Diritto d'autore 2019/0790 HR

BG CS DA DE EL EN ES ET FI FR GA HR HU IT LV LT MT NL PL PT RO SK SL SV print pdf

2019/0790 HR cercato: 'usluga' . Output generated live by software developed by IusOnDemand srl

index usluga:

5 Članak 2. Definicije

1 Članak 12. Kolektivno licenciranje s proširenim učinkom

1 Članak 13. Mehanizam za pregovaranje

2 Članak 15. Zaštita informativnih publikacija u pogledu internetskih korištenja

usluga

1 Članak 16. Potraživanje pravične naknade

10 Članak 17. Korištenje zaštićenog sadržaja od strane pružatelja usluge dijeljenja sadržaja putem interneta

whereas usluga:

definitions:

cloud tag:

and the number of total unique words without stopwords is: 996

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

„istraživačka organizacija” znači sveučilište, uključujući njegove knjižnice, istraživački zavod ili bilo koji drugi subjekt čiji je glavni cilj provoditi znanstveno istraživanje ili provoditi obrazovne aktivnosti koje uključuju i provedbu znanstvenog istraživanja:

(a)	na neprofitnoj osnovi ili ponovnim ulaganjem sve dobiti u znanstveno istraživanje; ili

(b)	u skladu s misijom javnog interesa koju je priznala država članica;

na način da pristup rezultatima dobivenima takvim znanstvenim istraživanjem ne može na povlaštenoj osnovi dobiti poduzeće koje ostvaruje odlučujući utjecaj na takvu organizaciju;

2.	„rudarenje teksta i podataka” znači svaka automatizirana analitička tehnika čiji je cilj analiza teksta i podataka u digitalnom obliku radi stvaranja informacija, koje uključuju, ali ne ograničavaju se na uzorke, trendove i korelacije;

3.	„institucija kulturne baštine” znači javno dostupna knjižnica ili muzej, arhiv ili institucija filmske ili audiovizualne baštine;

„informativna publikacija” znači zbirka koja se uglavnom sastoji od pisanih djela novinarske prirode, ali koja može uključivati i druga djela ili druge predmete zaštite i koja:

(a)	predstavlja pojedinačni element unutar periodične publikacije pod istim naslovom ili publikacije koja se redovito objavljuje pod istim naslovom, na primjer novine ili časopis opće ili posebne tematike;

(b)	ima svrhu pružati široj javnosti informacije povezane s vijestima ili ostalim temama; i

(c)	objavljuje se na bilo kojem mediju na inicijativu, u okviru uredničke odgovornosti i pod kontrolom pružatelja usluga.

Periodične publikacije koje se objavljuju u znanstvene ili akademske svrhe, kao što su znanstveni časopisi, ne smatraju se informativnim publikacijama za potrebe ove Direktive;

5.	„usluga informacijskog društva” znači usluga u smislu članka 1. stavka 1. točke (b) Direktive (EU) 2015/1535;

„pružatelj usluge dijeljenja sadržaja putem interneta” znači pružatelj usluge informacijskog društva čija je glavna svrha ili jedna od glavnih svrha pohranjivanje velike količine djela zaštićenih autorskim pravima ili drugih predmeta zaštite koje su učitali njegovi korisnici i davanje pristupa javnosti tim djelima ili drugim predmetima zaštite, koje organizira i promovira u svrhu ostvarivanja dobiti.

Pružatelji usluga kao što su neprofitne internetske enciklopedije, neprofitni obrazovni i znanstveni repozitoriji, platforme za razvoj i dijeljenje otvorenog koda, pružatelji elektroničkih komunikacijskih usluga kako su definirani u Direktivi (EU) 2018/1972, internetska mjesta trgovanja, usluge u oblaku između poduzeća i usluge u oblaku koje korisnicima omogućavaju učitavanje sadržaja za vlastite potrebe ne smatraju se pružateljima usluge dijeljenja sadržaja putem interneta u smislu ove Direktive.

GLAVA II.

MJERE ZA PRILAGODBU IZNIMAKA I OGRANIČENJA DIGITALNOM I PREKOGRANIČNOM OKRUŽENJU

Članak 12.

Kolektivno licenciranje s proširenim učinkom

1. Države članice mogu predvidjeti, u mjeri u kojoj se to odnosi na korištenje na njihovu državnom području i podložno zaštitnim mjerama predviđenima u ovom članku, ako organizacija za kolektivno ostvarivanje prava na koju se primjenjuju nacionalna pravila o provedbi Direktive 2014/26/EU u skladu sa svojim ovlastima dobivenima od nositelja prava sklopi ugovor o licenciranju za iskorištavanje djela ili drugih predmeta zaštite:

(a)	da se taj ugovor može proširiti kako bi se primjenjivao na prava nositelja prava koji nisu ovlastili tu organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava da ih zastupa u obliku prijenosa prava, licencije ili bilo koje druge vrste ugovornog odnosa; ili

(b)	da, kada je riječ o takvom ugovoru, organizacija ima zakonsku ovlast ili se pretpostavlja da zastupa nositelje prava koji nisu u tom smislu ovlastili organizaciju.

2. Države članice osiguravaju da se mehanizam licenciranja iz stavka 1. primjenjuje samo u dobro utvrđenim područjima korištenja u kojima je dobivanje odobrenja od nositelja prava na pojedinačnoj osnovi obično zahtjevno i nepraktično do te mjere da dobivanje traženog licenciranja nije vjerojatno zbog prirode korištenja ili vrsta dotičnih djela ili drugih predmeta zaštite te osiguravaju da takav mehanizam licenciranja štiti legitimne interese nositelja prava.

3. Za potrebe stavka 1., države članice predviđaju sljedeće zaštitne mjere:

(a)	organizacija za kolektivno ostvarivanje prava je, na temelju svojih ovlasti, dovoljno reprezentativna za nositelje prava u relevantnoj vrsti djela ili drugih predmeta zaštite i prava koja su predmet licencije, za relevantnu državu članicu;

(b)	svim nositeljima prava jamči se jednako postupanje, između ostalog i u pogledu uvjeta licencije;

(c)	nositelji prava koji nisu ovlastili organizaciju koja odobrava licenciju mogu u bilo kojem trenutku jednostavno i djelotvorno isključiti svoja djela ili druge predmete zaštite iz mehanizma licenciranja uspostavljenog u skladu s ovim člankom; i

(d)

poduzimaju se odgovarajuće mjere informiranja, s početkom dovoljno rano prije nego što se djela ili drugi predmeti zaštite počnu koristiti na temelju licencije, radi obavješćivanja nositelja prava o mogućnosti da organizacija za kolektivno ostvarivanje prava licencira djela ili druge predmete zaštite, o licenciranju koje se provodi u skladu s ovim člankom te o mogućnostima koje su dostupne nositeljima prava kako je navedeno u točki (c). Mjere informiranja moraju biti učinkovite bez potrebe za obavješćivanjem svakog nositelja prava pojedinačno.

4. Ovaj članak ne utječe na primjenu mehanizama kolektivnog licenciranja s proširenim učinkom u skladu s drugim odredbama prava Unije, uključujući odredbe koje dopuštaju iznimke ili ograničenja.

Ovaj se članak ne primjenjuje na obvezno kolektivno ostvarivanje prava.

Članak 7. Direktive 2014/26/EU primjenjuje se na mehanizam licenciranja iz ovog članka.

5. Ako država članica u svojem nacionalnom pravu predvidi mehanizam licenciranja u skladu s ovim člankom, ta država članica obavješćuje Komisiju o području primjene odgovarajućih nacionalnih odredbi, o svrhama i vrstama licencija koje se mogu uvesti u skladu s tim odredbama, o podacima za kontakt organizacija koje izdaju licencije u skladu s tim mehanizmom licenciranja te o načinima na koje se mogu dobiti informacije o licenciranju i mogućnostima koje su dostupne nositeljima prava iz stavka 3. točke (c). Komisija objavljuje te podatke.

6. Na temelju informacija primljenih u skladu sa stavkom 5. ovog članka i rasprava u kontaktnom odboru uspostavljenom u članku 12. stavku 3. Direktive 2001/29/EZ Komisija do 10. travnja 2021. Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o korištenju mehanizama licenciranja iz stavka 1. ovog članka u Uniji, o njihovu utjecaju na licenciranje i nositelje prava, uključujući nositelje prava koji nisu članovi organizacije koja odobrava licencije ili koji su državljani druge države članice ili imaju boravište u drugoj državi članici, o njihovoj djelotvornosti u olakšavanju širenja kulturnog sadržaja i njihovu utjecaju na unutarnje tržište, uključujući prekogranično pružanje usluga i tržišno natjecanje. Tom izvješću prilaže se, prema potrebi, zakonodavni prijedlog, uključujući u pogledu prekograničnog učinka takvih nacionalnih mehanizama.

POGLAVLJE 3.

Pristup audiovizualnim djelima na platformama za video na zahtjev i njihova dostupnost

Članak 13.

Mehanizam za pregovaranje

Države članice osiguravaju da se stranke koje se suočavaju s poteškoćama u pogledu licenciranja prava kada žele sklopiti ugovor u svrhu stavljanja na raspolaganje audiovizualnih djela u okviru usluga videa na zahtjev mogu osloniti na pomoć nepristranog tijela ili posrednika. Nepristrano tijelo koje je uspostavila ili imenovala država članica u svrhu ovog članka i posrednici pružaju pomoć strankama u njihovim pregovorima i pomažu strankama u postizanju sporazuma, između ostalog i, prema potrebi, podnošenjem prijedloga strankama.

Države članice najkasnije 7. lipnja 2021. obavješćuju Komisiju o tijelu ili posrednicima iz prvog stavka. Ako su se države članice odlučile za posredovanje, obavijest Komisiji uključuje barem, kada je to dostupno, izvor s relevantnim informacijama o ovlaštenim posrednicima.

POGLAVLJE 4.

Djela vizualne umjetnosti u javnoj domeni

Članak 15.

Zaštita informativnih publikacija u pogledu internetskih korištenja

1. Države članice osiguravaju izdavačima informativnih publikacija s poslovnim nastanom u jednoj od država članica prava iz članka 2. i članka 3. stavka 2. Direktive 2001/29/EZ za internetsko korištenje njihovih informativnih publikacija od strane pružatelja usluga informacijskog društva.

Prava predviđena u prvom podstavku ne primjenjuju se na privatno i nekomercijalno korištenje informativnih publikacija od strane pojedinačnih korisnika.

Zaštita dodijeljena u skladu s prvim podstavkom ne primjenjuje se na radnje stavljanja poveznica.

Prava predviđena u prvom podstavku ne primjenjuju se na korištenje pojedinačnih riječi ili vrlo kratkih isječaka iz informativne publikacije.

2. Prava predviđena u stavku 1. ostavljaju netaknutima i ni na koji način ne utječu na prava autora i drugih nositelja prava predviđena u pravu Unije, u pogledu djela i drugih predmeta zaštite uključenih u informativnu publikaciju. Na prava predviđena stavkom 1. ne može se pozvati u odnosu na te autore i druge nositelje prava, a posebno ih se tim pravima ne može lišiti prava na iskorištavanje svojih djela i drugih predmeta zaštite neovisno o informativnim publikacijama u koja su ona uključena.

Ako je djelo ili drugi predmet zaštite uključen u informativnu publikaciju na temelju neisključive licencije, na prava predviđena stavkom 1. ne može se pozvati kako bi se zabranilo korištenje drugim ovlaštenim korisnicima. Na prava predviđena stavkom 1. ne može se pozvati kako bi se zabranilo korištenje djela ili drugih predmeta zaštite za koje je zaštita istekla.

3. Članci od 5. do 8. Direktive 2001/29/EZ, Direktiva 2012/28/EU i Direktiva (EU) 2017/1564 Europskog parlamenta i Vijeća (19) primjenjuju se mutatis mutandis u pogledu prava predviđenih u stavku 1. ovog članka.

4. Prava predviđena u stavku 1. istječu dvije godine nakon objave informativne publikacije. Taj se rok izračunava od 1. siječnja godine koja slijedi nakon datuma objave te informativne publikacije.

Stavak 1. ne primjenjuje se na informativne publikacije koje su prvi put objavljene prije 6. lipnja 2019.

5. Države članice predviđaju da autori djela uključenih u informativne publikacije dobivaju odgovarajući udio prihoda koji izdavači informativnih publikacija primaju za korištenje njihovih informativnih publikacija od strane pružatelja usluga informacijskog društva.

Članak 16.

Potraživanje pravične naknade

Države članice mogu predvidjeti da, u slučaju kada je autor prenio ili licencirao pravo izdavaču, takav prijenos ili licencija predstavlja dovoljnu pravnu osnovu da izdavač ima pravo na udio u naknadi za korištenje djela na temelju iznimke ili ograničenja prenesenog ili licenciranog prava.

Prvim stavkom ne dovode se u pitanje postojeći i budući aranžmani u državama članicama u vezi s pravima javne posudbe.

POGLAVLJE 2.

Određene vrste korištenja zaštićenog sadržaja u okviru internetskih usluga

Članak 17.

Korištenje zaštićenog sadržaja od strane pružatelja usluge dijeljenja sadržaja putem interneta

1. Države članice predviđaju da pružatelj usluge dijeljenja sadržaja putem interneta u svrhe ove Direktive obavlja radnju priopćavanja javnosti ili radnju stavljanja na raspolaganje javnosti kada javnosti daje pristup djelima zaštićenima autorskim pravom ili drugim predmetima zaštite koje učitavaju njegovi korisnici.

Pružatelj usluge dijeljenja sadržaja putem interneta stoga je dužan ishoditi odobrenje nositelja prava iz članka 3. stavaka 1. i 2. Direktive 2001/29/EZ, na primjer sklapanjem ugovora o licenciranju, u svrhu priopćavanja javnosti ili stavljanja na raspolaganje javnosti djelâ ili drugih predmeta zaštite.

2. Države članice predviđaju da, ako pružatelj usluge dijeljenja sadržaja putem interneta dobije odobrenje, na primjer sklapanjem ugovora o licenciranju, to odobrenje obuhvaća i radnje korisnika usluga koje su obuhvaćene područjem primjene članka 3. Direktive 2001/29/EZ kada oni ne djeluju na komercijalnoj osnovi ili ako svojom aktivnošću ne ostvaruju znatne prihode.

3. Kada pružatelj usluge dijeljenja sadržaja putem interneta obavlja priopćavanje javnosti ili stavljanje na raspolaganje javnosti u skladu s uvjetima utvrđenima ovom Direktivom, ograničenje odgovornosti utvrđeno u članku 14. stavku 1. Direktive 2000/31/EZ ne primjenjuje se na situacije obuhvaćene ovim člankom.

Prvim podstavkom ovog stavka ne utječe se na moguću primjenu članka 14. stavka 1. Direktive 2000/31/EZ na te pružatelje usluga za potrebe koje nisu obuhvaćene područjem primjene ove Direktive.

4. Ako odobrenje nije dano, pružatelji usluge dijeljenja sadržaja putem interneta odgovorni su za neovlašteno priopćavanje javnosti, uključujući stavljanje na raspolaganje javnosti, djela zaštićenih autorskim pravom i drugih predmeta zaštite, osim u slučajevima kada pružatelji usluga dokažu da su:

(a)	poduzeli sve u svojoj moći kako bi dobili odobrenje; i

(b)	poduzeli sve u svojoj moći, u skladu s visokim sektorskim standardima profesionalne pažnje, kako bi se osigurala nedostupnost određenih djela i drugih predmeta zaštite za koje su nositelji prava pružateljima usluga pružili relevantne i potrebne informacije; a u svakom slučaju

(c)

djelovali žurno nakon što su od nositeljâ prava primili dovoljno obrazloženu obavijest, radi onemogućavanja pristupa prijavljenim djelima ili drugim predmetima zaštite na svojim internetskim stranicama ili njihova uklanjanja sa svojih internetskih stranica te usto učinili sve u svojoj moći kako bi spriječili njihova buduća učitavanja u skladu s točkom (b).

5. Pri utvrđivanju ispunjava li pružatelj usluga svoje obveze iz stavka 4. i uz poštovanje načela proporcionalnosti, među ostalim se uzimaju u obzir sljedeći elementi:

(a)	tip, publika i opseg usluge te vrsta djela ili drugih predmeta zaštite koje učitavaju korisnici usluge; i

(b)	dostupnost odgovarajućih i djelotvornih sredstava i njihov trošak za pružatelje usluga.

6. Države članice predviđaju da su, u pogledu novih pružatelja usluge dijeljenja sadržaja putem interneta čije su usluge na raspolaganju javnosti u Uniji manje od tri godine i čiji je godišnji promet manji od 10 milijuna EUR, izračunan u skladu s Preporukom Komisije 2003/361/EZ (20), uvjeti u skladu sa sustavom odgovornosti utvrđenim u stavku 4. ograničeni na usklađenost sa stavkom 4. točkom (a) te na žurno postupanje nakon primanja dovoljno obrazložene obavijesti, radi onemogućavanja pristupa prijavljenim djelima ili drugim predmetima zaštite na svojim internetskim stranicama ili njihova uklanjanja sa svojih internetskih stranica.

Ako prosječni broj pojedinačnih posjetitelja takvih pružatelja usluga u jednom mjesecu premašuje 5 milijuna, izračunano na osnovi prethodne kalendarske godine, oni također moraju dokazati da su poduzeli sve u svojoj moći kako bi spriječili daljnje učitavanje prijavljenih djela i drugih predmeta zaštite za koje su nositelji prava pružili relevantne i potrebne informacije.

7. Suradnja između pružatelja usluge dijeljenja sadržaja putem interneta i nositelja prava ne smije dovesti do sprečavanja dostupnosti djela ili drugih predmeta zaštite koje su učitali korisnici i koji ne krše autorsko pravo i srodna prava, uključujući kada su takva djela ili drugi predmeti zaštite obuhvaćeni iznimkom ili ograničenjem.

Države članice osiguravaju da se korisnici u svakoj državi članici mogu osloniti na svaku od sljedećih postojećih iznimaka ili ograničenja pri učitavanju i stavljanju na raspolaganje sadržaja koje su proizveli korisnici usluga dijeljenja sadržaja putem interneta:

(a)	citate, kritike, osvrte;

(b)	korištenje u svrhe karikature, parodije ili pastiša;

8. Primjena ovog članka ne smije dovesti ni do kakve opće obveze praćenja.

Države članice predviđaju da pružatelji usluge dijeljenja sadržaja putem interneta nositeljima prava na njihov zahtjev pružaju odgovarajuće informacije o funkcioniranju svojih praksi u pogledu suradnje iz stavka 4. i, u slučaju da su pružatelji usluga i nositelji prava sklopili ugovore o licenciranju, informacije o korištenju sadržaja obuhvaćenog takvim ugovorima.

9. Države članice predviđaju da pružatelji usluge dijeljenja sadržaja putem interneta uspostavljaju djelotvorne i žurne pritužbene mehanizme i mehanizme pravne zaštite koji bi korisnicima njihovih usluga bili dostupni u slučaju sporova o onemogućivanju pristupa djelima ili drugim predmetima zaštite koje su oni učitali ili njihovog uklanjanja.

Kada nositelji prava zatraže onemogućivanje pristupa njihovim određenim djelima ili drugim predmetima zaštite ili uklanjanje tih djela ili predmeta zaštite, oni propisno obrazlažu svoje zahtjeve. Pritužbe podnesene u okviru mehanizma predviđenog u prvom podstavku obrađuju se bez odgode, a odluke onemogućivanju pristupa učitanom sadržaju ili njegovom uklanjanju podliježu preispitivanju koje provodi čovjek. Države članice također osiguravaju da korisnici imaju pristup izvansudskim mehanizmima pravne zaštite za rješavanje sporova. Takvi mehanizmi omogućuju nepristrano rješavanje sporova i korisniku ne uskraćuju pravnu zaštitu koja postoji sukladno nacionalnom pravu, ne dovodeći pritom u pitanje prava korisnika na korištenje učinkovitih pravnih sredstava pred sudom. Osobito, države članice osiguravaju da korisnici imaju pristup sudu ili drugom mjerodavnom pravosudnom tijelu da bi se ispitala primjena iznimke ili ograničenja autorskog prava i srodnih prava.

Ova Direktiva ni na koji način ne utječe na zakonita korištenja, poput korištenja na temelju iznimaka i ograničenja predviđenih pravom Unije, te ne smije dovesti do utvrđivanja identiteta pojedinačnih korisnika ni do obrade njihovih osobnih podataka, osim u skladu s Direktivom 2002/58/EZ i Uredbom (EU) 2016/679.

Pružatelji usluge dijeljenja sadržaja putem interneta dužni su u svojim općim uvjetima obavijestiti korisnike o mogućnosti korištenja djela i drugih predmeta zaštite na temelju iznimaka ili ograničenja autorskog prava i srodnih prava predviđenih pravom Unije.

10. Komisija od 6. lipnja 2019. u suradnji s državama članicama organizira dijaloge s dionicima s ciljem raspravljanja o najboljim praksama u smislu suradnje između pružatelja usluge dijeljenja sadržaja putem interneta i nositelja prava. Komisija nakon savjetovanja s pružateljima usluge dijeljenja sadržaja putem interneta, nositeljima prava, organizacijama korisnika i drugim relevantnim dionicima te uzimajući u obzir zaključke dijaloga s dionicima izdaje smjernice o primjeni ovog članka, posebno u vezi sa suradnjom iz stavka 4. Pri raspravljanju o najboljim praksama posebno se, između ostalog, u obzir uzima potreba za ravnotežom među temeljnim pravima i primjena iznimaka i ograničenja. Za potrebe dijaloga među dionicima organizacije korisnika imaju pristup odgovarajućim informacijama pružatelja usluge dijeljenja sadržaja putem interneta o funkcioniranju njihovih praksi u smislu stavka 4.

POGLAVLJE 3.

Pravična naknada u ugovorima o iskorištavanju sklopljenima s autorima i izvođačima

Članak 32.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 17. travnja 2019.

Za Europski parlament

Predsjednik

A. TAJANI

Za Vijeće

Predsjednik

G. CIAMBA

(1) SL C 125, 21.4.2017., str. 27.

(2) SL C 207, 30.6.2017., str. 80.

(3) Stajalište Europskog parlamenta od 26. ožujka 2019. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 15. travnja 2019.

(4) Direktiva 96/9/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 1996. o pravnoj zaštiti baza podataka (SL L 77, 27.3.1996., str. 20.).

(5) Direktiva 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine (Direktiva o elektroničkoj trgovini) (SL L 178, 17.7.2000., str. 1.).

(6) Direktiva 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu (SL L 167, 22.6.2001., str. 10.).

(7) Direktiva 2006/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o pravu iznajmljivanja i pravu posudbe te o određenim autorskom pravu srodnim pravima u području intelektualnog vlasništva (SL L 376, 27.12.2006., str. 28.).

(8) Direktiva 2009/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o pravnoj zaštiti računalnih programa (SL L 111, 5.5.2009., str. 16.).

(9) Direktiva 2012/28/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o određenim dozvoljenim korištenjima djela siročadi (SL L 299, 27.10.2012., str. 5.).

(10) Direktiva 2014/26/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o kolektivnom ostvarivanju autorskog prava i srodnih prava te izdavanju odobrenja za više državnih područja za prava na internetsko korištenje glazbenih djela na unutarnjem tržištu (SL L 84, 20.3.2014., str. 72.).

(11) Uredba (EU) br. 386/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. travnja 2012. o povjeravanju Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) zadaća u vezi s provedbom prava intelektualnog vlasništva, uključujući i okupljanje predstavnika javnog i privatnog sektora u okviru Europske promatračnice za povrede prava intelektualnog vlasništva (SL L 129, 16.5.2012., str. 1.).

(12) Direktiva Vijeća 93/83/EEZ od 27. rujna 1993. o koordinaciji određenih pravila s obzirom na autorsko pravo i srodna prava koja se odnose na satelitsko emitiranje i kabelsko reemitiranje (SL L 248, 6.10.1993., str. 15.).

(13) Direktiva (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. rujna 2015. o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih propisa i pravila o uslugama informacijskog društva (SL L 241, 17.9.2015., str. 1.).

(14) Direktiva (EU) 2018/1972 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o Europskom zakoniku elektroničkih komunikacija (SL L 321, 17.12.2018., str. 36.).

(15) Direktiva 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama) (SL L 201, 31.7.2002., str. 37.).

(16) Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).

(17) Uredba (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I.) (SL L 177, 4.7.2008., str. 6.).

(18) SL C 369, 17.12.2011., str. 14.

(19) Direktiva (EU) 2017/1564 Europskog parlamenta i vijeća od 13. rujna 2017. o određenim dopuštenim upotrebama određenih djela i drugih predmeta zaštite koji su zaštićeni autorskim pravom i srodnim pravima u korist osoba koje su slijepe, koje imaju oštećenje vida ili imaju drugih poteškoća u korištenju tiskanim materijalima i o izmjeni Direktive 2001/29/EZ o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu (SL L 242, 20.9.2017., str. 6.).

(20) Preporuka Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. o definiciji mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća (SL L 124, 20.5.2003., str. 36.).

whereas

(3) Brzim tehnološkim razvojem nastavlja se mijenjati način stvaranja, proizvodnje, distribucije i iskorištavanja djela i drugih predmeta zaštite.
Javljaju se novi poslovni modeli i novi dionici.
Relevantno zakonodavstvo treba biti prilagođeno promjenama u budućnosti kako se ne bi ograničio tehnološki razvoj.
Ciljevi i načela utvrđeni u okviru Unije o autorskom pravu i dalje su čvrsti.
Međutim, još uvijek postoji pravna nesigurnost, za nositelje prava i za korisnike, u pogledu određenih korištenja djela i drugih predmeta zaštite u digitalnom okruženju, uključujući prekogranična korištenja.
Kako je navedeno u komunikaciji Komisije od 9. prosinca 2015.
pod nazivom „Ususret modernom europskom okviru za autorsko pravo”, u određenim područjima potrebno je prilagoditi i dopuniti postojeći okvir Unije o autorskom pravu, zadržavajući pritom visoku razinu zaštite autorskog prava i srodnih prava.
Ovom Direktivom predviđaju se pravila za prilagodbu određenih iznimaka i ograničenja autorskog prava i srodnih prava digitalnim i prekograničnim okruženjima te mjere za olakšavanje određenih praksi licenciranja, posebno, ali ne samo u pogledu širenja djela i drugih predmeta zaštite nedostupnih na tržištu i internetske dostupnosti audiovizualnih djela na platformama za video na zahtjev s ciljem osiguranja šireg pristupa sadržaju.
Ona sadržava i pravila kojima se olakšava korištenje sadržaja u javnoj domeni.
Kako bi se ostvarilo pravedno tržište za autorsko pravo koje dobro funkcionira, trebalo bi uspostaviti i pravila o pravima u pogledu publikacija, o tome kako pružatelji internetskih usluga pohranjivanja i davanja pristupa sadržajima koje su učitali korisnici mogu koristiti djela ili druge predmete zaštite, o transparentnosti ugovora autorâ i izvođačâ, o naknadama autorâ i izvođačâ, kao i o mehanizmu za opoziv prava koja su prenijeli autori i izviđači na isključivoj osnovi.

- = -

(7) Zaštita tehničkih mjera utvrđena Direktivom 2001/29/EZ i dalje je od ključne važnosti za osiguravanje zaštite i učinkovitog ostvarivanja prava dodijeljenih autorima i drugim nositeljima prava na temelju prava Unije.
Takvu bi zaštitu trebalo zadržati osiguravajući da se korištenjem tehničkih mjera ne sprečava uživanje iznimki i ograničenja predviđenih ovom Direktivom.
Nositelji prava trebali bi imati mogućnost to osigurati dobrovoljnim mjerama.
Oni bi trebali i dalje moći slobodno odabrati odgovarajuće sredstvo kojim će korisnicima iznimaka i ograničenja predviđenih ovom Direktivom omogućiti da ih mogu iskoristiti.
Ako nema dobrovoljnih mjera, države članice trebale bi poduzeti odgovarajuće mjere u skladu s člankom 6.
stavkom 4.
prvim podstavkom Direktive 2001/29/EZ, između ostalog i ako su djela i drugi predmeti zaštite dostupni u okviru usluga na zahtjev.

- = -

(12) Istraživačke organizacije u Uniji obuhvaćaju različite subjekte čiji je glavni cilj obavljati znanstveno istraživanje ili to činiti zajedno s pružanjem obrazovnih usluga.
Trebalo bi smatrati da pojam „znanstveno istraživanje” u smislu ove Direktive obuhvaća i prirodne i društvene znanosti.
Zbog različitosti takvih tijela važno je imati zajedničko shvaćanje istraživačkih organizacija.
Njima bi, primjerice, trebali biti obuhvaćeni, uz sveučilišta ili druge ustanove visokog obrazovanja i njihove knjižnice, i subjekti kao što su istraživački instituti i bolnice koje provode istraživanja.
Unatoč različitim pravnim oblicima i strukturama, istraživačke organizacije u državama članicama u načelu imaju zajedničko to da djeluju na neprofitnoj osnovi ili u kontekstu misije javnog interesa koju je priznala država.
Takva misija javnog interesa mogla bi se, na primjer, odražavati u javnom financiranju ili odredbama u nacionalnim zakonima ili javnim ugovorima.
S druge strane, za potrebe ove Direktive istraživačkim organizacijama ne bi se trebale smatrati organizacije nad kojima poduzeća imaju odlučujući utjecaj koji omogućuje takvim poduzećima da vrše kontrolu zbog strukturnih situacija, kao što je njihovo svojstvo dioničara ili člana, a zbog čega bi moglo doći do povlaštenog pristupa rezultatima istraživanja.

- = -

(50) S obzirom na različite tradicije i iskustva u pogledu mehanizama za kolektivno licenciranje s proširenim učinkom širom država članica i njihovu primjenjivost na nositelje prava neovisno o njihovu državljanstvu ili državi članici boravišta, važno je osigurati da postoji transparentnost i dijalog na razini Unije o praktičnom funkcioniranju takvih mehanizama, uključujući u pogledu učinkovitosti zaštitnih mjera za nositelje prava, upotrebljivosti takvih mehanizama, njihovog učinka na nositelje prava koji nisu članovi organizacije za kolektivno ostvarivanje prava ili na nositelje prava koji su državljani neke druge države članice ili koji u njoj imaju boravište, i učinka na prekogranično pružanje usluga, uključujući moguću potrebu za utvrđivanjem pravila o prekograničnom učinku tih mehanizama u okviru unutarnjeg tržišta.
Kako bi se osigurala transparentnost, Komisija bi trebala redovito objavljivati informacije o korištenju takvih mehanizama na temelju ove Direktive.
Države članice koje su uvele takve mehanizme trebale bi stoga obavijestiti Komisiju o relevantnim nacionalnim odredbama i njihovoj primjeni u praksi, uključujući o opsegu i vrstama licenciranja koje je uvedeno na temelju općih odredaba, o opsegu licenciranja i uključenim organizacijama za kolektivno ostvarenje prava.
O takvim informacijama trebalo bi raspraviti s državama članicama u kontaktnom odboru uspostavljenom člankom 12.
stavkom 3.
Direktive 2001/29/EZ.
Komisija bi trebala objaviti izvješće o korištenju takvih mehanizama u Uniji i njihovu utjecaju na licenciranje i nositelje prava, o širenju kulturnog sadržaja i o prekograničnom pružanju usluga u području kolektivnog ostvarivanja autorskog prava i srodnih prava te o utjecaju na tržišno natjecanje.

- = -

(51) Usluge videa na zahtjev mogle bi imati odlučujuću ulogu u širenju audiovizualnih djela u Uniji.
Međutim, dostupnost takvih djela, osobito europskih djela, u okviru usluga videa na zahtjev i dalje je ograničena.
Ugovore o internetskom iskorištavanju takvih djela može biti teško sklopiti zbog pitanja povezanih s licenciranjem prava.
Takva pitanja mogla bi se pojaviti, na primjer, kada nositelj prava za određeno područje ima slab ekonomski poticaj za iskorištavanje djela putem interneta i ne izdaje licencije ili zadržava prava na objavu na internetu, što može dovesti do toga da audiovizualna djela nisu dostupna u okviru usluga videa na zahtjev.
Drugi problemi mogli bi biti povezani s mogućnostima iskorištavanja.

- = -

(52) Kako bi se olakšalo licenciranje prava na audiovizualna djela u okviru usluga videa na zahtjev, od država članica trebalo bi zahtijevati da predvide mehanizam za pregovaranje kojim se omogućuje strankama koje su voljne sklopiti sporazum da se oslone na pomoć nepristranog tijela ili jednog ili više posrednika.
U tu svrhu, države članice trebale bi moći osnovati novo tijelo ili se osloniti na postojeće koje ispunjava uvjete utvrđene ovom Direktivom.
Države članice trebale bi moći imenovati jedno nadležno tijelo ili posrednika ili više njih.
To bi se tijelo ili posrednici trebali sastati sa strankama i pomoći u pregovorima pružanjem stručnih, nepristranih i vanjskih savjeta.
Ako su u pregovore uključene stranke iz različitih država članica i ako se te stranke odluče osloniti na mehanizam za pregovaranje, te bi se stranke prethodno trebale dogovoriti o nadležnoj državi članici.
Tijelo ili posrednici mogli bi se sastati sa strankama kako bi olakšali početak pregovora ili tijekom pregovora kako bi olakšali sklapanje sporazuma.
Sudjelovanje u tom mehanizmu za pregovaranje i potom u sklapanju sporazuma trebali bi biti dobrovoljni i ne bi trebali utjecati na ugovornu slobodu stranaka.
Države članice trebale bi moći slobodno odlučiti o konkretnom funkcioniranju mehanizma za pregovaranje, uključujući o rokovima i trajanju pomoći tijekom pregovora te o tome tko snosi troškove.
Države članice trebale bi osigurati da administrativno i financijsko opterećenje bude razmjerno kako bi se zajamčila učinkovitost mehanizma za pregovaranje.
Države članice trebale bi poticati dijalog među reprezentativnim organizacijama, s time da im to nije obveza.

- = -

(54) Slobodan i pluralistički tisak od ključne je važnosti kako bi se osigurala kvaliteta novinarstva i kako bi se građanima osigurao pristup informacijama.
Njime se osigurava važan doprinos javnoj raspravi i pravilnom funkcioniranju demokratskog društva. Široka dostupnost informativnih publikacija na internetu izazvala je pojavu novih internetskih usluga, kao što su servisi za prikupljanje vijesti ili usluge praćenja medija, za koje ponovno korištenje informativnih publikacija predstavlja važan dio njihovih poslovnih modela i izvor prihoda.
Izdavači informativnih publikacija suočavaju se s problemima u pogledu licenciranja internetskog korištenja svojih publikacija za pružatelje tih vrsta usluga, čime im otežavaju povrat uloženih ulaganja.
Budući da se izdavače informativnih publikacija ne priznaje kao nositelje prava, licenciranje i provedba prava na informativne publikacije u pogledu internetskih korištenja od strane pružatelja usluga informacijskog društva u digitalnom su okruženju često složeni i neučinkoviti.

- = -

(55) Treba priznati organizacijski i financijski doprinos izdavača u proizvodnji informativnih publikacija i dodatno ga poticati kako bi se osigurala održivost izdavačke industrije i tako poticala dostupnost pouzdanih informacija.
Stoga je potrebno na razini Unije pružiti usklađenu pravnu zaštitu informativnih publikacija u pogledu internetskih korištenja od strane pružatelja usluga informacijskog društva, pri čemu se ne utječe na postojeća pravila o autorskom pravu iz prava Unije koja su primjenjiva na privatna ili nekomercijalna korištenja informativnih publikacija od strane pojedinačnih korisnika, uključujući kada ti korisnici dijele informativne publikacije na internetu.
Takva zaštita trebala bi se djelotvorno zajamčiti uvođenjem, u pravu Unije, prava srodnih autorskom pravu u pogledu reproduciranja i stavljanja na raspolaganje javnosti informativnih publikacija izdavača s poslovnim nastanom u jednoj od država članica u pogledu internetskih korištenja od strane pružatelja usluga informacijskog društva u smislu Direktive (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća (13).
Pravna zaštita informativnih publikacija predviđena ovom Direktivom trebala bi koristiti izdavačima s poslovnim nastanom u jednoj od država članica koji imaju registrirano sjedište, središnju upravu ili glavno mjesto poslovanja u Uniji.

- = -

(56) Za potrebe ove Direktive nužno je definirati pojam „informativne publikacije” na način da su njime obuhvaćene samo novinske publikacije koje se objavljuju na bilo kojem mediju, među ostalim i u papirnatom obliku, u kontekstu gospodarske aktivnosti koja se sastoji od pružanja usluga u skladu s pravom Unije.
Informativne publikacije koje bi trebale biti obuhvaćene uključuju, na primjer, dnevne novine, tjedne ili mjesečne časopise posvećene općim ili posebnim temama, uključujući časopise koji se plaćaju pretplatom i informativne internetske stranice.
Informativne publikacije sadržavaju uglavnom pisana djela, no sve više uključuju druge vrste djela i drugih predmeta zaštite, posebno fotografije i videozapise.
Periodične publikacije koje se objavljuju u znanstvene ili akademske svrhe, kao što su znanstveni časopisi, ne bi trebale biti obuhvaćene zaštitom koja se ovom Direktivom dodjeljuje informativnim publikacijama.
Ta se zaštita ne bi smjela primjenjivati ni na internetske stranice, kao što su blogovi, koje pružaju informacije u sklopu aktivnosti koja se ne provodi na inicijativu, u okviru uredničke odgovornosti i pod kontrolom pružatelja usluga, kao što je izdavač novina.

- = -

(57) Prava dodijeljena izdavačima informativnih publikacija na temelju ove Direktive trebala bi, u pogledu internetskih korištenja od strane pružatelja usluga informacijskog društva, imati isto područje primjene kao prava reproduciranja i prava stavljanja na raspolaganje javnosti predviđena Direktivom 2001/29/EZ.
Prava dodijeljena izdavačima informativnih publikacija ne bi se trebala primjenjivati na radnje stavljanja poveznica.
Također se ne bi trebala primjenjivati na same činjenice iskazane u informativnim publikacijama.
Prava dodijeljena izdavačima informativnih publikacija na temelju ove Direktive trebala bi podlijegati i istim odredbama o iznimkama i ograničenjima koje se primjenjuju na prava predviđena u Direktivi 2001/29/EZ, uključujući iznimku u slučaju doslovnog navođenja u svrhe kao što su kritika ili osvrt predviđenu u članku 5.
stavku 3.
točki (d) te direktive.

- = -

(58) Korištenje informativnih publikacija od strane pružatelja usluga informacijskog društva može se sastojati od korištenja cijelih publikacija ili članaka, ali i od dijelova informativnih publikacija.
Takvo korištenje dijelova informativnih publikacija također je dobilo gospodarski značaj.
Istodobno, korištenjem pojedinačnih riječi ili vrlo kratkih izvadaka informativnih publikacija od strane pružatelja usluga informacijskog društva ne mogu se ugroziti ulaganja izdavača informativnih publikacija u proizvodnju sadržaja.
Stoga je primjereno predvidjeti da korištenje pojedinačnih riječi ili vrlo kratkih izvadaka informativnih publikacija ne ulazi u područje primjene prava predviđenih ovom Direktivom.
Uzimajući u obzir masovno agregiranje i korištenje informativnih publikacija od strane pružatelja usluga informacijskog društva, važno je isključivanje vrlo kratkih isječaka tumačiti tako da ne utječe na djelotvornost prava predviđenih ovom Direktivom.

- = -

(59) Zaštita koja se pruža izdavačima informativnih publikacija na temelju ove Direktive ne bi trebala utjecati na prava autora i drugih nositelja prava na djela ili druge predmete zaštite koji su u njih uključeni, uključujući u pogledu mjere do koje autori i drugi nositelji prava mogu iskorištavati svoja djela ili druge predmete zaštite neovisno o informativnoj publikaciji u koju su uključeni.
Stoga se izdavači informativnih publikacija ne bi trebali moći pozvati na zaštitu koja im je na temelju ove Direktive odobrena u odnosu na autore i druge nositelje prava ili u odnosu na druge ovlaštene korisnike istih djela ili drugih predmeta zaštite.
Time se ne bi trebalo dovoditi u pitanje ugovorne aranžmane sklopljene između izdavača informativnih publikacija, s jedne strane, i autora i drugih nositelja prava, s druge strane.
Autori čija su djela uključena u informativne publikacije trebali bi imati pravo na odgovarajući udio prihoda koji izdavači informativnih publikacija dobivaju od pružatelja usluga informacijskog društva za korištenje njihovih informativnih publikacija.
Time se ne bi trebalo dovoditi u pitanje nacionalne propise o vlasništvu ili ostvarivanju prava u okviru ugovora o radu, pod uvjetom da su takvi propisi u skladu s pravom Unije.

- = -

(61) Posljednjih godina funkcioniranje tržišta internetskog sadržaja postalo je složenije.
Usluge dijeljenja sadržaja putem interneta koje osiguravaju pristup velikoj količini sadržaja zaštićenog autorskim pravom koji su učitali njihovi korisnici postale su glavni izvor pristupa sadržaju na internetu.
Internetske su usluge način za pružanje šireg pristupa kulturnim i kreativnim djelima te nude kulturnoj i kreativnoj industriji velike prilike za razvoj novih poslovnih modela.
Međutim, iako omogućuju raznolikost i lakoću pristupa sadržaju, donose i izazove kada se sadržaj zaštićen autorskim pravom učita bez prethodnog odobrenja nositelja prava.
Postoji pravna nesigurnost u pogledu toga obavljaju li pružatelji tih usluga radnje relevantne za autorsko pravo i trebaju li odobrenje nositelja prava za sadržaj koji su učitali njihovi korisnici koji nemaju potrebna prava u učitanom sadržaju, ne dovodeći u pitanje primjenu iznimaka i ograničenja predviđenih pravom Unije.
Ta nesigurnost utječe na mogućnost nositelja prava da utvrde koriste li se njihova djela i drugi predmeti zaštite i pod kojim uvjetima te na njihovu mogućnost ostvarivanja odgovarajuće naknade za takvo korištenje.
Stoga je važno poticati razvoj tržišta za licenciranje između nositelja prava i pružatelja usluge dijeljenja sadržaja putem interneta.
Ti bi ugovori o licenciranju trebali biti pravedni i održavati razumnu ravnotežu između obiju strana.
Nositelji prava trebaju primiti odgovarajuću naknadu za korištenje svojih djela ili drugih predmeta zaštite.
Međutim, budući da te odredbe ne bi trebale utjecati na ugovornu slobodu, nositelji prava ne bi trebali biti obvezni izdati odobrenje ili sklopiti ugovore o licenciranju.

- = -

(62) Određene usluge informacijskog društva su kao dio njihova uobičajenog korištenja osmišljene tako da javnosti daju pristup sadržaju ili drugim predmetima zaštite zaštićenima autorskim pravom koje su učitali njihovi korisnici.
Definicija pružatelja usluge dijeljenja sadržaja putem interneta utvrđena ovom Direktivom trebala bi biti usmjerena samo na internetske usluge koje imaju važnu ulogu na tržištu internetskog sadržaja u smislu da se natječu s drugim uslugama internetskog sadržaja, kao što su usluge internetskog audio i video prijenosa, s istom ciljanom publikom.
Usluge obuhvaćene ovom Direktivom su one usluge čija je glavna ili jedna od glavnih svrha pohraniti sadržaj zaštićenog autorskim pravom te korisnicima omogućiti da učitaju i dijele veliku količinu tog sadržaja u svrhu ostvarivanja dobiti od tog sadržaja, bilo izravno ili neizravno, organiziranjem tog sadržaja i njegovim promicanjem radi privlačenja veće publike, među ostalim kategorizacijom tog sadržaja i korištenjem ciljane promidžbe unutar njega.
Takve usluge ne bi trebale uključivati usluge čija glavna svrha nije omogućavanje korisnicima da učitaju i dijele veliku količinu sadržaja zaštićenog autorskim pravom u svrhu ostvarivanja dobiti od te aktivnosti.
Potonje usluge uključuju, na primjer, elektroničke komunikacijske usluge u smislu Direktive (EU) 2018/1972 Europskog parlamenta i Vijeća (14), kao i pružatelje usluga u oblaku između poduzeća i usluge u oblaku, koje korisnicima omogućavaju učitavanje sadržaja za vlastite potrebe, kao što su servisi za online pohranu podataka (eng.
cyberlockers) ili internetska mjesta trgovanja čija je glavna djelatnost internetska maloprodaja, i koji ne pružaju pristup sadržaju zaštićenom autorskim pravom.

- = -

(63) Ocjenu toga pohranjuje li pružatelj usluge dijeljenja sadržaja putem interneta veliku količinu sadržaja zaštićenog autorskim pravom ili mu daje pristup trebalo bi posebno donositi za svaki pojedinačni slučaj i njome bi trebalo uzeti u obzir kombinaciju elemenata kao što su ciljana publika kojoj je namijenjena ta usluga i broj datoteka sadržaja zaštićenog autorskim pravom koje su učitali korisnici usluga.

- = -

(64) Primjereno je u ovoj Direktivi pojasniti da pružatelji usluge dijeljenja sadržaja putem interneta obavljaju radnju priopćavanja javnosti ili stavljanja na raspolaganje javnosti kada javnosti daju pristup djelima zaštićenima autorskim pravom ili drugim predmetima zaštite koje učitaju njegovi korisnici.
Zato bi pružatelji usluge dijeljenja sadržaja putem interneta trebali dobiti odobrenje od relevantnih nositelja prava, među ostalim i sklapanjem ugovora o licenciranju.
Time se ne dovodi u pitanje pojam priopćavanja javnosti ili stavljanja na raspolaganje javnosti na druge načine u skladu s pravom Unije niti utječe na moguću primjenu članka 3.
stavaka 1.
i 2.
Direktive 2001/29/EZ na druge pružatelje usluga koji se koriste sadržajem koji je zaštićen autorskim pravom.

- = -

(65) Kada su pružatelji usluge dijeljenja sadržaja putem interneta odgovorni za radnje priopćavanja javnosti ili stavljanja na raspolaganje javnosti u skladu s uvjetima utvrđenima ovom Direktivom, članak 14.
stavak 1.
Direktive 2000/31/EZ ne bi se trebao primjenjivati na odgovornost koja proizlazi iz odredbe ove Direktive o korištenju zaštićenog sadržaja od strane pružatelja usluge dijeljenja sadržaja putem interneta.
To ne bi trebalo utjecati na primjenu članka 14.
stavka 1.
Direktive 2000/31/EZ na takve pružatelje usluga za potrebe koje nisu obuhvaćene područjem primjene ove Direktive.

- = -

(66) Uzimajući u obzir činjenicu da pružatelji usluge dijeljenja sadržaja putem interneta imaju pristup sadržaju koji ne učitavaju oni, već njihovi korisnici, za potrebe ove Direktive primjereno je predvidjeti poseban mehanizam odgovornosti za slučajeve u kojima nije dano odobrenje.
To ne bi trebalo dovesti u pitanje pravna sredstva na temelju nacionalnog prava u slučajevima koji nisu povezani s odgovornošću za povrede autorskog prava kao ni mogućnost nacionalnih sudova ili upravnih tijela da izdaju sudske naloge u skladu s pravom Unije.
Osobito, poseban sustav koji se primjenjuje na nove pružatelje usluge dijeljenja sadržaja putem interneta s godišnjim prometom od manje od 10 milijuna EUR i čiji prosječni broj pojedinačnih posjetitelja u jednom mjesecu u Uniji ne premašuje 5 milijuna ne bi trebao utjecati na dostupnost pravnih sredstava u skladu s pravom Unije i nacionalnim pravom.
Ako pružateljima usluga nije dano odobrenje, oni bi trebali uložiti najveće napore u skladu s visokim sektorskim standardima profesionalne pažnje kako bi u sklopu svojih usluga spriječili dostupnost neovlaštenih djela i drugih predmeta zaštite koje su identificirali relevantni nositelji prava.
U tu svrhu nositelji prava trebali bi pružateljima usluga pružiti relevantne i potrebne informacije uzimajući u obzir, među ostalim, veličinu nositelja prava te vrstu njihovih djela i drugih predmeta zaštite.
Mjere koje pružatelji usluge dijeljenja sadržaja putem interneta poduzimaju u suradnji s nositeljima prava ne bi trebale dovesti do sprečavanja dostupnosti sadržaja kojim se ne krši autorsko pravo, uključujući djela ili druge predmete zaštite čije je korištenje obuhvaćeno ugovorom o licenciranju ili iznimkom ili ograničenjem u pogledu autorskog prava i srodnih prava.
Mjere koje takvi pružatelji usluga poduzimaju stoga ne bi trebale utjecati na korisnike koji se koriste uslugama dijeljenja sadržaja putem interneta za zakonito učitavanje te pristup informacijama o takvim uslugama.

- = -

(67) Slično onome što je predviđeno u članku 16.
stavku 2.
Direktive 2014/26/EU, ovom Direktivom predviđaju se pravila u pogledu novih internetskih usluga.
Pravilima utvrđenima ovom Direktivom želi se u obzir uzeti poseban slučaj novoosnovanih poduzeća koja koriste sadržaj koji su učitali korisnici kako bi razvila nove poslovne modele.
Poseban režim koji se primjenjuje na nove pružatelje usluga s malim prometom i malim brojem korisnika trebao bi pogodovati istinski novim poduzećima te bi se stoga trebao prestati primjenjivati tri godine nakon što njihove usluge prvi put u Uniji postanu dostupne na internetu.
Taj se režim ne bi smio zloupotrebljavati uz pomoć odredbi usmjerenih na proširivanje njegovih koristi nakon prve tri godine.
Osobito se ne bi trebao primjenjivati na nedavno uspostavljene usluge ili na usluge koje se pružaju pod novim imenom, ali koje se nastavljaju na djelatnost već postojećeg pružatelja usluge dijeljenja sadržaja putem interneta koji nije mogao imati koristi ili više nema koristi od tog režima.

- = -

(68) Pružatelji usluge dijeljenja sadržaja putem interneta trebali bi biti transparentni prema nositeljima prava u pogledu mjera poduzetih u okviru suradnje.
Budući da bi pružatelji usluge dijeljenja sadržaja putem interneta mogli poduzeti različita djelovanja, oni bi nositeljima prava, na njihov zahtjev, trebali pružiti odgovarajuće informacije o vrsti poduzetih djelovanja i načinu njihove provedbe.
Takve informacije trebale bi biti dovoljno određene da nositeljima prava pruže dovoljno transparentnosti, a da se pritom ne utječe na poslovne tajne pružatelja usluge dijeljenja sadržaja putem interneta.
Ipak, od pružatelja usluga ne bi se trebalo zahtijevati da nositeljima prava pružaju detaljne i individualizirane informacije za svako identificirano djelo ili drugi predmet zaštite.
Time se ne bi trebalo dovoditi u pitanje ugovorne aranžmane, koji bi mogli sadržavati preciznije odredbe o informacijama koje treba pružiti ako se takvi sporazumi sklapaju između pružatelja usluga i nositelja prava.

- = -

(69) Ako pružatelji usluge dijeljenja sadržaja putem interneta dobiju odobrenja, između ostalog i putem ugovora o licenciranju, za korištenje na njihovoj usluzi sadržaja koji su učitali korisnici usluge, ta bi odobrenja trebala također obuhvatiti radnje relevantne za autorsko pravo u pogledu učitavanja od strane korisnika unutar područja primjene odobrenja danih pružateljima usluga, ali samo u slučajevima kada ti korisnici djeluju u nekomercijalne svrhe, kao što je dijeljenje njihova sadržaja bez svrhe ostvarivanja dobiti, ili ako prihod koji je ostvaren učitavanjem od strane korisnika nije znatan u odnosu na radnje korisnika relevantne za autorsko pravo obuhvaćene takvim odobrenjima.
Ako su nositelji prava izričito ovlastili korisnike da učitaju i stave na raspolaganje djela ili druge predmete zaštite u sklopu usluge dijeljenja sadržaja putem interneta, pružateljima usluge odobrena je radnja priopćavanja javnosti u okviru područja primjene odobrenja koje je nositelj prava dao. Međutim, ne bi trebala postojati pretpostavka u korist pružatelja usluge dijeljenja sadržaja putem interneta da su njihovi korisnici regulirali sva relevantna prava.

- = -

keyboard_tab Diritto d'autore 2019/0790 HR

Diritto d'autore 2019/0790 HR