keyboard_tab Digital Market Act 2022/1925 HR

1.   Ako Komisija namjerava provesti istraživanje tržišta radi mogućeg donošenja odluka na temelju članaka 17., 18. i 19., ona donosi odluku o pokretanju istraživanja tržišta.

2.   Neovisno o stavku 1., Komisija može prije pokretanja istraživanja tržišta u skladu s tim stavkom izvršavati svoje istražne ovlasti na temelju ove Uredbe.

3.   U odluci iz stavka 1. navodi se:

4.   Komisija može ponovno pokrenuti istraživanje tržišta, koje je zaključila, u sljedećim slučajevima:

5.   Komisija može zatražiti od jednog nacionalnog nadležnog tijela ili više njih da joj pomognu u istraživanju tržišta.

1.   Za potrebe izvršavanja svojih dužnosti na temelju ove Uredbe, Komisija može u svrhu prikupljanja informacija koje se odnose na predmet istrage obaviti razgovor sa svakom fizičkom ili pravnom osobom koja na to pristane. Komisija ima pravo takve razgovore zabilježiti bilo kojim tehničkim sredstvom.

2.   Ako se razgovor na temelju stavka 1. ovog članka održava u prostorima poduzetnika, Komisija obavješćuje nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. i na čijem se državnom području održava razgovor. Ako tako zatraži navedeno tijelo, njegovi službenici mogu pružati pomoć službenicima i drugim osobama u njihovoj pratnji koje je Komisija ovlastila za obavljanje razgovora.

1.   Za potrebe izvršavanja svojih dužnosti na temelju ove Uredbe, Komisija može provoditi sve potrebne inspekcije poduzetnika ili udruženja poduzetnika.

2.   Službenici i druge osobe u njihovoj pratnji koje je Komisija ovlastila za provođenje inspekcije ovlašteni su:

3.   Za potrebe provođenja inspekcija Komisija može zatražiti pomoć revizora ili stručnjaka koje je ona imenovala na temelju članka 26. stavka 2. te pomoć nacionalnog nadležnog tijela države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. i na čijem se državnom području treba provesti inspekcija.

4.   Tijekom inspekcija Komisija, revizori ili stručnjaci koje je ona imenovala te nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. i na čijem se državnom području treba provesti inspekcija mogu od poduzetnika ili udruženja poduzetnika zahtijevati da osiguraju pristup svojoj organizaciji, funkcioniranju, IT sustavu, algoritmima, postupanju s podacima i poslovnim praksama te da pruže objašnjenja u vezi s njima. Komisija i revizori ili stručnjaci koje je ona imenovala te nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. i na čijem se državnom području treba provesti inspekcija mogu uputiti pitanja bilo kojem predstavniku ili članu osoblja.

5.   Službenici i druge osobe u njihovoj pratnji koje je Komisija ovlastila za provođenje inspekcije izvršavaju svoje ovlasti uz predočenje pisanog ovlaštenja u kojem se navode predmet i svrha inspekcije te novčane kazne predviđene u članku 30. koje su primjenjive u slučaju da su predočene tražene poslovne knjige ili druga poslovna dokumentacija nepotpune ili ako su odgovori na pitanja upućena u skladu sa stavcima 2. i 4. ovog članka netočni ili obmanjujući. Komisija o inspekciji pravodobno prije njezina početka obavješćuje nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. i na čijem se državnom području treba provesti inspekcija.

6.   Poduzetnici ili udruženja poduzetnika dužni su podvrgnuti se inspekciji naloženoj odlukom Komisije. U toj se odluci navode predmet, svrha i datum početka inspekcije te novčane kazne i periodični penali predviđeni u članku 30. odnosno članku 31., kao i pravo na preispitivanje te odluke pred Sudom.

7.   Službenici nacionalnog nadležnog tijela države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. i na čijem se državnom području treba provesti inspekcija te osobe koje je ono ovlastilo ili imenovalo, na zahtjev tog tijela ili Komisije, aktivno pomažu službenicima i drugim osobama u njihovoj pratnji koje je ovlastila Komisija. Oni u tu svrhu imaju ovlasti navedene u stavcima 2. i 4. ovog članka.

8.   Ako službenici i druge osobe u njihovoj pratnji koje je ovlastila Komisija ustanove da se poduzetnik ili udruženje poduzetnika protivi inspekciji naloženoj na temelju ovog članka, dotična država članica pruža im potrebnu pomoć tako što, prema potrebi, traži pomoć policije ili ekvivalentnog tijela za izvršavanje zakonodavstva kako bi im se omogućilo provođenje inspekcije.

9.   Ako je za pomoć predviđenu u stavku 8. ovog članka prema nacionalnim pravilima potrebno odobrenje pravosudnog tijela, Komisija ili nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. ili službenici koje su oni ovlastili podnose zahtjev za to odobrenje. Takvo odobrenje može se zatražiti i kao mjera predostrožnosti.

10.   Ako se podnese zahtjev za odobrenje iz stavka 9. ovog članka, nacionalno pravosudno tijelo provjerava vjerodostojnost odluke Komisije te da predviđene prisilne mjere nisu proizvoljne ni prekomjerne uzimajući u obzir predmet inspekcije. Pri provjeri proporcionalnosti prisilnih mjera nacionalno pravosudno tijelo može od Komisije, izravno ili putem nacionalnog nadležnog tijela države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6., zatražiti detaljna objašnjenja, posebice u vezi s razlozima Komisijine sumnje da je došlo do kršenja ove Uredbe, kao i u vezi s težinom kršenja na koje se sumnja i načinom na koji je uključen dotični poduzetnik. Međutim, nacionalno pravosudno tijelo ne može dovesti u pitanje potrebu inspekcije niti zahtijevati informacije iz spisa Komisije. Zakonitost odluke Komisije preispituje samo Sud.

1.   Svaka treća strana, uključujući poslovne korisnike, konkurente ili krajnje korisnike osnovnih usluga platforme navedenih u odluci o utvrđivanju statusa u skladu s člankom 3. stavkom 9. te njihove predstavnike, može nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. ili izravno Komisiju obavijestiti o svakoj praksi ili ponašanju nadzornika pristupa koji su obuhvaćeni područjem primjene ove Uredbe.

2.   Nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. i Komisija imaju puno diskrecijsko pravo u pogledu primjerenih mjera i nemaju obvezu daljnjeg postupanja u vezi sa zaprimljenim informacijama.

3.   Ako na temelju informacija zaprimljenih u skladu sa stavkom 1. ovog članka nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. utvrdi da postoji mogućnost neusklađenosti s ovom Uredbom, ono te informacije prosljeđuje Komisiji.

1.   Komisija i nacionalna nadležna tijela država članica koja provode pravila iz članka 1. stavka 6. surađuju i međusobno se obavješćuju o svojim mjerama izvršavanja putem Europske mreže za tržišno natjecanje (ECN). Ovlašteni su jedni drugima dostavljati sve informacije u vezi s činjeničnim ili pravnim pitanjima, uključujući povjerljive informacije. Ako nadležno tijelo nije član ECN-a, Komisija uspostavlja potrebne aranžmane za suradnju i razmjenu informacija o slučajevima koji se odnose na izvršavanje ove Uredbe i izvršavanje slučajeva iz članka 1. stavka 6. od strane tih tijela. Komisija može utvrditi takve aranžmane u provedbenom aktu kako je navedeno u članku 46. stavku 1. točki l.

2.   Ako nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. namjerava pokrenuti istragu u odnosu na nadzornike pristupa na temelju nacionalnih zakona iz članka 1. stavka 6., ono pisanim putem obavješćuje Komisiju o prvoj službenoj istražnoj mjeri, prije ili odmah nakon pokretanja takve mjere. Te se informacije mogu dostaviti i nacionalnim nadležnim tijelima drugih država članica koja provode pravila iz članka 1. stavka 6.

3.   Ako nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. namjerava uvesti obveze za nadzornike pristupa na temelju nacionalnih zakona iz članka 1. stavka 6., ono najkasnije 30 dana prije donošenja tih obveza Komisiji dostavlja nacrt mjere u kojem se navodi obrazloženje. U slučaju privremenih mjera, nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. dostavlja Komisiji nacrt predviđenih mjera što je prije moguće, a najkasnije odmah nakon donošenja takvih mjera. Te se informacije mogu dostaviti i nacionalnim nadležnim tijelima drugih država članica koja provode pravila iz članka 1. stavka (6).

4.   Mehanizmi informiranja iz stavaka 2. i 3. ne primjenjuju se na odluke predviđene na temelju nacionalnih pravila o koncentracijama.

5.   Informacije razmijenjene na temelju stavaka od 1. do 3. ovog članka razmjenjuju se i upotrebljavaju samo u svrhu koordinacije izvršavanja ove Uredbe i pravila iz članka 1. stavka 6.

6.   Komisija može zatražiti od nacionalnih nadležnih tijela država članica koja provode pravila iz članka 1. stavka 6. da podupru svako njezino istraživanje tržišta na temelju ove Uredbe.

7.   Ako za to ima nadležnost i istražne ovlasti na temelju nacionalnog prava, nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. može na vlastitu inicijativu provesti istragu moguće neusklađenosti s člancima 5., 6. i 7. ove Uredbe na svojem državnom području. Prije nego što poduzme prvu službenu istražnu mjeru, to tijelo pisanim putem obavješćuje Komisiju.

Komisijinim pokretanjem postupka na temelju članka 20. nacionalna nadležna tijela država članica koja provode pravila iz članka 1. stavka 6. lišavaju se mogućnosti da provedu takvu istragu ili takva istraga završava ako je već u tijeku. Ta tijela izvješćuju Komisiju o nalazima takve istrage kako bi poduprla Komisiju u njezinoj ulozi jedinog izvršitelja ove Uredbe.

1.   U postupcima u vezi s primjenom ove Uredbe nacionalni sudovi mogu zatražiti od Komisije da im dostavi informacije koje posjeduje ili svoje mišljenje o pitanjima koja se odnose na primjenu ove Uredbe.

2.   Države članice prosljeđuju Komisiji presliku svih pisanih presuda nacionalnih sudova koji odlučuju o primjeni ove Uredbe. Ta preslika prosljeđuje se bez odgode nakon što je potpuna pisana presuda dostavljena strankama.

3.   Ako to zahtijeva dosljedna primjena ove Uredbe, Komisija može na vlastitu inicijativu podnijeti pisana očitovanja nacionalnim sudovima. Uz dopuštenje dotičnog nadležnog suda također može dati i usmena očitovanja.

4.   Isključivo u svrhu pripreme svojih očitovanja Komisija može od relevantnog nacionalnog suda zatražiti da joj dostavi ili osigura dostavu svih dokumenata potrebnih za razmatranje predmeta.

5.   Nacionalni sudovi ne smiju donijeti odluku koja je u suprotnosti s odlukom koju je Komisija donijela na temelju ove Uredbe. Također izbjegavaju donošenje odluka koje bi bile protivne odluci koju Komisija razmatra u postupku koji je pokrenula na temelju ove Uredbe. U tu svrhu, nacionalni sud može procijeniti je li potrebno da zastane s postupkom. Time se ne dovodi u pitanje mogućnost nacionalnih sudova da zatraže donošenje odluke o prethodnom pitanju na temelju članka 267. UFEU-a.