keyboard_tab Digital Market Act 2022/1925 HR

1.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 49. kako bi dopunila ovu Uredbu u pogledu obveza utvrđenih u člancima 5. i 6. Ti delegirani akti temelje se na istraživanju tržišta na temelju članka 19., kojim se utvrdila potreba ažuriranja tih obveza kako bi se riješilo pitanje praksi kojima se ograničava mogućnost tržišnog natjecanja u području osnovnih usluga platforme ili koje su nepoštene na isti način kao i prakse na koje se odnose obveze utvrđene u člancima 5. i 6.

2.   Područje primjene delegiranog akta donesenog u skladu sa stavkom 1. ograničeno je na:

(a)	proširenje obveze koja se primjenjuje samo na određene osnovne usluge platforme na druge osnovne usluge platforme navedene u članku 2. točki 2.;

(b)	proširenje obveze koja koristi određenim poslovnim korisnicima ili krajnjim korisnicima tako da koristi i drugim poslovnim korisnicima ili krajnjim korisnicima;

(c)	određivanje načina na koji nadzornici pristupa trebaju ispuniti obveze utvrđene u člancima 5. i 6. kako bi se osigurala djelotvorna usklađenost s tim obvezama;

(d)	proširenje obveze koja se primjenjuje samo na određene usluge koje se pružaju zajedno s osnovnim uslugama platforme ili kao potpora tim uslugama tako da se primjenjuje i na druge usluge koje se pružaju zajedno s osnovnim uslugama platforme ili kao potpora tim uslugama;

(e)	proširenje obveze koja se primjenjuje samo na određene vrste podataka tako da se primjenjuje i na druge vrste podataka;

(f)	dodavanje dodatnih uvjeta ako se obvezom uvode određeni uvjeti u pogledu ponašanja nadzornika pristupa; ili

(g)	primjenu obveze kojom se uređuje odnos između nekoliko osnovnih usluga platforme koje pruža nadzornik pristupa na odnos između osnovne usluge platforme i drugih usluga nadzornika pristupa.

3.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 49. kako bi se ova Uredba izmijenila u pogledu popisa osnovnih funkcija utvrđenih u članku 7. stavku 2., dodavanjem ili uklanjanjem funkcija brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga.

Ti delegirani akti temelje se na istraživanju tržišta na temelju članka 19., kojim se utvrdila potreba ažuriranja tih obveza kako bi se riješilo pitanje praksi kojima se ograničava mogućnost tržišnog natjecanja u području osnovnih usluga platforme ili koje su nepoštene na isti način kao i prakse na koje se odnose obveze utvrđene u članku 7.

4.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 49. kako bi dopunila ovu Uredbu u pogledu obveza iz članka 7. određivanjem načina na koji se te obveze trebaju ispuniti kako bi se osigurala djelotvorna usklađenost s tim obvezama. Ti delegirani akti temelje se na istraživanju tržišta na temelju članka 19., kojim se utvrdila potreba ažuriranja tih obveza kako bi se riješilo pitanje praksi kojima se ograničava mogućnost tržišnog natjecanja u području osnovnih usluga platforme ili koje su nepoštene na isti način kao i prakse na koje se odnose obveze utvrđene u članku 7.

5.   Smatra se da se praksom iz stavaka 1., 3., i 4. ograničava mogućnost tržišnog natjecanja u području osnovnih usluga platforme ili da je ta praksa nepoštena u sljedećim slučajevima:

(a)

tom se praksom služe nadzornici pristupa te se njome mogu ometati inovacije i ograničavati izbor za poslovne korisnike i krajnje korisnike jer: i. trajno utječe ili bi mogla utjecati na mogućnost neograničenog tržišnog natjecanja u području osnovnih usluga platforme ili drugih usluga u digitalnom sektoru zbog stvaranja ili jačanja prepreka ulasku na tržište za druge poduzetnike ili širenju u svojstvu pružatelja osnovne usluge platforme ili drugih usluga u digitalnom sektoru; ili ii. sprečava druge subjekte da imaju jednak pristup ključnom ulaznom elementu kao nadzornik pristupa; ili

(b)	ako postoji neravnoteža između prava i obveza poslovnih korisnika te nadzornik pristupa stječe prednost u odnosu na poslovne korisnike koja je nerazmjerna usluzi koju taj nadzornik pristupa pruža tim poslovnim korisnicima.

1.   Ako Komisija namjerava provesti istraživanje tržišta radi mogućeg donošenja odluka na temelju članaka 17., 18. i 19., ona donosi odluku o pokretanju istraživanja tržišta.

2.   Neovisno o stavku 1., Komisija može prije pokretanja istraživanja tržišta u skladu s tim stavkom izvršavati svoje istražne ovlasti na temelju ove Uredbe.

3.   U odluci iz stavka 1. navodi se:

(a)	datum pokretanja istraživanja tržišta;

(b)	opis problema na koji se istraživanje tržišta odnosi;

(c)	svrha istraživanja tržišta.

4.   Komisija može ponovno pokrenuti istraživanje tržišta, koje je zaključila, u sljedećim slučajevima:

(a)	ako se činjenično stanje na kojem se temeljila odluka donesena na temelju članaka 17., 18. ili 19. bitno promijenilo; ili

(b)	ako se odluka donesena na temelju članaka 17., 18. ili 19. temeljila na nepotpunim, netočnim ili obmanjujućim informacijama.

5.   Komisija može zatražiti od jednog nacionalnog nadležnog tijela ili više njih da joj pomognu u istraživanju tržišta.

1.   Komisija poduzima djelovanja potrebna za praćenje djelotvorne provedbe i usklađenosti s obvezama utvrđenima u člancima 5., 6. i 7. te odlukama donesenima na temelju članaka 8., 18., 24., 25. i 29. Ta djelovanja mogu posebice obuhvaćati uvođenje obveze za nadzornika pristupa da sačuva sve dokumente koji se smatraju relevantnima za procjenu provedbe tih obveza i odluka, kao i usklađenosti s njima.

2.   Djelovanja na temelju stavka 1. mogu obuhvaćati imenovanje neovisnih vanjskih stručnjaka i revizora, kao i imenovanje službenika iz nacionalnih nadležnih tijela država članica, koji će Komisiji pomoći u praćenju obveza i mjera te joj pružiti specifičnu stručnost ili znanje.

1.   Komisija donosi provedbeni akt u kojem se utvrđuje da je otkrila neusklađenost („odluka o neusklađenosti”) ako ustanovi da nadzornik pristupa ne postupa u skladu s najmanje jednim od sljedećeg:

(a)	bilo kojom obvezom utvrđenom u članku 5., 6. ili 7.;

(b)	mjerama koje je Komisija utvrdila u odluci donesenoj na temelju članka 8. stavka 2.;

(c)	korektivnim mjerama izrečenima na temelju članka 18. stavka 1.;

(d)	privremenim mjerama određenima na temelju članka 24.; ili

(e)	obvezama koje su postale pravno obvezujuće na temelju članka 25.

Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 50. stavka 2.

2.   Komisija nastoji donijeti odluku o neusklađenosti u roku od 12 mjeseci od pokretanja postupka na temelju članka 20.

3.   Prije donošenja odluke o neusklađenosti Komisija dotičnom nadzorniku pristupa dostavlja svoje preliminarne nalaze. U tim preliminarnim nalazima Komisija objašnjava mjere koje razmatra poduzeti ili za koje smatra da bi ih nadzornik pristupa trebao poduzeti kako bi djelotvorno odgovorio na preliminarne nalaze.

4.   Ako namjerava donijeti odluku o neusklađenosti, Komisija se može savjetovati s trećim stranama.

5.   Komisija u odluci o neusklađenosti nalaže nadzorniku pristupa da u primjerenom roku prestane s neusklađenim postupanjem te da dostavi objašnjenja o tome što namjerava učiniti kako bi postupio u skladu s tom odlukom.

6.   Nadzornik pristupa Komisiji dostavlja opis mjera koje je poduzeo kako bi osigurao da postupa u skladu s odlukom o neusklađenosti.

7.   Ako odluči da neće donijeti odluku o neusklađenosti, Komisija odlukom zaključuje postupak.

1.   Komisija u odluci o neusklađenosti može nadzorniku pristupa izreći novčane kazne koje ne premašuju 10 % njegova ukupnog prihoda na svjetskoj razini u prethodnoj financijskoj godini ako utvrdi da taj nadzornik pristupa namjerno ili iz nepažnje ne postupa u skladu s:

(a)	bilo kojom obvezom utvrđenom u člancima 5., 6. ili 7.;

(b)	mjerama koje je Komisija utvrdila u odluci donesenoj na temelju članka 8. stavka 2.;

(c)	korektivnim mjerama izrečenima na temelju članka 18. stavka 1.;

(d)	privremenim mjerama određenima na temelju članka 24.; ili

(e)	obvezama koje su postale pravno obvezujuće na temelju članka 25.

2.   Neovisno o stavku 1. ovog članka, u odluci o neusklađenosti Komisija može nadzorniku pristupa izreći novčane kazne u visini do 20 % njegova ukupnog prihoda na svjetskoj razini u prethodnoj financijskoj godini ako utvrdi da je taj nadzornik pristupa u vezi s istom osnovnom uslugom platforme počinio kršenje obveze utvrđene u člancima 5., 6. ili 7. koje je jednako ili slično kršenju za koje je u odluci neusklađenosti donesenoj u prethodnih osam godina utvrđeno da ga je počinio.

3.   Komisija može donijeti odluku kojom se poduzetnicima, uključujući ako je primjenjivo nadzornike pristupa, i udruženjima poduzetnika izriču novčane kazne koje ne smiju premašiti 1 % njihova ukupnog prihoda na svjetskoj razini u prethodnoj financijskoj godini u slučaju da namjerno ili iz nepažnje:

(a)	ne dostave informacije koje su potrebne kako bi se procijenila mogućnost da se za njih utvrdi status nadzornika pristupa na temelju članka 3. ili dostave netočne, nepotpune ili obmanjujuće informacije;

(b)	ne ispune obvezu obavješćivanja Komisije u skladu s člankom 3. stavkom 3.;

(c)	ne dostave informacije ili dostave netočne, nepotpune ili obmanjujuće informacije koje se zahtijevaju na temelju članka 14.;

(d)	ne dostave opis ili dostave netočne, nepotpune ili obmanjujuće informacije koje se zahtijevaju na temelju članka 15.;

(e)	ne omoguće pristup podacima, algoritmima ili informacijama o testiranju kao odgovoru na zahtjev podnesen na temelju članka 21. stavka 3.;

(f)	ne dostave zatražene informacije u roku utvrđenom u skladu s člankom 21. stavkom 3. ili dostave netočne, nepotpune ili obmanjujuće informacije ili objašnjenja zatražena na temelju članka 21. ili dana u okviru razgovora na temelju članka 22.;

(g)	u roku koji je odredila Komisija ne isprave netočne, nepotpune ili obmanjujuće informacije koje je dao predstavnik ili član osoblja ili ne pružaju ili odbijaju pružiti potpune informacije o činjenicama koje se odnose na predmet i svrhu inspekcije na temelju članka 23.;

(h)	odbiju podvrgnuti se inspekciji na temelju članka 23.;

(i)	ne postupe u skladu s obvezama koje je Komisija uvela na temelju članka 26.;

(j)	ne uvedu funkciju praćenja usklađenosti u skladu s člankom 28.; ili

(k)	ne ispune uvjete za uvid u spis Komisije na temelju članka 34. stavka 4.

4.   Pri određivanju iznosa novčane kazne Komisija u obzir uzima težinu, trajanje, ponavljanje te, u slučaju novčanih kazni izrečenih na temelju stavka 3., prouzročeno kašnjenje postupka.

5.   Ako se novčana kazna izrekne udruženju poduzetnika uzimajući u obzir prihod njegovih članova na svjetskoj razini, a to udruženje nije solventno, ono je dužno od svojih članova zatražiti uplatu doprinosa radi podmirivanja iznosa novčane kazne.

Ako se ti doprinosi ne uplate udruženju poduzetnika u roku koji je odredila Komisija, ona može zatražiti plaćanje novčane kazne izravno od bilo kojeg poduzetnika čiji su predstavnici bili članovi tijela tog udruženja nadležnih za donošenje odluka.

Nakon što zatraži plaćanje u skladu s drugim podstavkom, Komisija može zatražiti plaćanje preostalog iznosa od bilo kojeg člana udruženja poduzetnika, ako je to potrebno kako bi se osiguralo plaćanje cijelog iznosa novčane kazne.

Međutim, Komisija ne smije zahtijevati plaćanje na temelju drugog ili trećeg podstavka od poduzetnika koji dokažu da nisu proveli odluku udruženja poduzetnika kojom je prekršena ova Uredba te nisu znali da ona postoji ili su se od nje aktivno ogradili prije nego što je Komisija pokrenula postupak na temelju članka 20.

Financijska obveza svakog poduzetnika za plaćanje novčane kazne ne smije premašiti 20 % njegova ukupnog prihoda na svjetskoj razini u prethodnoj financijskoj godini.

1.   Komisija može donijeti odluku kojom se poduzetnicima, uključujući ako je primjenjivo nadzornike pristupa, te udruženjima poduzetnika izriču periodični penali koji ne premašuju 5 % prosječnog dnevnog prihoda na svjetskoj razini u prethodnoj financijskoj godini po danu, računajući od datuma određenog u toj odluci, kako bi ih se primoralo:

(a)	da postupe u skladu s mjerama koje je Komisija odluci donesenoj na temelju članka 8. stavka 2.;

(b)	da postupe u skladu s odlukom na temelju članka 18. stavka 1.;

(c)	da dostave točne i potpune informacije u roku utvrđenom u zahtjevu za informacije koji je donesen odlukom na temelju članka 21.;

(d)	da osiguraju pristup podacima, algoritmima i informacijama o testiranju kao odgovoru na zahtjev podnesen na temelju članka 21. stavka 3. i dostave objašnjenja u vezi s njima kako se zahtijeva odlukom na temelju članka 21.;

(e)	da se podvrgnu inspekciji naloženoj odlukom donesenom na temelju članka 23.;

(f)	da postupe u skladu s odlukom kojom se određuju privremene mjere donesenom na temelju članka 24.;

(g)	da ispune obveze koje su postale pravno obvezujuće odlukom na temelju članka 25. stavka 1.;

(h)	da postupe u skladu s odlukom na temelju članka 29. stavka 1.

2.   Ako poduzetnici ili udruženja poduzetnika ispune obvezu čijem je izvršenju bio namijenjen periodični penal, Komisija može donijeti provedbeni akt kojim se određuje konačni iznos periodičnog penala koji je niži od iznosa koji je bio određen na temelju prvotne odluke. Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 50. stavka 2.

1.   Na ovlast Komisije za izvršenje odluka donesenih na temelju članaka 30. i 31. primjenjuje se rok zastare od pet godina.

2.   Rok počinje teći od dana pravomoćnosti odluke.

3.   Rok zastare za izvršenje sankcija prekida se:

(a)	obaviješću o odluci o izmjeni prvobitno utvrđenog iznosa novčane kazne ili periodičnog penala ili o odbijanju zahtjeva za izmjenu; ili

(b)	svakim djelovanjem Komisije ili države članice na zahtjev Komisije s ciljem izvršenja plaćanja novčane kazne ili periodičnog penala.

4.   Nakon svakog prekida rok počinje teći iznova.

5.   Rok zastare za izvršenje sankcija suspendira se tijekom:

(a)	trajanja roka za plaćanje; ili

(b)	suspenzije izvršenja plaćanja na temelju odluke Suda ili odluke nacionalnog suda.

1.   Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi godišnje izvješće o provedbi ove Uredbe i napretku ostvarenom u postizanju njezinih ciljeva.

2.   Izvješće iz stavka 1. sadržava:

(a)	sažetak Komisijinih aktivnosti, uključujući sve donesene mjere ili odluke te istraživanja tržišta u vezi s ovom Uredbom koja su u tijeku;

(b)	nalaze koji proizlaze iz praćenja kako nadzornici pristupa provode obveze na temelju ove Uredbe;

(c)	procjenu revidiranog opisa iz članka 15.;

(d)	pregled suradnje između Komisije i nacionalnih tijela u vezi s ovom Uredbom;

(e)	pregled aktivnosti i zadaća koje izvršava Skupina digitalnih regulatora na visokoj razini, uključujući način na koji će se provesti njezine preporuke u vezi s izvršavanjem ove Uredbe.

3.   Komisija to izvješće objavljuje na svojim internetskim stranicama.

1.   Komisija objavljuje odluke koje donese na temelju članaka 3. i 4., članka 8. stavka 2., članaka 9. i 10., članaka od 16. do 20., članka 24., članka 25. stavka 1. i članaka 29., 30. i 31. U toj objavi navode se nazivi stranaka i glavni sadržaj odluke, uključujući sve izrečene sankcije.

2.   U objavi se vodi računa o legitimnom interesu nadzornika pristupa ili trećih strana u pogledu zaštite njihovih povjerljivih informacija.

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 3. stavaka 6. i 7. te članka 12. stavaka 1., 3. i 4. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 1. studenoga 2022. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 3. stavaka 6. i 7. te članka 12. stavaka 1., 3. i 4. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.   Delegirani akt donesen na temelju članka 3. stavaka 6. i 7. te članka 12. stavaka 1., 3. i 4. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.