keyboard_tab Diritto d'autore 2019/0790 HR

(8) Novim tehnologijama omogućuje se automatizirana računalna analiza informacija u digitalnom obliku, kao što su tekst, zvukovi, slike ili podaci, koji se općenito nazivaju rudarenje teksta i podataka.

  Rudarenjem teksta i podataka omogućuje se obrada velikih količina informacija radi stjecanja novog znanja i otkrivanja novih trendova.

  Iako su tehnologije rudarenja teksta i podataka raširene u digitalnom gospodarstvu, opće je prihvaćeno da od rudarenja teksta i podataka posebno može imati koristi istraživačka zajednica i da se time podupiru inovacije.

  Takve tehnologije doprinose sveučilištima i drugim istraživačkim organizacijama, kao i institucijama kulturne baštine, jer bi oni također mogli provoditi istraživanja u okviru svojih glavnih aktivnosti.

  Međutim, takve organizacije i institucije u Uniji suočavaju se s pravnom nesigurnošću u pogledu mjere do koje mogu obavljati rudarenje teksta i podataka sadržaja.

  U određenim slučajevima rudarenje teksta i podataka može uključivati radnje zaštićene autorskim pravom, pravom sui generis u pogledu baze podataka, ili jednim i drugim, posebno reproduciranje djela ili drugih predmeta zaštite, izvlačenje sadržaja iz baze podataka, ili jedno i drugo, koje se primjerice događa prilikom normalizacije podataka tijekom rudarenja teksta i podataka.

  Ako se ne primjenjuje iznimka ili ograničenje, nositelji prava dužni su dati odobrenje za poduzimanje takvih radnji.

(28) Institucije kulturne baštine ne raspolažu nužno tehničkim sredstvima ili stručnim znanjem za poduzimanje radnji potrebnih kako bi same očuvale svoje zbirke, posebno u digitalnom okruženju, te bi stoga u tu svrhu mogle zatražiti pomoć drugih kulturnih institucija i trećih strana.

  Na temelju te iznimke u svrhe očuvanja predviđene ovom Direktivom, institucijama kulturne baštine trebalo bi omogućiti da se za izradu kopija oslone na treće strane koje bi djelovale u njihovo ime i pod njihovom odgovornošću, uključujući treće strane iz drugih država članica.

(38) Prilikom određivanja toga jesu li djela ili drugi predmeti zaštite nedostupni na tržištu, trebalo bi uložiti razuman napor kako bi se ocijenila njihova dostupnost javnosti u okviru uobičajenih kanala trgovine, uzimajući u obzir značajke određenog djela ili drugog predmeta zaštite ili određenog skupa djela ili drugih predmeta zaštite.

  Države članice trebale bi moći slobodno odrediti raspodjelu odgovornosti za poduzimanje tog razumnog napora.

  Razumni napor ne bi trebao uključivati ponovljeno djelovanje tijekom vremena, ali bi ipak trebao uključivati uzimanje u obzir svih lako dostupnih dokaza o budućoj dostupnosti djela ili drugih predmeta zaštite u okviru uobičajenih kanala trgovine.

  Ocjenjivanje za pojedinačna djela trebalo bi se zahtijevati samo ako se to smatra razumnim s obzirom na dostupnost relevantnih informacija, vjerojatnost komercijalne dostupnosti i očekivane transakcijske troškove.

  Provjera dostupnosti djela ili drugog predmeta zaštite u uobičajenim okolnostima trebala bi se odvijati u državi članici u kojoj institucija kulturne baštine ima sjedište, osim ako se prekogranična provjera smatra razumnom, primjerice u slučajevima kada postoji lako dostupna informacija o tome da je pisano djelo prvi put objavljeno na određenoj jezičnoj verziji u drugoj državi članici.

  U mnogim slučajevima status nedostupnosti na tržištu određenog skupa djela ili drugih predmeta zaštite mogao bi se utvrditi s pomoću razmjernog mehanizma, kao što je uzorkovanje.

  Ograničena dostupnost djela ili drugog predmeta zaštite, kao što je njegova dostupnost u antikvarijatima, ili teoretska mogućnost dobivanja licencije za djelo ili drugi predmet zaštite, ne bi se trebala smatrati dostupnošću javnosti u okviru uobičajenih kanala trgovine.