keyboard_tab Digital Market Act 2022/1925 HR

1.   Nadzornik pristupa dužan je postupati u skladu sa svim obvezama utvrđenima u ovom članku u odnosu na svaku od svojih osnovnih usluga platforme navedenih u odluci o utvrđivanju statusa u skladu s člankom 3. stavkom 9.

2.   Nadzornik pristupa ne smije činiti ni jedno od sljedećeg:

osim ako je krajnjem korisniku pružena konkretna mogućnost izbora i ako je dao privolu u smislu članka 4. točke 11. i članka 7. Uredbe (EU) 2016/679.

Ako je krajnji korisnik odbio dati privolu koja se daje za potrebe prvog podstavka ili ju je povukao, nadzornik pristupa ne smije ponoviti svoj zahtjev za privolu u istu svrhu više od jednom u razdoblju od jedne godine.

Ovim stavkom ne dovodi se u pitanje mogućnost nadzornika pristupa da se, ako je primjenjivo, osloni na članak 6. stavak 1., točke (c), (d) i (e) Uredbe (EU) 2016/679.

3.   Nadzornik pristupa ne smije sprečavati poslovne korisnike da krajnjim korisnicima nude iste proizvode ili usluge putem usluga internetskog posredovanja trećih strana ili preko vlastitih kanala za izravnu prodaju na internetu po cijenama ili pod uvjetima koji se razlikuju od onih koji se nude putem usluga internetskog posredovanja nadzornika pristupa.

4.   Nadzornik pristupa poslovnim korisnicima besplatno dopušta da krajnje korisnike koje su stekli putem njegove osnovne usluge platforme ili putem drugih kanala informiraju o ponudama i promoviraju ih, među ostalim pod različitim uvjetima, i da sklapaju ugovore s tim krajnjim korisnicima bez obzira na to koriste li se u tu svrhu osnovnim uslugama platforme nadzornika pristupa.

5.   Nadzornik pristupa krajnjim korisnicima dopušta pristup sadržaju, pretplatama, značajkama ili drugim proizvodima i njihovu upotrebu putem njegovih osnovnih usluga platforme, uključujući ako su ti krajnji korisnici takve proizvode stekli od relevantnog poslovnog korisnika, a da se pritom nisu koristili osnovnim uslugama platforme nadzornika pristupa.

6.   Nadzornik pristupa ni izravno ni neizravno ne smije sprečavati ni ograničavati poslovne korisnike ili krajnje korisnike da pokrenu bilo koje pitanje njegove neusklađenosti s relevantnim pravom Unije ili nacionalnim pravom pred bilo kojim relevantnim javnim tijelom, uključujući nacionalne sudove, u vezi s bilo kojom njegovom praksom. Time se ne dovodi u pitanje pravo poslovnih korisnika i nadzornika pristupa da u svojim sporazumima utvrde uvjete upotrebe zakonitih mehanizama za rješavanje pritužbi.

7.   Nadzornik pristupa od krajnjih korisnika ne smije zahtijevati da upotrebljavaju njegovu uslugu identifikacije, stroj internetskog preglednika ili platnu uslugu, ili njegove tehničke usluge koje podupiru pružanje platnih usluga, kao što su sustavi plaćanja za kupnju unutar aplikacije, ili od poslovnih korisnika zahtijevati da upotrebljavaju ili nude te usluge ili osiguravaju interoperabilnost s njima, u kontekstu usluga koje pružaju poslovni korisnici koji se koriste osnovnim uslugama platforme tog nadzornika pristupa.

8.   Nadzornik pristupa od poslovnih korisnika ili krajnjih korisnika ne smije zahtijevati da se pretplate ili registriraju na bilo koju dodatnu osnovnu uslugu platforme navedenu u odluci o utvrđivanju statusa u skladu s člankom 3. stavkom 9. ili onu koja doseže pragove iz članka 3. stavka 2. točke (b) kao uvjet za mogućnost korištenja, pristupa, prijave ili registracije u vezi s bilo kojom od osnovnih usluga platforme tog nadzornika pristupa koje su navedene na temelju tog članka.

9.   Nadzornik pristupa svakom oglašivaču kojem pruža usluge internetskog oglašavanja ili trećim stranama koje su ovlastili oglašivači, na zahtjev oglašivača, svakodnevno i besplatno daje informacije o svakom oglasu koji je oglašivač objavio u vezi sa sljedećim:

U slučaju da izdavač ne da privolu za dijeljenje informacija o naknadi koju je primio, kako je navedeno u prvom podstavku točki (b), nadzornik pristupa svakom oglašivaču besplatno pruža informacije o prosječnoj dnevnoj naknadi koju taj izdavač dobije, uključujući sve odbitke i dodatne naknade, za relevantne oglase.

10.   Nadzornik pristupa svakom izdavaču kojem pruža usluge internetskog oglašavanja ili trećim stranama koje su ovlastili izdavači, na zahtjev izdavača, svakodnevno daje besplatne informacije o svakom oglasu koji je prikazan na izdavačevom prostoru, u vezi sa sljedećim:

U slučaju da oglašivač ne da privolu za dijeljenje informacija, nadzornik pristupa svakom izdavaču besplatno pruža informacije o prosječnoj dnevnoj cijeni koju taj oglašivač plati, uključujući sve odbitke i dodatne naknade, za relevantne oglase.

1.   Za potrebe izvršavanja svojih dužnosti na temelju ove Uredbe, Komisija može provoditi sve potrebne inspekcije poduzetnika ili udruženja poduzetnika.

2.   Službenici i druge osobe u njihovoj pratnji koje je Komisija ovlastila za provođenje inspekcije ovlašteni su:

3.   Za potrebe provođenja inspekcija Komisija može zatražiti pomoć revizora ili stručnjaka koje je ona imenovala na temelju članka 26. stavka 2. te pomoć nacionalnog nadležnog tijela države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. i na čijem se državnom području treba provesti inspekcija.

4.   Tijekom inspekcija Komisija, revizori ili stručnjaci koje je ona imenovala te nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. i na čijem se državnom području treba provesti inspekcija mogu od poduzetnika ili udruženja poduzetnika zahtijevati da osiguraju pristup svojoj organizaciji, funkcioniranju, IT sustavu, algoritmima, postupanju s podacima i poslovnim praksama te da pruže objašnjenja u vezi s njima. Komisija i revizori ili stručnjaci koje je ona imenovala te nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. i na čijem se državnom području treba provesti inspekcija mogu uputiti pitanja bilo kojem predstavniku ili članu osoblja.

5.   Službenici i druge osobe u njihovoj pratnji koje je Komisija ovlastila za provođenje inspekcije izvršavaju svoje ovlasti uz predočenje pisanog ovlaštenja u kojem se navode predmet i svrha inspekcije te novčane kazne predviđene u članku 30. koje su primjenjive u slučaju da su predočene tražene poslovne knjige ili druga poslovna dokumentacija nepotpune ili ako su odgovori na pitanja upućena u skladu sa stavcima 2. i 4. ovog članka netočni ili obmanjujući. Komisija o inspekciji pravodobno prije njezina početka obavješćuje nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. i na čijem se državnom području treba provesti inspekcija.

6.   Poduzetnici ili udruženja poduzetnika dužni su podvrgnuti se inspekciji naloženoj odlukom Komisije. U toj se odluci navode predmet, svrha i datum početka inspekcije te novčane kazne i periodični penali predviđeni u članku 30. odnosno članku 31., kao i pravo na preispitivanje te odluke pred Sudom.

7.   Službenici nacionalnog nadležnog tijela države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. i na čijem se državnom području treba provesti inspekcija te osobe koje je ono ovlastilo ili imenovalo, na zahtjev tog tijela ili Komisije, aktivno pomažu službenicima i drugim osobama u njihovoj pratnji koje je ovlastila Komisija. Oni u tu svrhu imaju ovlasti navedene u stavcima 2. i 4. ovog članka.

8.   Ako službenici i druge osobe u njihovoj pratnji koje je ovlastila Komisija ustanove da se poduzetnik ili udruženje poduzetnika protivi inspekciji naloženoj na temelju ovog članka, dotična država članica pruža im potrebnu pomoć tako što, prema potrebi, traži pomoć policije ili ekvivalentnog tijela za izvršavanje zakonodavstva kako bi im se omogućilo provođenje inspekcije.

9.   Ako je za pomoć predviđenu u stavku 8. ovog članka prema nacionalnim pravilima potrebno odobrenje pravosudnog tijela, Komisija ili nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. ili službenici koje su oni ovlastili podnose zahtjev za to odobrenje. Takvo odobrenje može se zatražiti i kao mjera predostrožnosti.

10.   Ako se podnese zahtjev za odobrenje iz stavka 9. ovog članka, nacionalno pravosudno tijelo provjerava vjerodostojnost odluke Komisije te da predviđene prisilne mjere nisu proizvoljne ni prekomjerne uzimajući u obzir predmet inspekcije. Pri provjeri proporcionalnosti prisilnih mjera nacionalno pravosudno tijelo može od Komisije, izravno ili putem nacionalnog nadležnog tijela države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6., zatražiti detaljna objašnjenja, posebice u vezi s razlozima Komisijine sumnje da je došlo do kršenja ove Uredbe, kao i u vezi s težinom kršenja na koje se sumnja i načinom na koji je uključen dotični poduzetnik. Međutim, nacionalno pravosudno tijelo ne može dovesti u pitanje potrebu inspekcije niti zahtijevati informacije iz spisa Komisije. Zakonitost odluke Komisije preispituje samo Sud.

1.   Komisija i države članice blisko surađuju i koordiniraju svoje mjere izvršavanja kako bi osigurale dosljedno, djelotvorno i komplementarno izvršavanje dostupnih pravnih instrumenata koji se primjenjuju na nadzornike pristupa u smislu ove Uredbe.

2.   Komisija se, prema potrebi, može savjetovati s nacionalnim tijelima o bilo kojem pitanju u vezi s primjenom ove Uredbe.

1.   Komisija i nacionalna nadležna tijela država članica koja provode pravila iz članka 1. stavka 6. surađuju i međusobno se obavješćuju o svojim mjerama izvršavanja putem Europske mreže za tržišno natjecanje (ECN). Ovlašteni su jedni drugima dostavljati sve informacije u vezi s činjeničnim ili pravnim pitanjima, uključujući povjerljive informacije. Ako nadležno tijelo nije član ECN-a, Komisija uspostavlja potrebne aranžmane za suradnju i razmjenu informacija o slučajevima koji se odnose na izvršavanje ove Uredbe i izvršavanje slučajeva iz članka 1. stavka 6. od strane tih tijela. Komisija može utvrditi takve aranžmane u provedbenom aktu kako je navedeno u članku 46. stavku 1. točki l.

2.   Ako nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. namjerava pokrenuti istragu u odnosu na nadzornike pristupa na temelju nacionalnih zakona iz članka 1. stavka 6., ono pisanim putem obavješćuje Komisiju o prvoj službenoj istražnoj mjeri, prije ili odmah nakon pokretanja takve mjere. Te se informacije mogu dostaviti i nacionalnim nadležnim tijelima drugih država članica koja provode pravila iz članka 1. stavka 6.

3.   Ako nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. namjerava uvesti obveze za nadzornike pristupa na temelju nacionalnih zakona iz članka 1. stavka 6., ono najkasnije 30 dana prije donošenja tih obveza Komisiji dostavlja nacrt mjere u kojem se navodi obrazloženje. U slučaju privremenih mjera, nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. dostavlja Komisiji nacrt predviđenih mjera što je prije moguće, a najkasnije odmah nakon donošenja takvih mjera. Te se informacije mogu dostaviti i nacionalnim nadležnim tijelima drugih država članica koja provode pravila iz članka 1. stavka (6).

4.   Mehanizmi informiranja iz stavaka 2. i 3. ne primjenjuju se na odluke predviđene na temelju nacionalnih pravila o koncentracijama.

5.   Informacije razmijenjene na temelju stavaka od 1. do 3. ovog članka razmjenjuju se i upotrebljavaju samo u svrhu koordinacije izvršavanja ove Uredbe i pravila iz članka 1. stavka 6.

6.   Komisija može zatražiti od nacionalnih nadležnih tijela država članica koja provode pravila iz članka 1. stavka 6. da podupru svako njezino istraživanje tržišta na temelju ove Uredbe.

7.   Ako za to ima nadležnost i istražne ovlasti na temelju nacionalnog prava, nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. može na vlastitu inicijativu provesti istragu moguće neusklađenosti s člancima 5., 6. i 7. ove Uredbe na svojem državnom području. Prije nego što poduzme prvu službenu istražnu mjeru, to tijelo pisanim putem obavješćuje Komisiju.

Komisijinim pokretanjem postupka na temelju članka 20. nacionalna nadležna tijela država članica koja provode pravila iz članka 1. stavka 6. lišavaju se mogućnosti da provedu takvu istragu ili takva istraga završava ako je već u tijeku. Ta tijela izvješćuju Komisiju o nalazima takve istrage kako bi poduprla Komisiju u njezinoj ulozi jedinog izvršitelja ove Uredbe.

1.   U postupcima u vezi s primjenom ove Uredbe nacionalni sudovi mogu zatražiti od Komisije da im dostavi informacije koje posjeduje ili svoje mišljenje o pitanjima koja se odnose na primjenu ove Uredbe.

2.   Države članice prosljeđuju Komisiji presliku svih pisanih presuda nacionalnih sudova koji odlučuju o primjeni ove Uredbe. Ta preslika prosljeđuje se bez odgode nakon što je potpuna pisana presuda dostavljena strankama.

3.   Ako to zahtijeva dosljedna primjena ove Uredbe, Komisija može na vlastitu inicijativu podnijeti pisana očitovanja nacionalnim sudovima. Uz dopuštenje dotičnog nadležnog suda također može dati i usmena očitovanja.

4.   Isključivo u svrhu pripreme svojih očitovanja Komisija može od relevantnog nacionalnog suda zatražiti da joj dostavi ili osigura dostavu svih dokumenata potrebnih za razmatranje predmeta.

5.   Nacionalni sudovi ne smiju donijeti odluku koja je u suprotnosti s odlukom koju je Komisija donijela na temelju ove Uredbe. Također izbjegavaju donošenje odluka koje bi bile protivne odluci koju Komisija razmatra u postupku koji je pokrenula na temelju ove Uredbe. U tu svrhu, nacionalni sud može procijeniti je li potrebno da zastane s postupkom. Time se ne dovodi u pitanje mogućnost nacionalnih sudova da zatraže donošenje odluke o prethodnom pitanju na temelju članka 267. UFEU-a.