keyboard_tab Digital Market Act 2022/1925 HR

1.   Nadzornik pristupa osigurava i dokazuje usklađenost s obvezama utvrđenima u člancima 5., 6. i 7. ove Uredbe. Mjerama koje provodi nadzornik pristupa kako bi osigurao usklađenost s tim člancima moraju se djelotvorno ostvarivati ciljevi ove Uredbe i ciljevi relevantne obveze. Nadzornik pristupa osigurava da se te mjere provode u skladu s primjenjivim pravom, posebno Uredbom (EU) 2016/679, Direktivom 2002/58/EZ, zakonodavstvom u području kibersigurnosti, zaštite potrošača, sigurnosti proizvoda, kao i sa zahtjevima za pristupačnost.

2.   Komisija može na vlastitu inicijativu ili na zahtjev nadzornika pristupa u skladu sa stavkom 3. ovog članka pokrenuti postupak u skladu s člankom 20.

Komisija može donijeti provedbeni akt u kojem se utvrđuju mjere koje dotični nadzornik pristupa treba provesti kako bi bio djelotvorno usklađen s obvezama utvrđenima u člancima 6. i 7. Taj provedbeni akt donosi se u roku od šest mjeseci od pokretanja postupka u skladu s člankom 20. u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 50. stavka 2.

Prilikom pokretanja postupka na vlastitu inicijativu, zbog izbjegavanja, u skladu s člankom 13., takve mjere mogu se odnositi na obveze utvrđene u člancima 5., 6. i 7.

3.   Nadzornik pristupa može zatražiti da Komisija sudjeluje u procesu kako bi utvrdila jesu li mjere koje taj nadzornik pristupa namjerava provesti ili ih je proveo kako bi osigurao usklađenost s člancima 6. i 7. djelotvorne za ostvarivanje cilja relevantne obveze u konkretnim okolnostima koje vrijede za nadzornika pristupa. Komisija ima diskrecijsko pravo odlučiti hoće li sudjelovati u takvom procesu poštujući načela jednakog postupanja, proporcionalnosti i dobre uprave.

Nadzornik pristupa svojem zahtjevu prilaže obrazloženi podnesak kako bi objasnio mjere koje namjerava provesti ili koje je proveo. Nadzornik pristupa usto podnosi verziju obrazloženog podneska koja nije povjerljiva, koja se može dijeliti s trećim stranama u skladu sa stavkom 6.

4.   Stavcima 2. i 3. ovog članka ne dovode se u pitanje ovlasti Komisije na temelju članaka 29., 30. i 31.

5.   S ciljem donošenja odluke na temelju stavka 2. Komisija nadzorniku pristupa dostavlja svoje preliminarne nalaze u roku od tri mjeseca od pokretanja postupka na temelju članka 20. U preliminarnim nalazima Komisija objašnjava mjere koje razmatra poduzeti ili za koje smatra da bi ih dotični nadzornik pristupa trebao poduzeti kako bi se djelotvorno odgovorilo na preliminarne nalaze.

6.   Kako bi djelotvorno omogućila zainteresiranim trećim stranama da dostave primjedbe, Komisija prilikom dostavljanja preliminarnih nalaza nadzorniku pristupa u skladu sa stavkom 5. ili što prije nakon toga, objavljuje sažetak predmeta koji nije povjerljiv i mjere koje razmatra poduzeti ili za koje smatra da bi ih dotični nadzornik pristupa trebao poduzeti. Komisija utvrđuje razuman rok u kojem se trebaju dostaviti takve primjedbe.

7.   Pri određivanju mjera iz stavka 2. Komisija osigurava da su mjere djelotvorne za postizanje ciljeva ove Uredbe i relevantne obveze te razmjerne s obzirom na konkretne okolnosti koje vrijede za nadzornika pristupa i relevantnu uslugu.

8.   U svrhu utvrđivanja obveza na temelju članka 6. stavaka 11. i 12. Komisija također procjenjuje osigurava li se namjeravanim ili provedenim mjerama ravnoteža između prava i obveza poslovnih korisnika te da se samim mjerama ne daje prednost nadzorniku pristupa koja je nerazmjerna usluzi koju nadzornik pristupa pruža poslovnim korisnicima.

9.   U odnosu na postupak u skladu sa stavkom 2., Komisija ga na zahtjev ili na vlastitu inicijativu može odlučiti ponovno pokrenuti:

(a)	ako se činjenično stanje na kojem se temeljila odluka bitno promijenilo; ili

(b)	ako se odluka temeljila na nepotpunim, netočnim ili obmanjujućim informacijama; ili

(c)	ako mjere utvrđene u odluci nisu djelotvorne.

1.   Nadzornik pristupa obavješćuje Komisiju o svakoj namjeravanoj koncentraciji u smislu članka 3. Uredbe (EZ) br. 139/2004, ako sudionici koncentracije ili cilj koncentracije pružaju osnovne usluge platforme ili bilo koje druge usluge u digitalnom sektoru ili omogućuju prikupljanje podataka, bez obzira na to postoji li obveza da se o tome obavješćuje Komisija na temelju te uredbe ili nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje na temelju nacionalnih pravila o koncentracijama.

Nadzornik pristupa Komisiju obavješćuje o takvoj koncentraciji prije njezine provedbe i nakon zaključivanja sporazuma, objave javnog nadmetanja ili stjecanja kontrolnog udjela.

2.   U informacijama koje nadzornik pristupa pruža na temelju stavka 1. opisuju se barem poduzetnici na koje se koncentracija odnosi, njihov godišnji prihod na razini Unije i na svjetskoj razini, njihovo područje aktivnosti, uključujući aktivnosti izravno povezane s koncentracijom, i transakcijska vrijednost sporazuma ili procjena te vrijednosti, zajedno sa sažetkom koncentracije, uključujući njezinu narav i obrazloženje te popis država članica na koje se koncentracija odnosi.

U informacijama koje pruža nadzornik pristupa također se opisuju, za svaku relevantnu osnovnu uslugu platforme, njihov godišnji prihod na razini Unije, broj godišnje aktivnih poslovnih korisnika i broj mjesečno aktivnih krajnjih korisnika.

3.   Ako nakon bilo koje koncentracije iz stavka 1. ovog članka dodatne osnovne usluge platforme pojedinačno dosegnu pragove iz članka 3.stavka 2. točke (b), dotični nadzornik pristupa o tome obavješćuje Komisiju u roku od dva mjeseca od provedbe koncentracije i dostavlja joj informacije iz članka 3. stavka 2.

4.   Komisija obavješćuje nadležna tijela država članica o svim informacijama zaprimljenima u skladu sa stavkom 1. i svake godine objavljuje popis stjecanja o kojima su je nadzornici pristupa obavijestili u skladu s tim stavkom.

Komisija vodi računa o legitimnom interesu poduzetnika u pogledu zaštite njihovih poslovnih tajni.

5.   Nadležna tijela država članica mogu upotrijebiti informacije zaprimljene u skladu sa stavkom 1. ovog članka kako bi od Komisije zatražila da ispita koncentraciju u skladu s člankom 22. Uredbe (EZ) br. 139/2004.

1.   Ako Komisija namjerava provesti istraživanje tržišta radi mogućeg donošenja odluka na temelju članaka 17., 18. i 19., ona donosi odluku o pokretanju istraživanja tržišta.

2.   Neovisno o stavku 1., Komisija može prije pokretanja istraživanja tržišta u skladu s tim stavkom izvršavati svoje istražne ovlasti na temelju ove Uredbe.

3.   U odluci iz stavka 1. navodi se:

(a)	datum pokretanja istraživanja tržišta;

(b)	opis problema na koji se istraživanje tržišta odnosi;

(c)	svrha istraživanja tržišta.

4.   Komisija može ponovno pokrenuti istraživanje tržišta, koje je zaključila, u sljedećim slučajevima:

(a)	ako se činjenično stanje na kojem se temeljila odluka donesena na temelju članaka 17., 18. ili 19. bitno promijenilo; ili

(b)	ako se odluka donesena na temelju članaka 17., 18. ili 19. temeljila na nepotpunim, netočnim ili obmanjujućim informacijama.

5.   Komisija može zatražiti od jednog nacionalnog nadležnog tijela ili više njih da joj pomognu u istraživanju tržišta.

1.   Za potrebe izvršavanja svojih dužnosti na temelju ove Uredbe Komisija može, jednostavnim zahtjevom ili odlukom, od poduzetnika i udruženja poduzetnika zatražiti da dostave sve potrebne informacije. Komisija ujedno može, jednostavnim zahtjevom ili odlukom, zatražiti pristup svim podacima i algoritmima poduzetnika te informacijama o testiranju te zatražiti objašnjenja u vezi s njima.

2.   Pri slanju jednostavnog zahtjeva za informacije poduzetniku ili udruženju poduzetnika Komisija navodi pravnu osnovu i svrhu zahtjeva, precizira zatražene informacije i određuje rok u kojem se trebaju dostaviti te informacije te navodi novčane kazne predviđene u članku 30. koje su primjenjive za dostavljanje nepotpunih, netočnih ili obmanjujućih informacija ili objašnjenja.

3.   Kada odlukom zatraži od poduzetnika ili udruženja poduzetnika da dostave informacije, Komisija navodi pravnu osnovu i svrhu zahtjeva, precizira zatražene informacije i određuje rok u kojem se te informacije trebaju dostaviti. Ako od poduzetnika zatraži pristup bilo kojim podacima, algoritmima te informacijama o testiranju, Komisija navodi svrhu zahtjeva i određuje rok u kojem se pristup treba dati. Također navodi novčane kazne predviđene u članku 30. te navodi ili izriče periodične penale predviđene u članku 31. Nadalje, upućuje na pravo na preispitivanje te odluke pred Sudom.

4.   Poduzetnici ili udruženja poduzetnika ili njihovi predstavnici dostavljaju zatražene informacije u ime dotičnog poduzetnika ili udruženja poduzetnika. Propisno opunomoćeni odvjetnici mogu dostavljati informacije u ime svojih stranaka. Potonji snose punu odgovornost ako su dostavljene informacije nepotpune, netočne ili obmanjujuće.

5.   Na zahtjev Komisije, nadležna tijela država članica dostavljaju joj sve informacije koje posjeduju potrebne za izvršavanje dužnosti koje su joj dodijeljene ovom Uredbom.

1.   Ako za vrijeme postupka na temelju članka 18. nadzornik pristupa ponudi da će preuzeti obveze za relevantne osnovne usluge platforme kako bi osigurao usklađenost s obvezama utvrđenima u člancima 5., 6. i 7., Komisija može donijeti provedbeni akt kojim će te obveze postati obvezujuće za navedenog nadzornika pristupa i izjaviti da nema daljnjih razloga za djelovanje. Taj se provedben akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 50. stavka 2.

2.   Komisija može, na zahtjev ili na vlastitu inicijativu, odlukom ponovno pokrenuti relevantni postupak u sljedećim slučajevima:

(a)	ako se činjenično stanje na kojem se temeljila odluka bitno promijenilo;

(b)	ako dotični nadzornik pristupa postupa protivno svojim obvezama;

(c)	ako se odluka temeljila na nepotpunim, netočnim ili obmanjujućim informacijama koje su dostavile stranke;

(d)	ako obveze nisu djelotvorne.

3.   Ako Komisija smatra da se obvezama koje je ponudio nadzornik pristupa ne može osigurati djelotvorna usklađenost s obvezama utvrđenima u člancima 5., 6. i 7., ona objašnjava zašto nije odredila da te obveze postanu obvezujuće u odluci kojom se zaključuje relevantni postupak.

1.   Svaka treća strana, uključujući poslovne korisnike, konkurente ili krajnje korisnike osnovnih usluga platforme navedenih u odluci o utvrđivanju statusa u skladu s člankom 3. stavkom 9. te njihove predstavnike, može nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. ili izravno Komisiju obavijestiti o svakoj praksi ili ponašanju nadzornika pristupa koji su obuhvaćeni područjem primjene ove Uredbe.

2.   Nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. i Komisija imaju puno diskrecijsko pravo u pogledu primjerenih mjera i nemaju obvezu daljnjeg postupanja u vezi sa zaprimljenim informacijama.

3.   Ako na temelju informacija zaprimljenih u skladu sa stavkom 1. ovog članka nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. utvrdi da postoji mogućnost neusklađenosti s ovom Uredbom, ono te informacije prosljeđuje Komisiji.

1.   Komisija u odluci o neusklađenosti može nadzorniku pristupa izreći novčane kazne koje ne premašuju 10 % njegova ukupnog prihoda na svjetskoj razini u prethodnoj financijskoj godini ako utvrdi da taj nadzornik pristupa namjerno ili iz nepažnje ne postupa u skladu s:

(a)	bilo kojom obvezom utvrđenom u člancima 5., 6. ili 7.;

(b)	mjerama koje je Komisija utvrdila u odluci donesenoj na temelju članka 8. stavka 2.;

(c)	korektivnim mjerama izrečenima na temelju članka 18. stavka 1.;

(d)	privremenim mjerama određenima na temelju članka 24.; ili

(e)	obvezama koje su postale pravno obvezujuće na temelju članka 25.

2.   Neovisno o stavku 1. ovog članka, u odluci o neusklađenosti Komisija može nadzorniku pristupa izreći novčane kazne u visini do 20 % njegova ukupnog prihoda na svjetskoj razini u prethodnoj financijskoj godini ako utvrdi da je taj nadzornik pristupa u vezi s istom osnovnom uslugom platforme počinio kršenje obveze utvrđene u člancima 5., 6. ili 7. koje je jednako ili slično kršenju za koje je u odluci neusklađenosti donesenoj u prethodnih osam godina utvrđeno da ga je počinio.

3.   Komisija može donijeti odluku kojom se poduzetnicima, uključujući ako je primjenjivo nadzornike pristupa, i udruženjima poduzetnika izriču novčane kazne koje ne smiju premašiti 1 % njihova ukupnog prihoda na svjetskoj razini u prethodnoj financijskoj godini u slučaju da namjerno ili iz nepažnje:

(a)	ne dostave informacije koje su potrebne kako bi se procijenila mogućnost da se za njih utvrdi status nadzornika pristupa na temelju članka 3. ili dostave netočne, nepotpune ili obmanjujuće informacije;

(b)	ne ispune obvezu obavješćivanja Komisije u skladu s člankom 3. stavkom 3.;

(c)	ne dostave informacije ili dostave netočne, nepotpune ili obmanjujuće informacije koje se zahtijevaju na temelju članka 14.;

(d)	ne dostave opis ili dostave netočne, nepotpune ili obmanjujuće informacije koje se zahtijevaju na temelju članka 15.;

(e)	ne omoguće pristup podacima, algoritmima ili informacijama o testiranju kao odgovoru na zahtjev podnesen na temelju članka 21. stavka 3.;

(f)	ne dostave zatražene informacije u roku utvrđenom u skladu s člankom 21. stavkom 3. ili dostave netočne, nepotpune ili obmanjujuće informacije ili objašnjenja zatražena na temelju članka 21. ili dana u okviru razgovora na temelju članka 22.;

(g)	u roku koji je odredila Komisija ne isprave netočne, nepotpune ili obmanjujuće informacije koje je dao predstavnik ili član osoblja ili ne pružaju ili odbijaju pružiti potpune informacije o činjenicama koje se odnose na predmet i svrhu inspekcije na temelju članka 23.;

(h)	odbiju podvrgnuti se inspekciji na temelju članka 23.;

(i)	ne postupe u skladu s obvezama koje je Komisija uvela na temelju članka 26.;

(j)	ne uvedu funkciju praćenja usklađenosti u skladu s člankom 28.; ili

(k)	ne ispune uvjete za uvid u spis Komisije na temelju članka 34. stavka 4.

4.   Pri određivanju iznosa novčane kazne Komisija u obzir uzima težinu, trajanje, ponavljanje te, u slučaju novčanih kazni izrečenih na temelju stavka 3., prouzročeno kašnjenje postupka.

5.   Ako se novčana kazna izrekne udruženju poduzetnika uzimajući u obzir prihod njegovih članova na svjetskoj razini, a to udruženje nije solventno, ono je dužno od svojih članova zatražiti uplatu doprinosa radi podmirivanja iznosa novčane kazne.

Ako se ti doprinosi ne uplate udruženju poduzetnika u roku koji je odredila Komisija, ona može zatražiti plaćanje novčane kazne izravno od bilo kojeg poduzetnika čiji su predstavnici bili članovi tijela tog udruženja nadležnih za donošenje odluka.

Nakon što zatraži plaćanje u skladu s drugim podstavkom, Komisija može zatražiti plaćanje preostalog iznosa od bilo kojeg člana udruženja poduzetnika, ako je to potrebno kako bi se osiguralo plaćanje cijelog iznosa novčane kazne.

Međutim, Komisija ne smije zahtijevati plaćanje na temelju drugog ili trećeg podstavka od poduzetnika koji dokažu da nisu proveli odluku udruženja poduzetnika kojom je prekršena ova Uredba te nisu znali da ona postoji ili su se od nje aktivno ogradili prije nego što je Komisija pokrenula postupak na temelju članka 20.

Financijska obveza svakog poduzetnika za plaćanje novčane kazne ne smije premašiti 20 % njegova ukupnog prihoda na svjetskoj razini u prethodnoj financijskoj godini.

1.   Komisija može donijeti odluku kojom se poduzetnicima, uključujući ako je primjenjivo nadzornike pristupa, te udruženjima poduzetnika izriču periodični penali koji ne premašuju 5 % prosječnog dnevnog prihoda na svjetskoj razini u prethodnoj financijskoj godini po danu, računajući od datuma određenog u toj odluci, kako bi ih se primoralo:

(a)	da postupe u skladu s mjerama koje je Komisija odluci donesenoj na temelju članka 8. stavka 2.;

(b)	da postupe u skladu s odlukom na temelju članka 18. stavka 1.;

(c)	da dostave točne i potpune informacije u roku utvrđenom u zahtjevu za informacije koji je donesen odlukom na temelju članka 21.;

(d)	da osiguraju pristup podacima, algoritmima i informacijama o testiranju kao odgovoru na zahtjev podnesen na temelju članka 21. stavka 3. i dostave objašnjenja u vezi s njima kako se zahtijeva odlukom na temelju članka 21.;

(e)	da se podvrgnu inspekciji naloženoj odlukom donesenom na temelju članka 23.;

(f)	da postupe u skladu s odlukom kojom se određuju privremene mjere donesenom na temelju članka 24.;

(g)	da ispune obveze koje su postale pravno obvezujuće odlukom na temelju članka 25. stavka 1.;

(h)	da postupe u skladu s odlukom na temelju članka 29. stavka 1.

2.   Ako poduzetnici ili udruženja poduzetnika ispune obvezu čijem je izvršenju bio namijenjen periodični penal, Komisija može donijeti provedbeni akt kojim se određuje konačni iznos periodičnog penala koji je niži od iznosa koji je bio određen na temelju prvotne odluke. Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 50. stavka 2.

1.   Na ovlasti dodijeljene Komisiji člancima 30. i 31. primjenjuje se rok zastare od pet godina.

2.   Rok počinje teći na dan kada je počinjeno kršenje. No u slučaju kontinuiranih ili ponavljanih kršenja, rok počinje teći na dan prestanka kršenja.

3.   Svakim djelovanjem koje Komisija poduzme za potrebe istraživanja tržišta ili postupka u vezi s kršenjem prekida se rok zastare za izricanje novčanih kazni ili periodičnih penala. Rok zastare prekida se s učinkom od datuma kad su najmanje jedan poduzetnik ili udruženje poduzetnika koji su sudjelovali u kršenju obaviješteni o djelovanju. Djelovanja kojima se prekida rok zastare osobito uključuju sljedeće:

(a)	zahtjeve za informacijama koje uputi Komisija;

(b)	pisana ovlaštenja za provođenje inspekcija koje Komisija izda svojim službenicima;

(c)	Komisijino pokretanje postupka na temelju članka 20.

4.   Nakon svakog prekida rok počinje teći iznova. Međutim, rok zastare istječe najkasnije na dan kad protekne razdoblje jednako dvostrukom roku zastare u kojem Komisija nije izrekla novčanu kaznu ili periodični penal. Taj se rok produljuje za vrijeme tijekom kojeg je rok zastare bio suspendiran na temelju stavka 5.

5.   Rok zastare za izricanje novčanih kazni ili periodičnih penala suspendira se dok se o odluci Komisije vodi postupak pred Sudom.