keyboard_tab Digital Market Act 2022/1925 HR

1.   Nadzornik pristupa osigurava i dokazuje usklađenost s obvezama utvrđenima u člancima 5., 6. i 7. ove Uredbe. Mjerama koje provodi nadzornik pristupa kako bi osigurao usklađenost s tim člancima moraju se djelotvorno ostvarivati ciljevi ove Uredbe i ciljevi relevantne obveze. Nadzornik pristupa osigurava da se te mjere provode u skladu s primjenjivim pravom, posebno Uredbom (EU) 2016/679, Direktivom 2002/58/EZ, zakonodavstvom u području kibersigurnosti, zaštite potrošača, sigurnosti proizvoda, kao i sa zahtjevima za pristupačnost.

2.   Komisija može na vlastitu inicijativu ili na zahtjev nadzornika pristupa u skladu sa stavkom 3. ovog članka pokrenuti postupak u skladu s člankom 20.

Komisija može donijeti provedbeni akt u kojem se utvrđuju mjere koje dotični nadzornik pristupa treba provesti kako bi bio djelotvorno usklađen s obvezama utvrđenima u člancima 6. i 7. Taj provedbeni akt donosi se u roku od šest mjeseci od pokretanja postupka u skladu s člankom 20. u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 50. stavka 2.

Prilikom pokretanja postupka na vlastitu inicijativu, zbog izbjegavanja, u skladu s člankom 13., takve mjere mogu se odnositi na obveze utvrđene u člancima 5., 6. i 7.

3.   Nadzornik pristupa može zatražiti da Komisija sudjeluje u procesu kako bi utvrdila jesu li mjere koje taj nadzornik pristupa namjerava provesti ili ih je proveo kako bi osigurao usklađenost s člancima 6. i 7. djelotvorne za ostvarivanje cilja relevantne obveze u konkretnim okolnostima koje vrijede za nadzornika pristupa. Komisija ima diskrecijsko pravo odlučiti hoće li sudjelovati u takvom procesu poštujući načela jednakog postupanja, proporcionalnosti i dobre uprave.

Nadzornik pristupa svojem zahtjevu prilaže obrazloženi podnesak kako bi objasnio mjere koje namjerava provesti ili koje je proveo. Nadzornik pristupa usto podnosi verziju obrazloženog podneska koja nije povjerljiva, koja se može dijeliti s trećim stranama u skladu sa stavkom 6.

4.   Stavcima 2. i 3. ovog članka ne dovode se u pitanje ovlasti Komisije na temelju članaka 29., 30. i 31.

5.   S ciljem donošenja odluke na temelju stavka 2. Komisija nadzorniku pristupa dostavlja svoje preliminarne nalaze u roku od tri mjeseca od pokretanja postupka na temelju članka 20. U preliminarnim nalazima Komisija objašnjava mjere koje razmatra poduzeti ili za koje smatra da bi ih dotični nadzornik pristupa trebao poduzeti kako bi se djelotvorno odgovorilo na preliminarne nalaze.

6.   Kako bi djelotvorno omogućila zainteresiranim trećim stranama da dostave primjedbe, Komisija prilikom dostavljanja preliminarnih nalaza nadzorniku pristupa u skladu sa stavkom 5. ili što prije nakon toga, objavljuje sažetak predmeta koji nije povjerljiv i mjere koje razmatra poduzeti ili za koje smatra da bi ih dotični nadzornik pristupa trebao poduzeti. Komisija utvrđuje razuman rok u kojem se trebaju dostaviti takve primjedbe.

7.   Pri određivanju mjera iz stavka 2. Komisija osigurava da su mjere djelotvorne za postizanje ciljeva ove Uredbe i relevantne obveze te razmjerne s obzirom na konkretne okolnosti koje vrijede za nadzornika pristupa i relevantnu uslugu.

8.   U svrhu utvrđivanja obveza na temelju članka 6. stavaka 11. i 12. Komisija također procjenjuje osigurava li se namjeravanim ili provedenim mjerama ravnoteža između prava i obveza poslovnih korisnika te da se samim mjerama ne daje prednost nadzorniku pristupa koja je nerazmjerna usluzi koju nadzornik pristupa pruža poslovnim korisnicima.

9.   U odnosu na postupak u skladu sa stavkom 2., Komisija ga na zahtjev ili na vlastitu inicijativu može odlučiti ponovno pokrenuti:

(a)	ako se činjenično stanje na kojem se temeljila odluka bitno promijenilo; ili

(b)	ako se odluka temeljila na nepotpunim, netočnim ili obmanjujućim informacijama; ili

(c)	ako mjere utvrđene u odluci nisu djelotvorne.

1.   Komisija može provesti istraživanje tržišta kako bi ispitala je li nadzornik pristupa sustavno neusklađen. Komisija zaključuje to istraživanje tržišta u roku od 12 mjeseci od datuma iz članka 16. stavka 3. točke (a). Ako istraživanje tržišta pokaže da je nadzornik pristupa sustavno kršio jednu ili više obveza utvrđenih u člancima 5., 6. ili 7. te je zadržao, ojačao ili proširio svoj položaj nadzornika pristupa u odnosu na zahtjeve utvrđene u članku 3. stavku 1., Komisija može donijeti provedbeni akt u kojem se za takvog nadzornika pristupa određuju korektivne mjere praćenja poslovanja ili strukturne korektivne mjere koje su razmjerne i potrebne za osiguravanje djelotvorne usklađenosti s ovom Uredbom. Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 50. stavka 2.

2.   Korektivna mjera izrečena u skladu sa stavkom 1. ovog članka može, u mjeri u kojoj je razmjerna i potrebna za očuvanje ili ponovnu uspostavu pravednosti i mogućnosti neograničenog tržišnog natjecanja na koje utječe sustavna neusklađenost, uključivati zabranu, tijekom ograničenog razdoblja, da nadzornik pristupa provede koncentraciju u smislu članka 3. Uredbe (EZ) br. 139/2004 u vezi s osnovnim uslugama platforme ili drugim uslugama koje se pružaju u digitalnom sektoru ili koje omogućuju prikupljanje podataka na koje utječe sustavna neusklađenost.

3.   Smatra se da je nadzornik pristupa sustavno neusklađen s obvezama iz članaka 5., 6. i 7. ako je Komisija donijela najmanje tri odluke o neusklađenosti na temelju članka 29. protiv nadzornika pristupa u vezi s nekom od njegovih osnovnih usluga platforme u razdoblju od osam godina prije donošenja odluke o pokretanju istraživanja tržišta s obzirom na moguće donošenje odluke na temelju ovog članka.

4.   Komisija svoje preliminarne nalaze dostavlja dotičnom nadzorniku pristupa u roku od šest mjeseci od datuma iz članka 16. stavka 3. točke (a). U svojim preliminarnim nalazima Komisija iznosi preliminarno mišljenje o tome jesu li ispunjeni uvjeti iz stavka 1. ovog članka i koju korektivnu mjeru ili korektivne mjere preliminarno smatra potrebnima i razmjernima.

5.   Kako bi omogućila zainteresiranim trećim stranama da na djelotvoran način dostave primjedbe, Komisija, u isto vrijeme kada nadzorniku pristupa dostavlja preliminarne nalaze u skladu sa stavkom 4. ili što prije nakon toga, objavljuje sažetak predmeta koji nije povjerljiv i korektivne mjere čije izricanje razmatra. Komisija utvrđuje razumni rok u kojem se trebaju dostaviti takve primjedbe.

6.   Ako namjerava donijeti odluku na temelju stavka 1. ovog članka kojom će obveze koje je nadzornik pristupa ponudio preuzeti u skladu s člankom 25. postati obvezujuće, Komisija objavljuje sažetak predmeta koji nije povjerljiv i glavni sadržaj obveza. Zainteresirane treće strane mogu dostaviti svoje primjedbe u razumnom roku koji utvrdi Komisija.

7.   Tijekom istraživanja tržišta Komisija može produljiti postupak ako je takvo produljenje opravdano iz objektivnih razloga i razmjerno. Produljenje se može primijeniti na rok do kojeg Komisija treba objaviti svoje preliminarne nalaze ili na rok za donošenje konačne odluke. Ukupno trajanje svih produljenja na temelju ovog stavka ne smije biti dulje od šest mjeseci.

8.   Kako bi osigurala djelotvornu usklađenost nadzornika pristupa s njegovim obvezama utvrđenima u člancima 5., 6. i 7., Komisija redovito preispituje korektivne mjere koje izriče u skladu sa stavcima 1. i 2. ovog članka. Komisija ima pravo mijenjati te korektivne mjere ako nakon novog istraživanja tržišta utvrdi da nisu djelotvorne.

1.   Komisija može provesti istraživanje tržišta kako bi ispitala bi li trebalo na popis osnovnih usluga platforme iz članka 2. točke 2. dodati jednu uslugu u digitalnom sektoru ili više njih ili kako bi otkrila prakse koje ograničavaju mogućnost tržišnog natjecanja u području osnovnih usluga platforme ili koje su nepoštene, a koje se ovom Uredbom ne rješavaju djelotvorno. Komisija u svojoj procjeni uzima u obzir sve relevantne nalaze postupka na temelju članaka 101. i 102. UFEU-a koji se odnose na digitalna tržišta, kao i sva druga relevantna kretanja.

2.   Pri provedbi istraživanja tržišta na temelju stavka 1. Komisija se može savjetovati s trećim stranama, među ostalim s poslovnim korisnicima i krajnjim korisnicima usluga u digitalnom sektoru koje su predmet istraživanja te poslovnim korisnicima i krajnjim korisnicima na koje se primjenjuju prakse koje su predmet istraživanja.

3.   Komisija svoje nalaze objavljuje u izvješću u roku od 18 mjeseci od datuma iz članka 16. stavka 3. točke (a).

To se izvješće podnosi Europskom parlamentu i Vijeću te mu se prema potrebi prilaže:

(a)	zakonodavni prijedlog za izmjenu ove Uredbe kako bi se na popis osnovnih usluga platforme iz članka 2. točke 2. uvrstile dodatne usluge u digitalnom sektoru ili kako bi se u poglavlje III. uvrstile nove obveze; ili

(b)	nacrt delegiranog akta o dopuni ove Uredbe u vezi s obvezama utvrđenima u člancima 5. i 6. ili nacrt delegiranog akta o izmjeni ili dopuni ove Uredbe u vezi s obvezama utvrđenima u članku 7., kako je predviđeno u članku 12.

Prema potrebi, zakonodavnim prijedlogom za izmjenu ove Uredbe na temelju drugog podstavka točke (a) može se također predložiti uklanjanje postojećih usluga s popisa osnovnih usluga platforme iz članka 2. točke 2. ili uklanjanje postojećih obveza iz članaka 5., 6. ili 7.

1.   Za potrebe izvršavanja svojih dužnosti na temelju ove Uredbe, Komisija može u svrhu prikupljanja informacija koje se odnose na predmet istrage obaviti razgovor sa svakom fizičkom ili pravnom osobom koja na to pristane. Komisija ima pravo takve razgovore zabilježiti bilo kojim tehničkim sredstvom.

2.   Ako se razgovor na temelju stavka 1. ovog članka održava u prostorima poduzetnika, Komisija obavješćuje nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. i na čijem se državnom području održava razgovor. Ako tako zatraži navedeno tijelo, njegovi službenici mogu pružati pomoć službenicima i drugim osobama u njihovoj pratnji koje je Komisija ovlastila za obavljanje razgovora.

1.   Za potrebe izvršavanja svojih dužnosti na temelju ove Uredbe, Komisija može provoditi sve potrebne inspekcije poduzetnika ili udruženja poduzetnika.

2.   Službenici i druge osobe u njihovoj pratnji koje je Komisija ovlastila za provođenje inspekcije ovlašteni su:

(a)	ući u sve prostore, na zemljišta i u prijevozna sredstva poduzetnika i udruženja poduzetnika;

(b)	izvršiti uvid u poslovne knjige i drugu poslovnu dokumentaciju, bez obzira na medij na kojem su pohranjene;

(c)	uzeti ili zahtijevati, u bilo kojem obliku, preslike ili izvatke iz takvih poslovnih knjiga ili poslovne dokumentacije;

(d)

zahtijevati od poduzetnika ili udruženja poduzetnika da osiguraju pristup svojoj organizaciji, funkcioniranju, IT sustavu, algoritmima, postupanju s podacima i poslovnim praksama te da pruže objašnjenja u vezi s njima, kao i zabilježiti ili dokumentirati dana objašnjenja bilo kojim tehničkim sredstvom;

(e)	zapečatiti sve poslovne prostore, poslovne knjige ili poslovnu dokumentaciju za vrijeme trajanja inspekcije i u mjeri potrebnoj za njezino provođenje;

(f)	zatražiti od bilo kojeg predstavnika ili člana osoblja poduzetnika ili udruženja poduzetnika objašnjenja u vezi s činjenicama ili dokumentacijom koje se odnose na predmet i svrhu inspekcije te zabilježiti odgovore bilo kojim tehničkim sredstvom.

3.   Za potrebe provođenja inspekcija Komisija može zatražiti pomoć revizora ili stručnjaka koje je ona imenovala na temelju članka 26. stavka 2. te pomoć nacionalnog nadležnog tijela države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. i na čijem se državnom području treba provesti inspekcija.

4.   Tijekom inspekcija Komisija, revizori ili stručnjaci koje je ona imenovala te nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. i na čijem se državnom području treba provesti inspekcija mogu od poduzetnika ili udruženja poduzetnika zahtijevati da osiguraju pristup svojoj organizaciji, funkcioniranju, IT sustavu, algoritmima, postupanju s podacima i poslovnim praksama te da pruže objašnjenja u vezi s njima. Komisija i revizori ili stručnjaci koje je ona imenovala te nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. i na čijem se državnom području treba provesti inspekcija mogu uputiti pitanja bilo kojem predstavniku ili članu osoblja.

5.   Službenici i druge osobe u njihovoj pratnji koje je Komisija ovlastila za provođenje inspekcije izvršavaju svoje ovlasti uz predočenje pisanog ovlaštenja u kojem se navode predmet i svrha inspekcije te novčane kazne predviđene u članku 30. koje su primjenjive u slučaju da su predočene tražene poslovne knjige ili druga poslovna dokumentacija nepotpune ili ako su odgovori na pitanja upućena u skladu sa stavcima 2. i 4. ovog članka netočni ili obmanjujući. Komisija o inspekciji pravodobno prije njezina početka obavješćuje nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. i na čijem se državnom području treba provesti inspekcija.

6.   Poduzetnici ili udruženja poduzetnika dužni su podvrgnuti se inspekciji naloženoj odlukom Komisije. U toj se odluci navode predmet, svrha i datum početka inspekcije te novčane kazne i periodični penali predviđeni u članku 30. odnosno članku 31., kao i pravo na preispitivanje te odluke pred Sudom.

7.   Službenici nacionalnog nadležnog tijela države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. i na čijem se državnom području treba provesti inspekcija te osobe koje je ono ovlastilo ili imenovalo, na zahtjev tog tijela ili Komisije, aktivno pomažu službenicima i drugim osobama u njihovoj pratnji koje je ovlastila Komisija. Oni u tu svrhu imaju ovlasti navedene u stavcima 2. i 4. ovog članka.

8.   Ako službenici i druge osobe u njihovoj pratnji koje je ovlastila Komisija ustanove da se poduzetnik ili udruženje poduzetnika protivi inspekciji naloženoj na temelju ovog članka, dotična država članica pruža im potrebnu pomoć tako što, prema potrebi, traži pomoć policije ili ekvivalentnog tijela za izvršavanje zakonodavstva kako bi im se omogućilo provođenje inspekcije.

9.   Ako je za pomoć predviđenu u stavku 8. ovog članka prema nacionalnim pravilima potrebno odobrenje pravosudnog tijela, Komisija ili nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. ili službenici koje su oni ovlastili podnose zahtjev za to odobrenje. Takvo odobrenje može se zatražiti i kao mjera predostrožnosti.

10.   Ako se podnese zahtjev za odobrenje iz stavka 9. ovog članka, nacionalno pravosudno tijelo provjerava vjerodostojnost odluke Komisije te da predviđene prisilne mjere nisu proizvoljne ni prekomjerne uzimajući u obzir predmet inspekcije. Pri provjeri proporcionalnosti prisilnih mjera nacionalno pravosudno tijelo može od Komisije, izravno ili putem nacionalnog nadležnog tijela države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6., zatražiti detaljna objašnjenja, posebice u vezi s razlozima Komisijine sumnje da je došlo do kršenja ove Uredbe, kao i u vezi s težinom kršenja na koje se sumnja i načinom na koji je uključen dotični poduzetnik. Međutim, nacionalno pravosudno tijelo ne može dovesti u pitanje potrebu inspekcije niti zahtijevati informacije iz spisa Komisije. Zakonitost odluke Komisije preispituje samo Sud.

1.   Komisija u odluci o neusklađenosti može nadzorniku pristupa izreći novčane kazne koje ne premašuju 10 % njegova ukupnog prihoda na svjetskoj razini u prethodnoj financijskoj godini ako utvrdi da taj nadzornik pristupa namjerno ili iz nepažnje ne postupa u skladu s:

(a)	bilo kojom obvezom utvrđenom u člancima 5., 6. ili 7.;

(b)	mjerama koje je Komisija utvrdila u odluci donesenoj na temelju članka 8. stavka 2.;

(c)	korektivnim mjerama izrečenima na temelju članka 18. stavka 1.;

(d)	privremenim mjerama određenima na temelju članka 24.; ili

(e)	obvezama koje su postale pravno obvezujuće na temelju članka 25.

2.   Neovisno o stavku 1. ovog članka, u odluci o neusklađenosti Komisija može nadzorniku pristupa izreći novčane kazne u visini do 20 % njegova ukupnog prihoda na svjetskoj razini u prethodnoj financijskoj godini ako utvrdi da je taj nadzornik pristupa u vezi s istom osnovnom uslugom platforme počinio kršenje obveze utvrđene u člancima 5., 6. ili 7. koje je jednako ili slično kršenju za koje je u odluci neusklađenosti donesenoj u prethodnih osam godina utvrđeno da ga je počinio.

3.   Komisija može donijeti odluku kojom se poduzetnicima, uključujući ako je primjenjivo nadzornike pristupa, i udruženjima poduzetnika izriču novčane kazne koje ne smiju premašiti 1 % njihova ukupnog prihoda na svjetskoj razini u prethodnoj financijskoj godini u slučaju da namjerno ili iz nepažnje:

(a)	ne dostave informacije koje su potrebne kako bi se procijenila mogućnost da se za njih utvrdi status nadzornika pristupa na temelju članka 3. ili dostave netočne, nepotpune ili obmanjujuće informacije;

(b)	ne ispune obvezu obavješćivanja Komisije u skladu s člankom 3. stavkom 3.;

(c)	ne dostave informacije ili dostave netočne, nepotpune ili obmanjujuće informacije koje se zahtijevaju na temelju članka 14.;

(d)	ne dostave opis ili dostave netočne, nepotpune ili obmanjujuće informacije koje se zahtijevaju na temelju članka 15.;

(e)	ne omoguće pristup podacima, algoritmima ili informacijama o testiranju kao odgovoru na zahtjev podnesen na temelju članka 21. stavka 3.;

(f)	ne dostave zatražene informacije u roku utvrđenom u skladu s člankom 21. stavkom 3. ili dostave netočne, nepotpune ili obmanjujuće informacije ili objašnjenja zatražena na temelju članka 21. ili dana u okviru razgovora na temelju članka 22.;

(g)	u roku koji je odredila Komisija ne isprave netočne, nepotpune ili obmanjujuće informacije koje je dao predstavnik ili član osoblja ili ne pružaju ili odbijaju pružiti potpune informacije o činjenicama koje se odnose na predmet i svrhu inspekcije na temelju članka 23.;

(h)	odbiju podvrgnuti se inspekciji na temelju članka 23.;

(i)	ne postupe u skladu s obvezama koje je Komisija uvela na temelju članka 26.;

(j)	ne uvedu funkciju praćenja usklađenosti u skladu s člankom 28.; ili

(k)	ne ispune uvjete za uvid u spis Komisije na temelju članka 34. stavka 4.

4.   Pri određivanju iznosa novčane kazne Komisija u obzir uzima težinu, trajanje, ponavljanje te, u slučaju novčanih kazni izrečenih na temelju stavka 3., prouzročeno kašnjenje postupka.

5.   Ako se novčana kazna izrekne udruženju poduzetnika uzimajući u obzir prihod njegovih članova na svjetskoj razini, a to udruženje nije solventno, ono je dužno od svojih članova zatražiti uplatu doprinosa radi podmirivanja iznosa novčane kazne.

Ako se ti doprinosi ne uplate udruženju poduzetnika u roku koji je odredila Komisija, ona može zatražiti plaćanje novčane kazne izravno od bilo kojeg poduzetnika čiji su predstavnici bili članovi tijela tog udruženja nadležnih za donošenje odluka.

Nakon što zatraži plaćanje u skladu s drugim podstavkom, Komisija može zatražiti plaćanje preostalog iznosa od bilo kojeg člana udruženja poduzetnika, ako je to potrebno kako bi se osiguralo plaćanje cijelog iznosa novčane kazne.

Međutim, Komisija ne smije zahtijevati plaćanje na temelju drugog ili trećeg podstavka od poduzetnika koji dokažu da nisu proveli odluku udruženja poduzetnika kojom je prekršena ova Uredba te nisu znali da ona postoji ili su se od nje aktivno ogradili prije nego što je Komisija pokrenula postupak na temelju članka 20.

Financijska obveza svakog poduzetnika za plaćanje novčane kazne ne smije premašiti 20 % njegova ukupnog prihoda na svjetskoj razini u prethodnoj financijskoj godini.

1.   U postupcima u vezi s primjenom ove Uredbe nacionalni sudovi mogu zatražiti od Komisije da im dostavi informacije koje posjeduje ili svoje mišljenje o pitanjima koja se odnose na primjenu ove Uredbe.

2.   Države članice prosljeđuju Komisiji presliku svih pisanih presuda nacionalnih sudova koji odlučuju o primjeni ove Uredbe. Ta preslika prosljeđuje se bez odgode nakon što je potpuna pisana presuda dostavljena strankama.

3.   Ako to zahtijeva dosljedna primjena ove Uredbe, Komisija može na vlastitu inicijativu podnijeti pisana očitovanja nacionalnim sudovima. Uz dopuštenje dotičnog nadležnog suda također može dati i usmena očitovanja.

4.   Isključivo u svrhu pripreme svojih očitovanja Komisija može od relevantnog nacionalnog suda zatražiti da joj dostavi ili osigura dostavu svih dokumenata potrebnih za razmatranje predmeta.

5.   Nacionalni sudovi ne smiju donijeti odluku koja je u suprotnosti s odlukom koju je Komisija donijela na temelju ove Uredbe. Također izbjegavaju donošenje odluka koje bi bile protivne odluci koju Komisija razmatra u postupku koji je pokrenula na temelju ove Uredbe. U tu svrhu, nacionalni sud može procijeniti je li potrebno da zastane s postupkom. Time se ne dovodi u pitanje mogućnost nacionalnih sudova da zatraže donošenje odluke o prethodnom pitanju na temelju članka 267. UFEU-a.