keyboard_tab Digital Market Act 2022/1925 HR

1.   Komisija može, na temelju obrazloženog zahtjeva nadzornika pristupa ili na vlastitu inicijativu, donijeti provedbeni akt u kojem utvrđuje svoju odluku, o izuzimanju tog nadzornika pristupa, u cijelosti ili djelomično, od određene obveze utvrđene u članku 5., 6. ili 7. koja se odnosi na osnovnu uslugu platforme navedenu u odluci o utvrđivanju statusa u skladu s člankom 3. stavkom 9., ako je takvo izuzeće opravdano razlozima iz stavka 3. ovog članka („odluka o izuzeću”). Komisija donosi odluku o izuzeću u roku od tri mjeseca nakon primitka potpunog obrazloženog zahtjeva te podnosi obrazloženu izjavu u kojoj se iznose razlozi za izuzeće. Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 50. stavka 2.

2.   Ako je izuzeće odobreno na temelju stavka 1., Komisija preispituje svoju odluku o izuzeću ako razlog za izuzeće više ne postoji ili najmanje jednom godišnje. Nakon takvog preispitivanja Komisija u cijelosti ili djelomično ukida izuzeće ili donosi odluku da su uvjeti iz stavka 1. i dalje ispunjeni.

3.   Izuzeće na temelju stavka 1. može se odobriti samo zbog razloga javnog zdravlja ili javne sigurnosti.

4.   U hitnim slučajevima Komisija može, na temelju obrazloženog zahtjeva nadzornika pristupa ili na vlastitu inicijativu, privremeno suspendirati primjenu određene obveze iz stavka 1. na jednu pojedinačnu osnovnu uslugu platforme ili više njih i prije donošenja odluke na temelju tog stavka. Takav se zahtjev može podnijeti i odobriti u bilo kojem trenutku do procjene Komisije na temelju stavka 1.

5.   Pri procjeni zahtjeva iz stavaka 1. i 4. Komisija posebno uzima u obzir učinak usklađenosti s određenom obvezom na razloge iz stavka 3. te učinke na dotičnog nadzornika pristupa i treće strane. Komisija može za suspenziju uvesti uvjete i obveze kako bi se osigurala pravedna ravnoteža između ciljeva koji se nastoje ostvariti razlozima iz stavka 3. i ciljeva ove Uredbe.

1.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 49. kako bi dopunila ovu Uredbu u pogledu obveza utvrđenih u člancima 5. i 6. Ti delegirani akti temelje se na istraživanju tržišta na temelju članka 19., kojim se utvrdila potreba ažuriranja tih obveza kako bi se riješilo pitanje praksi kojima se ograničava mogućnost tržišnog natjecanja u području osnovnih usluga platforme ili koje su nepoštene na isti način kao i prakse na koje se odnose obveze utvrđene u člancima 5. i 6.

2.   Područje primjene delegiranog akta donesenog u skladu sa stavkom 1. ograničeno je na:

(a)	proširenje obveze koja se primjenjuje samo na određene osnovne usluge platforme na druge osnovne usluge platforme navedene u članku 2. točki 2.;

(b)	proširenje obveze koja koristi određenim poslovnim korisnicima ili krajnjim korisnicima tako da koristi i drugim poslovnim korisnicima ili krajnjim korisnicima;

(c)	određivanje načina na koji nadzornici pristupa trebaju ispuniti obveze utvrđene u člancima 5. i 6. kako bi se osigurala djelotvorna usklađenost s tim obvezama;

(d)	proširenje obveze koja se primjenjuje samo na određene usluge koje se pružaju zajedno s osnovnim uslugama platforme ili kao potpora tim uslugama tako da se primjenjuje i na druge usluge koje se pružaju zajedno s osnovnim uslugama platforme ili kao potpora tim uslugama;

(e)	proširenje obveze koja se primjenjuje samo na određene vrste podataka tako da se primjenjuje i na druge vrste podataka;

(f)	dodavanje dodatnih uvjeta ako se obvezom uvode određeni uvjeti u pogledu ponašanja nadzornika pristupa; ili

(g)	primjenu obveze kojom se uređuje odnos između nekoliko osnovnih usluga platforme koje pruža nadzornik pristupa na odnos između osnovne usluge platforme i drugih usluga nadzornika pristupa.

3.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 49. kako bi se ova Uredba izmijenila u pogledu popisa osnovnih funkcija utvrđenih u članku 7. stavku 2., dodavanjem ili uklanjanjem funkcija brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga.

Ti delegirani akti temelje se na istraživanju tržišta na temelju članka 19., kojim se utvrdila potreba ažuriranja tih obveza kako bi se riješilo pitanje praksi kojima se ograničava mogućnost tržišnog natjecanja u području osnovnih usluga platforme ili koje su nepoštene na isti način kao i prakse na koje se odnose obveze utvrđene u članku 7.

4.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 49. kako bi dopunila ovu Uredbu u pogledu obveza iz članka 7. određivanjem načina na koji se te obveze trebaju ispuniti kako bi se osigurala djelotvorna usklađenost s tim obvezama. Ti delegirani akti temelje se na istraživanju tržišta na temelju članka 19., kojim se utvrdila potreba ažuriranja tih obveza kako bi se riješilo pitanje praksi kojima se ograničava mogućnost tržišnog natjecanja u području osnovnih usluga platforme ili koje su nepoštene na isti način kao i prakse na koje se odnose obveze utvrđene u članku 7.

5.   Smatra se da se praksom iz stavaka 1., 3., i 4. ograničava mogućnost tržišnog natjecanja u području osnovnih usluga platforme ili da je ta praksa nepoštena u sljedećim slučajevima:

(a)

tom se praksom služe nadzornici pristupa te se njome mogu ometati inovacije i ograničavati izbor za poslovne korisnike i krajnje korisnike jer: i. trajno utječe ili bi mogla utjecati na mogućnost neograničenog tržišnog natjecanja u području osnovnih usluga platforme ili drugih usluga u digitalnom sektoru zbog stvaranja ili jačanja prepreka ulasku na tržište za druge poduzetnike ili širenju u svojstvu pružatelja osnovne usluge platforme ili drugih usluga u digitalnom sektoru; ili ii. sprečava druge subjekte da imaju jednak pristup ključnom ulaznom elementu kao nadzornik pristupa; ili

(b)	ako postoji neravnoteža između prava i obveza poslovnih korisnika te nadzornik pristupa stječe prednost u odnosu na poslovne korisnike koja je nerazmjerna usluzi koju taj nadzornik pristupa pruža tim poslovnim korisnicima.

1.   Komisija donosi provedbeni akt u kojem se utvrđuje da je otkrila neusklađenost („odluka o neusklađenosti”) ako ustanovi da nadzornik pristupa ne postupa u skladu s najmanje jednim od sljedećeg:

(a)	bilo kojom obvezom utvrđenom u članku 5., 6. ili 7.;

(b)	mjerama koje je Komisija utvrdila u odluci donesenoj na temelju članka 8. stavka 2.;

(c)	korektivnim mjerama izrečenima na temelju članka 18. stavka 1.;

(d)	privremenim mjerama određenima na temelju članka 24.; ili

(e)	obvezama koje su postale pravno obvezujuće na temelju članka 25.

Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 50. stavka 2.

2.   Komisija nastoji donijeti odluku o neusklađenosti u roku od 12 mjeseci od pokretanja postupka na temelju članka 20.

3.   Prije donošenja odluke o neusklađenosti Komisija dotičnom nadzorniku pristupa dostavlja svoje preliminarne nalaze. U tim preliminarnim nalazima Komisija objašnjava mjere koje razmatra poduzeti ili za koje smatra da bi ih nadzornik pristupa trebao poduzeti kako bi djelotvorno odgovorio na preliminarne nalaze.

4.   Ako namjerava donijeti odluku o neusklađenosti, Komisija se može savjetovati s trećim stranama.

5.   Komisija u odluci o neusklađenosti nalaže nadzorniku pristupa da u primjerenom roku prestane s neusklađenim postupanjem te da dostavi objašnjenja o tome što namjerava učiniti kako bi postupio u skladu s tom odlukom.

6.   Nadzornik pristupa Komisiji dostavlja opis mjera koje je poduzeo kako bi osigurao da postupa u skladu s odlukom o neusklađenosti.

7.   Ako odluči da neće donijeti odluku o neusklađenosti, Komisija odlukom zaključuje postupak.

1.   Komisija u odluci o neusklađenosti može nadzorniku pristupa izreći novčane kazne koje ne premašuju 10 % njegova ukupnog prihoda na svjetskoj razini u prethodnoj financijskoj godini ako utvrdi da taj nadzornik pristupa namjerno ili iz nepažnje ne postupa u skladu s:

(a)	bilo kojom obvezom utvrđenom u člancima 5., 6. ili 7.;

(b)	mjerama koje je Komisija utvrdila u odluci donesenoj na temelju članka 8. stavka 2.;

(c)	korektivnim mjerama izrečenima na temelju članka 18. stavka 1.;

(d)	privremenim mjerama određenima na temelju članka 24.; ili

(e)	obvezama koje su postale pravno obvezujuće na temelju članka 25.

2.   Neovisno o stavku 1. ovog članka, u odluci o neusklađenosti Komisija može nadzorniku pristupa izreći novčane kazne u visini do 20 % njegova ukupnog prihoda na svjetskoj razini u prethodnoj financijskoj godini ako utvrdi da je taj nadzornik pristupa u vezi s istom osnovnom uslugom platforme počinio kršenje obveze utvrđene u člancima 5., 6. ili 7. koje je jednako ili slično kršenju za koje je u odluci neusklađenosti donesenoj u prethodnih osam godina utvrđeno da ga je počinio.

3.   Komisija može donijeti odluku kojom se poduzetnicima, uključujući ako je primjenjivo nadzornike pristupa, i udruženjima poduzetnika izriču novčane kazne koje ne smiju premašiti 1 % njihova ukupnog prihoda na svjetskoj razini u prethodnoj financijskoj godini u slučaju da namjerno ili iz nepažnje:

(a)	ne dostave informacije koje su potrebne kako bi se procijenila mogućnost da se za njih utvrdi status nadzornika pristupa na temelju članka 3. ili dostave netočne, nepotpune ili obmanjujuće informacije;

(b)	ne ispune obvezu obavješćivanja Komisije u skladu s člankom 3. stavkom 3.;

(c)	ne dostave informacije ili dostave netočne, nepotpune ili obmanjujuće informacije koje se zahtijevaju na temelju članka 14.;

(d)	ne dostave opis ili dostave netočne, nepotpune ili obmanjujuće informacije koje se zahtijevaju na temelju članka 15.;

(e)	ne omoguće pristup podacima, algoritmima ili informacijama o testiranju kao odgovoru na zahtjev podnesen na temelju članka 21. stavka 3.;

(f)	ne dostave zatražene informacije u roku utvrđenom u skladu s člankom 21. stavkom 3. ili dostave netočne, nepotpune ili obmanjujuće informacije ili objašnjenja zatražena na temelju članka 21. ili dana u okviru razgovora na temelju članka 22.;

(g)	u roku koji je odredila Komisija ne isprave netočne, nepotpune ili obmanjujuće informacije koje je dao predstavnik ili član osoblja ili ne pružaju ili odbijaju pružiti potpune informacije o činjenicama koje se odnose na predmet i svrhu inspekcije na temelju članka 23.;

(h)	odbiju podvrgnuti se inspekciji na temelju članka 23.;

(i)	ne postupe u skladu s obvezama koje je Komisija uvela na temelju članka 26.;

(j)	ne uvedu funkciju praćenja usklađenosti u skladu s člankom 28.; ili

(k)	ne ispune uvjete za uvid u spis Komisije na temelju članka 34. stavka 4.

4.   Pri određivanju iznosa novčane kazne Komisija u obzir uzima težinu, trajanje, ponavljanje te, u slučaju novčanih kazni izrečenih na temelju stavka 3., prouzročeno kašnjenje postupka.

5.   Ako se novčana kazna izrekne udruženju poduzetnika uzimajući u obzir prihod njegovih članova na svjetskoj razini, a to udruženje nije solventno, ono je dužno od svojih članova zatražiti uplatu doprinosa radi podmirivanja iznosa novčane kazne.

Ako se ti doprinosi ne uplate udruženju poduzetnika u roku koji je odredila Komisija, ona može zatražiti plaćanje novčane kazne izravno od bilo kojeg poduzetnika čiji su predstavnici bili članovi tijela tog udruženja nadležnih za donošenje odluka.

Nakon što zatraži plaćanje u skladu s drugim podstavkom, Komisija može zatražiti plaćanje preostalog iznosa od bilo kojeg člana udruženja poduzetnika, ako je to potrebno kako bi se osiguralo plaćanje cijelog iznosa novčane kazne.

Međutim, Komisija ne smije zahtijevati plaćanje na temelju drugog ili trećeg podstavka od poduzetnika koji dokažu da nisu proveli odluku udruženja poduzetnika kojom je prekršena ova Uredba te nisu znali da ona postoji ili su se od nje aktivno ogradili prije nego što je Komisija pokrenula postupak na temelju članka 20.

Financijska obveza svakog poduzetnika za plaćanje novčane kazne ne smije premašiti 20 % njegova ukupnog prihoda na svjetskoj razini u prethodnoj financijskoj godini.

1.   Informacije prikupljene na temelju ove Uredbe upotrebljavaju se za potrebe ove Uredbe.

2.   Informacije prikupljene na temelju članka 14. upotrebljavaju se za potrebe ove Uredbe, Uredbe (EZ) br. 139/2004 i nacionalnih pravila o koncentracijama.

3.   Informacije prikupljene na temelju članka 15. upotrebljavaju se za potrebe ove Uredbe i Uredbe (EU) 2016/679.

4.   Ne dovodeći u pitanje razmjenu i upotrebu informacija dostavljenih radi upotrebe u skladu s člancima 38., 39., 41. i 43., Komisija, nadležna tijela država članica, njihovi službenici, zaposlenici i ostale osobe koje rade pod nadzorom navedenih tijela te sve fizičke ili pravne osobe, uključujući revizore i stručnjake imenovane u skladu s člankom 26. stavkom 2., ne smiju otkrivati informacije koje su pribavili ili razmijenili na temelju ove Uredbe i koje su obuhvaćene obvezom čuvanja poslovne tajne.