search


keyboard_tab Digital Market Act 2022/1925 HR

BG CS DA DE EL EN ES ET FI FR GA HR HU IT LV LT MT NL PL PT RO SK SL SV print pdf

2022/1925 HR cercato: 'odlukom' . Output generated live by software developed by IusOnDemand srl


expand index odlukom:


whereas odlukom:


definitions:


cloud tag: and the number of total unique words without stopwords is: 805

 

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1.   Svrha je ove Uredbe doprinijeti pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta utvrđivanjem usklađenih pravila kojima se u cijeloj Uniji za sve poduzetnike osiguravaju pravedna tržišta s mogućnošću neograničenog tržišnog natjecanja u digitalnom sektoru na kojima djeluju nadzornici pristupa, u korist poslovnih i krajnjih korisnika.

2.   Ova se Uredba primjenjuje na osnovne usluge platforme koje nadzornici pristupa pružaju ili nude poslovnim korisnicima s poslovnim nastanom u Uniji ili krajnjim korisnicima koji imaju poslovni nastan ili se nalaze u Uniji, bez obzira na mjesto poslovnog nastana ili boravišta nadzornika pristupa i bez obzira na pravo koje se inače primjenjuje na pružanje usluge.

3.   Ova se Uredba ne primjenjuje na tržišta povezana s:

(a)

elektroničkim komunikacijskim mrežama kako su definirane u članku 2. točki 1. Direktive (EU) 2018/1972;

(b)

elektroničkim komunikacijskim uslugama kako su definirane u članku 2. točki 4. Direktive (EU) 2018/1972, osim onih koje se odnose na brojevno neovisne interpersonalne komunikacijske usluge.

4.   U pogledu interpersonalnih komunikacijskih usluga kako su definirane u članku 2. točki 5. Direktive (EU) 2018/1972, ovom se Uredbom ne dovode u pitanje ovlasti i odgovornosti dodijeljene nacionalnim regulatornim i drugim nadležnim tijelima na temelju članka 61. te direktive.

5.   Kako bi se izbjegla fragmentacija unutarnjeg tržišta, države članice ne smiju uvoditi dodatne obveze nadzornicima pristupa na temelju zakona te drugih propisa i upravnih mjera radi osiguranja pravednih tržišta s mogućnošću neograničenog tržišnog natjecanja. Ništa u ovoj Uredbi ne sprečava države članice da, u vezi s pitanjima koja nisu obuhvaćena područjem primjene ove Uredbe, poduzetnicima, među ostalim poduzetnicima koji pružaju osnovne usluge platforme, uvedu obveze, pod uvjetom da su te obveze u skladu s pravom Unije i da ne proizlaze iz činjenice da relevantni poduzetnici imaju status nadzornika pristupa u smislu ove Uredbe.

6.   Ovom se Uredbom ne dovodi u pitanje primjena članaka 101. i 102. UFEU-a. Njome se isto tako ne dovodi u pitanje primjena:

(a)

nacionalnih pravila o tržišnom natjecanju kojima se zabranjuju protutržišni sporazumi, odluke udruženja poduzetnika, usklađena djelovanja i zlouporaba dominantnog položaja;

(b)

nacionalnih pravila o tržišnom natjecanju kojima se zabranjuju drugi oblici jednostranog postupanja u mjeri u kojoj se primjenjuju na poduzetnike koji nisu nadzornici pristupa ili predstavljaju uvođenje daljnjih obveza nadzornicima pristupa; i

(c)

Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 (23) i nacionalnih pravila o kontroli koncentracija.

7.   Nacionalna tijela ne smiju donositi odluke koje su u suprotnosti s odlukom koju je donijela Komisija na temelju ove Uredbe. Komisija i države članice blisko surađuju i koordiniraju svoje mjere izvršavanja na temelju načela utvrđenih u člancima 37. i 38.

Članak 21.

Zahtjevi za informacije

1.   Za potrebe izvršavanja svojih dužnosti na temelju ove Uredbe Komisija može, jednostavnim zahtjevom ili odlukom, od poduzetnika i udruženja poduzetnika zatražiti da dostave sve potrebne informacije. Komisija ujedno može, jednostavnim zahtjevom ili odlukom, zatražiti pristup svim podacima i algoritmima poduzetnika te informacijama o testiranju te zatražiti objašnjenja u vezi s njima.

2.   Pri slanju jednostavnog zahtjeva za informacije poduzetniku ili udruženju poduzetnika Komisija navodi pravnu osnovu i svrhu zahtjeva, precizira zatražene informacije i određuje rok u kojem se trebaju dostaviti te informacije te navodi novčane kazne predviđene u članku 30. koje su primjenjive za dostavljanje nepotpunih, netočnih ili obmanjujućih informacija ili objašnjenja.

3.   Kada odlukom zatraži od poduzetnika ili udruženja poduzetnika da dostave informacije, Komisija navodi pravnu osnovu i svrhu zahtjeva, precizira zatražene informacije i određuje rok u kojem se te informacije trebaju dostaviti. Ako od poduzetnika zatraži pristup bilo kojim podacima, algoritmima te informacijama o testiranju, Komisija navodi svrhu zahtjeva i određuje rok u kojem se pristup treba dati. Također navodi novčane kazne predviđene u članku 30. te navodi ili izriče periodične penale predviđene u članku 31. Nadalje, upućuje na pravo na preispitivanje te odluke pred Sudom.

4.   Poduzetnici ili udruženja poduzetnika ili njihovi predstavnici dostavljaju zatražene informacije u ime dotičnog poduzetnika ili udruženja poduzetnika. Propisno opunomoćeni odvjetnici mogu dostavljati informacije u ime svojih stranaka. Potonji snose punu odgovornost ako su dostavljene informacije nepotpune, netočne ili obmanjujuće.

5.   Na zahtjev Komisije, nadležna tijela država članica dostavljaju joj sve informacije koje posjeduju potrebne za izvršavanje dužnosti koje su joj dodijeljene ovom Uredbom.

Članak 23.

Ovlasti za provođenje inspekcija

1.   Za potrebe izvršavanja svojih dužnosti na temelju ove Uredbe, Komisija može provoditi sve potrebne inspekcije poduzetnika ili udruženja poduzetnika.

2.   Službenici i druge osobe u njihovoj pratnji koje je Komisija ovlastila za provođenje inspekcije ovlašteni su:

(a)

ući u sve prostore, na zemljišta i u prijevozna sredstva poduzetnika i udruženja poduzetnika;

(b)

izvršiti uvid u poslovne knjige i drugu poslovnu dokumentaciju, bez obzira na medij na kojem su pohranjene;

(c)

uzeti ili zahtijevati, u bilo kojem obliku, preslike ili izvatke iz takvih poslovnih knjiga ili poslovne dokumentacije;

(d)

zahtijevati od poduzetnika ili udruženja poduzetnika da osiguraju pristup svojoj organizaciji, funkcioniranju, IT sustavu, algoritmima, postupanju s podacima i poslovnim praksama te da pruže objašnjenja u vezi s njima, kao i zabilježiti ili dokumentirati dana objašnjenja bilo kojim tehničkim sredstvom;

(e)

zapečatiti sve poslovne prostore, poslovne knjige ili poslovnu dokumentaciju za vrijeme trajanja inspekcije i u mjeri potrebnoj za njezino provođenje;

(f)

zatražiti od bilo kojeg predstavnika ili člana osoblja poduzetnika ili udruženja poduzetnika objašnjenja u vezi s činjenicama ili dokumentacijom koje se odnose na predmet i svrhu inspekcije te zabilježiti odgovore bilo kojim tehničkim sredstvom.

3.   Za potrebe provođenja inspekcija Komisija može zatražiti pomoć revizora ili stručnjaka koje je ona imenovala na temelju članka 26. stavka 2. te pomoć nacionalnog nadležnog tijela države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. i na čijem se državnom području treba provesti inspekcija.

4.   Tijekom inspekcija Komisija, revizori ili stručnjaci koje je ona imenovala te nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. i na čijem se državnom području treba provesti inspekcija mogu od poduzetnika ili udruženja poduzetnika zahtijevati da osiguraju pristup svojoj organizaciji, funkcioniranju, IT sustavu, algoritmima, postupanju s podacima i poslovnim praksama te da pruže objašnjenja u vezi s njima. Komisija i revizori ili stručnjaci koje je ona imenovala te nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. i na čijem se državnom području treba provesti inspekcija mogu uputiti pitanja bilo kojem predstavniku ili članu osoblja.

5.   Službenici i druge osobe u njihovoj pratnji koje je Komisija ovlastila za provođenje inspekcije izvršavaju svoje ovlasti uz predočenje pisanog ovlaštenja u kojem se navode predmet i svrha inspekcije te novčane kazne predviđene u članku 30. koje su primjenjive u slučaju da su predočene tražene poslovne knjige ili druga poslovna dokumentacija nepotpune ili ako su odgovori na pitanja upućena u skladu sa stavcima 2. i 4. ovog članka netočni ili obmanjujući. Komisija o inspekciji pravodobno prije njezina početka obavješćuje nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. i na čijem se državnom području treba provesti inspekcija.

6.   Poduzetnici ili udruženja poduzetnika dužni su podvrgnuti se inspekciji naloženoj odlukom Komisije. U toj se odluci navode predmet, svrha i datum početka inspekcije te novčane kazne i periodični penali predviđeni u članku 30. odnosno članku 31., kao i pravo na preispitivanje te odluke pred Sudom.

7.   Službenici nacionalnog nadležnog tijela države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. i na čijem se državnom području treba provesti inspekcija te osobe koje je ono ovlastilo ili imenovalo, na zahtjev tog tijela ili Komisije, aktivno pomažu službenicima i drugim osobama u njihovoj pratnji koje je ovlastila Komisija. Oni u tu svrhu imaju ovlasti navedene u stavcima 2. i 4. ovog članka.

8.   Ako službenici i druge osobe u njihovoj pratnji koje je ovlastila Komisija ustanove da se poduzetnik ili udruženje poduzetnika protivi inspekciji naloženoj na temelju ovog članka, dotična država članica pruža im potrebnu pomoć tako što, prema potrebi, traži pomoć policije ili ekvivalentnog tijela za izvršavanje zakonodavstva kako bi im se omogućilo provođenje inspekcije.

9.   Ako je za pomoć predviđenu u stavku 8. ovog članka prema nacionalnim pravilima potrebno odobrenje pravosudnog tijela, Komisija ili nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. ili službenici koje su oni ovlastili podnose zahtjev za to odobrenje. Takvo odobrenje može se zatražiti i kao mjera predostrožnosti.

10.   Ako se podnese zahtjev za odobrenje iz stavka 9. ovog članka, nacionalno pravosudno tijelo provjerava vjerodostojnost odluke Komisije te da predviđene prisilne mjere nisu proizvoljne ni prekomjerne uzimajući u obzir predmet inspekcije. Pri provjeri proporcionalnosti prisilnih mjera nacionalno pravosudno tijelo može od Komisije, izravno ili putem nacionalnog nadležnog tijela države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6., zatražiti detaljna objašnjenja, posebice u vezi s razlozima Komisijine sumnje da je došlo do kršenja ove Uredbe, kao i u vezi s težinom kršenja na koje se sumnja i načinom na koji je uključen dotični poduzetnik. Međutim, nacionalno pravosudno tijelo ne može dovesti u pitanje potrebu inspekcije niti zahtijevati informacije iz spisa Komisije. Zakonitost odluke Komisije preispituje samo Sud.

Članak 25.

Obveze

1.   Ako za vrijeme postupka na temelju članka 18. nadzornik pristupa ponudi da će preuzeti obveze za relevantne osnovne usluge platforme kako bi osigurao usklađenost s obvezama utvrđenima u člancima 5., 6. i 7., Komisija može donijeti provedbeni akt kojim će te obveze postati obvezujuće za navedenog nadzornika pristupa i izjaviti da nema daljnjih razloga za djelovanje. Taj se provedben akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 50. stavka 2.

2.   Komisija može, na zahtjev ili na vlastitu inicijativu, odlukom ponovno pokrenuti relevantni postupak u sljedećim slučajevima:

(a)

ako se činjenično stanje na kojem se temeljila odluka bitno promijenilo;

(b)

ako dotični nadzornik pristupa postupa protivno svojim obvezama;

(c)

ako se odluka temeljila na nepotpunim, netočnim ili obmanjujućim informacijama koje su dostavile stranke;

(d)

ako obveze nisu djelotvorne.

3.   Ako Komisija smatra da se obvezama koje je ponudio nadzornik pristupa ne može osigurati djelotvorna usklađenost s obvezama utvrđenima u člancima 5., 6. i 7., ona objašnjava zašto nije odredila da te obveze postanu obvezujuće u odluci kojom se zaključuje relevantni postupak.

Članak 29.

Neusklađenost

1.   Komisija donosi provedbeni akt u kojem se utvrđuje da je otkrila neusklađenost („odluka o neusklađenosti”) ako ustanovi da nadzornik pristupa ne postupa u skladu s najmanje jednim od sljedećeg:

(a)

bilo kojom obvezom utvrđenom u članku 5., 6. ili 7.;

(b)

mjerama koje je Komisija utvrdila u odluci donesenoj na temelju članka 8. stavka 2.;

(c)

korektivnim mjerama izrečenima na temelju članka 18. stavka 1.;

(d)

privremenim mjerama određenima na temelju članka 24.; ili

(e)

obvezama koje su postale pravno obvezujuće na temelju članka 25.

Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 50. stavka 2.

2.   Komisija nastoji donijeti odluku o neusklađenosti u roku od 12 mjeseci od pokretanja postupka na temelju članka 20.

3.   Prije donošenja odluke o neusklađenosti Komisija dotičnom nadzorniku pristupa dostavlja svoje preliminarne nalaze. U tim preliminarnim nalazima Komisija objašnjava mjere koje razmatra poduzeti ili za koje smatra da bi ih nadzornik pristupa trebao poduzeti kako bi djelotvorno odgovorio na preliminarne nalaze.

4.   Ako namjerava donijeti odluku o neusklađenosti, Komisija se može savjetovati s trećim stranama.

5.   Komisija u odluci o neusklađenosti nalaže nadzorniku pristupa da u primjerenom roku prestane s neusklađenim postupanjem te da dostavi objašnjenja o tome što namjerava učiniti kako bi postupio u skladu s tom odlukom.

6.   Nadzornik pristupa Komisiji dostavlja opis mjera koje je poduzeo kako bi osigurao da postupa u skladu s odlukom o neusklađenosti.

7.   Ako odluči da neće donijeti odluku o neusklađenosti, Komisija odlukom zaključuje postupak.

Članak 31.

Periodični penali

1.   Komisija može donijeti odluku kojom se poduzetnicima, uključujući ako je primjenjivo nadzornike pristupa, te udruženjima poduzetnika izriču periodični penali koji ne premašuju 5 % prosječnog dnevnog prihoda na svjetskoj razini u prethodnoj financijskoj godini po danu, računajući od datuma određenog u toj odluci, kako bi ih se primoralo:

(a)

da postupe u skladu s mjerama koje je Komisija odluci donesenoj na temelju članka 8. stavka 2.;

(b)

da postupe u skladu s odlukom na temelju članka 18. stavka 1.;

(c)

da dostave točne i potpune informacije u roku utvrđenom u zahtjevu za informacije koji je donesen odlukom na temelju članka 21.;

(d)

da osiguraju pristup podacima, algoritmima i informacijama o testiranju kao odgovoru na zahtjev podnesen na temelju članka 21. stavka 3. i dostave objašnjenja u vezi s njima kako se zahtijeva odlukom na temelju članka 21.;

(e)

da se podvrgnu inspekciji naloženoj odlukom donesenom na temelju članka 23.;

(f)

da postupe u skladu s odlukom kojom se određuju privremene mjere donesenom na temelju članka 24.;

(g)

da ispune obveze koje su postale pravno obvezujuće odlukom na temelju članka 25. stavka 1.;

(h)

da postupe u skladu s odlukom na temelju članka 29. stavka 1.

2.   Ako poduzetnici ili udruženja poduzetnika ispune obvezu čijem je izvršenju bio namijenjen periodični penal, Komisija može donijeti provedbeni akt kojim se određuje konačni iznos periodičnog penala koji je niži od iznosa koji je bio određen na temelju prvotne odluke. Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 50. stavka 2.

Članak 39.

Suradnja s nacionalnim sudovima

1.   U postupcima u vezi s primjenom ove Uredbe nacionalni sudovi mogu zatražiti od Komisije da im dostavi informacije koje posjeduje ili svoje mišljenje o pitanjima koja se odnose na primjenu ove Uredbe.

2.   Države članice prosljeđuju Komisiji presliku svih pisanih presuda nacionalnih sudova koji odlučuju o primjeni ove Uredbe. Ta preslika prosljeđuje se bez odgode nakon što je potpuna pisana presuda dostavljena strankama.

3.   Ako to zahtijeva dosljedna primjena ove Uredbe, Komisija može na vlastitu inicijativu podnijeti pisana očitovanja nacionalnim sudovima. Uz dopuštenje dotičnog nadležnog suda također može dati i usmena očitovanja.

4.   Isključivo u svrhu pripreme svojih očitovanja Komisija može od relevantnog nacionalnog suda zatražiti da joj dostavi ili osigura dostavu svih dokumenata potrebnih za razmatranje predmeta.

5.   Nacionalni sudovi ne smiju donijeti odluku koja je u suprotnosti s odlukom koju je Komisija donijela na temelju ove Uredbe. Također izbjegavaju donošenje odluka koje bi bile protivne odluci koju Komisija razmatra u postupku koji je pokrenula na temelju ove Uredbe. U tu svrhu, nacionalni sud može procijeniti je li potrebno da zastane s postupkom. Time se ne dovodi u pitanje mogućnost nacionalnih sudova da zatraže donošenje odluke o prethodnom pitanju na temelju članka 267. UFEU-a.

Članak 49.

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 3. stavaka 6. i 7. te članka 12. stavaka 1., 3. i 4. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 1. studenoga 2022. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 3. stavaka 6. i 7. te članka 12. stavaka 1., 3. i 4. odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.   Delegirani akt donesen na temelju članka 3. stavaka 6. i 7. te članka 12. stavaka 1., 3. i 4. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 50.

Postupak odbora

1.   Komisiji pomaže odbor („Savjetodavni odbor za digitalna tržišta”). Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Kada se mišljenje odbora treba dobiti pisanim postupkom, navedeni postupak završava bez rezultata kada u roku za davanje mišljenja to odluči predsjednik odbora ili to zahtijeva obična većina članova odbora.

3.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

4.   Komisija dostavlja mišljenje odbora adresatu pojedinačne odluke, zajedno s tom odlukom. Komisija objavljuje mišljenje zajedno s pojedinačnom odlukom, vodeći računa o legitimnom interesu u pogledu čuvanja poslovne tajne.


whereas









keyboard_arrow_down