keyboard_tab Data Act 2023/2854 HR

1.   Povezani proizvodi osmišljavaju se i proizvode, a povezane usluge osmišljavaju se i pružaju tako da su podaci proizvoda i podaci o povezanim uslugama, uključujući relevantne metapodatke potrebne za tumačenje i uporabu tih podataka, dostupni korisniku automatski, na jednostavan i siguran način, besplatno, u sveobuhvatnom, strukturiranom, uobičajenom i strojno čitljivom formatu, te da su mu, ako je to relevantno i tehnički izvedivo, izravno dostupni.

2.   Prije sklapanja ugovora o kupoprodaji, najmu ili leasingu povezanog proizvoda, prodavatelj, najmodavac ili davatelj leasinga, koji mogu biti proizvođač, pruža korisniku barem informacije o sljedećem, na jasan i razumljiv način:

3.   Prije sklapanja ugovora o pružanju povezane usluge pružatelj takve povezane usluge pruža korisniku barem informacije o sljedećem, na jasan i razumljiv način:

1.   Ako korisnik ne može izravno pristupiti podacima iz povezanog proizvoda ili povezane usluge, imatelji podataka korisniku bez nepotrebne odgode stavljaju na raspolaganje lako dostupne podatke, kao i relevantne metapodatke potrebne za tumačenje i uporabu tih podataka, jednake kvalitete koja je dostupna imatelju podataka, na jednostavan i siguran način, besplatno, u sveobuhvatnom, strukturiranom, uobičajenom i strojno čitljivom formatu te, ako je to relevantno i tehnički izvedivo, kontinuirano i u stvarnom vremenu. To se provodi na temelju običnog zahtjeva upućenog elektroničkim putem ako je to tehnički izvedivo.

2.   Korisnici i imatelji podataka mogu ugovorom ograničiti ili zabraniti pristup podacima, njihovu uporabu ili daljnje dijeljenje ako bi takva obrada mogla ugroziti sigurnosne zahtjeve povezanog proizvoda, kako su utvrđeni pravom Unije ili nacionalnim pravom, što bi dovelo do teškog štetnog učinka na zdravlje, sigurnost ili zaštitu fizičkih osoba. Sektorska tijela mogu u tom kontekstu pružiti korisnicima i imateljima podataka tehničko stručno znanja. Ako imatelj podataka odbije dijeliti podatke u skladu s ovim člankom, o tome obavješćuje nadležno tijelo imenovano u skladu s člankom 37.

3.   Ne dovodeći u pitanje pravo korisnika da u bilo kojem trenutku zatraži pravnu zaštitu pred sudom države članice, korisnik može, u vezi sa svakim sporom s imateljem podataka koji se odnosi na ugovorna ograničenja ili zabrane iz stavka 2.:

4.   Imatelji podataka ne smiju neopravdano otežavati ostvarivanje izborâ ili prava korisnika na temelju ovog članka, među ostalim i nuđenjem izborâ korisniku na način koji nije neutralan ili potkopavanjem ili narušavanjem autonomije, odlučivanja ili izborâ korisnika putem strukture, dizajna, funkcije ili načina rada korisničkog digitalnog sučelja ili njegova dijela.

5.   Kako bi se provjerilo ispunjava li fizička ili pravna osoba uvjete da bi se smatrala korisnikom za potrebe stavka 1., imatelj podataka ne smije zahtijevati od te osobe da pruži nikakve informacije osim onih koje su potrebne. Imatelji podataka ne smije čuvati nikakve informacije, osobito evidencijske podatke, o pristupu korisnika traženim podacima osim onih koje su potrebne za ispravno izvršavanje korisnikova zahtjeva za pristup te za sigurnost i održavanje podatkovne infrastrukture.

6.   Poslovne tajne čuvaju se i otkrivaju trećim stranama samo ako, prije otkrivanja, imatelj podataka i korisnik poduzmu sve potrebne mjere za očuvanje povjerljivosti poslovnih tajni, osobito u odnosu na treće strane. Imatelj podataka ili, ako nije riječ o istoj osobi, nositelj poslovne tajne, identificira podatke koji su zaštićeni kao poslovne tajne, među ostalim u relevantnim metapodacima, i dogovara s korisnikom razmjerne tehničke i organizacijske mjere potrebne za očuvanje povjerljivosti podijeljenih podataka, posebno u odnosu na treće strane, kao što su modeli ugovornih odredbi, sporazumi o povjerljivosti, strogi protokoli o pristupu, tehnički standardi i primjena kodeksa ponašanja.

7.   Ako se ne postigne sporazum o potrebnim mjerama iz stavka 6. ili ako korisnik ne provede mjere dogovorene u skladu sa stavkom 6. ili ugrozi povjerljivost poslovnih tajni, imatelj podataka može uskratiti ili, ovisno o slučaju, suspendirati dijeljenje podataka koji su identificirani kao poslovne tajne. Odluka imatelja podataka mora biti propisno obrazložena i mora se dostaviti korisniku u pisanom obliku bez nepotrebne odgode. U takvim slučajevima imatelj podataka obavješćuje nadležno tijelo imenovano u skladu s člankom 37. da je uskratio ili suspendirao dijeljenje podataka i navodi koje mjere nisu dogovorene ili provedene te, ako je to relevantno, za koje je poslovne tajne ugrožena povjerljivost.

8.   U iznimnim okolnostima, ako imatelj podataka koji je nositelj poslovne tajne može dokazati da će vrlo vjerojatno pretrpjeti tešku ekonomsku štetu od otkrivanja poslovnih tajni, unatoč tehničkim i organizacijskim mjerama koje je poduzeo korisnik u skladu sa stavkom 6. ovog članka, taj imatelj podataka može na pojedinačnoj osnovi odbiti zahtjev za pristup dotičnim podacima. Taj dokaz mora biti propisno obrazložen na temelju objektivnih elemenata, posebno izvršivosti zaštite poslovnih tajni u trećim zemljama, prirodi i razini povjerljivosti traženih podataka te jedinstvenosti i inovativnosti povezanog proizvoda te se mora dostaviti korisniku u pisanom obliku bez nepotrebne odgode. Ako imatelj podataka odbije podijeliti podatke u skladu s ovim stavkom, o tome obavješćuje nadležno tijelo imenovano u skladu s člankom 37.

9.   Ne dovodeći u pitanje pravo korisnika da u bilo kojem trenutku zatraži pravnu zaštitu pred sudom države članice, korisnik koji želi osporiti odluku imatelja podataka da odbije ili da uskrati ili da suspendira dijeljenje podataka u skladu sa stavcima 7. i 8., može:

10.   Korisnik ne smije upotrebljavati podatke pribavljene na temelju zahtjeva iz stavka 1. za razvoj povezanog proizvoda koji je u konkurenciji s proizvodom iz kojeg podaci potječu, ne smije dijeliti te podatke s trećom stranom s tom namjerom te ne smije upotrebljavati takve podatke kako bi stekao uvid u gospodarsko stanje, imovinu i proizvodne metode proizvođača, ili ako je to primjenjivo, imatelja podataka.

11.   Korisnik ne smije radi dobivanja pristupa podacima primjenjivati sredstva prisile ili zloupotrebljavati nedostatke u tehničkoj infrastrukturi imatelja podataka namijenjenoj zaštiti podataka.

12.   Ako korisnik nije ispitanik čiji se osobni podaci traže, imatelj podataka sve osobne podatke generirane uporabom povezanog proizvoda ili povezane usluge stavlja na raspolaganje korisniku samo ako postoji valjana pravna osnova za obradu u skladu s člankom 6. Uredbe (EU) 2016/679 i, ako je to relevantno, ako su ispunjeni uvjeti iz članka 9. te uredbe i članka 5. stavka 3. Direktive 2002/58/EZ.

13.   Imatelj podataka smije upotrebljavati lako dostupne podatke koji su neosobni podaci samo na temelju ugovora s korisnikom. Imatelj podataka ne smije upotrebljavati takve podatke kako bi stekao uvid u gospodarsko stanje, imovinu i proizvodne metode korisnika ili korisnikovu uporabu tih podataka na bilo koji drugi način kojim bi se mogao ugroziti poslovni položaj tog korisnika na tržištima na kojima je korisnik aktivan.

14.   Imatelji podataka ne smiju stavljati na raspolaganje neosobne podatke proizvoda trećim stranama u komercijalne ili nekomercijalne svrhe osim radi ispunjenja svojeg ugovora s korisnikom. Ako je to relevantno, imatelji podataka ugovorom obvezuju treće strane da ne dijele dalje podatke koje su dobili od njih.

1.   Imatelj podataka na zahtjev korisnika ili strane koja djeluje u ime korisnika trećoj strani bez nepotrebne odgode stavlja na raspolaganje lako dostupne podatke, kao i relevantne metapodatke potrebne za tumačenje i uporabu tih podataka, jednake kvalitete koja je dostupna imatelju podataka, na jednostavan i siguran način, besplatno za korisnika, u sveobuhvatnom, strukturiranom, uobičajenom i strojno čitljivom formatu te, ako je to relevantno i tehnički izvedivo, kontinuirano i u stvarnom vremenu. Imatelj podataka stavlja podatke na raspolaganje trećoj strani u skladu s člancima 8. i 9.

2.   Stavak 1. ne primjenjuje se na lako dostupne podatke u kontekstu ispitivanja novih povezanih proizvoda, tvari ili postupaka koji još nisu stavljeni na tržište, osim ako je njihova uporaba dopuštena trećoj strani ugovorom.

3.   Svaki poduzetnik za kojeg je utvrđen status nadzornika pristupa u skladu s člankom 3. Uredbe (EU) 2022/1925 nije prihvatljiva treća strana na temelju ovog članka i stoga ne smije:

4.   Kako bi se provjerilo ispunjava li fizička ili pravna osoba uvjete da bi se smatrala korisnikom odnosno trećom stranom za potrebe stavka 1., korisnik ili treća strana nisu obvezni pružiti nikakve informacije osim onih koje su potrebne. Imatelji podataka ne smiju čuvati nikakve informacije, osobito evidencijske podatke, o pristupu treće strane traženim podacima osim onih koje su potrebne za ispravno izvršavanje zahtjeva treće strane za pristup te za sigurnost i održavanje podatkovne infrastrukture.

5.   Treća strana ne smije radi dobivanja pristupa podacima primjenjivati sredstva prisile ili zloupotrebljavati nedostatke u tehničkoj infrastrukturi imatelja podataka namijenjenoj zaštiti podataka.

6.   Imatelj podataka ne smije upotrebljavati lako dostupne podatke kako bi stekao uvid u gospodarsko stanje, imovinu i proizvodne metode ili uporabu, na bilo koji drugi način, tih podataka od strane treće strane kojim bi se mogao ugroziti poslovni položaj treće strane na tržištima na kojima je treća strana aktivna, osim ako je treća strana dala dopuštenje za takvu uporabu i ako ima tehničku mogućnost u svakom trenutku jednostavno povući to dopuštenje.

7.   Ako korisnik nije ispitanik čiji se osobni podaci traže, sve osobne podatke generirane uporabom povezanog proizvoda ili povezane usluge imatelj podataka stavlja na raspolaganje trećoj strani samo ako postoji valjana pravna osnova za obradu u skladu s člankom 6. Uredbe (EU) 2016/679 i, ako je to relevantno, ako su ispunjeni uvjeti iz članka 9. te uredbe i članka 5. stavka 3. Direktive 2002/58/EZ.

8.   Ako se imatelj podataka i treća strana ne dogovore o aranžmanima za prijenos podataka, to ne smije otežavati, sprečavati ili ometati ostvarivanje pravâ ispitanika na temelju Uredbe (EU) 2016/679 te posebno prava na prenosivost podataka u skladu s člankom 20. te uredbe.

9.   Poslovne tajne čuvaju se i otkrivaju se trećim stranama samo u mjeri u kojoj je takvo otkrivanje nužno za ispunjavanje svrhe o kojoj su se dogovorili korisnik i treća strana. Imatelj podataka ili, ako nije riječ o istoj osobi, nositelj poslovne tajne, identificira podatke koji su zaštićeni kao poslovne tajne, među ostalim i u relevantnim metapodacima, i dogovara s trećom stranom sve razmjerne tehničke i organizacijske mjere potrebne za očuvanje povjerljivosti podijeljenih podataka, kao što su modeli ugovornih odredbi, sporazumi o povjerljivosti, strogi protokoli o pristupu, tehnički standardi i primjena kodeksa ponašanja.

10.   Ako se ne postigne sporazum o potrebnim mjerama iz stavka 9. ovog članka ili ako treća strana ne provede mjere dogovorene u skladu sa stavkom 9. ovog članka ili ugrozi povjerljivost poslovnih tajni, imatelj podataka može uskratiti ili, ovisno o slučaju, suspendirati dijeljenje podataka koji su identificirani kao poslovne tajne. Odluka imatelja podataka mora biti propisno obrazložena i mora se dostaviti trećoj strani u pisanom obliku bez nepotrebne odgode. U takvim slučajevima imatelj podataka obavješćuje nadležno tijelo imenovano u skladu s člankom 37. da je uskratio ili suspendirao dijeljenje podataka i navodi koje mjere nisu dogovorene ili provedene te, ako je to relevantno, za koje je poslovne tajne ugrožena povjerljivost.

11.   U iznimnim okolnostima, ako imatelj podataka koji je nositelj poslovne tajne može dokazati da će vrlo vjerojatno pretrpjeti tešku gospodarsku štetu od otkrivanja poslovnih tajni, unatoč tehničkim i organizacijskim mjerama koje je poduzela treća strana u skladu sa stavkom 9. ovog članka, taj imatelj podataka može na pojedinačnoj osnovi odbiti zahtjev za pristup dotičnim podacima. Taj dokaz mora biti propisno obrazložen na temelju objektivnih elemenata, posebno izvršivosti zaštite poslovnih tajni u trećim zemljama, prirodi i razini povjerljivosti traženih podataka te jedinstvenosti i inovativnosti povezanog proizvoda te se mora dostaviti trećoj strani u pisanom obliku bez nepotrebne odgode. Ako imatelj podataka odbije podijeliti podatke u skladu s ovim stavkom, o tome obavješćuje nadležno tijelo imenovano u skladu s člankom 37.

12.   Ne dovodeći u pitanje pravo treće strane da u bilo kojem trenutku zatraži pravnu zaštitu pred sudom države članice, treća strana koja želi osporiti odluku imatelja podataka da odbije ili da uskrati ili suspendira dijeljenje podataka u skladu sa stavcima 10. i 11., može učiniti sljedeće:

13.   Pravo iz stavka 1. ne smije negativno utjecati na prava ispitanika na temelju primjenjivog prava Unije o zaštiti osobnih podataka i primjenjivog nacionalnog prava o zaštiti osobnih podataka.

1.   Treća strana obrađuje podatke koji su joj stavljeni na raspolaganje na temelju članka 5. samo u svrhe i pod uvjetima dogovorenima s korisnikom i podložno pravu Unije o zaštiti osobnih podataka i nacionalnom pravu o zaštiti osobnih podataka, uključujući prava ispitanika u mjeri u kojoj se to odnosi na osobne podatke. Treća strana briše podatke kad više nisu potrebni za dogovorenu svrhu, osim ako je drukčije dogovoreno s korisnikom u vezi s neosobnim podacima.

2.   Treća strana ne smije:

1.   Korisnici, imatelji podataka i primatelji podataka imaju pristup tijelu za rješavanje sporova koje je certificirano u skladu sa stavkom 5. ovog članka radi rješavanja sporova u skladu s člankom 4. stavcima 3. i 9. i člankom 5. stavkom 12. kao i sporova povezanih s poštenim, razumnim i nediskriminirajućim uvjetima za stavljanje podataka na raspolaganje i transparentnim načinom stavljanja podataka na raspolaganje u skladu s ovim poglavljem i poglavljem IV.

2.   Tijela za rješavanje sporova obavješćuju dotične strane o naknadama ili mehanizmima za određivanje naknada prije nego što te strane zatraže donošenje odluke.

3.   Za sporove upućene tijelu za rješavanje sporova u skladu s člankom 4. stavcima 3. i 9. i člankom 5. stavkom 12., ako tijelo za rješavanje sporova spor riješi u korist korisnika ili primatelja podataka, imatelj podataka snosi sve naknade koje naplaćuje tijelo za rješavanje sporova i nadoknađuje tom korisniku ili tom primatelju podataka sve ostale razumne troškove koji su mu nastali u vezi s rješavanjem spora. Ako tijelo za rješavanje sporova spor riješi u korist imatelja podataka, korisnik ili primatelj podataka nije obvezan nadoknaditi naknade ili ostale troškove koje je imatelj podataka platio ili mora platiti u vezi s rješavanjem spora, osim ako tijelo za rješavanje sporova utvrdi da je korisnik ili primatelj podataka očito postupao u zloj vjeri.

4.   Klijenti i pružatelji usluga obrade podataka imaju pristup tijelu za rješavanje sporova koje je certificirano u skladu sa stavkom 5. ovog članka radi rješavanja sporova povezanih s kršenjem pravâ klijenata i obveza pružateljâ usluga obrade podataka u skladu s člancima od 23. do 31.

5.   Država članica u kojoj je tijelo za rješavanje sporova uspostavljeno certificira to tijelo, na njegov zahtjev, ako je dokazalo da ispunjava sve sljedeće uvjete:

6.   Države članice obavješćuju Komisiju o tijelima za rješavanje sporova koja su certificirana u skladu sa stavkom 5. Komisija objavljuje popis tih tijela na posebnim internetskim stranicama i ažurira ga.

7.   Tijelo za rješavanje sporova odbija postupati po zahtjevu za rješavanje spora koji je već podnesen drugom tijelu za rješavanje sporova ili sudu države članice.

8.   Tijelo za rješavanje sporova stranama pruža mogućnost da u razumnom roku iznesu svoja stajališta o pitanjima koja su podnijele tom tijelu. U tom kontekstu svakoj strani u sporu dostavljaju se podnesci druge strane u sporu i izjave stručnjaka. stranama se pruža mogućnost da iznesu primjedbe na te podneske i izjave.

9.   Tijelo za rješavanje sporova donosi svoju odluku o pitanju koje mu je upućeno u roku od 90 dana od primitka zahtjeva u skladu sa stavcima 1. i 4. Ta odluka mora biti u pisanom obliku ili mora biti zabilježena na trajnom nosaču podataka te mora biti potkrijepljena obrazloženjem.

10.   Tijela za rješavanje sporova izrađuju i objavljuju godišnja izvješća o radu. Takva godišnja izvješća sadržavaju posebno sljedeće opće informacije:

11.   Kako bi se olakšala razmjena informacija i najboljih praksi, tijelo za rješavanje sporova može odlučiti uključiti preporuke u izvješće iz stavka 10. o tome kako se problemi mogu izbjeći ili riješiti.

12.   Odluka tijela za rješavanje sporova obvezujuća je za strane samo ako su izričito pristale na njezinu obvezujuću prirodu prije početka postupka rješavanja spora.

13.   Ovaj članak ne utječe na pravo strana da zatraže djelotvoran pravni lijek pred sudom države članice.

1.   Imatelj podataka može primijeniti primjerene mjere tehničke zaštite, uključujući pametne ugovore i šifriranje, kako bi spriječio neovlašten pristup podacima, uključujući metapodatke, i kako bi osigurao usklađenost s člancima 4., 5., 6., 8. i 9., kao i s dogovorenim ugovornim odredbama za stavljanje podataka na raspolaganje. Takvim mjerama tehničke zaštite ne smije se diskriminirati primatelje podataka niti se smije ugrožavati pravo korisnika na pribavljanje kopije podataka, dohvaćanje podataka, uporabu podataka ili pristup podacima, na pružanje podataka trećim stranama u skladu s člankom 5. ili bilo koje pravo treće strane u skladu s pravom Unije ili nacionalnim zakonodavstvom donesenim u skladu s pravom Unije. Korisnici, treće strane i primatelji podataka ne smiju izmijeniti niti ukloniti takve mjere tehničke zaštite osim ako je imatelj podataka za to dao suglasnost.

2.   U okolnostima iz stavka 3. treća strana ili primatelj podataka bez nepotrebne odgode postupa u skladu sa zahtjevima imatelja podataka i, ako je to primjenjivo i ako nije riječ o istoj osobi, nositelja poslovne tajne ili korisnika:

3.   Stavak 2. primjenjuje se ako je treća strana ili primatelj podataka:

4.   Stavak 2. primjenjuje se i ako korisnik izmijeni ili ukloni mjere tehničke zaštite koje primjenjuje imatelj podataka ili ne održi tehničke i organizacijske mjere koje je korisnik poduzeo u dogovoru s imateljem podataka ili, ako nije riječ o istoj osobi, nositeljem poslovnih tajni, kako bi očuvao poslovne tajne, kao i u pogledu bilo koje druge strane koja prima podatke od korisnika slijedom povrede ove Uredbe.

5.   Ako je primatelj podataka povrijedio članak 6. stavak 2. točku (a) ili točku (b), korisnici imaju ista prava kao i imatelji podataka u skladu sa stavkom 2. ovog članka.

1.   Ugovorna odredba koja se odnosi na pristup podacima i njihovu uporabu ili na odgovornost i pravna sredstva u slučaju kršenja ili okončanja obveza povezanih s podacima, a koju je jedno poduzeće jednostrano nametnulo drugom poduzeću nije obvezujuća za potonje poduzeće ako je nepoštena.

2.   Ugovorna odredba koja odražava obvezne odredbe prava Unije ili odredbe prava Unije koje bi se primjenjivale da to pitanje nije uređeno ugovornim odredbama ne smatra se nepoštenom.

3.   Ugovorna je odredba nepoštena ako je takve prirode da njezina primjena znatno odstupa od dobre poslovne prakse u pristupu podacima i njihovoj uporabi te je suprotna dobroj vjeri i poštenom poslovanju.

4.   Posebno, ugovorna je odredba nepoštena za potrebe stavka 3. ako je njezin cilj ili učinak:

5.   Za potrebe stavka 3. pretpostavlja se da je ugovorna odredba nepoštena ako je njezin cilj ili učinak:

Prvi podstavak točka (g) ne utječe na odredbe prema kojima strana koja je jednostrano nametnula odredbu zadržava pravo jednostrano izmijeniti odredbe ugovora na neodređeno vrijeme, pod uvjetom da je u ugovoru naveden valjan razlog za takvu jednostranu izmjenu, da je stranka koja je jednostrano nametnula odredbu dužna obavijestiti drugu ugovornu stranku uz razuman otkazni rok o svakoj takvoj izmjeni koju namjerava provesti te da druga ugovorna strana u slučaju izmjene može besplatno raskinuti ugovor.

6.   U smislu ovog članka ugovorna se odredba smatra jednostrano nametnutom ako ju je predložila jedna ugovorna strana, a druga ugovorna strana nije mogla utjecati na njezin sadržaj unatoč pokušaju da o njemu pregovara. Teret dokazivanja da odredba nije jednostrano nametnuta snosi ugovorna strana koja je ugovornu odredbu predložila. Ugovorna strana koja je predložila spornu ugovornu odredbu ne može se pozivati na to da je ugovorna odredba nepoštena ugovorna odredba.

7.   Ako je nepoštena ugovorna odredba odvojiva od ostalih odredbi ugovora, ostale su odredbe obvezujuće.

8.   Ovaj se članak ne primjenjuje na ugovorne odredbe kojima se utvrđuje glavni predmet ugovora ili na primjerenost cijene u odnosu na podatke dostavljene u zamjenu.

9.   Strane ugovora iz stavka 1. ne smiju isključiti primjenu ovog članka, odstupiti od njega niti mijenjati njegove učinke.

1.   Kad zahtijeva podatke na temelju članka 14., tijelo javnog sektora, Komisija, Europska središnja banka ili tijelo Unije:

2.   Zahtjev za podatke podnesen na temelju stavka 1. ovog članka:

Europska središnja banka i tijela Unije obavješćuju Komisiju o svojim zahtjevima.

3.   Tijelo javnog sektora, Komisija, Europska središnja banka ili tijelo Unije podatke pribavljene na temelju ovog poglavlja ne stavlja na raspolaganje za ponovnu uporabu kako je definirana u članku 2. točki 2. Uredbe (EU) 2022/868 ili članku 2. točki 11. Direktive (EU) 2019/1024. Uredba (EU) 2022/868 i Direktiva (EU) 2019/1024 ne primjenjuju se na podatke u posjedu tijelâ javnog sektora pribavljene na temelju ovog poglavlja.

4.   Stavkom 3. ovog članka ne sprečava se tijelo javnog sektora, Komisiju, Europsku središnju banku ili tijelo Unije da podatke pribavljene na temelju ovog poglavlja razmjenjuje s drugim tijelom javnog sektora ili Komisijom, Europskom središnjom bankom ili tijelom Unije radi obavljanja zadaća iz članka 15., kako je navedeno u zahtjevu u skladu sa stavkom 1. točkom (f) ovog članka, ili da podatke stavlja na raspolaganje trećoj strani ako su toj trećoj strani delegirali, u okviru javno dostupnog sporazuma, tehničke preglede ili druge funkcije. Obveze tijelâ javnog sektora u skladu s člankom 19., osobito zaštitne mjere za čuvanje povjerljivosti poslovnih tajni, primjenjuju se i na takve treće strane. Ako tijelo javnog sektora, Komisija, Europska središnja banka ili tijelo Unije dostavlja ili stavlja na raspolaganje podatke na temelju ovog stavka, o tome bez nepotrebne odgode obavješćuje imatelja podataka od kojeg su podaci primljeni.

5.   Ako imatelj podataka smatra da su njegova prava na temelju ovog poglavlja povrijeđena prijenosom podataka ili stavljanjem podataka na raspolaganje, može podnijeti pritužbu nadležnom tijelu države članice u kojoj imatelj podataka ima poslovni nastan imenovanom u skladu s člankom 37.

6.   Komisija izrađuje predložak za zahtjeve na temelju ovog članka.

1.   Tijelo javnog sektora, Komisija, Europska središnja banka ili tijelo Unije koje primi podatke u skladu sa zahtjevom podnesenim na temelju članka 14.:

2.   Tijelo javnog sektora, Komisija, Europska središnja banka, tijelo Unije ili treća strana koja primi podatke na temelju ovog poglavlja:

3.   Otkrivanje poslovnih tajni tijelu javnog sektora, Komisiji, Europskoj središnjoj banci ili tijelu Unije zahtijeva se samo u mjeri u kojoj je to nužno za postizanje svrhe zahtjeva na temelju članka 15. U tom slučaju imatelj podataka ili, ako nije riječ o istoj osobi, nositelj poslovne tajne utvrđuje koji su podaci zaštićeni kao poslovne tajne, uključujući u relevantnim metapodacima. Tijelo javnog sektora, Komisija, Europska središnja banka ili tijelo Unije, prije otkrivanja poslovnih tajni, poduzimaju sve potrebne i primjerene tehničke i organizacijske mjere kako bi očuvali povjerljivost poslovnih tajni, što prema potrebi uključuje uporabu modela ugovornih odredbi, tehničkih standarda i primjenu kodeksa ponašanja.

4.   Tijelo javnog sektora, Komisija, Europska središnja banka ili tijelo Unije odgovorno je za sigurnost podataka koje prima.

1.   Prava klijenta i obveze pružatelja usluga obrade podataka koje se odnose na promjenu pružatelja takvih usluga ili, ako je to primjenjivo, na prebacivanje na lokalnu infrastrukturu IKT-a jasno se navode u pisanom ugovoru. Pružatelj usluga obrade podataka stavlja taj ugovor na raspolaganje klijentu prije potpisivanja ugovora na način kojim se klijentu omogućuje da pohrani i reproducira ugovor.

2.   Ne dovodeći u pitanje Direktivu (EU) 2019/770, ugovor iz stavka 1. ovog članka sadržava barem sljedeće:

3.   Ugovor iz stavka 1. uključuje klauzule kojima se predviđa da klijent može obavijestiti pružatelja usluga obrade podataka o svojoj odluci da izvrši jednu ili više sljedećih radnji nakon isteka maksimalnog otkaznog roka iz stavka 2. točke (d):

4.   Ako je obvezno maksimalno prijelazno razdoblje kako je predviđeno u stavku 2. točki (a) tehnički neizvedivo, pružatelj usluga obrade podataka o tome obavješćuje klijenta u roku od 14 radnih dana od podnošenja zahtjeva za promjenu i propisno obrazlaže tehničku neizvedivost te navodi alternativno prijelazno razdoblje koje ne smije biti dulje od sedam mjeseci. U skladu sa stavkom 1. kontinuitet pružanja usluge osigurava se tijekom cijelog alternativnog prijelaznog razdoblja.

5.   Ne dovodeći u pitanje stavak 4., ugovor iz stavka 1. uključuje klauzule kojima se klijentu daje pravo da jednom produlji prijelazno razdoblje za razdoblje koje klijent smatra primjerenim za svoje potrebe.

1.   Sudionici u podatkovnim prostorima koji nude podatke ili podatkovne usluge drugim sudionicima moraju ispunjavati sljedeće bitne zahtjeve radi olakšavanja interoperabilnosti podataka, mehanizama i usluga dijeljenja podataka te zajedničkih europskih podatkovnih prostora, koji su interoperabilni okviri specifični za određenu namjenu ili sektor ili međusektorski interoperabilni okviri koji sadržavaju zajedničke norme i prakse za dijeljenje ili zajedničku obradu podataka radi, među ostalim, razvoja novih proizvoda i usluga, znanstvenog istraživanja ili inicijativa civilnog društva:

Zahtjevi mogu biti generički ili se mogu odnositi na specifične sektore, pri čemu se u potpunosti uzima u obzir međusobna povezanost sa zahtjevima koji proizlaze iz drugog prava Unije ili nacionalnog prava.

2.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 45. ove Uredbe radi dopune ove Uredbe dodatnim utvrđivanjem bitnih zahtjeva utvrđenih u stavku 1. ovog članka, u vezi s onim zahtjevima koji po svojoj prirodi ne mogu proizvesti željeni učinak osim ako su dodatno utvrđeni u obvezujućim pravnim aktima Unije te kako se bi na odgovarajući način odražavala tehnološka i tržišna kretanja.

Pri donošenju delegiranih akata Komisija uzima u obzir savjete EDIB-a u skladu s člankom 42. točkom (c) podtočkom iii.

3.   Smatra se da sudionici u podatkovnim prostorima koji nude podatke ili podatkovne usluge drugim sudionicima u podatkovnim prostorima koji udovoljavaju usklađenim normama ili njihovim dijelovima, na koje su upućivanja objavljena u Službenom listu Europske unije, ispunjavaju bitne zahtjeve utvrđene u stavku 1. u mjeri u kojoj su ti zahtjevi obuhvaćeni takvim usklađenim normama ili njihovi dijelovima.

4.   Komisija u skladu s člankom 10. Uredbe (EU) br. 1025/2012 traži od jedne europske organizacije za normizaciju ili više njih da izrade usklađene norme koje ispunjavaju bitne zahtjeve utvrđene u stavku 1. ovog članka.

5.   Komisija može provedbenim aktima donijeti zajedničke specifikacije koje obuhvaćaju neke od bitnih zahtjeva utvrđenih u stavku 1. ili sve takve zahtjeve ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 46. stavka 2.

6.   Prije izrade nacrta provedbenog akta iz stavka 5. ovog članka Komisija obavješćuje odbor iz članka 22. Uredbe (EU) br. 1025/2012 da smatra da su uvjeti iz stavka 5. ovog članka ispunjeni.

7.   Pri izradi nacrta provedbenog akta iz stavka 5. Komisija uzima u obzir savjete EDIB-a i stajališta drugih relevantnih tijela ili stručnih skupina te se na odgovarajući način savjetuje sa svim relevantnim dionicima.

8.   Smatra se da sudionici u podatkovnim prostorima koji nude podatke ili podatkovne usluge drugim sudionicima u podatkovnim prostorima koji udovoljavaju zajedničkim specifikacijama utvrđenima provedbenim aktima iz stavka 5. ili njihovim dijelovima ispunjavaju bitne zahtjeve utvrđene u stavku 1. u mjeri u kojoj su ti zahtjevi obuhvaćeni takvim zajedničkim specifikacijama ili njihovim dijelovima.

9.   Ako europska organizacija za normizaciju usvoji usklađenu normu te je predloži Komisiji u svrhu objavljivanja upućivanja na tu usklađenu normu u Službenom listu Europske unije, Komisija ocjenjuje usklađenu normu u skladu s Uredbom (EU) br. 1025/2012. Ako se u Službenom listu Europske unije objavi upućivanje na usklađenu normu, Komisija stavlja izvan snage provedbene akte iz stavka 5. ovog članka ili njihove dijelove koji obuhvaćaju iste bitne zahtjeve kao što su oni obuhvaćeni tom usklađenom normom.

10.   Ako država članica smatra da zajednička specifikacija ne ispunjava u potpunosti bitne zahtjeve utvrđene u stavku 1., ona o tome obavješćuje Komisiju dostavljanjem detaljnog objašnjenja. Komisija ocjenjuje to detaljno objašnjenje te, ako je to primjereno, mijenja provedbeni akt kojim se utvrđuje dotična zajednička specifikacija.

11.   Komisija može donijeti smjernice uzimajući u obzir prijedlog EDIB-a u skladu s člankom 30. točkom (h) Uredbe (EU) 2022/868 kojima se utvrđuju interoperabilni okviri zajedničkih normi i praksi za funkcioniranje zajedničkih europskih podatkovnih prostora.

1.   Prodavatelj aplikacije u kojoj se koriste pametni ugovori ili, ako takav prodavatelj ne postoji, osoba čija trgovačka, poslovna ili profesionalna djelatnost uključuje uvođenje pametnih ugovora za druge u kontekstu izvršavanja sporazuma o stavljanju podataka na raspolaganje ili njegova dijela osigurava da ti pametni ugovori ispunjavaju sljedeće bitne zahtjeve:

2.   Prodavatelj pametnog ugovora ili, ako takav prodavatelj ne postoji, osoba čija trgovačka, poslovna ili profesionalna djelatnost uključuje uvođenje pametnih ugovora za druge u kontekstu izvršavanja sporazuma o stavljanju podataka na raspolaganje ili njegova dijela provodi ocjenjivanje sukladnosti u cilju ispunjenja bitnih zahtjeva utvrđenih u stavku 1. te, nakon ispunjenja tih zahtjeva, izdaje EU izjavu o sukladnosti.

3.   Sastavljanjem EU izjave o sukladnosti prodavatelj aplikacije u kojoj se koriste pametni ugovori ili, ako takav prodavatelj ne postoji, osoba čija trgovačka, poslovna ili profesionalna djelatnost uključuje uvođenje pametnih ugovora za druge u kontekstu izvršavanja sporazuma o stavljanju podataka na raspolaganje ili njegova dijela odgovorni su za usklađenost s bitnim zahtjevima utvrđenima u stavku 1.

4.   Smatra se da pametni ugovor koji udovoljava usklađenim normama ili njihovim relevantnim dijelovima, na koje su upućivanja objavljena u Službenom listu Europske unije, ispunjava bitne zahtjeve utvrđene u stavka 1. u mjeri u kojoj su ti zahtjevi obuhvaćeni takvim usklađenim normama ili njihovim dijelovima.

5.   Komisija u skladu s člankom 10. Uredbe (EU) br. 1025/2012 traži od jedne europske organizacije za normizaciju ili više njih da izrade usklađene norme koje ispunjavaju bitne zahtjeve utvrđene u stavku 1. ovog članka.

6.   Komisija može provedbenim aktima donijeti zajedničke specifikacije koje obuhvaćaju neke od bitnih zahtjeva utvrđenih u stavku 1. ili sve takve zahtjeve ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 46. stavka 2.

7.   Prije izrade nacrta provedbenog akta iz stavka 6. ovog članka Komisija obavješćuje odbor iz članka 22. Uredbe (EU) br. 1025/2012 da smatra da su uvjeti iz stavka 6. ovog članka ispunjeni.

8.   Pri izradi nacrta provedbenog akta iz stavka 6. Komisija uzima u obzir savjete EDIB-a i stajališta drugih relevantnih tijela ili stručnih skupina te se na odgovarajući način savjetuje sa svim relevantnim dionicima.

9.   Smatra se da prodavatelj pametnog ugovora ili, ako takav prodavatelj ne postoji, osoba čija trgovačka, poslovna ili profesionalna djelatnost uključuje uvođenje pametnih ugovora za druge u kontekstu izvršavanja sporazuma o stavljanju podataka na raspolaganje ili njegova dijela koji udovoljava zajedničkim specifikacijama utvrđenima provedbenim aktima iz stavka 6. ili njihovim dijelovima ispunjavaju bitne zahtjeve utvrđene u stavku 1. u mjeri u kojoj su ti zahtjevi obuhvaćeni takvim zajedničkim specifikacijama ili njihovim dijelovima.

10.   Ako europska organizacija za normizaciju usvoji usklađenu normu te je predloži Komisiji u svrhu objavljivanja upućivanja na tu usklađenu normu u Službenom listu Europske unije, Komisija ocjenjuje usklađenu normu u skladu s Uredbom (EU) br. 1025/2012. Ako se u Službenom listu Europske unije objavi upućivanje na usklađenu normu, Komisija stavlja izvan snage provedbene akte iz stavka 6. ovog članka ili njihove dijelove koji obuhvaćaju iste bitne zahtjeve kao što su oni obuhvaćeni tom usklađenom normom.

11.   Ako država članica smatra da zajednička specifikacija ne ispunjava u potpunosti bitne zahtjeve utvrđene u stavku 1., ona o tome obavješćuje Komisiju dostavljanjem detaljnog objašnjenja. Komisija ocjenjuje to detaljno objašnjenje te može, ako je to primjereno, izmijeniti provedbeni akt kojim se utvrđuje dotična zajednička specifikacija.

1.   Svaka država članica imenuje jedno ili više nadležnih tijela koja će biti odgovorna za primjenu i izvršavanje ove Uredbe (nadležna tijela). Države članice mogu osnovati jedno ili više novih tijela ili se mogu osloniti na postojeća tijelima.

2.   Ako država članica imenuje više nadležnih tijela, među njima imenuje koordinatora podataka kako bi olakšala suradnju među nadležnim tijelima i pomogla subjektima obuhvaćenima područjem primjene ove Uredbe u vezi sa svim pitanjima koja se odnose na primjenu i izvršavanje. Nadležna tijela surađuju međusobno pri izvršavanju svojih zadaća i ovlasti koje su im dodijeljene na temelju stavka 5.

3.   Nadzorna tijela odgovorna za praćenje primjene Uredbe (EU) 2016/679 odgovorna su za praćenje primjene ove Uredbe u mjeri u kojoj se to odnosi na zaštitu osobnih podataka. Poglavlja VI. i VII. Uredbe (EU) 2016/679 primjenjuju se mutatis mutandis.

Europski nadzornik za zaštitu podataka odgovoran je za praćenje primjene ove Uredbe u mjeri u kojoj se ona odnosi na Komisiju, Europsku središnju banku ili tijela Unije. Ako je to relevantno, članak 62. Uredbe (EU) 2018/1725 primjenjuje se mutatis mutandis.

Zadaće i ovlasti nadzornih tijela iz ovog stavka izvršavaju se s obzirom na obradu osobnih podataka.

4.   Ne dovodeći u pitanje stavak 1. ovog članka:

5.   Države članice osiguravaju da su zadaće i ovlasti nadležnih tijela jasno definirane i da uključuju:

Ako je imenovan, koordinator podataka olakšava suradnju iz prvog podstavka točaka (f), (g) i (h) i pomaže nadležnim tijelima na njihov zahtjev.

6.   Koordinator podataka, ako je takvo nadležno tijelo imenovano:

7.   Države članice obavješćuju Komisiju o nazivima nadležnih tijela te o njihovim zadaćama i ovlastima te, ako je to primjenjivo, o nazivu odnosno imenu koordinatora podataka. Komisija vodi javni registar tih tijela.

8.   Pri obavljanju svojih zadaća i izvršavanju svojih ovlasti u skladu s ovom Uredbom nadležna tijela nepristrana su i nisu pod vanjskim utjecajem, bilo izravnim ili neizravnim, te ne traže niti primaju upute u pogledu pojedinačnih slučajeva od nijednog drugog tijela javne vlasti odnosno nijedne privatne strane.

9.   Države članice osiguravaju da nadležna tijela raspolažu dostatnim ljudskim i tehničkim resursima i relevantnim stručnim znanjem za djelotvorno obavljanje svojih zadaća u skladu s ovom Uredbom.

10.   Subjekti obuhvaćeni područjem primjene ove Uredbe podliježu nadležnosti države članice u kojoj imaju poslovni nastan. Ako subjekt ima poslovni nastan u više država članica, smatra se da je u nadležnosti države članice u kojoj ima glavni poslovni nastan, odnosno u kojoj ima mjesto poslovanja ili registrirano sjedište iz kojeg se obavljaju glavne financijske funkcije i operativna kontrola.

11.   Svi subjekti koji su obuhvaćeni područjem primjene ove Uredbe i koji stavljaju povezane proizvode na raspolaganje ili nude usluge u Uniji, a nemaju poslovni nastan u Uniji, moraju imenovati pravnog zastupnika u jednoj od država članica.

12.   Za potrebe osiguravanja usklađenosti s ovom Uredbom subjekt obuhvaćen područjem primjene ove Uredbe koji stavlja povezane proizvode na raspolaganje ili nudi usluge u Uniji ovlašćuje pravnog zastupnika kako bi se osim tom subjektu ili umjesto njemu nadzorna tijela obraćala tom pravnom zastupniku u vezi sa svim pitanjima povezanima s tim subjektom. Taj pravni zastupnik surađuje s nadležnim tijelima i na zahtjev im pruža sveobuhvatan prikaz mjera i radnji koje je poduzeo subjekt koji je obuhvaćen područjem primjene ove Uredbe i koji stavlja povezane proizvode na raspolaganje ili nudi usluge u Uniji kako bi osigurao usklađenost s ovom Uredbom.

13.   Smatra se da je subjekt koji je obuhvaćen područjem primjene ove Uredbe i koji stavlja povezane proizvode na raspolaganje ili nudi usluge u Uniji u nadležnosti države članice u kojoj se nalazi njegov pravni zastupnik. Imenovanjem pravnog zastupnika od strane takvog subjekta ne dovode se u pitanje odgovornost takvog subjekta i bilo kakvi pravni postupci koji bi mogli biti pokrenuti protiv takvog subjekta. Dok subjekt ne imenuje pravnog zastupnika u skladu s ovim člankom u nadležnosti je svih država članica, ako je to primjenjivo, za potrebe osiguravanja primjene i izvršavanja ove Uredbe. Svako nadležno tijelo može izvršavati svoju nadležnost, među ostalim izricanjem učinkovitih, proporcionalnih i odvraćajućih sankcija, pod uvjetom da subjekt nije predmetom drugog postupka izvršavanja na temelju ove Uredbe, koji vodi drugo nadležno tijelo zbog istih činjenica.

14.   Nadležna tijela ovlaštena su od korisnika, imatelja podataka ili primatelja podataka, ili njihovih pravnih zastupnika, koji su u nadležnosti njihove države članice zatražiti sve informacije potrebne za provjeru usklađenosti s ovom Uredbom. Svaki zahtjev za informacije mora biti razmjeran izvršenju povezane zadaće i obrazložen.

15.   Ako nadležno tijelo u jednoj državi članici traži pomoć ili mjere izvršavanja od nadležnog tijela u drugoj državi članici, ono podnosi obrazložen zahtjev. Nadležno tijelo po primitku takvog zahtjeva bez nepotrebne odgode dostavlja odgovor u kojem navodi koje su radnje poduzete ili se planiraju poduzeti.

16.   Nadležna tijela poštuju načela povjerljivosti i čuvanja profesionalne i poslovne tajne te štite osobne podatke u skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom. Sve informacije razmijenjene u kontekstu zahtjeva za pomoć i pružene u skladu s ovim člankom smiju se upotrebljavati samo u vezi s onim pitanjem za koje su zatražene.

1.   Države članice utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju na povrede ove Uredbe i poduzimaju sve potrebne mjere radi osiguranja njihove provedbe. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

2.   Države članice do 12. rujna 2025. obavješćuju Komisiju o tim pravilima i mjerama te je bez odgode obavješćuju o svim naknadnim izmjenama koje na njih utječu. Komisija redovito ažurira i održava lako dostupan javni registar tih mjera.

3.   Države članice uzimaju u obzir preporuke EDIB-a i sljedeće netaksativne kriterije za izricanje sankcija za povrede ove Uredbe:

4.   Za povrede obveza utvrđenih u poglavljima II., III. i V. ove Uredbe nadzorna tijela odgovorna za praćenje primjene Uredbe (EU) 2016/679 mogu u okviru svoje nadležnosti izreći upravne novčane kazne u skladu s člankom 83. Uredbe (EU) 2016/679 do iznosa iz članka 83. stavka 5. te uredbe.

5.   Za povrede obveza utvrđenih u poglavlju V. ove Uredbe Europski nadzornik za zaštitu podataka može u okviru svoje nadležnosti izreći upravne novčane kazne u skladu s člankom 66. Uredbe (EU) 2018/1725 do iznosa iz članka 66. stavka 3. te uredbe.