search


keyboard_tab Data Act 2023/2854 HR

BG CS DA DE EL EN ES ET FI FR GA HR HU IT LV LT MT NL PL PT RO SK SL SV print pdf

2023/2854 HR cercato: 'stavcima' . Output generated live by software developed by IusOnDemand srl


expand index stavcima:


whereas stavcima:


definitions:


cloud tag: and the number of total unique words without stopwords is: 957

 

Članak 4.

Prava i obveze korisnikâ i imateljâ podataka u pogledu pristupa podacima proizvoda i podacima o povezanim uslugama, uporabe tih podataka i njihova stavljanja na raspolaganje

1.   Ako korisnik ne može izravno pristupiti podacima iz povezanog proizvoda ili povezane usluge, imatelji podataka korisniku bez nepotrebne odgode stavljaju na raspolaganje lako dostupne podatke, kao i relevantne metapodatke potrebne za tumačenje i uporabu tih podataka, jednake kvalitete koja je dostupna imatelju podataka, na jednostavan i siguran način, besplatno, u sveobuhvatnom, strukturiranom, uobičajenom i strojno čitljivom formatu te, ako je to relevantno i tehnički izvedivo, kontinuirano i u stvarnom vremenu. To se provodi na temelju običnog zahtjeva upućenog elektroničkim putem ako je to tehnički izvedivo.

2.   Korisnici i imatelji podataka mogu ugovorom ograničiti ili zabraniti pristup podacima, njihovu uporabu ili daljnje dijeljenje ako bi takva obrada mogla ugroziti sigurnosne zahtjeve povezanog proizvoda, kako su utvrđeni pravom Unije ili nacionalnim pravom, što bi dovelo do teškog štetnog učinka na zdravlje, sigurnost ili zaštitu fizičkih osoba. Sektorska tijela mogu u tom kontekstu pružiti korisnicima i imateljima podataka tehničko stručno znanja. Ako imatelj podataka odbije dijeliti podatke u skladu s ovim člankom, o tome obavješćuje nadležno tijelo imenovano u skladu s člankom 37.

3.   Ne dovodeći u pitanje pravo korisnika da u bilo kojem trenutku zatraži pravnu zaštitu pred sudom države članice, korisnik može, u vezi sa svakim sporom s imateljem podataka koji se odnosi na ugovorna ograničenja ili zabrane iz stavka 2.:

(a)

u skladu s člankom 37. stavkom 5. točkom (b) podnijeti pritužbu nadležnom tijelu; ili

(b)

dogovoriti se s imateljem podataka da se predmet uputi tijelu za rješavanje sporova u skladu s člankom 10. stavkom 1.

4.   Imatelji podataka ne smiju neopravdano otežavati ostvarivanje izborâ ili prava korisnika na temelju ovog članka, među ostalim i nuđenjem izborâ korisniku na način koji nije neutralan ili potkopavanjem ili narušavanjem autonomije, odlučivanja ili izborâ korisnika putem strukture, dizajna, funkcije ili načina rada korisničkog digitalnog sučelja ili njegova dijela.

5.   Kako bi se provjerilo ispunjava li fizička ili pravna osoba uvjete da bi se smatrala korisnikom za potrebe stavka 1., imatelj podataka ne smije zahtijevati od te osobe da pruži nikakve informacije osim onih koje su potrebne. Imatelji podataka ne smije čuvati nikakve informacije, osobito evidencijske podatke, o pristupu korisnika traženim podacima osim onih koje su potrebne za ispravno izvršavanje korisnikova zahtjeva za pristup te za sigurnost i održavanje podatkovne infrastrukture.

6.   Poslovne tajne čuvaju se i otkrivaju trećim stranama samo ako, prije otkrivanja, imatelj podataka i korisnik poduzmu sve potrebne mjere za očuvanje povjerljivosti poslovnih tajni, osobito u odnosu na treće strane. Imatelj podataka ili, ako nije riječ o istoj osobi, nositelj poslovne tajne, identificira podatke koji su zaštićeni kao poslovne tajne, među ostalim u relevantnim metapodacima, i dogovara s korisnikom razmjerne tehničke i organizacijske mjere potrebne za očuvanje povjerljivosti podijeljenih podataka, posebno u odnosu na treće strane, kao što su modeli ugovornih odredbi, sporazumi o povjerljivosti, strogi protokoli o pristupu, tehnički standardi i primjena kodeksa ponašanja.

7.   Ako se ne postigne sporazum o potrebnim mjerama iz stavka 6. ili ako korisnik ne provede mjere dogovorene u skladu sa stavkom 6. ili ugrozi povjerljivost poslovnih tajni, imatelj podataka može uskratiti ili, ovisno o slučaju, suspendirati dijeljenje podataka koji su identificirani kao poslovne tajne. Odluka imatelja podataka mora biti propisno obrazložena i mora se dostaviti korisniku u pisanom obliku bez nepotrebne odgode. U takvim slučajevima imatelj podataka obavješćuje nadležno tijelo imenovano u skladu s člankom 37. da je uskratio ili suspendirao dijeljenje podataka i navodi koje mjere nisu dogovorene ili provedene te, ako je to relevantno, za koje je poslovne tajne ugrožena povjerljivost.

8.   U iznimnim okolnostima, ako imatelj podataka koji je nositelj poslovne tajne može dokazati da će vrlo vjerojatno pretrpjeti tešku ekonomsku štetu od otkrivanja poslovnih tajni, unatoč tehničkim i organizacijskim mjerama koje je poduzeo korisnik u skladu sa stavkom 6. ovog članka, taj imatelj podataka može na pojedinačnoj osnovi odbiti zahtjev za pristup dotičnim podacima. Taj dokaz mora biti propisno obrazložen na temelju objektivnih elemenata, posebno izvršivosti zaštite poslovnih tajni u trećim zemljama, prirodi i razini povjerljivosti traženih podataka te jedinstvenosti i inovativnosti povezanog proizvoda te se mora dostaviti korisniku u pisanom obliku bez nepotrebne odgode. Ako imatelj podataka odbije podijeliti podatke u skladu s ovim stavkom, o tome obavješćuje nadležno tijelo imenovano u skladu s člankom 37.

9.   Ne dovodeći u pitanje pravo korisnika da u bilo kojem trenutku zatraži pravnu zaštitu pred sudom države članice, korisnik koji želi osporiti odluku imatelja podataka da odbije ili da uskrati ili da suspendira dijeljenje podataka u skladu sa stavcima 7. i 8., može:

(a)

u skladu s člankom 37. stavkom 5. točkom (b) podnijeti pritužbu nadležnom tijelu koje bez nepotrebne odgode odlučuje mora li se i pod kojim uvjetima dijeljenje podataka započeti ili nastaviti; ili

(b)

dogovoriti se s imateljem podataka da se predmet uputi tijelu za rješavanje sporova u skladu s člankom 10. stavkom 1.

10.   Korisnik ne smije upotrebljavati podatke pribavljene na temelju zahtjeva iz stavka 1. za razvoj povezanog proizvoda koji je u konkurenciji s proizvodom iz kojeg podaci potječu, ne smije dijeliti te podatke s trećom stranom s tom namjerom te ne smije upotrebljavati takve podatke kako bi stekao uvid u gospodarsko stanje, imovinu i proizvodne metode proizvođača, ili ako je to primjenjivo, imatelja podataka.

11.   Korisnik ne smije radi dobivanja pristupa podacima primjenjivati sredstva prisile ili zloupotrebljavati nedostatke u tehničkoj infrastrukturi imatelja podataka namijenjenoj zaštiti podataka.

12.   Ako korisnik nije ispitanik čiji se osobni podaci traže, imatelj podataka sve osobne podatke generirane uporabom povezanog proizvoda ili povezane usluge stavlja na raspolaganje korisniku samo ako postoji valjana pravna osnova za obradu u skladu s člankom 6. Uredbe (EU) 2016/679 i, ako je to relevantno, ako su ispunjeni uvjeti iz članka 9. te uredbe i članka 5. stavka 3. Direktive 2002/58/EZ.

13.   Imatelj podataka smije upotrebljavati lako dostupne podatke koji su neosobni podaci samo na temelju ugovora s korisnikom. Imatelj podataka ne smije upotrebljavati takve podatke kako bi stekao uvid u gospodarsko stanje, imovinu i proizvodne metode korisnika ili korisnikovu uporabu tih podataka na bilo koji drugi način kojim bi se mogao ugroziti poslovni položaj tog korisnika na tržištima na kojima je korisnik aktivan.

14.   Imatelji podataka ne smiju stavljati na raspolaganje neosobne podatke proizvoda trećim stranama u komercijalne ili nekomercijalne svrhe osim radi ispunjenja svojeg ugovora s korisnikom. Ako je to relevantno, imatelji podataka ugovorom obvezuju treće strane da ne dijele dalje podatke koje su dobili od njih.

Članak 5.

Pravo korisnika na dijeljenje podataka s trećim stranama

1.   Imatelj podataka na zahtjev korisnika ili strane koja djeluje u ime korisnika trećoj strani bez nepotrebne odgode stavlja na raspolaganje lako dostupne podatke, kao i relevantne metapodatke potrebne za tumačenje i uporabu tih podataka, jednake kvalitete koja je dostupna imatelju podataka, na jednostavan i siguran način, besplatno za korisnika, u sveobuhvatnom, strukturiranom, uobičajenom i strojno čitljivom formatu te, ako je to relevantno i tehnički izvedivo, kontinuirano i u stvarnom vremenu. Imatelj podataka stavlja podatke na raspolaganje trećoj strani u skladu s člancima 8. i 9.

2.   Stavak 1. ne primjenjuje se na lako dostupne podatke u kontekstu ispitivanja novih povezanih proizvoda, tvari ili postupaka koji još nisu stavljeni na tržište, osim ako je njihova uporaba dopuštena trećoj strani ugovorom.

3.   Svaki poduzetnik za kojeg je utvrđen status nadzornika pristupa u skladu s člankom 3. Uredbe (EU) 2022/1925 nije prihvatljiva treća strana na temelju ovog članka i stoga ne smije:

(a)

vrbovati ili komercijalno poticati korisnika na bilo koji način, među ostalim i pružanjem novčane ili bilo koje druge naknade, da podatke koje je korisnik pribavio na temelju zahtjeva iz članka 4. stavka 1. stavi na raspolaganje za jednu od njegovih usluga;

(b)

vrbovati ili komercijalno poticati korisnika da od imatelja podataka zatraži da stavi podatke na raspolaganje za jednu od njegovih usluga u skladu sa stavkom 1. ovog članka;

(c)

primati podatke od korisnika koje je korisnik pribavio na temelju zahtjeva iz članka 4. stavka 1.

4.   Kako bi se provjerilo ispunjava li fizička ili pravna osoba uvjete da bi se smatrala korisnikom odnosno trećom stranom za potrebe stavka 1., korisnik ili treća strana nisu obvezni pružiti nikakve informacije osim onih koje su potrebne. Imatelji podataka ne smiju čuvati nikakve informacije, osobito evidencijske podatke, o pristupu treće strane traženim podacima osim onih koje su potrebne za ispravno izvršavanje zahtjeva treće strane za pristup te za sigurnost i održavanje podatkovne infrastrukture.

5.   Treća strana ne smije radi dobivanja pristupa podacima primjenjivati sredstva prisile ili zloupotrebljavati nedostatke u tehničkoj infrastrukturi imatelja podataka namijenjenoj zaštiti podataka.

6.   Imatelj podataka ne smije upotrebljavati lako dostupne podatke kako bi stekao uvid u gospodarsko stanje, imovinu i proizvodne metode ili uporabu, na bilo koji drugi način, tih podataka od strane treće strane kojim bi se mogao ugroziti poslovni položaj treće strane na tržištima na kojima je treća strana aktivna, osim ako je treća strana dala dopuštenje za takvu uporabu i ako ima tehničku mogućnost u svakom trenutku jednostavno povući to dopuštenje.

7.   Ako korisnik nije ispitanik čiji se osobni podaci traže, sve osobne podatke generirane uporabom povezanog proizvoda ili povezane usluge imatelj podataka stavlja na raspolaganje trećoj strani samo ako postoji valjana pravna osnova za obradu u skladu s člankom 6. Uredbe (EU) 2016/679 i, ako je to relevantno, ako su ispunjeni uvjeti iz članka 9. te uredbe i članka 5. stavka 3. Direktive 2002/58/EZ.

8.   Ako se imatelj podataka i treća strana ne dogovore o aranžmanima za prijenos podataka, to ne smije otežavati, sprečavati ili ometati ostvarivanje pravâ ispitanika na temelju Uredbe (EU) 2016/679 te posebno prava na prenosivost podataka u skladu s člankom 20. te uredbe.

9.   Poslovne tajne čuvaju se i otkrivaju se trećim stranama samo u mjeri u kojoj je takvo otkrivanje nužno za ispunjavanje svrhe o kojoj su se dogovorili korisnik i treća strana. Imatelj podataka ili, ako nije riječ o istoj osobi, nositelj poslovne tajne, identificira podatke koji su zaštićeni kao poslovne tajne, među ostalim i u relevantnim metapodacima, i dogovara s trećom stranom sve razmjerne tehničke i organizacijske mjere potrebne za očuvanje povjerljivosti podijeljenih podataka, kao što su modeli ugovornih odredbi, sporazumi o povjerljivosti, strogi protokoli o pristupu, tehnički standardi i primjena kodeksa ponašanja.

10.   Ako se ne postigne sporazum o potrebnim mjerama iz stavka 9. ovog članka ili ako treća strana ne provede mjere dogovorene u skladu sa stavkom 9. ovog članka ili ugrozi povjerljivost poslovnih tajni, imatelj podataka može uskratiti ili, ovisno o slučaju, suspendirati dijeljenje podataka koji su identificirani kao poslovne tajne. Odluka imatelja podataka mora biti propisno obrazložena i mora se dostaviti trećoj strani u pisanom obliku bez nepotrebne odgode. U takvim slučajevima imatelj podataka obavješćuje nadležno tijelo imenovano u skladu s člankom 37. da je uskratio ili suspendirao dijeljenje podataka i navodi koje mjere nisu dogovorene ili provedene te, ako je to relevantno, za koje je poslovne tajne ugrožena povjerljivost.

11.   U iznimnim okolnostima, ako imatelj podataka koji je nositelj poslovne tajne može dokazati da će vrlo vjerojatno pretrpjeti tešku gospodarsku štetu od otkrivanja poslovnih tajni, unatoč tehničkim i organizacijskim mjerama koje je poduzela treća strana u skladu sa stavkom 9. ovog članka, taj imatelj podataka može na pojedinačnoj osnovi odbiti zahtjev za pristup dotičnim podacima. Taj dokaz mora biti propisno obrazložen na temelju objektivnih elemenata, posebno izvršivosti zaštite poslovnih tajni u trećim zemljama, prirodi i razini povjerljivosti traženih podataka te jedinstvenosti i inovativnosti povezanog proizvoda te se mora dostaviti trećoj strani u pisanom obliku bez nepotrebne odgode. Ako imatelj podataka odbije podijeliti podatke u skladu s ovim stavkom, o tome obavješćuje nadležno tijelo imenovano u skladu s člankom 37.

12.   Ne dovodeći u pitanje pravo treće strane da u bilo kojem trenutku zatraži pravnu zaštitu pred sudom države članice, treća strana koja želi osporiti odluku imatelja podataka da odbije ili da uskrati ili suspendira dijeljenje podataka u skladu sa stavcima 10. i 11., može učiniti sljedeće:

(a)

u skladu s člankom 37. stavkom 5. točkom (b) podnijeti pritužbu nadležnom tijelu koje bez nepotrebne odgode odlučuje mora li se i pod kojim uvjetima dijeljenje podataka započeti ili nastaviti; ili

(b)

dogovoriti se s imateljem podataka da se predmet uputi tijelu za rješavanje sporova u skladu s člankom 10. stavkom 1.

13.   Pravo iz stavka 1. ne smije negativno utjecati na prava ispitanika na temelju primjenjivog prava Unije o zaštiti osobnih podataka i primjenjivog nacionalnog prava o zaštiti osobnih podataka.

Članak 10.

Rješavanje sporova

1.   Korisnici, imatelji podataka i primatelji podataka imaju pristup tijelu za rješavanje sporova koje je certificirano u skladu sa stavkom 5. ovog članka radi rješavanja sporova u skladu s člankom 4. stavcima 3. i 9. i člankom 5. stavkom 12. kao i sporova povezanih s poštenim, razumnim i nediskriminirajućim uvjetima za stavljanje podataka na raspolaganje i transparentnim načinom stavljanja podataka na raspolaganje u skladu s ovim poglavljem i poglavljem IV.

2.   Tijela za rješavanje sporova obavješćuju dotične strane o naknadama ili mehanizmima za određivanje naknada prije nego što te strane zatraže donošenje odluke.

3.   Za sporove upućene tijelu za rješavanje sporova u skladu s člankom 4. stavcima 3. i 9. i člankom 5. stavkom 12., ako tijelo za rješavanje sporova spor riješi u korist korisnika ili primatelja podataka, imatelj podataka snosi sve naknade koje naplaćuje tijelo za rješavanje sporova i nadoknađuje tom korisniku ili tom primatelju podataka sve ostale razumne troškove koji su mu nastali u vezi s rješavanjem spora. Ako tijelo za rješavanje sporova spor riješi u korist imatelja podataka, korisnik ili primatelj podataka nije obvezan nadoknaditi naknade ili ostale troškove koje je imatelj podataka platio ili mora platiti u vezi s rješavanjem spora, osim ako tijelo za rješavanje sporova utvrdi da je korisnik ili primatelj podataka očito postupao u zloj vjeri.

4.   Klijenti i pružatelji usluga obrade podataka imaju pristup tijelu za rješavanje sporova koje je certificirano u skladu sa stavkom 5. ovog članka radi rješavanja sporova povezanih s kršenjem pravâ klijenata i obveza pružateljâ usluga obrade podataka u skladu s člancima od 23. do 31.

5.   Država članica u kojoj je tijelo za rješavanje sporova uspostavljeno certificira to tijelo, na njegov zahtjev, ako je dokazalo da ispunjava sve sljedeće uvjete:

(a)

nepristrano je i neovisno te odluke mora donositi u skladu s jasnim, nediskriminirajućim i pravednim poslovnikom;

(b)

ima potrebno stručno znanje, posebno u vezi s poštenim, razumnim i nediskriminirajućim uvjetima, uključujući naknadu, te u vezi sa stavljanjem podataka na raspolaganje na transparentan način, koje tom tijelu omogućuje da djelotvorno utvrdi te uvjete;

(c)

lako je dostupno s pomoću elektroničke komunikacijske tehnologije;

(d)

sposobno je donositi svoje odluke brzo, djelotvorno i troškovno učinkovito, na najmanje jednom službenom jeziku Unije.

6.   Države članice obavješćuju Komisiju o tijelima za rješavanje sporova koja su certificirana u skladu sa stavkom 5. Komisija objavljuje popis tih tijela na posebnim internetskim stranicama i ažurira ga.

7.   Tijelo za rješavanje sporova odbija postupati po zahtjevu za rješavanje spora koji je već podnesen drugom tijelu za rješavanje sporova ili sudu države članice.

8.   Tijelo za rješavanje sporova stranama pruža mogućnost da u razumnom roku iznesu svoja stajališta o pitanjima koja su podnijele tom tijelu. U tom kontekstu svakoj strani u sporu dostavljaju se podnesci druge strane u sporu i izjave stručnjaka. Stranama se pruža mogućnost da iznesu primjedbe na te podneske i izjave.

9.   Tijelo za rješavanje sporova donosi svoju odluku o pitanju koje mu je upućeno u roku od 90 dana od primitka zahtjeva u skladu sa stavcima 1. i 4. Ta odluka mora biti u pisanom obliku ili mora biti zabilježena na trajnom nosaču podataka te mora biti potkrijepljena obrazloženjem.

10.   Tijela za rješavanje sporova izrađuju i objavljuju godišnja izvješća o radu. Takva godišnja izvješća sadržavaju posebno sljedeće opće informacije:

(a)

objedinjene ishode sporova;

(b)

prosječno vrijeme potrebno za rješavanje sporova;

(c)

najčešće razloge za sporove.

11.   Kako bi se olakšala razmjena informacija i najboljih praksi, tijelo za rješavanje sporova može odlučiti uključiti preporuke u izvješće iz stavka 10. o tome kako se problemi mogu izbjeći ili riješiti.

12.   Odluka tijela za rješavanje sporova obvezujuća je za strane samo ako su izričito pristale na njezinu obvezujuću prirodu prije početka postupka rješavanja spora.

13.   Ovaj članak ne utječe na pravo strana da zatraže djelotvoran pravni lijek pred sudom države članice.

Članak 18.

Ispunjavanje zahtjevâ za podatke

1.   Imatelj podataka koji primi zahtjev za stavljanje podataka na raspolaganje na temelju ovog poglavlja bez nepotrebne odgode stavlja podatke na raspolaganje tijelu javnog sektora, Komisiji, Europskoj središnjoj banci ili tijelu Unije koje je podnijelo zahtjev, pri čemu uzima u obzir potrebne tehničke, organizacijske i pravne mjere.

2.   Ne dovodeći u pitanje posebne potrebe u pogledu dostupnosti podataka definirane u pravu Unije ili u nacionalnom pravu, imatelj podataka može odbiti zahtjev za stavljanje podataka na raspolaganje na temelju ovog poglavlja ili zatražiti njegovu izmjenu bez nepotrebne odgode, a u svakom slučaju najkasnije pet radnih dana nakon primitka zahtjeva za dostavu podataka koji su potrebni kako bi se odgovorilo na izvanredno stanje te bez nepotrebne odgode i u svakom slučaju najkasnije 30 radnih dana nakon primitka takvog zahtjeva u drugim slučajevima iznimne potrebe na temelju bilo kojeg od sljedećih razloga:

(a)

imatelj podataka nema kontrolu nad traženim podacima;

(b)

sličan zahtjev u istu svrhu prethodno je podnijelo drugo tijelo javnog sektora ili Komisija, Europska središnja banka ili tijelo Unije, a imatelj podataka nije obaviješten o brisanju podataka u skladu s člankom 19. stavkom 1. točkom (c);

(c)

zahtjev ne ispunjava uvjete utvrđene u članku 17. stavcima 1. i 2.

3.   Ako imatelj podataka odluči odbiti zahtjev ili zatražiti njegovu izmjenu u skladu sa stavkom 2. točkom (b), navodi koje je tijelo javnog sektora ili Komisija, Europska središnja banka ili tijelo Unije prethodno podnijelo zahtjev u istu svrhu.

4.   Ako traženi podaci uključuju osobne podatke, imatelj podataka propisno anonimizira podatke, osim ako ispunjavanje zahtjeva za stavljanje podataka na raspolaganje tijelu javnog sektora, Komisiji, Europskoj središnjoj banci ili tijelu Unije iziskuje otkrivanje osobnih podataka. U takvim slučajevima imatelj podataka pseudonimizira podatke.

5.   Ako tijelo javnog sektora, Komisija, Europska središnja banka ili tijelo Unije želi osporiti odbijanje imatelja podataka da dostavi tražene podatke, ili ako imatelj podataka želi osporiti zahtjev, a to se pitanje ne može riješiti odgovarajućom izmjenom zahtjeva, pitanje se upućuje nadležnom tijelu države članice u kojoj imatelj podataka ima poslovni nastan imenovanom u skladu s člankom 37.

Članak 29.

Postupno ukidanje naknada za promjenu

1.   Pružatelji usluga obrade podataka ne smiju klijentu za proces promjene nametnuti nikakve naknade za promjenu od 12. siječnja 2027.

2.   Pružatelji usluga obrade podataka smiju klijentu za proces promjene nametnuti snižene naknade za promjenu od 11. siječnja 2024. do 12. siječnja 2027.

3.   Snižene naknade za promjenu iz stavka 2. ne smiju premašiti troškove nastale pružatelju usluga obrade podataka koji su izravno povezani s dotičnim procesom promjene.

4.   Prije sklapanja ugovora s klijentom pružatelji usluga obrade podataka pružaju potencijalnom klijentu jasne informacije o standardnim naknadama za usluge i sankcijama za prijevremeni raskid ugovora koje se može nametnuti, kao i o sniženim naknadama za promjenu koje se može nametnuti tijekom vremenskog okvira iz stavka 2.

5.   Ako je to relevantno, pružatelji usluga obrade podataka pružaju klijentu informacije o uslugama obrade podataka koje uključuju vrlo složenu ili skupu promjenu ili za koje promjena nije moguća bez znatnog zadiranja u podatke, digitalne resurse ili strukturu usluge.

6.   Ako je to primjenjivo, pružatelji usluga obrade podataka informacije iz stavaka 4. i 5. stavljaju na raspolaganje klijentima tako što ih objavljuju u posebnom odjeljku na svojim internetskim stranicama ili na bilo koji drugi lako dostupan način.

7.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 45. radi dopune ove Uredbe uspostavljanjem mehanizma praćenja kojim bi se Komisiji omogućilo praćenje naknada za promjenu koje nameću pružatelji usluga obrade podataka na tržištu i tako osiguralo da se ukidanje i smanjenje naknada za promjenu, na temelju stavaka 1. i 2. ovog članka, postigne u skladu s rokovima utvrđenima u tim stavcima.

Članak 31.

Poseban režim za određene usluge obrade podataka

1.   Obveze utvrđene u članku 23. točki (d), članku 29. i članku 30. stavcima 1. i 3. ne primjenjuju se na usluge obrade podataka čija je većina glavnih značajki prilagođena ispunjavanju posebnih potreba pojedinačnog klijenta ili ako su sve komponente razvijene za potrebe pojedinačnog klijenta te ako se te usluge obrade podataka ne nude na širokoj komercijalnoj osnovi putem kataloga usluga pružatelja usluga obrade podataka.

2.   Obveze utvrđene u ovom poglavlju ne primjenjuju se na usluge obrade podataka koje se pružaju kao verzija u svrhu ispitivanja i evaluacije koja nije namijenjena proizvodnji te tijekom ograničenog razdoblja.

3.   Prije sklapanja ugovora o pružanju usluga obrade podataka iz ovog članka pružatelj usluga obrade podataka obavješćuje potencijalnog klijenta o obvezama iz ovog poglavlja koje se ne primjenjuju.

POGLAVLJE VII.

NEZAKONITI MEĐUNARODNI PRISTUP TIJELA VLASTI NEOSOBNIM PODACIMA I NEZAKONITI MEĐUNARODNI PRIJENOS NEOSOBNIH PODATAKA TIJELIMA VLASTI

Članak 34.

Interoperabilnost u svrhu paralelnog korištenja uslugom obrade podataka

1.   Zahtjevi utvrđeni u članku 23., članku 24., članku 25. stavku 2. točki (a) podtočkama ii. i iv., točkama (e) i (f) i članku 30. stavcima od 2. do 5. također se primjenjuju mutatis mutandis na pružatelje usluga obrade podataka radi olakšavanja interoperabilnosti u svrhu paralelnog korištenja uslugom obrade podataka.

2.   Ako se usluga obrade podataka koristi paralelno s drugom uslugom obrade podataka, pružatelji usluga obrade podataka mogu nametnuti naknade za izlaz podataka, ali samo u svrhu prebacivanja nastalih troškova za izlaz podataka i bez premašivanja takvih troškova.

Članak 35.

Interoperabilnost usluga obrade podataka

1.   Otvorene specifikacije interoperabilnosti i usklađene norme za interoperabilnost usluga obrade podataka:

(a)

postižu, ako je to tehnički izvedivo, interoperabilnost među različitim uslugama obrade podataka koje obuhvaćaju uslugu iste vrste;

(b)

poboljšavaju prenosivost digitalnih resursa među različitim uslugama obrade podataka koje obuhvaćaju uslugu iste vrste;

(c)

olakšavaju, ako je to tehnički izvedivo, funkcionalnu ekvivalentnost različitih usluga obrade podataka iz članka 30. stavka 1. koje obuhvaćaju uslugu iste vrste;

(d)

nemaju negativan utjecaj na sigurnost i cjelovitost usluga obrade podataka i podataka;

(e)

osmišljene su na takav način da omogućavaju tehnički napredak i uključivanje novih funkcija i inovacija u usluge obrade podataka.

2.   Otvorene specifikacije interoperabilnosti i usklađene norme za interoperabilnost usluga obrade podataka na odgovarajući način odgovaraju na:

(a)

aspekte interoperabilnosti u oblaku koji se odnose na interoperabilnost prometa podataka, sintaktičku interoperabilnost, semantičku interoperabilnost podataka, interoperabilnost u pogledu ponašanja te interoperabilnost politike;

(b)

aspekte prenosivosti podataka u oblaku koji se odnose na sintaktičku prenosivost podataka, semantičku prenosivost podataka i prenosivost podatkovnih politika;

(c)

aspekte aplikacija u oblaku koji se odnose na sintaktičku prenosivost aplikacija, prenosivost uputa za aplikacije, prenosivost metapodataka aplikacija, prenosivost u pogledu ponašanja aplikacija te prenosivost politika aplikacija.

3.   Otvorene specifikacije interoperabilnosti moraju biti u skladu s Prilogom II. Uredbi (EU) br. 1025/2012.

4.   Nakon što uzme u obzir relevantne međunarodne i europske norme i inicijative za samoregulaciju, Komisija može, u skladu s člankom 10. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1025/2012, zatražiti od jedne europske organizacije za normizaciju ili više njih da izrade usklađene norme koje ispunjavaju bitne zahtjeve utvrđene u stavcima 1. i 2. ovog članka.

5.   Komisija provedbenim aktima može donijeti zajedničke specifikacije utemeljene na otvorenim specifikacijama interoperabilnosti koje obuhvaćaju sve bitne zahtjeve utvrđene u stavcima 1. i 2.

6.   Pri izradi nacrta provedbenog akta iz stavka 5. ovog članka Komisija uzima u obzir stajališta relevantnih nadležnih tijela iz članka 37. stavka 5. točke (h) i drugih relevantnih tijela ili stručnih skupina te se na odgovarajući način savjetuje sa svim relevantnim dionicima.

7.   Ako država članica smatra da zajednička specifikacija ne ispunjava u potpunosti bitne zahtjeve utvrđene u stavcima 1. i 2., ona o tome obavješćuje Komisiju dostavljanjem detaljnog objašnjenja. Komisija ocjenjuje to detaljno pojašnjenje te može, ako je to primjereno, izmijeniti provedbeni akt kojim se utvrđuje dotična zajednička specifikacija.

8.   Za potrebe članka 30. stavka 3. Komisija provedbenim aktima objavljuje upućivanja na usklađene norme i zajedničke specifikacije za interoperabilnost usluga obrade podataka u Unijinu središnjem repozitoriju normi za interoperabilnost usluga obrade podataka.

9.   Provedbeni akti iz ovog članka donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 46. stavka 2.


whereas









keyboard_arrow_down