keyboard_tab Digital Market Act 2022/1925 HR

1.   Ako pruža brojevno neovisne interpersonalne komunikacijske usluge koje su navedene u odluci o utvrđivanju statusa u skladu s člankom 3. stavkom 9., nadzornik pristupa osigurava da su osnovne funkcije njegovih brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga interoperabilne s brojevno neovisnim interpersonalnim komunikacijskim uslugama drugog pružatelja koji nudi ili namjerava nuditi takve usluge u Uniji, na način da besplatno i na zahtjev pruža potrebna tehnička sučelja ili slična rješenja koja olakšavaju interoperabilnost.

2.   Nadzornik pristupa osigurava interoperabilnost barem sljedećih osnovnih funkcija iz stavka 1. ako sam nadzornik pristupa pruža te funkcije svojim krajnjim korisnicima:

(a)

nakon navođenja u odluci o utvrđivanju statusa u skladu s člankom 3. stavkom 9.: i. slanje tekstualnih poruka s kraja na kraj između dvaju pojedinačnih krajnjih korisnika; ii. dijeljenje slika, glasovnih poruka, videozapisa i drugih priloženih datoteka u komunikaciji s kraja na kraj između dvaju pojedinačnih krajnjih korisnika.

(b)

u roku od dvije godine od utvrđivanja statusa: i. slanje tekstualnih poruka s kraja na kraj unutar skupina pojedinačnih krajnjih korisnika; ii. dijeljenje slika, glasovnih poruka, videozapisa i drugih priloženih datoteka u komunikaciji s kraja na kraj između razgovora u skupini i pojedinačnog krajnjeg korisnika.

(c)

u roku od četiri godine od utvrđivanja statusa: i. glasovni pozivi s kraja na kraj između dvaju pojedinačnih krajnjih korisnika; ii. videopozivi s kraja na kraj između dvaju pojedinačnih krajnjih korisnika; iii. glasovni pozivi s kraja na kraj između razgovora u skupini i pojedinačnog krajnjeg korisnika; iv. videopozivi s kraja na kraj između razgovora u skupini i pojedinačnog krajnjeg korisnika.

3.   Razina sigurnosti, uključujući prolazno šifriranje ako je primjenjivo, koju nadzornik pristupa osigurava vlastitim krajnjim korisnicima održava se u svim interoperabilnim uslugama.

4.   Nadzornik pristupa objavljuje standardnu ponudu u kojoj se iznose tehničke pojedinosti i opći uvjeti interoperabilnosti s njegovim brojevno neovisnim interpersonalnim komunikacijskim uslugama, zajedno s potrebnim pojedinostima o razini sigurnosti i prolaznom šifriranju. Nadzornik pristupa objavljuje tu standardnu ponudu u roku utvrđenom u članku 3. stavku 10. i prema potrebi je ažurira.

5.   Nakon objave standardne ponude u skladu sa stavkom 4., svi pružatelji brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga koji nude ili namjeravaju nuditi takve usluge u Uniji mogu zahtijevati interoperabilnost s brojevno neovisnim interpersonalnim komunikacijskim uslugama koje pruža nadzornik pristupa. Takvim zahtjevom mogu se obuhvaćati neke ili sve osnovne funkcije navedene u stavku 2. Nadzornik pristupa postupa u skladu sa svakim razumnim zahtjevom za interoperabilnost u roku od tri mjeseca nakon primitka tog zahtjeva stavljanjem u pogon zatraženih osnovnih funkcija.

6.   Komisija na razuman zahtjev nadzornika pristupa može iznimno produljiti rokove za usklađivanje na temelju stavka 2. ili 5. ako nadzornik pristupa dokaže da je to potrebno kako bi se osigurala djelotvorna interoperabilnost i zadržala potrebna razina sigurnosti, uključujući prolazno šifriranje, ako je primjenjivo.

7.   Krajnji korisnici brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga nadzornika pristupa i pružatelja brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga koji upućuje zahtjev slobodni su odlučiti o upotrebi interoperabilnih osnovnih funkcija koje nadzornik pristupa može pružati u skladu sa stavkom 1.

8.   Nadzornik pristupa prikuplja i razmjenjuje s pružateljem brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga koji upućuje zahtjev za interoperabilnost samo osobne podatke krajnjih korisnika koji su nužni za osiguravanje djelotvorne interoperabilnosti. Svako takvo prikupljanje i razmjena osobnih podataka krajnjih korisnika mora biti u potpunosti u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 i Direktivom 2002/58/EZ.

9.   Nadzornika pristupa ne sprečava se u poduzimanju mjera s ciljem osiguravanja da treći pružatelji brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga koji upućuju zahtjev za interoperabilnost ne ugrožavaju integritet, sigurnost i privatnost njegovih usluga, pod uvjetom da su takve mjere nužne i razmjerne te da ih je nadzornik pristupa propisno opravdao.

1.   Poduzetnik koji pruža osnovne usluge platforme ne smije segmentirati, dijeliti, fragmentirati, razdvajati te usluge ni provoditi njihovu potpodjelu ugovornim, komercijalnim, tehničkim ili bilo kojim drugim sredstvima kako bi se izbjegli kvantitativni pragovi utvrđeni u članku 3. stavku 2. Nijednom od takvih praksi poduzetnika ne sprečava se Komisiju da za tog poduzetnika utvrdi status nadzornika pristupa u skladu s člankom 3. stavkom 4.

2.   Kada sumnja da poduzetnik koji pruža osnovne usluge platforme primjenjuje praksu utvrđenu u stavku 1., Komisija od tog poduzetnika može zahtijevati sve informacije koje smatra potrebnima kako bi utvrdila je li taj poduzetnik primijenio takvu praksu.

3.   Nadzornik pristupa osigurava potpunu i djelotvornu usklađenost s obvezama iz članaka 5., 6. i 7.

4.   Nadzornik pristupa ne smije se ponašati ni na koji način kojim se narušava djelotvorna usklađenost s obvezama iz članaka 5., 6. i 7. bez obzira na to je li to ponašanje ugovorne, komercijalne, tehničke ili bilo kakve druge naravi, ili se sastoji od upotrebe bihevioralnih tehnika ili dizajna sučelja.

5.   Ako je za prikupljanje, obradu, unakrsnu upotrebu i dijeljenje osobnih podataka radi osiguranja usklađenosti s ovom Uredbom potrebna privola, nadzornik pristupa poduzima potrebne mjere kako bi poslovnim korisnicima omogućio izravno dobivanje potrebne privole za obradu takvih podataka ako je ta privola potrebna na temelju Uredbe (EU) 2016/679 ili Direktive 2002/58/EZ ili kako bi se uskladio s pravilima i načelima Unije o zaštiti podataka i privatnosti na druge načine, uključujući, prema potrebi, davanjem podataka poslovnim korisnicima u odgovarajućem anonimiziranom obliku. Dobivanje te privole nadzornik pristupa ne smije otežati poslovnom korisniku više nego za vlastite usluge.

6.   Nadzornik pristupa ne smije pogoršavati uvjete ili kvalitetu bilo koje od osnovnih usluga platforme koje pruža poslovnim korisnicima ili krajnjim korisnicima koji iskorištavaju prava ili mogućnosti izbora utvrđene u člancima 5., 6. i 7. niti nepotrebno otežavati ostvarivanje tih prava ili mogućnosti, uključujući nuđenjem odabira krajnjem korisniku na način koji nije neutralan, ili narušavanjem autonomije, odlučivanja ili slobode izbora krajnjih korisnika ili poslovnih korisnika putem strukture, dizajna, funkcije ili načina rada korisničkog sučelja ili njegova dijela.

7.   Ako nadzornik pristupa izbjegava ili pokušava izbjeći neku od obveza iz članaka 5., 6. ili 7. na način opisan u stavcima 4., 5. i 6. ovog članka, Komisija može pokrenuti postupak na temelju članka 20. i donijeti provedbeni akt iz članka 8. stavka 2. radi utvrđivanja mjera koje nadzornik pristupa treba provesti.

8.   Stavkom 6. ovog članka ne dovode se u pitanje ovlasti Komisije na temelju članaka 29., 30. i 31.

1.   Za potrebe izvršavanja svojih dužnosti na temelju ove Uredbe, Komisija može provoditi sve potrebne inspekcije poduzetnika ili udruženja poduzetnika.

2.   Službenici i druge osobe u njihovoj pratnji koje je Komisija ovlastila za provođenje inspekcije ovlašteni su:

(a)	ući u sve prostore, na zemljišta i u prijevozna sredstva poduzetnika i udruženja poduzetnika;

(b)	izvršiti uvid u poslovne knjige i drugu poslovnu dokumentaciju, bez obzira na medij na kojem su pohranjene;

(c)	uzeti ili zahtijevati, u bilo kojem obliku, preslike ili izvatke iz takvih poslovnih knjiga ili poslovne dokumentacije;

(d)

zahtijevati od poduzetnika ili udruženja poduzetnika da osiguraju pristup svojoj organizaciji, funkcioniranju, IT sustavu, algoritmima, postupanju s podacima i poslovnim praksama te da pruže objašnjenja u vezi s njima, kao i zabilježiti ili dokumentirati dana objašnjenja bilo kojim tehničkim sredstvom;

(e)	zapečatiti sve poslovne prostore, poslovne knjige ili poslovnu dokumentaciju za vrijeme trajanja inspekcije i u mjeri potrebnoj za njezino provođenje;

(f)	zatražiti od bilo kojeg predstavnika ili člana osoblja poduzetnika ili udruženja poduzetnika objašnjenja u vezi s činjenicama ili dokumentacijom koje se odnose na predmet i svrhu inspekcije te zabilježiti odgovore bilo kojim tehničkim sredstvom.

3.   Za potrebe provođenja inspekcija Komisija može zatražiti pomoć revizora ili stručnjaka koje je ona imenovala na temelju članka 26. stavka 2. te pomoć nacionalnog nadležnog tijela države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. i na čijem se državnom području treba provesti inspekcija.

4.   Tijekom inspekcija Komisija, revizori ili stručnjaci koje je ona imenovala te nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. i na čijem se državnom području treba provesti inspekcija mogu od poduzetnika ili udruženja poduzetnika zahtijevati da osiguraju pristup svojoj organizaciji, funkcioniranju, IT sustavu, algoritmima, postupanju s podacima i poslovnim praksama te da pruže objašnjenja u vezi s njima. Komisija i revizori ili stručnjaci koje je ona imenovala te nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. i na čijem se državnom području treba provesti inspekcija mogu uputiti pitanja bilo kojem predstavniku ili članu osoblja.

5.   Službenici i druge osobe u njihovoj pratnji koje je Komisija ovlastila za provođenje inspekcije izvršavaju svoje ovlasti uz predočenje pisanog ovlaštenja u kojem se navode predmet i svrha inspekcije te novčane kazne predviđene u članku 30. koje su primjenjive u slučaju da su predočene tražene poslovne knjige ili druga poslovna dokumentacija nepotpune ili ako su odgovori na pitanja upućena u skladu sa stavcima 2. i 4. ovog članka netočni ili obmanjujući. Komisija o inspekciji pravodobno prije njezina početka obavješćuje nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. i na čijem se državnom području treba provesti inspekcija.

6.   Poduzetnici ili udruženja poduzetnika dužni su podvrgnuti se inspekciji naloženoj odlukom Komisije. U toj se odluci navode predmet, svrha i datum početka inspekcije te novčane kazne i periodični penali predviđeni u članku 30. odnosno članku 31., kao i pravo na preispitivanje te odluke pred Sudom.

7.   Službenici nacionalnog nadležnog tijela države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. i na čijem se državnom području treba provesti inspekcija te osobe koje je ono ovlastilo ili imenovalo, na zahtjev tog tijela ili Komisije, aktivno pomažu službenicima i drugim osobama u njihovoj pratnji koje je ovlastila Komisija. Oni u tu svrhu imaju ovlasti navedene u stavcima 2. i 4. ovog članka.

8.   Ako službenici i druge osobe u njihovoj pratnji koje je ovlastila Komisija ustanove da se poduzetnik ili udruženje poduzetnika protivi inspekciji naloženoj na temelju ovog članka, dotična država članica pruža im potrebnu pomoć tako što, prema potrebi, traži pomoć policije ili ekvivalentnog tijela za izvršavanje zakonodavstva kako bi im se omogućilo provođenje inspekcije.

9.   Ako je za pomoć predviđenu u stavku 8. ovog članka prema nacionalnim pravilima potrebno odobrenje pravosudnog tijela, Komisija ili nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. ili službenici koje su oni ovlastili podnose zahtjev za to odobrenje. Takvo odobrenje može se zatražiti i kao mjera predostrožnosti.

10.   Ako se podnese zahtjev za odobrenje iz stavka 9. ovog članka, nacionalno pravosudno tijelo provjerava vjerodostojnost odluke Komisije te da predviđene prisilne mjere nisu proizvoljne ni prekomjerne uzimajući u obzir predmet inspekcije. Pri provjeri proporcionalnosti prisilnih mjera nacionalno pravosudno tijelo može od Komisije, izravno ili putem nacionalnog nadležnog tijela države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6., zatražiti detaljna objašnjenja, posebice u vezi s razlozima Komisijine sumnje da je došlo do kršenja ove Uredbe, kao i u vezi s težinom kršenja na koje se sumnja i načinom na koji je uključen dotični poduzetnik. Međutim, nacionalno pravosudno tijelo ne može dovesti u pitanje potrebu inspekcije niti zahtijevati informacije iz spisa Komisije. Zakonitost odluke Komisije preispituje samo Sud.

1.   Komisija u odluci o neusklađenosti može nadzorniku pristupa izreći novčane kazne koje ne premašuju 10 % njegova ukupnog prihoda na svjetskoj razini u prethodnoj financijskoj godini ako utvrdi da taj nadzornik pristupa namjerno ili iz nepažnje ne postupa u skladu s:

(a)	bilo kojom obvezom utvrđenom u člancima 5., 6. ili 7.;

(b)	mjerama koje je Komisija utvrdila u odluci donesenoj na temelju članka 8. stavka 2.;

(c)	korektivnim mjerama izrečenima na temelju članka 18. stavka 1.;

(d)	privremenim mjerama određenima na temelju članka 24.; ili

(e)	obvezama koje su postale pravno obvezujuće na temelju članka 25.

2.   Neovisno o stavku 1. ovog članka, u odluci o neusklađenosti Komisija može nadzorniku pristupa izreći novčane kazne u visini do 20 % njegova ukupnog prihoda na svjetskoj razini u prethodnoj financijskoj godini ako utvrdi da je taj nadzornik pristupa u vezi s istom osnovnom uslugom platforme počinio kršenje obveze utvrđene u člancima 5., 6. ili 7. koje je jednako ili slično kršenju za koje je u odluci neusklađenosti donesenoj u prethodnih osam godina utvrđeno da ga je počinio.

3.   Komisija može donijeti odluku kojom se poduzetnicima, uključujući ako je primjenjivo nadzornike pristupa, i udruženjima poduzetnika izriču novčane kazne koje ne smiju premašiti 1 % njihova ukupnog prihoda na svjetskoj razini u prethodnoj financijskoj godini u slučaju da namjerno ili iz nepažnje:

(a)	ne dostave informacije koje su potrebne kako bi se procijenila mogućnost da se za njih utvrdi status nadzornika pristupa na temelju članka 3. ili dostave netočne, nepotpune ili obmanjujuće informacije;

(b)	ne ispune obvezu obavješćivanja Komisije u skladu s člankom 3. stavkom 3.;

(c)	ne dostave informacije ili dostave netočne, nepotpune ili obmanjujuće informacije koje se zahtijevaju na temelju članka 14.;

(d)	ne dostave opis ili dostave netočne, nepotpune ili obmanjujuće informacije koje se zahtijevaju na temelju članka 15.;

(e)	ne omoguće pristup podacima, algoritmima ili informacijama o testiranju kao odgovoru na zahtjev podnesen na temelju članka 21. stavka 3.;

(f)	ne dostave zatražene informacije u roku utvrđenom u skladu s člankom 21. stavkom 3. ili dostave netočne, nepotpune ili obmanjujuće informacije ili objašnjenja zatražena na temelju članka 21. ili dana u okviru razgovora na temelju članka 22.;

(g)	u roku koji je odredila Komisija ne isprave netočne, nepotpune ili obmanjujuće informacije koje je dao predstavnik ili član osoblja ili ne pružaju ili odbijaju pružiti potpune informacije o činjenicama koje se odnose na predmet i svrhu inspekcije na temelju članka 23.;

(h)	odbiju podvrgnuti se inspekciji na temelju članka 23.;

(i)	ne postupe u skladu s obvezama koje je Komisija uvela na temelju članka 26.;

(j)	ne uvedu funkciju praćenja usklađenosti u skladu s člankom 28.; ili

(k)	ne ispune uvjete za uvid u spis Komisije na temelju članka 34. stavka 4.

4.   Pri određivanju iznosa novčane kazne Komisija u obzir uzima težinu, trajanje, ponavljanje te, u slučaju novčanih kazni izrečenih na temelju stavka 3., prouzročeno kašnjenje postupka.

5.   Ako se novčana kazna izrekne udruženju poduzetnika uzimajući u obzir prihod njegovih članova na svjetskoj razini, a to udruženje nije solventno, ono je dužno od svojih članova zatražiti uplatu doprinosa radi podmirivanja iznosa novčane kazne.

Ako se ti doprinosi ne uplate udruženju poduzetnika u roku koji je odredila Komisija, ona može zatražiti plaćanje novčane kazne izravno od bilo kojeg poduzetnika čiji su predstavnici bili članovi tijela tog udruženja nadležnih za donošenje odluka.

Nakon što zatraži plaćanje u skladu s drugim podstavkom, Komisija može zatražiti plaćanje preostalog iznosa od bilo kojeg člana udruženja poduzetnika, ako je to potrebno kako bi se osiguralo plaćanje cijelog iznosa novčane kazne.

Međutim, Komisija ne smije zahtijevati plaćanje na temelju drugog ili trećeg podstavka od poduzetnika koji dokažu da nisu proveli odluku udruženja poduzetnika kojom je prekršena ova Uredba te nisu znali da ona postoji ili su se od nje aktivno ogradili prije nego što je Komisija pokrenula postupak na temelju članka 20.

Financijska obveza svakog poduzetnika za plaćanje novčane kazne ne smije premašiti 20 % njegova ukupnog prihoda na svjetskoj razini u prethodnoj financijskoj godini.