keyboard_tab Digital Market Act 2022/1925 HR

1.   Nadzornik pristupa osigurava i dokazuje usklađenost s obvezama utvrđenima u člancima 5., 6. i 7. ove Uredbe. Mjerama koje provodi nadzornik pristupa kako bi osigurao usklađenost s tim člancima moraju se djelotvorno ostvarivati ciljevi ove Uredbe i ciljevi relevantne obveze. Nadzornik pristupa osigurava da se te mjere provode u skladu s primjenjivim pravom, posebno Uredbom (EU) 2016/679, Direktivom 2002/58/EZ, zakonodavstvom u području kibersigurnosti, zaštite potrošača, sigurnosti proizvoda, kao i sa zahtjevima za pristupačnost.

2.   Komisija može na vlastitu inicijativu ili na zahtjev nadzornika pristupa u skladu sa stavkom 3. ovog članka pokrenuti postupak u skladu s člankom 20.

Komisija može donijeti provedbeni akt u kojem se utvrđuju mjere koje dotični nadzornik pristupa treba provesti kako bi bio djelotvorno usklađen s obvezama utvrđenima u člancima 6. i 7. Taj provedbeni akt donosi se u roku od šest mjeseci od pokretanja postupka u skladu s člankom 20. u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 50. stavka 2.

Prilikom pokretanja postupka na vlastitu inicijativu, zbog izbjegavanja, u skladu s člankom 13., takve mjere mogu se odnositi na obveze utvrđene u člancima 5., 6. i 7.

3.   Nadzornik pristupa može zatražiti da Komisija sudjeluje u procesu kako bi utvrdila jesu li mjere koje taj nadzornik pristupa namjerava provesti ili ih je proveo kako bi osigurao usklađenost s člancima 6. i 7. djelotvorne za ostvarivanje cilja relevantne obveze u konkretnim okolnostima koje vrijede za nadzornika pristupa. Komisija ima diskrecijsko pravo odlučiti hoće li sudjelovati u takvom procesu poštujući načela jednakog postupanja, proporcionalnosti i dobre uprave.

Nadzornik pristupa svojem zahtjevu prilaže obrazloženi podnesak kako bi objasnio mjere koje namjerava provesti ili koje je proveo. Nadzornik pristupa usto podnosi verziju obrazloženog podneska koja nije povjerljiva, koja se može dijeliti s trećim stranama u skladu sa stavkom 6.

4.   Stavcima 2. i 3. ovog članka ne dovode se u pitanje ovlasti Komisije na temelju članaka 29., 30. i 31.

5.   S ciljem donošenja odluke na temelju stavka 2. Komisija nadzorniku pristupa dostavlja svoje preliminarne nalaze u roku od tri mjeseca od pokretanja postupka na temelju članka 20. U preliminarnim nalazima Komisija objašnjava mjere koje razmatra poduzeti ili za koje smatra da bi ih dotični nadzornik pristupa trebao poduzeti kako bi se djelotvorno odgovorilo na preliminarne nalaze.

6.   Kako bi djelotvorno omogućila zainteresiranim trećim stranama da dostave primjedbe, Komisija prilikom dostavljanja preliminarnih nalaza nadzorniku pristupa u skladu sa stavkom 5. ili što prije nakon toga, objavljuje sažetak predmeta koji nije povjerljiv i mjere koje razmatra poduzeti ili za koje smatra da bi ih dotični nadzornik pristupa trebao poduzeti. Komisija utvrđuje razuman rok u kojem se trebaju dostaviti takve primjedbe.

7.   Pri određivanju mjera iz stavka 2. Komisija osigurava da su mjere djelotvorne za postizanje ciljeva ove Uredbe i relevantne obveze te razmjerne s obzirom na konkretne okolnosti koje vrijede za nadzornika pristupa i relevantnu uslugu.

8.   U svrhu utvrđivanja obveza na temelju članka 6. stavaka 11. i 12. Komisija također procjenjuje osigurava li se namjeravanim ili provedenim mjerama ravnoteža između prava i obveza poslovnih korisnika te da se samim mjerama ne daje prednost nadzorniku pristupa koja je nerazmjerna usluzi koju nadzornik pristupa pruža poslovnim korisnicima.

9.   U odnosu na postupak u skladu sa stavkom 2., Komisija ga na zahtjev ili na vlastitu inicijativu može odlučiti ponovno pokrenuti:

1.   Komisija može, na temelju obrazloženog zahtjeva nadzornika pristupa ili na vlastitu inicijativu, donijeti provedbeni akt u kojem utvrđuje svoju odluku, o izuzimanju tog nadzornika pristupa, u cijelosti ili djelomično, od određene obveze utvrđene u članku 5., 6. ili 7. koja se odnosi na osnovnu uslugu platforme navedenu u odluci o utvrđivanju statusa u skladu s člankom 3. stavkom 9., ako je takvo izuzeće opravdano razlozima iz stavka 3. ovog članka („odluka o izuzeću”). Komisija donosi odluku o izuzeću u roku od tri mjeseca nakon primitka potpunog obrazloženog zahtjeva te podnosi obrazloženu izjavu u kojoj se iznose razlozi za izuzeće. Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 50. stavka 2.

2.   Ako je izuzeće odobreno na temelju stavka 1., Komisija preispituje svoju odluku o izuzeću ako razlog za izuzeće više ne postoji ili najmanje jednom godišnje. Nakon takvog preispitivanja Komisija u cijelosti ili djelomično ukida izuzeće ili donosi odluku da su uvjeti iz stavka 1. i dalje ispunjeni.

3.   Izuzeće na temelju stavka 1. može se odobriti samo zbog razloga javnog zdravlja ili javne sigurnosti.

4.   U hitnim slučajevima Komisija može, na temelju obrazloženog zahtjeva nadzornika pristupa ili na vlastitu inicijativu, privremeno suspendirati primjenu određene obveze iz stavka 1. na jednu pojedinačnu osnovnu uslugu platforme ili više njih i prije donošenja odluke na temelju tog stavka. Takav se zahtjev može podnijeti i odobriti u bilo kojem trenutku do procjene Komisije na temelju stavka 1.

5.   Pri procjeni zahtjeva iz stavaka 1. i 4. Komisija posebno uzima u obzir učinak usklađenosti s određenom obvezom na razloge iz stavka 3. te učinke na dotičnog nadzornika pristupa i treće strane. Komisija može za suspenziju uvesti uvjete i obveze kako bi se osigurala pravedna ravnoteža između ciljeva koji se nastoje ostvariti razlozima iz stavka 3. i ciljeva ove Uredbe.

1.   Ako za vrijeme postupka na temelju članka 18. nadzornik pristupa ponudi da će preuzeti obveze za relevantne osnovne usluge platforme kako bi osigurao usklađenost s obvezama utvrđenima u člancima 5., 6. i 7., Komisija može donijeti provedbeni akt kojim će te obveze postati obvezujuće za navedenog nadzornika pristupa i izjaviti da nema daljnjih razloga za djelovanje. Taj se provedben akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 50. stavka 2.

2.   Komisija može, na zahtjev ili na vlastitu inicijativu, odlukom ponovno pokrenuti relevantni postupak u sljedećim slučajevima:

3.   Ako Komisija smatra da se obvezama koje je ponudio nadzornik pristupa ne može osigurati djelotvorna usklađenost s obvezama utvrđenima u člancima 5., 6. i 7., ona objašnjava zašto nije odredila da te obveze postanu obvezujuće u odluci kojom se zaključuje relevantni postupak.

1.   Komisija i nacionalna nadležna tijela država članica koja provode pravila iz članka 1. stavka 6. surađuju i međusobno se obavješćuju o svojim mjerama izvršavanja putem Europske mreže za tržišno natjecanje (ECN). Ovlašteni su jedni drugima dostavljati sve informacije u vezi s činjeničnim ili pravnim pitanjima, uključujući povjerljive informacije. Ako nadležno tijelo nije član ECN-a, Komisija uspostavlja potrebne aranžmane za suradnju i razmjenu informacija o slučajevima koji se odnose na izvršavanje ove Uredbe i izvršavanje slučajeva iz članka 1. stavka 6. od strane tih tijela. Komisija može utvrditi takve aranžmane u provedbenom aktu kako je navedeno u članku 46. stavku 1. točki l.

2.   Ako nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. namjerava pokrenuti istragu u odnosu na nadzornike pristupa na temelju nacionalnih zakona iz članka 1. stavka 6., ono pisanim putem obavješćuje Komisiju o prvoj službenoj istražnoj mjeri, prije ili odmah nakon pokretanja takve mjere. Te se informacije mogu dostaviti i nacionalnim nadležnim tijelima drugih država članica koja provode pravila iz članka 1. stavka 6.

3.   Ako nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. namjerava uvesti obveze za nadzornike pristupa na temelju nacionalnih zakona iz članka 1. stavka 6., ono najkasnije 30 dana prije donošenja tih obveza Komisiji dostavlja nacrt mjere u kojem se navodi obrazloženje. U slučaju privremenih mjera, nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. dostavlja Komisiji nacrt predviđenih mjera što je prije moguće, a najkasnije odmah nakon donošenja takvih mjera. Te se informacije mogu dostaviti i nacionalnim nadležnim tijelima drugih država članica koja provode pravila iz članka 1. stavka (6).

4.   Mehanizmi informiranja iz stavaka 2. i 3. ne primjenjuju se na odluke predviđene na temelju nacionalnih pravila o koncentracijama.

5.   Informacije razmijenjene na temelju stavaka od 1. do 3. ovog članka razmjenjuju se i upotrebljavaju samo u svrhu koordinacije izvršavanja ove Uredbe i pravila iz članka 1. stavka 6.

6.   Komisija može zatražiti od nacionalnih nadležnih tijela država članica koja provode pravila iz članka 1. stavka 6. da podupru svako njezino istraživanje tržišta na temelju ove Uredbe.

7.   Ako za to ima nadležnost i istražne ovlasti na temelju nacionalnog prava, nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. može na vlastitu inicijativu provesti istragu moguće neusklađenosti s člancima 5., 6. i 7. ove Uredbe na svojem državnom području. Prije nego što poduzme prvu službenu istražnu mjeru, to tijelo pisanim putem obavješćuje Komisiju.

Komisijinim pokretanjem postupka na temelju članka 20. nacionalna nadležna tijela država članica koja provode pravila iz članka 1. stavka 6. lišavaju se mogućnosti da provedu takvu istragu ili takva istraga završava ako je već u tijeku. Ta tijela izvješćuju Komisiju o nalazima takve istrage kako bi poduprla Komisiju u njezinoj ulozi jedinog izvršitelja ove Uredbe.

1.   U postupcima u vezi s primjenom ove Uredbe nacionalni sudovi mogu zatražiti od Komisije da im dostavi informacije koje posjeduje ili svoje mišljenje o pitanjima koja se odnose na primjenu ove Uredbe.

2.   Države članice prosljeđuju Komisiji presliku svih pisanih presuda nacionalnih sudova koji odlučuju o primjeni ove Uredbe. Ta preslika prosljeđuje se bez odgode nakon što je potpuna pisana presuda dostavljena strankama.

3.   Ako to zahtijeva dosljedna primjena ove Uredbe, Komisija može na vlastitu inicijativu podnijeti pisana očitovanja nacionalnim sudovima. Uz dopuštenje dotičnog nadležnog suda također može dati i usmena očitovanja.

4.   Isključivo u svrhu pripreme svojih očitovanja Komisija može od relevantnog nacionalnog suda zatražiti da joj dostavi ili osigura dostavu svih dokumenata potrebnih za razmatranje predmeta.

5.   Nacionalni sudovi ne smiju donijeti odluku koja je u suprotnosti s odlukom koju je Komisija donijela na temelju ove Uredbe. Također izbjegavaju donošenje odluka koje bi bile protivne odluci koju Komisija razmatra u postupku koji je pokrenula na temelju ove Uredbe. U tu svrhu, nacionalni sud može procijeniti je li potrebno da zastane s postupkom. Time se ne dovodi u pitanje mogućnost nacionalnih sudova da zatraže donošenje odluke o prethodnom pitanju na temelju članka 267. UFEU-a.

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 3. stavaka 6. i 7. te članka 12. stavaka 1., 3. i 4. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 1. studenoga 2022. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 3. stavaka 6. i 7. te članka 12. stavaka 1., 3. i 4. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.   Delegirani akt donesen na temelju članka 3. stavaka 6. i 7. te članka 12. stavaka 1., 3. i 4. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.