Data Act 2023/2854 HR

(c)	stavljanju podataka na raspolaganje tijelima javnog sektora, Komisiji, Europskoj središnjoj banci i tijelima Unije, ako postoji iznimna potreba za tim podacima radi obavljanja specifične zadaće koja se obavlja u javnom interesu, od strane imateljâ podataka;

(d)	olakšavanju promjene usluga obrade podataka;

(e)	uvođenju zaštitnih mjera protiv nezakonitog pristupa trećih strana neosobnim podacima; i

(f)	razvoju standarda interoperabilnosti za pristup podacima, prijenos podataka i uporabu podataka.

2. Ovom Uredbom obuhvaćeni su osobni i neosobni podaci, uključujući sljedeće vrste podataka, u sljedećim kontekstima:

(a)	poglavlje II. primjenjuje se na podatke, uz iznimku sadržaja, koji se odnose na učinkovitost, uporabu i okruženje povezanih proizvoda i povezanih usluga;

(b)	poglavlje III. primjenjuje se na sve podatke privatnog sektora koji podliježu zakonskim obvezama dijeljenja podataka;

(c)	poglavlje IV. primjenjuje se na sve podatke privatnog sektora kojima se pristupa i koji se upotrebljavaju na temelju ugovora među poduzećima;

(d)	poglavlje V. primjenjuje se na sve podatke privatnog sektora s naglaskom na neosobne podatke;

(e)	poglavlje VI. primjenjuje se na sve podatke i usluge koje obrađuju pružatelji usluga obrade podataka;

(f)	poglavlje VII. primjenjuje se na sve neosobne podatke koje pružatelji usluga obrade podataka čuvaju u Uniji.

3. Ova se Uredba primjenjuje na:

(a)	proizvođače povezanih proizvoda stavljenih na tržište u Uniji i pružatelje povezanih usluga, neovisno o mjestu poslovnog nastana tih proizvođača i pružatelja usluga;

(b)	korisnike, u Uniji, povezanih proizvoda ili povezanih usluga kako su navedeni u točki (a);

(c)	imatelje podataka, neovisno o njihovu mjestu poslovnog nastana, koji podatke stavljaju na raspolaganje primateljima podataka u Uniji;

(d)	primatelje podataka u Uniji kojima se podaci stavljaju na raspolaganje;

(e)

tijela javnog sektora, Komisiju, Europsku središnju banku i tijela Unije, koji od imatelja podataka zahtijevaju da stave podatke na raspolaganje ako postoji iznimna potreba za tim podacima radi izvršavanja specifične zadaće koja se obavlja u javnom interesu i na imatelje podataka koji te podatke dostavljaju kao odgovor na takav zahtjev;

(f)	pružatelje usluga obrade podataka, neovisno o njihovu mjestu poslovnog nastana, koji pružaju takve usluge klijentima u Uniji;

(g)	sudionike u podatkovnim prostorima i prodavatelje aplikacija koje se koriste pametnim ugovorima i osobe čija trgovačka, poslovna ili profesionalna djelatnost uključuje uvođenje pametnih ugovora za druge u kontekstu izvršenja sporazuma.

4. Ako se u ovoj Uredbi upućuje na povezane proizvode ili povezane usluge, smatra se da takva upućivanja uključuju i virtualne asistente ako su u oni interakciji s povezanim proizvodom ili povezanom uslugom.

5. Ovom se Uredbom ne dovodi u pitanje pravo Unije i nacionalno pravo o zaštiti osobnih podataka, privatnosti i povjerljivosti komunikacija i cjelovitosti terminalne opreme koje se primjenjuje na osobne podatke koji se obrađuju u vezi s pravima i obvezama utvrđenima u njoj, osobito uredbe (EU) 2016/679 i (EU) 2018/1725 te Direktiva 2002/58/EZ, uključujući ovlasti i nadležnosti nadzornih tijela te prava ispitanika. U mjeri u kojoj su korisnici ispitanici, pravima utvrđenima u poglavlju II. ove Uredbe dopunjuju se prava ispitanikâ na pristup i prava na prenosivost podataka iz članka 15., odnosno članka 20. Uredbe (EU) 2016/679. U slučaju proturječnosti između ove Uredbe i prava Unije o zaštiti osobnih podataka ili privatnosti, ili nacionalnog zakonodavstva donesenog u skladu s takvim pravom Unije, prednost ima relevantno pravo Unije ili nacionalno pravo o zaštiti osobnih podataka ili privatnosti.

6. Ova se Uredba ne primjenjuje na dobrovoljne aranžmane za dijeljenje podataka između privatnih i javnih subjekata niti ih dovodi u pitanje, a osobito se ne primjenjuje na dobrovoljne aranžmane za dijeljenje podataka.

Ova Uredba ne utječe na pravne akte Unije ili nacionalne pravne akte kojima se predviđa dijeljenje podataka, pristup podacima i njihova uporaba u svrhu sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija ili pak u carinske ili porezne svrhe, osobito na uredbe (EU) 2021/784, (EU) 2022/2065 i (EU) 2023/1543 te Direktivu (EU) 2023/1544 ili međunarodnu suradnju u tom području. Ova se Uredba ne primjenjuje na prikupljanje ili dijeljenje podataka, pristup podacima ili uporabu podataka na temelju Uredbe (EU) 2015/847 i Direktive (EU) 2015/849. Ova se Uredba ne primjenjuje u područjima koja nisu obuhvaćena pravom Unije te u svakom slučaju ne utječe na nadležnosti država članica u pogledu javne sigurnosti, obrane ili nacionalne sigurnosti, neovisno o vrsti subjekta kojem su države članice povjerile obavljanje zadaća u vezi s tim nadležnostima, ili njihovu ovlast za zaštitu drugih ključnih državnih funkcija, uključujući osiguranje teritorijalne cjelovitosti države i očuvanje javnog poretka. Ova Uredba ne utječe na nadležnosti država članica u pogledu carina i porezne uprave ili zdravlja i sigurnosti građana.

7. Ovom se Uredbom dopunjuje samoregulatorni pristup iz Uredbe (EU) 2018/1807 dodavanjem opće primjenjivih obveza u pogledu promjene pružatelja usluga u oblaku.

8. Ovom se Uredbom ne dovode u pitanje pravni akti Unije i nacionalni pravni akti kojima se predviđa zaštita prava intelektualnog vlasništva, posebno direktive 2001/29/EZ, 2004/48/EZ i (EU) 2019/790.

9. Ovom se Uredbom dopunjuje i ne dovodi u pitanje pravo Unije čiji je cilj promicanje interesa potrošača i osiguravanje visoke razine zaštite potrošača i zaštita njihova zdravlja, sigurnosti i gospodarskih interesa, posebno direktive 93/13/EEZ, 2005/29/EZ i 2011/83/EU.

10. Ovom se Uredbom ne isključuje sklapanje dobrovoljnih zakonitih ugovora o dijeljenju podataka, uključujući ugovore sklopljene na recipročnoj osnovi, koji su u skladu sa zahtjevima utvrđenima u ovoj Uredbi.

Članak 5.

Pravo korisnika na dijeljenje podataka s trećim stranama

1. Imatelj podataka na zahtjev korisnika ili strane koja djeluje u ime korisnika trećoj strani bez nepotrebne odgode stavlja na raspolaganje lako dostupne podatke, kao i relevantne metapodatke potrebne za tumačenje i uporabu tih podataka, jednake kvalitete koja je dostupna imatelju podataka, na jednostavan i siguran način, besplatno za korisnika, u sveobuhvatnom, strukturiranom, uobičajenom i strojno čitljivom formatu te, ako je to relevantno i tehnički izvedivo, kontinuirano i u stvarnom vremenu. Imatelj podataka stavlja podatke na raspolaganje trećoj strani u skladu s člancima 8. i 9.

2. Stavak 1. ne primjenjuje se na lako dostupne podatke u kontekstu ispitivanja novih povezanih proizvoda, tvari ili postupaka koji još nisu stavljeni na tržište, osim ako je njihova uporaba dopuštena trećoj strani ugovorom.

3. Svaki poduzetnik za kojeg je utvrđen status nadzornika pristupa u skladu s člankom 3. Uredbe (EU) 2022/1925 nije prihvatljiva treća strana na temelju ovog članka i stoga ne smije:

(a)	vrbovati ili komercijalno poticati korisnika na bilo koji način, među ostalim i pružanjem novčane ili bilo koje druge naknade, da podatke koje je korisnik pribavio na temelju zahtjeva iz članka 4. stavka 1. stavi na raspolaganje za jednu od njegovih usluga;

(b)	vrbovati ili komercijalno poticati korisnika da od imatelja podataka zatraži da stavi podatke na raspolaganje za jednu od njegovih usluga u skladu sa stavkom 1. ovog članka;

(c)	primati podatke od korisnika koje je korisnik pribavio na temelju zahtjeva iz članka 4. stavka 1.

4. Kako bi se provjerilo ispunjava li fizička ili pravna osoba uvjete da bi se smatrala korisnikom odnosno trećom stranom za potrebe stavka 1., korisnik ili treća strana nisu obvezni pružiti nikakve informacije osim onih koje su potrebne. Imatelji podataka ne smiju čuvati nikakve informacije, osobito evidencijske podatke, o pristupu treće strane traženim podacima osim onih koje su potrebne za ispravno izvršavanje zahtjeva treće strane za pristup te za sigurnost i održavanje podatkovne infrastrukture.

5. Treća strana ne smije radi dobivanja pristupa podacima primjenjivati sredstva prisile ili zloupotrebljavati nedostatke u tehničkoj infrastrukturi imatelja podataka namijenjenoj zaštiti podataka.

6. Imatelj podataka ne smije upotrebljavati lako dostupne podatke kako bi stekao uvid u gospodarsko stanje, imovinu i proizvodne metode ili uporabu, na bilo koji drugi način, tih podataka od strane treće strane kojim bi se mogao ugroziti poslovni položaj treće strane na tržištima na kojima je treća strana aktivna, osim ako je treća strana dala dopuštenje za takvu uporabu i ako ima tehničku mogućnost u svakom trenutku jednostavno povući to dopuštenje.

7. Ako korisnik nije ispitanik čiji se osobni podaci traže, sve osobne podatke generirane uporabom povezanog proizvoda ili povezane usluge imatelj podataka stavlja na raspolaganje trećoj strani samo ako postoji valjana pravna osnova za obradu u skladu s člankom 6. Uredbe (EU) 2016/679 i, ako je to relevantno, ako su ispunjeni uvjeti iz članka 9. te uredbe i članka 5. stavka 3. Direktive 2002/58/EZ.

8. Ako se imatelj podataka i treća strana ne dogovore o aranžmanima za prijenos podataka, to ne smije otežavati, sprečavati ili ometati ostvarivanje pravâ ispitanika na temelju Uredbe (EU) 2016/679 te posebno prava na prenosivost podataka u skladu s člankom 20. te uredbe.

9. Poslovne tajne čuvaju se i otkrivaju se trećim stranama samo u mjeri u kojoj je takvo otkrivanje nužno za ispunjavanje svrhe o kojoj su se dogovorili korisnik i treća strana. Imatelj podataka ili, ako nije riječ o istoj osobi, nositelj poslovne tajne, identificira podatke koji su zaštićeni kao poslovne tajne, među ostalim i u relevantnim metapodacima, i dogovara s trećom stranom sve razmjerne tehničke i organizacijske mjere potrebne za očuvanje povjerljivosti podijeljenih podataka, kao što su modeli ugovornih odredbi, sporazumi o povjerljivosti, strogi protokoli o pristupu, tehnički standardi i primjena kodeksa ponašanja.

10. Ako se ne postigne sporazum o potrebnim mjerama iz stavka 9. ovog članka ili ako treća strana ne provede mjere dogovorene u skladu sa stavkom 9. ovog članka ili ugrozi povjerljivost poslovnih tajni, imatelj podataka može uskratiti ili, ovisno o slučaju, suspendirati dijeljenje podataka koji su identificirani kao poslovne tajne. Odluka imatelja podataka mora biti propisno obrazložena i mora se dostaviti trećoj strani u pisanom obliku bez nepotrebne odgode. U takvim slučajevima imatelj podataka obavješćuje nadležno tijelo imenovano u skladu s člankom 37. da je uskratio ili suspendirao dijeljenje podataka i navodi koje mjere nisu dogovorene ili provedene te, ako je to relevantno, za koje je poslovne tajne ugrožena povjerljivost.

11. U iznimnim okolnostima, ako imatelj podataka koji je nositelj poslovne tajne može dokazati da će vrlo vjerojatno pretrpjeti tešku gospodarsku štetu od otkrivanja poslovnih tajni, unatoč tehničkim i organizacijskim mjerama koje je poduzela treća strana u skladu sa stavkom 9. ovog članka, taj imatelj podataka može na pojedinačnoj osnovi odbiti zahtjev za pristup dotičnim podacima. Taj dokaz mora biti propisno obrazložen na temelju objektivnih elemenata, posebno izvršivosti zaštite poslovnih tajni u trećim zemljama, prirodi i razini povjerljivosti traženih podataka te jedinstvenosti i inovativnosti povezanog proizvoda te se mora dostaviti trećoj strani u pisanom obliku bez nepotrebne odgode. Ako imatelj podataka odbije podijeliti podatke u skladu s ovim stavkom, o tome obavješćuje nadležno tijelo imenovano u skladu s člankom 37.

12. Ne dovodeći u pitanje pravo treće strane da u bilo kojem trenutku zatraži pravnu zaštitu pred sudom države članice, treća strana koja želi osporiti odluku imatelja podataka da odbije ili da uskrati ili suspendira dijeljenje podataka u skladu sa stavcima 10. i 11., može učiniti sljedeće:

(a)	u skladu s člankom 37. stavkom 5. točkom (b) podnijeti pritužbu nadležnom tijelu koje bez nepotrebne odgode odlučuje mora li se i pod kojim uvjetima dijeljenje podataka započeti ili nastaviti; ili

(b)	dogovoriti se s imateljem podataka da se predmet uputi tijelu za rješavanje sporova u skladu s člankom 10. stavkom 1.

13. Pravo iz stavka 1. ne smije negativno utjecati na prava ispitanika na temelju primjenjivog prava Unije o zaštiti osobnih podataka i primjenjivog nacionalnog prava o zaštiti osobnih podataka.

Članak 9.

Naknada za stavljanje podataka na raspolaganje

1. Naknada za stavljanje podataka na raspolaganje u odnosima među poduzećima o kojoj su se dogovorili imatelj podataka i primatelj podataka mora biti nediskriminirajuća i razumna i može uključivati maržu.

2. Kada se dogovaraju o naknadi imatelj podataka i primatelj podataka posebno uzimaju u obzir:

(a)	troškove nastale pri stavljanju podataka na raspolaganje, uključujući posebno troškove potrebne za formatiranje podataka, širenje podataka elektroničkim putem i njihovu pohranu;

(b)	ulaganja u prikupljanje i izradu podataka, ako je to primjenjivo, uzimajući u obzir jesu li druge strane doprinijele pribavljanju, generiranju ili prikupljanju dotičnih podataka.

3. Naknada iz stavka 1. može također ovisiti o količini, formatu i prirodi podataka.

4. Ako je primatelj podataka MSP ili neprofitna istraživačka organizacija i ako takav primatelj podataka nema partnerska poduzeća ili povezana poduzeća koja se ne smatraju MSP-ovima, dogovorena naknada ne smije premašiti troškove iz stavka 2. točke (a).

5. Komisija donosi smjernice za izračun razumne naknade, uzimajući u obzir savjete Europskog odbora za inovacije u području podataka (EDIB) iz članka 42.

6. Ovim se člankom ne sprečava da se drugim pravom Unije ili nacionalnim zakonodavstvom donesenim u skladu s pravom Unije isključi naknada za stavljanje podataka na raspolaganje ili predvidi niža naknada.

7. Imatelj podataka primatelju podataka pruža informacije u kojima se osnova za izračun naknade navodi dovoljno detaljno kako bi primatelj podataka mogao procijeniti jesu li ispunjeni zahtjevi iz stavaka od 1. do 4.

Članak 10.

Rješavanje sporova

1. Korisnici, imatelji podataka i primatelji podataka imaju pristup tijelu za rješavanje sporova koje je certificirano u skladu sa stavkom 5. ovog članka radi rješavanja sporova u skladu s člankom 4. stavcima 3. i 9. i člankom 5. stavkom 12. kao i sporova povezanih s poštenim, razumnim i nediskriminirajućim uvjetima za stavljanje podataka na raspolaganje i transparentnim načinom stavljanja podataka na raspolaganje u skladu s ovim poglavljem i poglavljem IV.

2. Tijela za rješavanje sporova obavješćuju dotične strane o naknadama ili mehanizmima za određivanje naknada prije nego što te strane zatraže donošenje odluke.

3. Za sporove upućene tijelu za rješavanje sporova u skladu s člankom 4. stavcima 3. i 9. i člankom 5. stavkom 12., ako tijelo za rješavanje sporova spor riješi u korist korisnika ili primatelja podataka, imatelj podataka snosi sve naknade koje naplaćuje tijelo za rješavanje sporova i nadoknađuje tom korisniku ili tom primatelju podataka sve ostale razumne troškove koji su mu nastali u vezi s rješavanjem spora. Ako tijelo za rješavanje sporova spor riješi u korist imatelja podataka, korisnik ili primatelj podataka nije obvezan nadoknaditi naknade ili ostale troškove koje je imatelj podataka platio ili mora platiti u vezi s rješavanjem spora, osim ako tijelo za rješavanje sporova utvrdi da je korisnik ili primatelj podataka očito postupao u zloj vjeri.

4. Klijenti i pružatelji usluga obrade podataka imaju pristup tijelu za rješavanje sporova koje je certificirano u skladu sa stavkom 5. ovog članka radi rješavanja sporova povezanih s kršenjem pravâ klijenata i obveza pružateljâ usluga obrade podataka u skladu s člancima od 23. do 31.

5. Država članica u kojoj je tijelo za rješavanje sporova uspostavljeno certificira to tijelo, na njegov zahtjev, ako je dokazalo da ispunjava sve sljedeće uvjete:

(a)	nepristrano je i neovisno te odluke mora donositi u skladu s jasnim, nediskriminirajućim i pravednim poslovnikom;

(b)	ima potrebno stručno znanje, posebno u vezi s poštenim, razumnim i nediskriminirajućim uvjetima, uključujući naknadu, te u vezi sa stavljanjem podataka na raspolaganje na transparentan način, koje tom tijelu omogućuje da djelotvorno utvrdi te uvjete;

(c)	lako je dostupno s pomoću elektroničke komunikacijske tehnologije;

(d)	sposobno je donositi svoje odluke brzo, djelotvorno i troškovno učinkovito, na najmanje jednom službenom jeziku Unije.

6. Države članice obavješćuju Komisiju o tijelima za rješavanje sporova koja su certificirana u skladu sa stavkom 5. Komisija objavljuje popis tih tijela na posebnim internetskim stranicama i ažurira ga.

7. Tijelo za rješavanje sporova odbija postupati po zahtjevu za rješavanje spora koji je već podnesen drugom tijelu za rješavanje sporova ili sudu države članice.

8. Tijelo za rješavanje sporova stranama pruža mogućnost da u razumnom roku iznesu svoja stajališta o pitanjima koja su podnijele tom tijelu. U tom kontekstu svakoj strani u sporu dostavljaju se podnesci druge strane u sporu i izjave stručnjaka. Stranama se pruža mogućnost da iznesu primjedbe na te podneske i izjave.

9. Tijelo za rješavanje sporova donosi svoju odluku o pitanju koje mu je upućeno u roku od 90 dana od primitka zahtjeva u skladu sa stavcima 1. i 4. Ta odluka mora biti u pisanom obliku ili mora biti zabilježena na trajnom nosaču podataka te mora biti potkrijepljena obrazloženjem.

10. Tijela za rješavanje sporova izrađuju i objavljuju godišnja izvješća o radu. Takva godišnja izvješća sadržavaju posebno sljedeće opće informacije:

(a)	objedinjene ishode sporova;

(b)	prosječno vrijeme potrebno za rješavanje sporova;

(c)	najčešće razloge za sporove.

11. Kako bi se olakšala razmjena informacija i najboljih praksi, tijelo za rješavanje sporova može odlučiti uključiti preporuke u izvješće iz stavka 10. o tome kako se problemi mogu izbjeći ili riješiti.

12. Odluka tijela za rješavanje sporova obvezujuća je za strane samo ako su izričito pristale na njezinu obvezujuću prirodu prije početka postupka rješavanja spora.

13. Ovaj članak ne utječe na pravo strana da zatraže djelotvoran pravni lijek pred sudom države članice.

Članak 11.

Mjere tehničke zaštite o neovlaštenoj uporabi ili otkrivanju podataka

1. Imatelj podataka može primijeniti primjerene mjere tehničke zaštite, uključujući pametne ugovore i šifriranje, kako bi spriječio neovlašten pristup podacima, uključujući metapodatke, i kako bi osigurao usklađenost s člancima 4., 5., 6., 8. i 9., kao i s dogovorenim ugovornim odredbama za stavljanje podataka na raspolaganje. Takvim mjerama tehničke zaštite ne smije se diskriminirati primatelje podataka niti se smije ugrožavati pravo korisnika na pribavljanje kopije podataka, dohvaćanje podataka, uporabu podataka ili pristup podacima, na pružanje podataka trećim stranama u skladu s člankom 5. ili bilo koje pravo treće strane u skladu s pravom Unije ili nacionalnim zakonodavstvom donesenim u skladu s pravom Unije. Korisnici, treće strane i primatelji podataka ne smiju izmijeniti niti ukloniti takve mjere tehničke zaštite osim ako je imatelj podataka za to dao suglasnost.

2. U okolnostima iz stavka 3. treća strana ili primatelj podataka bez nepotrebne odgode postupa u skladu sa zahtjevima imatelja podataka i, ako je to primjenjivo i ako nije riječ o istoj osobi, nositelja poslovne tajne ili korisnika:

(a)	za brisanje podataka koje je na raspolaganje stavio imatelj podataka i svih njihovih kopija;

(b)

za okončanje proizvodnje, nuđenja ili stavljanja na tržište ili uporabe robe, izvedenih podataka ili usluga, koji su proizvedeni na temelju znanja stečenog uporabom takvih podataka ili uvoza, izvoza ili pohrane robe kojom je počinjena povreda u te svrhe i uništavanje sve robe kojom je počinjena povreda ako postoji ozbiljan rizik da će nezakonita uporaba tih podataka prouzročiti znatnu štetu imatelju podataka, nositelju poslovne tajne ili korisniku ili ako takva mjera ne bi bila nerazmjerna s obzirom na interese imatelja podataka, nositelja poslovne tajne ili korisnika;

(c)	za obavješćivanje korisnika o neovlaštenoj uporabi ili otkrivanju podataka te o mjerama poduzetima kako bi se zaustavili neovlaštena uporaba ili otkrivanje podataka;

(d)	za nadoknadu strani koja je žrtva zlouporabe ili otkrivanja takvih podataka kojima je nezakonito pristupljeno ili koji su nezakonito upotrijebljeni.

3. Stavak 2. primjenjuje se ako je treća strana ili primatelj podataka:

(a)	za potrebe pribavljanja podataka pružio lažne informacije imatelju podataka, primijenio obmanjujuća sredstva ili sredstva prisile ili zloupotrijebio nedostatke u tehničkoj infrastrukturi imatelja podataka namijenjenoj zaštiti podataka;

(b)	u neovlaštene svrhe upotrijebio podatke koji su stavljeni na raspolaganje, uključujući razvoj konkurentnog povezanog proizvoda u smislu članka 6. stavka 2. točke (e);

(c)	nezakonito otkrio podatke drugoj strani;

(d)	nije održao tehničke i organizacijske mjere dogovorene u skladu s člankom 5. stavkom 9.; ili

(e)	izmijenio ili uklonio mjere tehničke zaštite koje primjenjuje imatelj podataka u skladu sa stavkom 1. ovog članka bez suglasnosti imatelja podataka.

4. Stavak 2. primjenjuje se i ako korisnik izmijeni ili ukloni mjere tehničke zaštite koje primjenjuje imatelj podataka ili ne održi tehničke i organizacijske mjere koje je korisnik poduzeo u dogovoru s imateljem podataka ili, ako nije riječ o istoj osobi, nositeljem poslovnih tajni, kako bi očuvao poslovne tajne, kao i u pogledu bilo koje druge strane koja prima podatke od korisnika slijedom povrede ove Uredbe.

5. Ako je primatelj podataka povrijedio članak 6. stavak 2. točku (a) ili točku (b), korisnici imaju ista prava kao i imatelji podataka u skladu sa stavkom 2. ovog članka.

Članak 13.

Nepoštene ugovorne odredbe jednostrano nametnute drugom poduzeću

1. Ugovorna odredba koja se odnosi na pristup podacima i njihovu uporabu ili na odgovornost i pravna sredstva u slučaju kršenja ili okončanja obveza povezanih s podacima, a koju je jedno poduzeće jednostrano nametnulo drugom poduzeću nije obvezujuća za potonje poduzeće ako je nepoštena.

2. Ugovorna odredba koja odražava obvezne odredbe prava Unije ili odredbe prava Unije koje bi se primjenjivale da to pitanje nije uređeno ugovornim odredbama ne smatra se nepoštenom.

3. Ugovorna je odredba nepoštena ako je takve prirode da njezina primjena znatno odstupa od dobre poslovne prakse u pristupu podacima i njihovoj uporabi te je suprotna dobroj vjeri i poštenom poslovanju.

4. Posebno, ugovorna je odredba nepoštena za potrebe stavka 3. ako je njezin cilj ili učinak:

(a)	isključiti ili ograničiti odgovornost strane koja je jednostrano nametnula odredbu zbog namjernog činjenja ili krajnje nepažnje;

(b)	isključiti pravna sredstva dostupna strani kojoj je odredba jednostrano nametnuta u slučaju neizvršenja ugovornih obveza ili isključiti odgovornost strane koja je jednostrano nametnula odredbu u slučaju kršenja tih obveza;

(c)	dati strani koja je jednostrano nametnula odredbu isključivo pravo da utvrdi jesu li dostavljeni podaci u skladu s ugovorom ili da tumači bilo koju ugovornu odredbu.

5. Za potrebe stavka 3. pretpostavlja se da je ugovorna odredba nepoštena ako je njezin cilj ili učinak:

(a)	neprimjereno ograničiti pravna sredstva u slučaju neizvršenja ugovornih obveza ili odgovornost u slučaju kršenja tih obveza ili proširiti odgovornost poduzeća kojem je odredba jednostrano nametnuta;

(b)

omogućiti strani koja je jednostrano nametnula odredbu pristup podacima druge ugovorne strane i njihovu uporabu na način koji znatno šteti legitimnim interesima druge ugovorne strane, osobito ako takvi podaci sadržavaju poslovno osjetljive podatke ili su zaštićeni poslovnim tajnama ili pravima intelektualnog vlasništva;

(c)

spriječiti stranu kojoj je odredba jednostrano nametnuta da upotrebljava podatke koje je dostavila ili generirala tijekom razdoblja ugovora ili ograničiti uporabu tih podataka u takvoj mjeri da ta strana nema pravo upotrebljavati takve podatke, prikupljati ih, pristupati im ili ih nadzirati ili iskorištavati njihovu vrijednost na primjeren način;

(d)	spriječiti stranu kojoj je odredba jednostrano nametnuta da raskine ugovor u razumnom roku;

(e)	spriječiti stranu kojoj je odredba jednostrano nametnuta da pribavi kopiju podataka koje je dostavila ili generirala tijekom razdoblju ugovora ili u razumnom roku nakon raskida ugovora;

(f)

omogućiti strani koja je jednostrano nametnula odredbu da raskine ugovor uz nerazumno kratak otkazni rok, uzimajući u obzir svaku razumnu mogućnost za drugu ugovornu stranu da prijeđe na alternativnu i usporedivu uslugu te financijsku štetu prouzročenu takvim raskidom ugovora, osim kad za to postoje ozbiljni razlozi;

(g)

omogućiti strani koja je jednostrano nametnula odredbu da znatno izmijeni cijenu utvrđenu u ugovoru ili bilo koji drugi bitan uvjet povezan s prirodom, formatom, kvalitetom ili količinom podataka koji se dijele, ako u ugovoru nije naveden ni valjan razlog ni pravo druge strane da raskine ugovor u slučaju takve izmjene.

Prvi podstavak točka (g) ne utječe na odredbe prema kojima strana koja je jednostrano nametnula odredbu zadržava pravo jednostrano izmijeniti odredbe ugovora na neodređeno vrijeme, pod uvjetom da je u ugovoru naveden valjan razlog za takvu jednostranu izmjenu, da je stranka koja je jednostrano nametnula odredbu dužna obavijestiti drugu ugovornu stranku uz razuman otkazni rok o svakoj takvoj izmjeni koju namjerava provesti te da druga ugovorna strana u slučaju izmjene može besplatno raskinuti ugovor.

6. U smislu ovog članka ugovorna se odredba smatra jednostrano nametnutom ako ju je predložila jedna ugovorna strana, a druga ugovorna strana nije mogla utjecati na njezin sadržaj unatoč pokušaju da o njemu pregovara. Teret dokazivanja da odredba nije jednostrano nametnuta snosi ugovorna strana koja je ugovornu odredbu predložila. Ugovorna strana koja je predložila spornu ugovornu odredbu ne može se pozivati na to da je ugovorna odredba nepoštena ugovorna odredba.

7. Ako je nepoštena ugovorna odredba odvojiva od ostalih odredbi ugovora, ostale su odredbe obvezujuće.

8. Ovaj se članak ne primjenjuje na ugovorne odredbe kojima se utvrđuje glavni predmet ugovora ili na primjerenost cijene u odnosu na podatke dostavljene u zamjenu.

9. Strane ugovora iz stavka 1. ne smiju isključiti primjenu ovog članka, odstupiti od njega niti mijenjati njegove učinke.

POGLAVLJE V.

STAVLJANJE PODATAKA NA RASPOLAGANJE TIJELIMA JAVNOG SEKTORA, KOMISIJI, EUROPSKOJ SREDIŠNJOJ BANCI I TIJELIMA UNIJE NA TEMELJU IZNIMNE POTREBE

Članak 17.

Zahtjevi za stavljanje podataka na raspolaganje

1. Kad zahtijeva podatke na temelju članka 14., tijelo javnog sektora, Komisija, Europska središnja banka ili tijelo Unije:

(a)	navodi koji se podaci zahtijevaju, uključujući relevantne metapodatke potrebne za tumačenje i uporabu tih podataka;

(b)	dokazuje da su ispunjeni potrebni uvjeti za postojanje iznimne potrebe kako je navedeno u članku 15. u čiju su svrhu podaci zatraženi;

(c)	objašnjava svrhu zahtjeva, predviđenu uporabu traženih podataka, među ostalim, ako je to primjenjivo, upotrebljava li ih treća strana u skladu sa stavkom 4. ovog članka, trajanje te uporabe i, ako je to relevantno, način na koji se obradom osobnih podataka odgovara na iznimnu potrebu;

(d)	navodi, ako je moguće, kada se očekuje da će sve stranke koje imaju pristup podacima izbrisati podatke;

(e)	obrazlaže odabir imatelja podataka kojem je zahtjev upućen;

(f)	navodi sva druga tijela javnog sektora ili Komisiju, Europsku središnju banku ili tijela Unije i treće strane za koje se očekuje da se traženi podaci s njima dijele;

(g)	ako su zatraženi osobni podaci, navodi sve tehničke i organizacijske mjere koje su potrebne i razmjerne za provedbu načelâ zaštite podataka i potrebne zaštitne mjere, kao što je pseudonimizacija, te može li imatelj podataka primijeniti anonimizaciju prije stavljanja podataka na raspolaganje;

(h)	navodi pravnu odredbu kojom se tijelu javnog sektora, Komisiji, Europskoj središnjoj banci ili tijelu Unije koji su podnijeli zahtjev dodjeljuje specifična zadaća koja se obavlja u javnom interesu, a koja je relevantna za zahtjev za podatke;

(i)	navodi rok do kojeg se podaci moraju staviti na raspolaganje i rok iz članka 18. stavka 2. do kojeg imatelj podataka može odbiti zahtjev ili zatražiti njegovu izmjenu;

(j)	ulaže maksimalne napore za izbjegavanje da ispunjavanje zahtjeva za podatke dovede do odgovornosti imatelja podataka za povredu prava Unije ili nacionalnog prava.

2. Zahtjev za podatke podnesen na temelju stavka 1. ovog članka:

(a)	podnosi se u pisanom obliku i sastavljen je na jasnom, jezgrovitom i jednostavnom jeziku razumljivom imatelju podataka;

(b)	precizan je u pogledu vrste traženih podataka i odgovara podacima nad kojima imatelj podataka ima kontrolu u trenutku podnošenja zahtjeva;

(c)	razmjeran je iznimnoj potrebi i propisno obrazložen s obzirom na granularnost i količinu traženih podataka te učestalost pristupa traženim podacima;

(d)	poštuje legitimne ciljeve imatelja podataka, uz preuzimanje obveze osiguravanja zaštite poslovnih tajni u skladu s člankom 19. stavkom 3., te uzimajući u obzir troškove i trud potrebne za stavljanje podataka na raspolaganje;

(e)

odnosi se na neosobne podatke, a samo ako se dokaže da to nije dovoljno da se odgovori na iznimnu potrebu za uporabom podataka, u skladu s člankom 15. stavkom 1. točkom (a), zahtijeva osobne podatke u pseudonimiziranom obliku te utvrđuje tehničke i organizacijske mjere koje se moraju poduzeti radi zaštite podataka;

(f)	obavješćuje imatelja podataka o sankcijama koje u skladu s člankom 40. izriče nadležno tijelo imenovano u skladu s člankom 37. u slučaju neispunjavanja zahtjeva;

(g)

ako je zahtjev podnijelo tijelo javnog sektora, dostavlja se koordinatoru podataka iz članka 37. države članice u kojoj je tijelo javnog sektora koje je podnijelo zahtjev osnovano, koji zahtjev objavljuje na internetu bez nepotrebne odgode osim ako koordinator podataka smatra da bi takva objava ugrozila javnu sigurnost;

(h)	ako je zahtjev podnijela Komisija, Europska središnja banka ili tijelo Unije, stavlja se na raspolaganje na internetu bez nepotrebne odgode;

(i)	ako su zatraženi osobni podaci, o tome se bez nepotrebne odgode obavješćuje nadzorno tijelo odgovorno za praćenje primjene Uredbe (EU) 2016/679 u državi članici u kojoj je tijelo javnog sektora osnovano.

Europska središnja banka i tijela Unije obavješćuju Komisiju o svojim zahtjevima.

3. Tijelo javnog sektora, Komisija, Europska središnja banka ili tijelo Unije podatke pribavljene na temelju ovog poglavlja ne stavlja na raspolaganje za ponovnu uporabu kako je definirana u članku 2. točki 2. Uredbe (EU) 2022/868 ili članku 2. točki 11. Direktive (EU) 2019/1024. Uredba (EU) 2022/868 i Direktiva (EU) 2019/1024 ne primjenjuju se na podatke u posjedu tijelâ javnog sektora pribavljene na temelju ovog poglavlja.

4. Stavkom 3. ovog članka ne sprečava se tijelo javnog sektora, Komisiju, Europsku središnju banku ili tijelo Unije da podatke pribavljene na temelju ovog poglavlja razmjenjuje s drugim tijelom javnog sektora ili Komisijom, Europskom središnjom bankom ili tijelom Unije radi obavljanja zadaća iz članka 15., kako je navedeno u zahtjevu u skladu sa stavkom 1. točkom (f) ovog članka, ili da podatke stavlja na raspolaganje trećoj strani ako su toj trećoj strani delegirali, u okviru javno dostupnog sporazuma, tehničke preglede ili druge funkcije. Obveze tijelâ javnog sektora u skladu s člankom 19., osobito zaštitne mjere za čuvanje povjerljivosti poslovnih tajni, primjenjuju se i na takve treće strane. Ako tijelo javnog sektora, Komisija, Europska središnja banka ili tijelo Unije dostavlja ili stavlja na raspolaganje podatke na temelju ovog stavka, o tome bez nepotrebne odgode obavješćuje imatelja podataka od kojeg su podaci primljeni.

5. Ako imatelj podataka smatra da su njegova prava na temelju ovog poglavlja povrijeđena prijenosom podataka ili stavljanjem podataka na raspolaganje, može podnijeti pritužbu nadležnom tijelu države članice u kojoj imatelj podataka ima poslovni nastan imenovanom u skladu s člankom 37.

6. Komisija izrađuje predložak za zahtjeve na temelju ovog članka.

Članak 32.

Međunarodni pristup tijela vlasti i međunarodni prijenos tijelima vlasti

1. Pružatelji usluga obrade podataka poduzimaju sve prikladne tehničke, organizacijske i pravne mjere, uključujući ugovore, kako bi spriječili međunarodni pristup tijelâ vlasti i pristup tijelâ vlasti trećih zemalja neosobnim podacima koji se čuvaju u Uniji i međunarodni prijenos tijelima vlasti neosobnih podataka koji se čuvaju u Uniji ako bi takav prijenos odnosno pristup bili protivni pravu Unije ili nacionalnom pravu relevantne države članice, ne dovodeći u pitanje stavak 2. ili 3.

2. Svaka odluka ili presuda suda treće zemlje i svaka odluka upravnog tijela treće zemlje kojom se od pružatelja usluga obrade podataka zahtijeva da prenese neosobne podatke koji su obuhvaćeni područjem primjene ove Uredbe i koji se čuvaju u Uniji odnosno da omogući pristup takvim neosobnim podacima priznaje se ili je izvršiva na bilo koji način samo ako se temelji na međunarodnom sporazumu, kao što je ugovor o uzajamnoj pravnoj pomoći, koji je na snazi između treće zemlje koja je podnijela zahtjev i Unije, ili bilo kojem takvom sporazumu između treće zemlje koja je podnijela zahtjev i države članice.

3. Ako ne postoji međunarodni sporazum kako je naveden u stavku 2., a pružatelj usluga obrade podataka adresat je odluke ili presude suda treće zemlje ili odluke upravnog tijela treće zemlje kojom se nalaže da se neosobni podaci koji su obuhvaćeni područjem primjene ove Uredbe i koji se čuvaju u Uniji prenesu odnosno da se omogući pristup takvim neosobnim podacima i ako bi postupanje u skladu s takvom odlukom moglo dovesti adresata u sukob s pravom Unije ili s nacionalnim pravom relevantne države članice, ti se podaci prenose tom tijelu treće zemlje odnosno tom tijelu treće zemlje omogućuje se pristup tim podacima samo:

(a)	ako se u sustavu treće zemlje zahtijeva da se navedu razlozi za takvu odluku ili presudu i razmjernost takve odluke ili presude te se zahtijeva da takva odluka ili presuda budu specifične prirode, na primjer, uspostavljanjem dostatne veze s određenim osumnjičenim osobama ili s povredama;

(b)	ako obrazloženi prigovor adresata podliježe preispitivanju od strane nadležnog suda treće zemlje; i

(c)	ako je nadležni sud treće zemlje koji izdaje odluku ili presudu ili preispituje odluku upravnog tijela ovlašten na temelju prava te treće zemlje propisno uzeti u obzir relevantne pravne interese pružatelja podataka zaštićene pravom Unije ili nacionalnim pravom relevantne države članice.

Adresat odluke ili presude može zatražiti mišljenje relevantnog nacionalnog tijela ili tijela vlasti nadležnog za međunarodnu suradnju u pravnim stvarima kako bi se utvrdilo jesu li uvjeti utvrđeni u prvom podstavku ispunjeni, posebno ako smatra da bi se odluka mogla odnositi na poslovne tajne i druge poslovno osjetljive podatke kao i na sadržaj zaštićen pravima intelektualnog vlasništva ili da prijenos može dovesti do ponovne identifikacije. Relevantno nacionalno tijelo ili relevantno nacionalno tijelo vlasti može se savjetovati s Komisijom. Ako adresat smatra da bi odluka ili presuda mogla ugroziti nacionalnu sigurnost ili obrambene interese Unije ili njezinih država članica, traži mišljenje relevantnog nacionalnog tijela ili relevantnog nacionalnog tijela vlasti kako bi se utvrdilo odnose li se traženi podaci na nacionalnu sigurnost ili obrambene interese Unije ili njezinih država članica. Ako adresat ne primi odgovor u roku od mjesec dana ili ako se u mišljenju takvog nacionalnog tijela ili takvog nacionalnog tijela vlasti zaključi da uvjeti utvrđeni u prvom podstavku nisu ispunjeni, adresat na temelju tih razloga može odbiti zahtjev za prijenos neosobnih podataka odnosno pristup neosobnim podacima.

EDIB iz članka 42. savjetuje Komisiju i pomaže joj u izradi smjernica za procjenu ispunjavanja uvjeta utvrđenih u prvom podstavku ovog stavka.

4. Ako su uvjeti utvrđeni u stavku 2. ili 3. ispunjeni, pružatelj usluga obrade podataka dostavlja najmanju dopuštenu količinu podataka kao odgovor na zahtjev, na temelju razumnog tumačenja tog zahtjeva od strane pružatelja ili relevantnog nacionalnog tijela ili relevantnog nacionalnog tijela vlasti iz stavka 3. drugog podstavka.

5. Pružatelj usluga obrade podataka obavješćuje klijenta o postojanju zahtjeva tijela treće zemlje za pristup njegovim podacima prije nego što postupi u skladu s tim zahtjevom, osim ako zahtjev služi u svrhu izvršavanja zakonodavstva i sve dok je to potrebno kako bi se očuvala djelotvornost izvršavanja zakonodavstva.

POGLAVLJE VIII.

INTEROPERABILNOST

Članak 36.

Bitni zahtjevi u pogledu pametnih ugovora za izvršavanje sporazumâ o dijeljenju podataka

1. Prodavatelj aplikacije u kojoj se koriste pametni ugovori ili, ako takav prodavatelj ne postoji, osoba čija trgovačka, poslovna ili profesionalna djelatnost uključuje uvođenje pametnih ugovora za druge u kontekstu izvršavanja sporazuma o stavljanju podataka na raspolaganje ili njegova dijela osigurava da ti pametni ugovori ispunjavaju sljedeće bitne zahtjeve:

(a)	stabilnost i kontrola pristupa radi osiguravanja da je pametni ugovor osmišljen tako da omogućuje mehanizme kontrole pristupa i vrlo visok stupanj stabilnosti kako bi se izbjegle funkcionalne pogreške i postigla otpornost na manipulaciju trećih strana;

(b)

sigurno okončanje i prekid radi osiguravanja da postoji mehanizam za okončanje kontinuiranog izvršavanja transakcija i da pametni ugovor uključuje interne funkcije kojima se ugovor može vratiti na početne postavke ili mu se može narediti da zaustavi ili prekine izvršavanje operacije, a posebno kako bi se izbjegla buduća slučajna izvršenja;

(c)

arhiviranje i kontinuitet podataka radi osiguravanja, u okolnostima u kojima se pametni ugovor mora raskinuti ili obustaviti, da postoji mogućnost za arhiviranje podataka o transakcijama, logike pametnog ugovora i koda radi vođenja evidencije o prijašnjim operacijama provedenima na podacima (mogućnost revizije);

(d)	kontrola pristupa radi osiguravanja da je pametni ugovor zaštićen strogim mehanizmima kontrole pristupa na razini upravljanja i na razini pametnih ugovora; i

(e)	dosljednost radi osiguravanja dosljednosti s uvjetima sporazuma o dijeljenju podataka koji se izvršava pametnim ugovorom.

2. Prodavatelj pametnog ugovora ili, ako takav prodavatelj ne postoji, osoba čija trgovačka, poslovna ili profesionalna djelatnost uključuje uvođenje pametnih ugovora za druge u kontekstu izvršavanja sporazuma o stavljanju podataka na raspolaganje ili njegova dijela provodi ocjenjivanje sukladnosti u cilju ispunjenja bitnih zahtjeva utvrđenih u stavku 1. te, nakon ispunjenja tih zahtjeva, izdaje EU izjavu o sukladnosti.

3. Sastavljanjem EU izjave o sukladnosti prodavatelj aplikacije u kojoj se koriste pametni ugovori ili, ako takav prodavatelj ne postoji, osoba čija trgovačka, poslovna ili profesionalna djelatnost uključuje uvođenje pametnih ugovora za druge u kontekstu izvršavanja sporazuma o stavljanju podataka na raspolaganje ili njegova dijela odgovorni su za usklađenost s bitnim zahtjevima utvrđenima u stavku 1.

4. Smatra se da pametni ugovor koji udovoljava usklađenim normama ili njihovim relevantnim dijelovima, na koje su upućivanja objavljena u Službenom listu Europske unije, ispunjava bitne zahtjeve utvrđene u stavka 1. u mjeri u kojoj su ti zahtjevi obuhvaćeni takvim usklađenim normama ili njihovim dijelovima.

5. Komisija u skladu s člankom 10. Uredbe (EU) br. 1025/2012 traži od jedne europske organizacije za normizaciju ili više njih da izrade usklađene norme koje ispunjavaju bitne zahtjeve utvrđene u stavku 1. ovog članka.

6. Komisija može provedbenim aktima donijeti zajedničke specifikacije koje obuhvaćaju neke od bitnih zahtjeva utvrđenih u stavku 1. ili sve takve zahtjeve ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

Komisija je u skladu s člankom 10. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1025/2012 zatražila od jedne europske organizacije za normizaciju ili više njih da izradi usklađenu normu koja ispunjava bitne zahtjeve utvrđene u stavku 1. ovog članka te:

i.	zahtjev nije prihvaćen;

ii.	usklađene norme koje se odnose na taj zahtjev nisu dostavljene u roku određenom u skladu s člankom 10. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1025/2012; ili

iii.	usklađene norme nisu u skladu sa zahtjevom; i

(b)	upućivanje na usklađene norme koje obuhvaćaju relevantne bitne zahtjeve utvrđene u stavku 1. ovog članka nije objavljeno u Službenom listu Europske unije u skladu s Uredbom (EU) br. 1025/2012 niti se objava takvog upućivanja očekuje u razumnom roku.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 46. stavka 2.

7. Prije izrade nacrta provedbenog akta iz stavka 6. ovog članka Komisija obavješćuje odbor iz članka 22. Uredbe (EU) br. 1025/2012 da smatra da su uvjeti iz stavka 6. ovog članka ispunjeni.

8. Pri izradi nacrta provedbenog akta iz stavka 6. Komisija uzima u obzir savjete EDIB-a i stajališta drugih relevantnih tijela ili stručnih skupina te se na odgovarajući način savjetuje sa svim relevantnim dionicima.

9. Smatra se da prodavatelj pametnog ugovora ili, ako takav prodavatelj ne postoji, osoba čija trgovačka, poslovna ili profesionalna djelatnost uključuje uvođenje pametnih ugovora za druge u kontekstu izvršavanja sporazuma o stavljanju podataka na raspolaganje ili njegova dijela koji udovoljava zajedničkim specifikacijama utvrđenima provedbenim aktima iz stavka 6. ili njihovim dijelovima ispunjavaju bitne zahtjeve utvrđene u stavku 1. u mjeri u kojoj su ti zahtjevi obuhvaćeni takvim zajedničkim specifikacijama ili njihovim dijelovima.

10. Ako europska organizacija za normizaciju usvoji usklađenu normu te je predloži Komisiji u svrhu objavljivanja upućivanja na tu usklađenu normu u Službenom listu Europske unije, Komisija ocjenjuje usklađenu normu u skladu s Uredbom (EU) br. 1025/2012. Ako se u Službenom listu Europske unije objavi upućivanje na usklađenu normu, Komisija stavlja izvan snage provedbene akte iz stavka 6. ovog članka ili njihove dijelove koji obuhvaćaju iste bitne zahtjeve kao što su oni obuhvaćeni tom usklađenom normom.

11. Ako država članica smatra da zajednička specifikacija ne ispunjava u potpunosti bitne zahtjeve utvrđene u stavku 1., ona o tome obavješćuje Komisiju dostavljanjem detaljnog objašnjenja. Komisija ocjenjuje to detaljno objašnjenje te može, ako je to primjereno, izmijeniti provedbeni akt kojim se utvrđuje dotična zajednička specifikacija.

POGLAVLJE IX.

PROVEDBA I IZVRŠAVANJE

whereas

keyboard_tab Data Act 2023/2854 HR

Data Act 2023/2854 HR