.   Pretpostavlja se da poduzetnik ispunjava zahtjeve iz stavka 1.:

(a)

u pogledu stavka 1. točke (a), ako ostvaruje godišnji prihod na razini Unije jednak ili veći od 7,5 milijardi EUR tijekom svake od posljednje tri financijske godine ili ako je njegova prosječna tržišna kapitalizacija ili jednakovrijedna fer tržišna vrijednost iznosila najmanje 75 milijardi EUR u posljednjoj financijskoj godini te ako pruža istu osnovnu uslugu platforme u najmanje trima državama članicama;

(b)

u pogledu stavka 1. točke (b), ako pruža osnovnu uslugu platforme koja u posljednjoj financijskoj godini ima najmanje 45 milijuna mjesečno aktivnih krajnjih korisnika koji imaju poslovni nastan ili se nalaze u Uniji te najmanje 10 000 godišnje aktivnih poslovnih korisnika koji imaju poslovni nastan u Uniji, što je utvrđeno i izračunano u skladu s metodologijom i pokazateljima utvrđenima u Prilogu;

(c)

u pogledu stavka 1. točke (c), ako su pragovi iz točke (b) ovog stavka dosegnuti u svakoj od zadnjih triju financijskih godina.

3.   Ako poduzetnik koji pruža osnovne usluge platforme dosegne sve pragove iz stavka 2., o tome obavješćuje Komisiju bez odgode i u svakom slučaju u roku od dva mjeseca nakon što se ti pragovi dosegnu i dostavlja joj relevantne informacije utvrđene u stavku 2. Ta obavijest uključuje relevantne informacije utvrđene u stavku 2. za svaku od osnovnih usluga platforme poduzetnika koji doseže pragove iz stavka 2. točke (b). Kad god dodatna osnovna usluga platforme koju pruža poduzetnik za kojeg je prethodno utvrđen status nadzornika pristupa dosegne pragove iz stavka 2. točaka (b) i (c), taj poduzetnik o tome obavješćuje Komisiju u roku od dva mjeseca nakon što se dosegnu ti pragovi.

Ako poduzetnik koji pruža osnovnu uslugu platforme ne obavijesti Komisiju na temelju prvog podstavka ovog stavka te u roku koji je odredila Komisija u zahtjevu za informacije na temelju članka 21. ne dostavi sve relevantne informacije koje su Komisiji potrebne da za dotičnog poduzetnika utvrdi status nadzornika pristupa na temelju stavka 4. ovog članka, Komisija i dalje ima pravo da, na temelju informacija kojima raspolaže, utvrdi status nadzornika pristupa za tog poduzetnika.

Ako poduzetnik koji pruža osnovne usluge platforme postupi u skladu sa zahtjevom za informacije na temelju drugog podstavka ovog stavka ili ako se informacije dostave nakon isteka roka iz tog podstavka, Komisija primjenjuje postupak utvrđen u stavku 4.

4.   Komisija bez nepotrebne odgode i najkasnije u roku od 45 radnih dana nakon primitka potpunih informacija iz stavka 3. utvrđuje status nadzornika pristupa za poduzetnika koji pruža osnovne usluge platforme koji doseže sve pragove iz stavka 2.

5.   Poduzetnik koji pruža osnovne usluge platforme svojoj obavijesti može priložiti dovoljno potkrijepljene argumente kako bi dokazao da, zbog okolnosti u kojima se pruža relevantna osnovna usluga platforme, iznimno ne ispunjava zahtjeve iz stavka 1., iako doseže sve pragove iz stavka 2.

Ako smatra da argumenti koje je poduzetnik koji pruža osnovne usluge platforme podnio na temelju prvog podstavka nisu dovoljno potkrijepljeni zato što se njima očito ne dovode u pitanje pretpostavke utvrđene u stavku 2. ovog članka, Komisija može odbiti te argumente u roku iz stavka 4., a da ne primijeni postupak utvrđen u članku 17. stavku 3.

Ako poduzetnik koji pruža osnovne usluge platforme podnese takve dovoljno potkrijepljene argumente kojima se očito dovode u pitanje pretpostavke iz stavka 2. ovog članka, Komisija može pokrenuti postupak utvrđen u članku 17. stavku 3. u roku iz stavka 4. ovog članka, neovisno o prvom podstavku ovog stavka.

Ako zaključi da poduzetnik koji pruža osnovne usluge platforme nije uspio dokazati da relevantne osnovne usluge platforme koje pruža ne ispunjavaju zahtjeve iz stavka 1. ovog članka, Komisija tom poduzetniku utvrđuje status nadzornika pristupa u skladu s postupkom utvrđenim u članku 17. stavku 3.

6.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 49. kako bi dopunila ovu Uredbu određivanjem metodologije kojom se utvrđuje jesu li dosegnuti kvantitativni pragovi utvrđeni u stavku 2. ovog članka te kako bi, prema potrebi, redovito prilagođavala tu metodologiju tržišnom i tehnološkom razvoju.

7.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 49. kako bi izmijenila ovu Uredbu ažuriranjem metodologije i popisa pokazatelja utvrđenih u Prilogu.

8.   Komisija za svakog poduzetnika koji pruža osnovne usluge platforme koji ispunjava svaki od zahtjeva iz stavka 1. ovog članka, ali ne doseže svaki prag iz stavka 2. ovog članka, utvrđuje status nadzornika pristupa u skladu s postupkom utvrđenim u članku 17.

U tu svrhu Komisija uzima u obzir neke ili sve sljedeće elemente, u mjeri u kojoj su relevantni za razmatranog poduzetnika koji pruža osnovne usluge platforme:

(a)

veličinu, uključujući prihod i tržišnu kapitalizaciju, poslovanje i položaj tog poduzetnika;

(b)

broj poslovnih korisnika koji se koriste osnovnom uslugom platforme kako bi došli do krajnjih korisnika i broj krajnjih korisnika;

(c)

mrežne učinke i prednosti koje se ostvaruju na temelju podataka, posebno u vezi s pristupom tog poduzetnika osobnim i neosobnim podacima te prikupljanjem tih podataka ili analitičkim sposobnostima;

(d)

sve učinke razmjera i opsega od kojih poduzetnik ima koristi, među ostalim s obzirom na podatke te, ako je relevantno, njegovo poslovanje izvan Unije;

(e)

ovisnost poslovnog korisnika ili krajnjeg korisnika, uključujući troškove zamjene i pristranost u ponašanju, čime se smanjuje mogućnost poslovnih korisnika i krajnjih korisnika da izvrše zamjenu ili se paralelno povezuju na više platformi za istu svrhu;

(f)

konglomeratnu korporativnu strukturu ili vertikalnu integraciju tog poduzetnika, koje, primjerice, tom poduzetniku omogućuju unakrsno subvencioniranje, kombiniranje podataka iz različitih izvora ili iskorištavanje prednosti njegova položaja; ili

(g)

ostala strukturna obilježja poslovanja ili usluge.

Komisija pri provedbi svoje procjene na temelju ovog stavka uzima u obzir predvidivi razvoj u odnosu na elemente navedene u drugom podstavku, uključujući sve planirane koncentracije koje uključuju drugog poduzetnika koji pruža osnovne usluge platforme ili bilo koju drugu uslugu u digitalnom sektoru ili omogućuje prikupljanje podataka.

Ako poduzetnik koji pruža osnovnu uslugu platforme ne doseže kvantitativne pragove iz stavka 2. i u bitnom ne postupa u skladu s Komisijinim istražnim mjerama te ako to nepostupanje traje i nakon što je taj poduzetnik pozvan da u razumnom roku postupi u skladu s mjerama i dostavi očitovanja, Komisija na temelju činjenica koje su joj dostupne može za tog poduzetnika utvrditi status nadzornika pristupa.

9.   Za svakog poduzetnika za kojeg je utvrđen status nadzornika pristupa na temelju stavka 4. ili 8. Komisija u odluci o utvrđivanju statusa navodi relevantne osnovne usluge platforme koje se pružaju u okviru tog poduzetnika i koje su pojedinačno važna točka pristupa putem koje poslovni korisnici dolaze do krajnjih korisnika iz stavka 1. točke (b).

10.   Nadzornik pristupa dužan je uskladiti se s obvezama utvrđenima u člancima 5., 6. i 7. u roku od šest mjeseci nakon što je osnovna usluga platforme navedena u odluci o utvrđivanju statusa u skladu sa stavkom 9. ovog članka.

Članak 9.

Suspenzija

1.   Ako nadzornik pristupa u obrazloženom zahtjevu dokaže da bi se usklađivanjem s određenom obvezom utvrđenom u članku 5., 6. ili 7. za osnovnu uslugu platforme navedenu u odluci o utvrđivanju statusa u skladu s člankom 3. stavkom 9. zbog izvanrednih okolnosti izvan njegove kontrole ugrozila gospodarska održivost njegova poslovanja u Uniji, Komisija može donijeti provedbeni akt kojim utvrđuje svoju odluku da iznimno, u cijelosti ili djelomično suspendira određenu obvezu iz tog obrazloženog zahtjeva („odluka o suspenziji”). Komisija u tom provedbenom aktu obrazlaže svoju odluku o suspenziji navođenjem iznimnih okolnosti kojima se opravdava suspenzija. Taj provedbeni akt ograničen je samo na mjeru i trajanje potrebne za otklanjanje takve prijetnje održivosti nadzornika pristupa. Komisija nastoji donijeti taj provedbeni akt bez odgode, a najkasnije tri mjeseca nakon primitka potpunog obrazloženog zahtjeva. Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 50. stavka 2.

2.   Ako se odobri suspenzija u skladu sa stavkom 1., Komisija svake godine preispituje svoju odluku o suspenziji, osim ako je u toj odluci određen kraći interval. Nakon takvog preispitivanja Komisija u cijelosti ili djelomično ukida suspenziju ili donosi odluku da su uvjeti iz stavka 1. i dalje ispunjeni.

3.   U hitnim slučajevima Komisija može, djelujući na temelju obrazloženog zahtjeva nadzornika pristupa, privremeno suspendirati primjenu određene obveze iz stavka 1. na jednu pojedinačnu osnovnu uslugu platforme ili više njih i prije donošenja odluke u skladu s tim stavkom. Takav se zahtjev može podnijeti i odobriti u bilo kojem trenutku do procjene Komisije na temelju stavka 1.

4.   Pri procjeni zahtjeva iz stavaka 1. i 3. Komisija posebno uzima u obzir učinak usklađenosti s određenom obvezom na gospodarsku održivost poslovanja nadzornika pristupa u Uniji kao i na treće strane, posebno MSP-ove i potrošače. Suspenzija može biti podložna uvjetima i obvezama koje će Komisija definirati kako bi se osigurala pravedna ravnoteža između tih interesa i ciljeva ove Uredbe.

Članak 32.

Rokovi zastare za izricanje sankcija

1.   Na ovlasti dodijeljene Komisiji člancima 30. i 31. primjenjuje se rok zastare od pet godina.

2.   Rok počinje teći na dan kada je počinjeno kršenje. No u slučaju kontinuiranih ili ponavljanih kršenja, rok počinje teći na dan prestanka kršenja.

3.   Svakim djelovanjem koje Komisija poduzme za potrebe istraživanja tržišta ili postupka u vezi s kršenjem prekida se rok zastare za izricanje novčanih kazni ili periodičnih penala. Rok zastare prekida se s učinkom od datuma kad su najmanje jedan poduzetnik ili udruženje poduzetnika koji su sudjelovali u kršenju obaviješteni o djelovanju. Djelovanja kojima se prekida rok zastare osobito uključuju sljedeće:

(a)

zahtjeve za informacijama koje uputi Komisija;

(b)

pisana ovlaštenja za provođenje inspekcija koje Komisija izda svojim službenicima;

(c)

Komisijino pokretanje postupka na temelju članka 20.

4.   Nakon svakog prekida rok počinje teći iznova. Međutim, rok zastare istječe najkasnije na dan kad protekne razdoblje jednako dvostrukom roku zastare u kojem Komisija nije izrekla novčanu kaznu ili periodični penal. Taj se rok produljuje za vrijeme tijekom kojeg je rok zastare bio suspendiran na temelju stavka 5.

5.   Rok zastare za izricanje novčanih kazni ili periodičnih penala suspendira se dok se o odluci Komisije vodi postupak pred Sudom.

Članak 38.

Suradnja i koordinacija s nacionalnim nadležnim tijelima koja provode pravila o tržišnom natjecanju

1.   Komisija i nacionalna nadležna tijela država članica koja provode pravila iz članka 1. stavka 6. surađuju i međusobno se obavješćuju o svojim mjerama izvršavanja putem Europske mreže za tržišno natjecanje (ECN). Ovlašteni su jedni drugima dostavljati sve informacije u vezi s činjeničnim ili pravnim pitanjima, uključujući povjerljive informacije. Ako nadležno tijelo nije član ECN-a, Komisija uspostavlja potrebne aranžmane za suradnju i razmjenu informacija o slučajevima koji se odnose na izvršavanje ove Uredbe i izvršavanje slučajeva iz članka 1. stavka 6. od strane tih tijela. Komisija može utvrditi takve aranžmane u provedbenom aktu kako je navedeno u članku 46. stavku 1. točki l.

2.   Ako nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. namjerava pokrenuti istragu u odnosu na nadzornike pristupa na temelju nacionalnih zakona iz članka 1. stavka 6., ono pisanim putem obavješćuje Komisiju o prvoj službenoj istražnoj mjeri, prije ili odmah nakon pokretanja takve mjere. Te se informacije mogu dostaviti i nacionalnim nadležnim tijelima drugih država članica koja provode pravila iz članka 1. stavka 6.

3.   Ako nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. namjerava uvesti obveze za nadzornike pristupa na temelju nacionalnih zakona iz članka 1. stavka 6., ono najkasnije 30 dana prije donošenja tih obveza Komisiji dostavlja nacrt mjere u kojem se navodi obrazloženje. U slučaju privremenih mjera, nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. dostavlja Komisiji nacrt predviđenih mjera što je prije moguće, a najkasnije odmah nakon donošenja takvih mjera. Te se informacije mogu dostaviti i nacionalnim nadležnim tijelima drugih država članica koja provode pravila iz članka 1. stavka (6).

4.   Mehanizmi informiranja iz stavaka 2. i 3. ne primjenjuju se na odluke predviđene na temelju nacionalnih pravila o koncentracijama.

5.   Informacije razmijenjene na temelju stavaka od 1. do 3. ovog članka razmjenjuju se i upotrebljavaju samo u svrhu koordinacije izvršavanja ove Uredbe i pravila iz članka 1. stavka 6.

6.   Komisija može zatražiti od nacionalnih nadležnih tijela država članica koja provode pravila iz članka 1. stavka 6. da podupru svako njezino istraživanje tržišta na temelju ove Uredbe.

7.   Ako za to ima nadležnost i istražne ovlasti na temelju nacionalnog prava, nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. može na vlastitu inicijativu provesti istragu moguće neusklađenosti s člancima 5., 6. i 7. ove Uredbe na svojem državnom području. Prije nego što poduzme prvu službenu istražnu mjeru, to tijelo pisanim putem obavješćuje Komisiju.

Komisijinim pokretanjem postupka na temelju članka 20. nacionalna nadležna tijela država članica koja provode pravila iz članka 1. stavka 6. lišavaju se mogućnosti da provedu takvu istragu ili takva istraga završava ako je već u tijeku. Ta tijela izvješćuju Komisiju o nalazima takve istrage kako bi poduprla Komisiju u njezinoj ulozi jedinog izvršitelja ove Uredbe.

Članak 49.

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 3. stavaka 6. i 7. te članka 12. stavaka 1., 3. i 4. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 1. studenoga 2022. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 3. stavaka 6. i 7. te članka 12. stavaka 1., 3. i 4. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.   Delegirani akt donesen na temelju članka 3. stavaka 6. i 7. te članka 12. stavaka 1., 3. i 4. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.


whereas









keyboard_arrow_down