(3) Brzim tehnološkim razvojem nastavlja se mijenjati način stvaranja, proizvodnje, distribucije i iskorištavanja djela i drugih predmeta zaštite.
Javljaju se novi poslovni modeli i novi dionici.
Relevantno zakonodavstvo treba biti prilagođeno promjenama u budućnosti kako se ne bi ograničio tehnološki razvoj.
Ciljevi i načela utvrđeni u okviru Unije o autorskom pravu i dalje su čvrsti.
Međutim, još uvijek postoji pravna nesigurnost, za nositelje prava i za korisnike, u pogledu određenih korištenja djela i drugih predmeta zaštite u digitalnom okruženju, uključujući prekogranična korištenja.
Kako je navedeno u komunikaciji Komisije od 9. prosinca 2015.
pod nazivom „Ususret modernom europskom okviru za autorsko pravo”, u određenim područjima potrebno je prilagoditi i dopuniti postojeći okvir Unije o autorskom pravu, zadržavajući pritom visoku razinu zaštite autorskog prava i srodnih prava.
Ovom Direktivom predviđaju se pravila za prilagodbu određenih iznimaka i ograničenja autorskog prava i srodnih prava digitalnim i prekograničnim okruženjima te mjere za olakšavanje određenih praksi licenciranja, posebno, ali ne samo u pogledu širenja djela i drugih predmeta zaštite nedostupnih na tržištu i internetske dostupnosti audiovizualnih djela na platformama za video na zahtjev s ciljem osiguranja šireg pristupa sadržaju.
Ona sadržava i pravila kojima se olakšava korištenje sadržaja u javnoj domeni.
Kako bi se ostvarilo pravedno tržište za autorsko pravo koje dobro funkcionira, trebalo bi uspostaviti i pravila o pravima u pogledu publikacija, o tome kako pružatelji internetskih usluga pohranjivanja i davanja pristupa sadržajima koje su učitali korisnici mogu koristiti djela ili druge predmete zaštite, o transparentnosti ugovora autorâ i izvođačâ, o naknadama autorâ i izvođačâ, kao i o mehanizmu za opoziv prava koja su prenijeli autori i izviđači na isključivoj osnovi.
- = -
(10) Pravom Unije predviđene su određene iznimke i ograničenja kojima su obuhvaćena korištenja u svrhe znanstvenog istraživanja koje se mogu primjenjivati na radnje rudarenja teksta i podataka.
Međutim, te su iznimke i ograničenja neobvezni i nisu potpuno prilagođeni za korištenje tehnologija u znanstvenom istraživanju. Štoviše, ako istraživači mogu zakonito pristupiti sadržaju, na primjer na temelju pretplata na publikacije ili licencija za otvoreni pristup, uvjeti licencija mogli bi isključivati rudarenje teksta i podataka.
Budući da se istraživanja sve više provode uz pomoć digitalne tehnologije, postoji opasnost da će se ugroziti konkurentni položaj Unije ako se ne poduzmu koraci za uklanjanje pravne nesigurnosti u pogledu rudarenja teksta i podataka.
- = -
(11) Pravnu nesigurnost u pogledu rudarenja teksta i podataka trebalo bi ukloniti predviđanjem obvezne iznimke za sveučilišta i druge istraživačke organizacije, kao i za institucije kulturne baštine, u pogledu isključivog prava reproduciranja i prava na sprečavanje izvlačenja iz baze podataka.
U skladu s postojećom istraživačkom politikom Unije, kojom se potiče sveučilišta i istraživačke institute da surađuju s privatnim sektorom, i istraživačke organizacije trebale bi imati pravo koristiti se takvom iznimkom kada se njihove istraživačke aktivnosti odvijaju u okviru javno-privatnih partnerstava.
Iako bi istraživačke organizacije i institucije kulturne baštine trebale i dalje biti korisnici te iznimke, trebale bi se moći osloniti i na svoje privatne partnere za izvođenje rudarenja teksta i podataka, među ostalim korištenjem svojih tehnoloških alata.
- = -
(16) Zbog potencijalno velikog broja zahtjeva za pristup njihovim djelima ili drugim predmetima zaštite i za preuzimanje njihovih djela ili drugih predmeta zaštite, nositeljima prava trebalo bi biti dopušteno primjenjivati mjere ako postoji rizik da bi se mogla ugroziti sigurnost ili cjelovitost njihovih sustava ili baza podataka.
Takve bi se mjere, primjerice, mogle koristiti kako bi se osiguralo da njihovim podacima mogu pristupiti samo osobe koje imaju zakonit pristup, uključujući provjerom IP adrese ili postupkom autentifikacije korisnika.
Te bi mjere trebale ostati razmjerne uključenim rizicima i ne bi trebale prelaziti ono što je nužno za ostvarivanje cilja osiguravanja sigurnosti i cjelovitosti sustava i njima se ne bi trebala ugrožavati učinkovita primjena iznimke.
- = -
(18) Uz njihov značaj u kontekstu znanstvenog istraživanja, i privatni i javni subjekti uvelike koriste tehnike rudarenja teksta i podataka u svrhu analiziranja velikih količina podataka u različitim područjima života i u različite svrhe, među ostalim za državne službe, složene poslovne odluke i razvoj novih aplikacija ili tehnologija.
Nositelji prava i dalje bi trebali moći licencirati korištenje svojih djela i drugih predmeta zaštite koji nisu obuhvaćeni područjem primjene obvezne iznimke predviđene ovom Direktivom za rudarenje teksta i podataka u svrhu znanstvenog istraživanja i postojećih iznimaka i ograničenja predviđenih Direktivom 2001/29/EZ.
Istodobno bi trebalo u obzir uzeti činjenicu da bi se korisnici rudarenja teksta i podataka mogli suočiti s pravnom nesigurnošću u pogledu toga mogu li se reproduciranja ili izvlačenja u svrhu rudarenja teksta i podataka obavljati na djelima ili drugim predmetima zaštite kojima su zakonito pristupili, posebno kada je riječ o reproduciranjima ili izvlačenjima u svrhu tehnološkog postupka koja ne ispunjavaju sve uvjete postojeće iznimke za privremene radnje reproduciranja predviđene člankom 5.
stavkom 1.
Direktive 2001/29/EZ.
Kako bi se u takvim slučajevima osigurala veća pravna sigurnost i potaknule inovacije i u privatnom sektoru, ovom bi Direktivom pod određenim uvjetima trebalo predvidjeti iznimku ili ograničenje u pogledu reproduciranja i izvlačenja iz djela ili drugih predmeta zaštite u svrhu rudarenja teksta i podataka te bi se trebalo omogućiti da se izrađene kopije zadrže onoliko dugo koliko je to potrebno za te potrebe rudarenja teksta i podataka.
- = -
(19) Člankom 5.
stavkom 3.
točkom (a) Direktive 2001/29/EZ dopušta se državama članicama da predvide iznimku ili ograničenje u pogledu prava reproduciranja, priopćavanja javnosti i stavljanja na raspolaganje javnosti djela ili drugih predmeta zaštite tako da im pripadnici javnosti mogu pristupiti s mjesta i u vrijeme koje sami odaberu, isključivo u svrhu davanja primjera u nastavi.
Uz to, člankom 6.
stavkom 2.
točkom (b) i člankom 9.
točkom (b) Direktive 96/9/EZ dopušta se korištenje baze podataka i izvlačenje znatnog dijela njezina sadržaja za potrebe davanja primjera u nastavi.
Nije jasan opseg tih iznimaka ili ograničenja u pogledu primjene na digitalna korištenja.
Osim toga, nije dovoljno jasno bi li se te iznimke i ograničenja primjenjivali u slučaju internetske nastave i na daljinu. Štoviše, postojećim pravnim okvirom ne predviđa se prekogranični učinak.
Ta situacija mogla bi ugroziti razvoj digitalno potpomognutih nastavnih aktivnosti i učenja na daljinu.
Prema tome, potrebno je uvođenje nove obvezne iznimke ili ograničenja kako bi se osiguralo da obrazovne ustanove uživaju potpunu pravnu sigurnost pri korištenju djela ili drugih predmeta zaštite u digitalnoj nastavi, uključujući na internetu i preko granica.
- = -
(42) Kako bi se osiguralo da mehanizmi licenciranja uspostavljeni ovom Direktivom za djela ili druge predmete zaštite nedostupne na tržištu budu relevantni i da ispravno funkcioniraju, da nositelji prava budu primjereno zaštićeni, da se informacije o licencijama objavljuju na odgovarajući način te da se pruži pravna sigurnost u pogledu reprezentativnosti organizacija za kolektivno ostvarivanje prava i u pogledu kategorizacije djelâ, države članice trebale bi poticati dijalog s dionicima u sektoru.
- = -
(45) S obzirom na prirodu nekih korištenja, zajedno s obično velikom količinom uključenih djela ili drugih predmeta zaštite, transakcijski trošak reguliranja pojedinačnih prava od svakog dotičnog nositelja prava je iznimno visok.
Zbog toga se bez učinkovitih mehanizama za kolektivno licenciranje vjerojatno ne bi mogle izvršiti sve transakcije u dotičnim područjima koje su potrebne kako bi se omogućilo korištenje takvih djela ili drugih predmeta zaštite.
Prošireno kolektivno licenciranje od strane organizacija za kolektivno ostvarivanje prava i slični mehanizmi mogu omogućiti sklapanje sporazuma u područjima u kojima kolektivno licenciranje utemeljeno na odobrenju nositelja prava ne pruža iscrpno rješenje za obuhvaćanje svih korištenih djela ili drugih predmeta zaštite.
Takvim se mehanizmima nadopunjuje kolektivno ostvarivanje prava na temelju pojedinačnog odobrenja nositelja prava tako što se korisnicima u određenim slučajevima pruža potpuna pravna sigurnost.
Istodobno ti mehanizmi omogućuju nositeljima prava da imaju koristi od legitimnog korištenja svojih djela.
- = -
(48) Države članice trebale bi osigurati postojanje odgovarajućih zaštitnih mjera za zaštitu legitimnih interesa nositelja prava koji nisu ovlastili organizaciju koja nudi licenciju i da se te zaštitne mjere primjenjuju na nediskriminirajući način.
Osobito, kako bi se opravdao prošireni učinak mehanizama, takva bi organizacija, na temelju ovlaštenja nositelja prava, trebala biti dovoljno reprezentativna za sve vrste djela ili drugih predmeta zaštite i prava koja su predmet licencije.
Države članice trebale bi utvrditi zahtjeve koje treba ispuniti da bi se te organizacije smatrale dovoljno reprezentativnima, uzimajući u obzir kategoriju prava kojom upravlja organizacija, sposobnost organizacije da stvarno upravlja pravima, kreativni sektor u kojem djeluje te obuhvaća li organizacija znatan broj nositelja prava u odgovarajućoj vrsti djela ili drugih predmeta zaštite koji su dali ovlast za licenciranje relevantne vrste korištenja, u skladu s Direktivom 2014/26/EU.
Kako bi pružile pravnu sigurnost i osigurale da postoji povjerenje u mehanizme, države članice trebale bi moći odlučiti tko snosi pravnu odgovornost u pogledu korištenja koja su odobrena sporazumom o licenciji.
Svim nositeljima prava čiji se radovi iskorištavaju na temelju licencije trebalo bi zajamčiti jednako postupanje, osobito u pogledu pristupa informacijama o licenciranju i raspodjeli naknade.
Mjere informiranja trebale bi biti učinkovite tijekom cijelog trajanja licencije i ne bi trebale nametati nerazmjerno administrativno opterećenje korisnicima, organizacijama za kolektivno ostvarivanje prava ili nositeljima prava, bez potrebe za obavješćivanjem svakog nositelja prava pojedinačno.
- = -
(53) Istek razdoblja zaštite djela označava ulazak djela u javnu domenu i istek prava koja pravo Unije o autorskom pravu pruža u vezi s tim djelom.
U području vizualne umjetnosti, optjecaj vjernih reprodukcija djela u javnoj domeni doprinosi pristupu kulturi i njezinu promicanju te pristupu kulturnoj baštini.
U digitalnom okruženju zaštita takvih reprodukcija autorskim pravom ili srodnim pravima nije u skladu s istekom zaštite djela autorskim pravom.
Osim toga, razlike između nacionalnih propisa o autorskom pravu kojima se uređuje zaštita takvih reprodukcija izazivaju pravnu nesigurnost i utječu na prekogranično širenje djela vizualne umjetnosti u javnoj domeni.
Određene reprodukcije djela vizualne umjetnosti u javnoj domeni stoga ne bi trebale biti zaštićene autorskim pravom ili srodnim pravima.
Sve to ne bi trebalo spriječiti institucije kulturne baštine da prodaju reprodukcije, kao što su razglednice.
- = -
(60) Izdavači, uključujući izdavače informativnih publikacija, knjiga ili znanstvenih publikacija i glazbenih publikacija, često postupaju na temelju prijenosa prava autorâ putem ugovora ili zakonskih odredaba.
U tom kontekstu izdavači ulažu s ciljem iskorištavanja djela sadržanih u njihovim publikacijama i u nekim slučajevima mogu biti lišeni prihoda ako se ta djela koriste na temelju iznimki ili ograničenja, kao što su ona koja se odnose na privatno umnožavanje i reprografiju, uključujući odgovarajuće postojeće nacionalne sustave za reprografiju u državama članicama ili u okviru sustava javne posudbe.
Naknadu za korištenje u skladu s tim iznimkama ili ograničenjima u nekoliko država članica dijele autori i izdavači.
Kako bi se uzelo u obzir tu situaciju i kako bi se poboljšala pravna sigurnost svih dotičnih strana, ovom se Direktivom državama članicama koje su uspostavile sustave za dijeljenje naknade između autora i izdavača omogućuje da zadrže postojeće sustave.
To je osobito važno onim državama članicama koje su prije 12. studenoga 2015.
imale takve mehanizme dijeljenja naknade, iako se u drugim državama članicama naknada ne dijeli te na nju imaju pravo samo autori u skladu s nacionalnim politikama u području kulture.
Iako bi se ova Direktiva na nediskriminirajući način trebala primjenjivati na sve države članice, njome bi se trebale poštovati tradicije u tom području i ona ne bi trebala obvezivati države članice koje trenutačno nemaju takve sustave za dijeljenje naknade da takve sustave uvode.
Ona ne bi trebala utjecati na postojeće ili buduće aranžmane u državama članicama u pogledu naknade u kontekstu javne posudbe.
- = -
(61) Posljednjih godina funkcioniranje tržišta internetskog sadržaja postalo je složenije.
Usluge dijeljenja sadržaja putem interneta koje osiguravaju pristup velikoj količini sadržaja zaštićenog autorskim pravom koji su učitali njihovi korisnici postale su glavni izvor pristupa sadržaju na internetu.
Internetske su usluge način za pružanje šireg pristupa kulturnim i kreativnim djelima te nude kulturnoj i kreativnoj industriji velike prilike za razvoj novih poslovnih modela.
Međutim, iako omogućuju raznolikost i lakoću pristupa sadržaju, donose i izazove kada se sadržaj zaštićen autorskim pravom učita bez prethodnog odobrenja nositelja prava.
Postoji pravna nesigurnost u pogledu toga obavljaju li pružatelji tih usluga radnje relevantne za autorsko pravo i trebaju li odobrenje nositelja prava za sadržaj koji su učitali njihovi korisnici koji nemaju potrebna prava u učitanom sadržaju, ne dovodeći u pitanje primjenu iznimaka i ograničenja predviđenih pravom Unije.
Ta nesigurnost utječe na mogućnost nositelja prava da utvrde koriste li se njihova djela i drugi predmeti zaštite i pod kojim uvjetima te na njihovu mogućnost ostvarivanja odgovarajuće naknade za takvo korištenje.
Stoga je važno poticati razvoj tržišta za licenciranje između nositelja prava i pružatelja usluge dijeljenja sadržaja putem interneta.
Ti bi ugovori o licenciranju trebali biti pravedni i održavati razumnu ravnotežu između obiju strana.
Nositelji prava trebaju primiti odgovarajuću naknadu za korištenje svojih djela ili drugih predmeta zaštite.
Međutim, budući da te odredbe ne bi trebale utjecati na ugovornu slobodu, nositelji prava ne bi trebali biti obvezni izdati odobrenje ili sklopiti ugovore o licenciranju.
- = -