keyboard_tab Contratti digitali 2019/0770 HR
BG CS DA DE EL EN ES ET FI FR GA HR HU IT LV LT MT NL PL PT RO SK SL SV print pdf
- whereas (21) 2
- whereas (22) 1
- whereas (47) 3
- whereas (53) 2
- whereas (54) 1
- whereas (55) 1
- whereas (56) 2
- whereas (57) 1
- whereas (58) 1
- whereas (60) 2
- whereas (61) 4
- whereas (63) 1
- whereas (64) 2
- whereas (65) 2
- whereas (67) 4
- whereas (68) 3
- whereas (69) 3
- whereas (70) 1
- whereas (71) 1
- whereas (72) 1
- whereas (73) 1
- whereas (76) 2
- whereas (77) 4
- whereas (78) 1
- digitalnog 5
- sadržaja 5
- digitalne 5
- usluge 5
- integraciju 3
- integracija 2
- trgovac 2
- posljedica 2
- nepravilna 2
- odgovornošću 1
- izvršeno 1
- njegovom 1
- Članak 1
- trebao 1
- izvršiti 1
- potrošač 1
- uputama 1
- koje 1
- nedostataka 1
- potrošača 1
- izvršio 1
- neusklađenošću 1
- smatra 1
- okružje 1
- digitalno 1
- integracije 1
- nepravilne 1
- koja 1
- neusklađenost 1
- svaka 1
- dostavio 1
Članak 9.
Nepravilna integracija digitalnog sadržaja ili digitalne usluge
Svaka neusklađenost koja je posljedica nepravilne integracije digitalnog sadržaja ili digitalne usluge u digitalno okružje potrošača smatra se neusklađenošću digitalnog sadržaja ili digitalne usluge ako je:
(a) | integraciju digitalnog sadržaja ili digitalne usluge izvršio trgovac ili je to izvršeno pod njegovom odgovornošću; ili |
(b) | integraciju digitalnog sadržaja ili digitalne usluge trebao izvršiti potrošač te je nepravilna integracija posljedica nedostataka u uputama za integraciju koje je dostavio trgovac. |
whereas
(21) Direktiva (EU) 2019/771 trebala bi se primjenjivati na ugovore o kupoprodaji robe, uključujući robu s digitalnim elementima.
Pojam roba s digitalnim elementima trebao bi se odnositi na robu koja ima ugrađen digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu ili je povezana s njima tako da bi odsutnost tog digitalnog sadržaja ili te digitalne usluge onemogućila funkcioniranje te robe.
Digitalni sadržaj ili digitalna usluga ugrađeni u robu ili povezani s njom na taj način trebali bi biti obuhvaćeni područjem primjene Direktive (EU) 2019/771 ako su isporučeni s robom u sklopu ugovora o kupoprodaji te robe.
Sadržaj tog ugovora trebao bi određivati čini li isporuka ugrađenog ili povezanog digitalnog sadržaja ili digitalne usluge dio ugovora o kupoprodaji s prodavateljem.
To bi trebalo uključivati ugrađeni ili povezani digitalni sadržaj ili digitalne usluge čija se isporuka izričito zahtijeva ugovorom.
Također bi trebalo uključivati ugovore o kupoprodaji za koje se podrazumijeva da obuhvaćaju isporuku određenog digitalnog sadržaja ili određene digitalne usluge jer je to uobičajeno za robu iste vrste i potrošač bi ih mogao razumno očekivati s obzirom na prirodu robe i uzimajući u obzir javne izjave koje su dali prodavatelj ili druge osobe u prethodnim fazama lanca transakcija, što uključuje proizvođača, ili koje su dane u njihovo ime.
Ako je, primjerice, u oglasu za pametni televizor bilo naznačeno da uključuje posebnu videoaplikaciju, ta bi se videoaplikacija smatrala dijelom ugovora o kupoprodaji.
To bi se trebalo primjenjivati bez obzira na to jesu li digitalni sadržaj ili digitalna usluga prethodno instalirani u samu robu ili ih se naknadno treba preuzeti na drugom uređaju i s robom su samo povezani.
(22) Nasuprot tome, ako odsutnost ugrađenog ili povezanog digitalnog sadržaja ili digitalne usluge ne sprečava funkcioniranje robe ili ako potrošač sklopi ugovor o isporuci digitalnog sadržaja ili digitalne usluge koji ne čini dio ugovora o kupoprodaji robe s digitalnim elementima, taj bi se ugovor trebao smatrati odvojenim od ugovora o kupoprodaji robe, čak i ako prodavatelj djeluje kao posrednik za taj drugi ugovor s dobavljačem koji je treća strana i mogao bi biti obuhvaćen područjem primjene ove Direktive.
Primjerice, ako potrošač na pametni telefon preuzme aplikaciju za igru iz trgovine aplikacijama, ugovor o isporuci aplikacije za igru odvojen je od ugovora o kupoprodaji samog pametnog telefona.
Direktiva (EU) 2019/771 trebala bi se stoga primjenjivati samo na ugovor o kupoprodaji koji se odnosi na pametni telefon, dok bi ova Direktiva mogla obuhvaćati isporuku aplikacije za igru, ako su ispunjeni uvjeti iz ove Direktive.
Još jedan primjer bio bi slučaj u kojem je izričito dogovoreno da potrošač kupuje pametni telefon bez određenog operativnog sustava i u kojem potrošač naknadno sklapa ugovor o isporuci operativnog sustava s trećom stranom.
U takvom slučaju isporuka zasebno kupljenog operativnog sustava ne bi činila dio ugovora o kupoprodaji te stoga ne bi bila obuhvaćena područjem primjene Direktive (EU) 2019/771, ali bi mogla biti obuhvaćena područjem primjene ove Direktive, ako su ispunjeni uvjeti iz ove Direktive.
(47) Trgovac bi trebao, u roku koji bi potrošač razumno očekivao, potrošaču pružati ažuriranja, uključujući sigurnosna ažuriranja, kako bi digitalni sadržaj ili digitalna usluga ostali usklađeni i sigurni.
Na primjer, kada je riječ o digitalnom sadržaju ili digitalnoj usluzi čija je svrha vremenski ograničena, obveza pružanja ažuriranja trebala bi biti ograničena na to razdoblje, dok bi za druge vrste digitalnog sadržaja ili digitalne usluge razdoblje tijekom kojeg bi se potrošaču trebala pružati ažuriranja moglo biti jednako razdoblju odgovornosti za neusklađenost s ugovorom ili bi moglo biti duže od tog razdoblja, što je posebno često u slučaju sigurnosnih ažuriranja.
Potrošaču bi trebalo ostaviti slobodu izbora hoće li ta ažuriranja instalirati.
Međutim, ako odluči ne instalirati ažuriranja, potrošač ne bi trebao očekivati da će digitalni sadržaj ili digitalna usluga ostati usklađeni.
Trgovac bi trebao obavijestiti potrošača o tome da će, ako potrošač odluči ne instalirati ažuriranja koja su potrebna da bi digitalni sadržaj ili digitalna usluga i dalje bili usklađeni, uključujući sigurnosna ažuriranja, to utjecati na odgovornost trgovca za usklađenost onih značajki digitalnog sadržaja ili digitalne usluge za koje je potrebno instalirati relevantna ažuriranja kako bi one ostale usklađene.
Ovom se Direktivom ne bi smjelo utjecati na obveze pružanja sigurnosnih ažuriranja utvrđene u pravu Unije ili nacionalnom pravu.
(53) Ograničenja korištenja digitalnog sadržaja ili digitalne usluge od strane potrošača u skladu s ovom Direktivom mogla bi proizaći iz ograničenja koje je nametnuo nositelj prava intelektualnog vlasništva u skladu s pravom o intelektualnom vlasništvu.
Takva bi ograničenja mogla biti posljedica sporazuma o licenciji za krajnjeg korisnika u skladu s kojim se digitalni sadržaj ili digitalna usluga isporučuju potrošaču.
Primjer takvog slučaja je kada se sporazumom o licenciji za krajnjeg korisnika potrošaču zabranjuje korištenje određenih značajki povezanih s funkcionalnošću digitalnog sadržaja ili digitalne usluge.
Takvo ograničenje moglo bi prouzročiti da digitalni sadržaj ili digitalna usluga krše objektivne zahtjeve u pogledu usklađenosti utvrđene u ovoj Direktivi, ako se ono odnosi na značajke koje digitalni sadržaj ili digitalne usluge iste vrste obično posjeduju i koje potrošač može razumno očekivati.
U takvim bi slučajevima potrošač trebao imati pravo protiv trgovca koji je isporučio digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu upotrijebiti pravna sredstva predviđena u ovoj Direktivi u pogledu neusklađenosti.
Trgovac bi takvu odgovornost trebao moći izbjeći samo ako ispunjava uvjete za odstupanje od objektivnih zahtjeva u pogledu usklađenosti, kako su utvrđeni ovom Direktivom, odnosno samo ako trgovac prije sklapanja ugovora posebno obavijesti potrošača o tome da određena značajka digitalnog sadržaja ili digitalne usluge odstupa od objektivnih zahtjeva u pogledu usklađenosti i ako potrošač izričito i zasebno prihvati to odstupanje.
(54) Pravni nedostaci posebno su važni u odnosu na digitalni sadržaj ili digitalne usluge, koji podliježu pravima intelektualnog vlasništva.
Ograničenja korištenja digitalnog sadržaja ili digitalne usluge od strane potrošača u skladu s ovom Direktivom mogla bi biti posljedica povrede prava treće strane.
Potrošač bi zbog takve povrede mogao biti spriječen u uživanju u digitalnom sadržaju ili digitalnoj usluzi ili nekim njihovim značajkama, primjerice kada potrošač uopće ne može pristupiti digitalnom sadržaju ili digitalnoj usluzi ili to ne može učiniti na zakonit način.
To bi moglo biti zbog toga što je treća strana osnovano prisilila trgovca da prestane kršiti ta prava i da prestane nuditi predmetni digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu, ili zbog toga što potrošač ne može koristiti digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu, a da pritom ne krši zakon.
U slučaju povrede prava treće strane koja dovede do ograničenja koje onemogućava ili ograničava korištenje digitalnog sadržaja ili digitalne usluge u skladu sa subjektivnim i objektivnim zahtjevima u pogledu usklađenosti, potrošač bi trebao imati pravo na pravna sredstva u pogledu neusklađenosti, osim ako je nacionalnim pravom predviđena ništetnost ili pobojnost ugovora, primjerice zbog povrede obveza koje proizlaze iz zakonske odgovornosti za pravne nedostatke.
(55) Trgovac bi potrošaču trebao odgovarati u slučaju neusklađenosti digitalnog sadržaja ili digitalne usluge, kao i za svaku neisporuku digitalnog sadržaja ili digitalne usluge.
Budući da se digitalni sadržaj ili digitalne usluge potrošačima mogu isporučivati jednokratnom isporukom ili u više pojedinačnih jednokratnih isporuka ili kontinuirano tijekom određenog razdoblja, prikladno je da se relevantno vrijeme za utvrđivanje usklađenosti digitalnog sadržaja ili digitalne usluge odredi u skladu s tim različitim načinima isporuke.
(56) Digitalni sadržaj ili digitalne usluge potrošačima se mogu isporučivati jednokratnom isporukom, primjerice kada potrošači preuzmu e-knjigu i pohrane je na svojem osobnom uređaju.
Slično tome, isporuka se može sastojati od niza takvih pojedinačnih isporuka, primjerice kada potrošači svaki tjedan dobiju poveznicu za preuzimanje nove e-knjige.
Ova kategorija digitalnog sadržaja ili digitalne usluge razlikuje se po tome što razdoblje u kojem potrošači mogu koristiti digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu ili im pristupati nije ograničeno.
U takvim bi se slučajevima usklađenost digitalnog sadržaja ili digitalne usluge trebala procijeniti u trenutku isporuke te bi stoga trgovac trebao biti odgovoran samo za neusklađenost koja postoji u trenutku jednokratne isporuke ili pojedinačne jednokratne isporuke.
Radi osiguravanja pravne sigurnosti, trgovci i potrošači trebali bi moći računati na ujednačeno najkraće razdoblje tijekom kojeg bi trgovac trebao odgovarati za neusklađenost.
U vezi s ugovorima kojima je predviđena jednokratna isporuka ili niz pojedinačnih isporuka digitalnog sadržaja ili digitalne usluge, države članice trebale bi osigurati da su trgovci odgovorni tijekom razdoblja od najmanje dvije godine od trenutka isporuke, ako je u okviru njihova nacionalnog prava trgovac odgovoran samo za svaku neusklađenost koja postane očita u određenom razdoblju nakon isporuke.
(57) Digitalni sadržaj ili digitalne usluge mogli bi se potrošačima isporučivati kontinuirano tijekom određenog razdoblja.
Kontinuirana isporuka može uključivati slučajeve u kojima trgovac neku digitalnu uslugu potrošačima stavi na raspolaganje na određeno ili neodređeno vrijeme, poput dvogodišnjeg ugovora o pohrani podataka u oblaku ili stalnog članstva na platformi društvenih medija.
Ova kategorija razlikuje se po tome što su digitalni sadržaj ili digitalna usluga na raspolaganju ili dostupni potrošačima samo tijekom trajanja ugovora na određeno vrijeme ili dok je ugovor na neodređeno vrijeme na snazi.
Stoga je opravdano da je trgovac u takvim slučajevima odgovoran samo za neusklađenost koja se pojavi tijekom tog razdoblja.
Element kontinuirane isporuke ne bi nužno trebao uključivati dugoročnu isporuku.
Slučajevi poput internetskog streaminga videozapisa trebali bi se smatrati kontinuiranom isporukom tijekom određenog razdoblja, bez obzira na stvarno trajanje audiovizualne datoteke.
Slučajevi u kojima se specifični elementi digitalnog sadržaja ili digitalne usluge stavljaju na raspolaganje periodično ili u nekoliko navrata tijekom trajanja ugovora na određeno vrijeme ili dok je god je na snazi ugovor na neodređeno vrijeme trebali bi se također smatrati kontinuiranom isporukom tijekom određenog razdoblja, na primjer ako je u ugovoru navedeno da se primjerak antivirusnog softvera može koristiti godinu dana i da će se automatski ažurirati prvog dana svakog mjeseca u tom razdoblju, ili da će trgovac izdati ažuriranja kad god nove značajke digitalne igre postanu raspoložive, i ako su digitalni sadržaj ili digitalna usluga na raspolaganju ili dostupni potrošačima samo tijekom trajanja ugovora na određeno vrijeme ili dok god je na snazi ugovor na neodređeno vrijeme.
(58) Države članice trebale bi i dalje moći slobodno uređivati nacionalne rokove zastare.
Međutim, takvim se rokovima zastare potrošače ne bi trebalo spriječiti da ostvaruju svoja prava tijekom cijelog razdoblja u kojem je trgovac odgovoran za neusklađenost.
Iako se ovom Direktivom stoga ne bi trebao uskladiti početak tijeka nacionalnih rokova zastare, njome bi se trebalo osigurati da takvi rokovi potrošačima ipak omogućuju da koriste svoja pravna sredstva za svaku neusklađenost koja postane očita barem tijekom razdoblja u kojem je trgovac odgovoran za neusklađenost.
(60) Ne dovodeći u pitanje temeljno pravo na zaštitu privatnog života, uključujući povjerljivost komunikacije i zaštitu osobnih podataka potrošača, potrošač bi s trgovcem trebao surađivati kako bi trgovac mogao provjeriti je li uzrok neusklađenosti zapravo digitalno okružje potrošača, koristeći se tehnički raspoloživim sredstvima koja su najmanje nametljiva za potrošača.
To se često čini tako da se trgovcu dostave automatski generirana izvješća o incidentima ili pojedinosti o internetskoj vezi potrošača.
Samo u iznimnim i propisno obrazloženim okolnostima kada, unatoč najboljoj upotrebi svih ostalih sredstava, to ni na koji drugi način nije moguće, od potrošača se može zahtijevati da odobre virtualni pristup svojem digitalnom okružju.
Međutim, ako potrošač ne surađuje s trgovcem, a potrošač je bio obaviješten o posljedicama nesuradnje, potrošač bi trebao dokazati ne samo da digitalni sadržaj ili digitalna usluga nisu usklađeni, nego i to da digitalni sadržaj ili digitalna usluga nisu bili usklađeni u trenutku isporuke digitalnog sadržaja ili digitalne usluge ako je ugovorom predviđena jednokratna isporuka ili niz pojedinačnih isporuka ili, ako je ugovorom predviđena kontinuirana isporuka tijekom određenog razdoblja, za vrijeme trajanja ugovora.
(61) Ako trgovac nije isporučio digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu, potrošač bi trebao pozvati trgovca da mu isporuči digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu.
U takvim slučajevima trgovac bi trebao djelovati bez nepotrebne odgode ili unutar dodatnog roka koji su ugovorne strane izričito dogovorile.
Budući da se digitalni sadržaj ili digitalna usluga isporučuju u digitalnom obliku, u većini slučajeva za isporuku ne bi trebalo biti potrebno dodatno vrijeme za stavljanje digitalnog sadržaja ili digitalne usluge na raspolaganje potrošaču.
Stoga bi u takvim slučajevima obveza trgovca da digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu isporuči bez nepotrebne odgode trebala značiti da ih treba isporučiti odmah.
Ako trgovac tada ne isporuči digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu, potrošač bi trebao imati pravo na raskid ugovora.
U određenim okolnostima, primjerice ako je očito da trgovac neće isporučiti digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu ili ako je određeno vrijeme isporuke ključno za potrošača, potrošač bi trebao imati pravo na raskid ugovora, a da pritom ne mora prethodno pozvati trgovca da mu isporuči digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu.
(63) Ovisno o tehničkim svojstvima digitalnog sadržaja ili digitalne usluge, trgovac bi trebao moći odabrati način usklađivanja digitalnog sadržaja ili digitalne usluge, na primjer objavljivanjem ažuriranih verzija ili tako da potrošaču na raspolaganje stavi novi primjerak digitalnog sadržaja ili digitalne usluge.
(64) S obzirom na raznolikost digitalnog sadržaja i digitalnih usluga, nije primjereno određivati fiksne rokove za ostvarenje prava ili ispunjavanje obveza koje se odnose na digitalni sadržaj ili digitalne usluge.
Tim se rokovima ne bi uzela u obzir takva raznolikost te bi oni, ovisno o slučaju, mogli biti prekratki ili predugi.
Stoga je primjerenije zahtijevati da se digitalni sadržaj ili digitalna usluga usklade u razumnom roku.
Takav zahtjev ne bi trebao spriječiti ugovorne strane da se dogovore o određenom roku za usklađivanje digitalnog sadržaja ili digitalne usluge.
Digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu trebalo bi uskladiti potpuno besplatno.
Potrošač posebno ne bi trebao snositi nikakve troškove povezane s razvojem ažurirane verzije digitalnog sadržaja ili digitalne usluge.
(65) Ako usklađivanje digitalnog sadržaja ili digitalne usluge pravno ili činjenično nije moguće ili ako trgovac odbija uskladiti digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu jer bi mu time nastali nerazmjerni troškovi, ili ako trgovac nije uskladio digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu u razumnom roku, besplatno i bez znatnih neugodnosti za potrošača, potrošač bi trebao imati pravo na pravna sredstva u pogledu sniženja cijene ili raskida ugovora.
U određenim situacijama opravdano je da potrošač ima pravo na sniženje cijene ili trenutan raskid ugovora, primjerice ako trgovac prethodno nije uspio uskladiti digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu ili ako se od potrošača ne može očekivati da zadrži povjerenje u sposobnost trgovca za usklađivanje digitalnog sadržaja ili digitalne usluge zbog ozbiljnog karaktera neusklađenosti.
Primjerice, potrošač bi trebao imati pravo izravno zatražiti sniženje cijene ili raskid ugovora ako mu je isporučen antivirusni softver koji je sam zaražen virusima, što bi bio primjer takve ozbiljne neusklađenosti.
Isto bi trebalo važiti i ako je očito da trgovac neće otkloniti neusklađenost digitalnog sadržaja ili digitalne usluge u razumnom roku ili bez znatnih neugodnosti za potrošača.
(67) Ako su digitalni sadržaj ili digitalna usluga isporučeni u zamjenu za određenu cijenu, potrošač bi trebao moći raskinuti ugovor samo ako neusklađenost nije neznatna.
Međutim, ako digitalni sadržaj ili digitalna usluga nisu isporučeni u zamjenu za određenu cijenu, već za osobne podatke potrošača, potrošač bi trebao imati pravo raskinuti ugovor i u slučajevima u kojima je neusklađenost neznatna, s obzirom na to da potrošaču nije dostupno pravno sredstvo sniženja cijene.
U slučajevima u kojima potrošač plaća određenu cijenu i pruža osobne podatke, potrošač bi trebao imati pravo na sva raspoloživa pravna sredstva u slučaju neusklađenosti.
Osobito, ako su ispunjeni svi drugi uvjeti, potrošač bi trebao imati pravo na usklađivanje digitalnog sadržaja ili digitalne usluge, sniženje cijene u odnosu na iznos koji je platio za digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu ili na raskid ugovora.
(68) Ako potrošač raskine ugovor, trgovac bi trebao nadoknaditi cijenu koju je potrošač platio.
Međutim, potrebno je dovesti u ravnotežu legitimne interese potrošača i trgovaca ako se digitalni sadržaj ili digitalna usluga isporučuju tijekom određenog razdoblja i ako su digitalni sadržaj ili digitalna usluga bili usklađeni samo tijekom dijela tog razdoblja.
Stoga bi nakon raskida ugovora potrošač trebao imati pravo samo na dio plaćene cijene koji odgovara i razmjeran je duljini vremena u kojem digitalni sadržaj ili digitalna usluga nisu bili usklađeni.
Potrošač bi također trebao imati pravo na svaki dio cijene koji je platio unaprijed za bilo koje razdoblje koje bi bilo preostalo nakon raskida ugovora.
(69) Ako potrošač trgovcu dostavlja osobne podatke, trgovac bi trebao ispunjavati obveze iz Uredbe (EU) 2016/679.
Takve bi se obveze trebale poštovati i u slučajevima u kojima potrošač plaća određenu cijenu i pruža osobne podatke.
Nakon raskida ugovora trgovac bi se trebao suzdržati i od korištenja svakog sadržaja koji ne podrazumijeva osobne podatke, a koji je potrošač pružio ili stvorio pri korištenju digitalnog sadržaja ili digitalne usluge koje isporučuje trgovac.
Takav sadržaj mogao bi obuhvaćati digitalne slike, video i audio zapise i sadržaj stvoren s pomoću mobilnih uređaja.
Međutim, trgovac bi trebao imati pravo nastaviti koristiti sadržaj koji je potrošač pružio ili stvorio u slučajevima u kojima je takav sadržaj beskoristan izvan konteksta digitalnog sadržaja ili digitalne usluge koje isporučuje trgovac, ako se odnosi samo na aktivnost potrošača, ako ga je trgovac objedinio s drugim podacima i ne može ga razdvojiti ili bi takvo razdvajanje zahtijevalo nerazmjerne napore, ili ako su ga zajednički proizveli potrošač i druge osobe te ga drugi potrošači mogu nastaviti upotrebljavati.
(70) Od korištenja pravnih sredstava u slučaju neusklađenosti digitalnog sadržaja ili digitalne usluge potrošača bi mogla odvratiti nemogućnost pristupa sadržaju koji ne podrazumijeva osobne podatke, a koji je potrošač pružio ili stvorio korištenjem digitalnog sadržaja ili digitalne usluge.
Kako bi se potrošaču osiguralo ostvarivanje koristi od učinkovite zaštite u pogledu prava na raskid ugovora, trgovac bi nakon raskida ugovora takav sadržaj trebao, na njegov zahtjev, staviti na raspolaganje potrošaču.
(71) Potrošač bi trebao imati pravo povući sadržaj u razumnom roku, bez ometanja od strane trgovca, u uobičajeno upotrebljavanom strojno čitljivom formatu i besplatno, osim troškova uzrokovanih digitalnim okružjem potrošača, kao što su na primjer troškovi priključka na mrežu, koji nisu izravno povezani s povlačenjem sadržaja.
Međutim, obveza trgovca da stavi na raspolaganje takav sadržaj ne bi se trebala primjenjivati ako je sadržaj koristan samo u kontekstu korištenja digitalnog sadržaja ili digitalne usluge ili ako se odnosi samo na aktivnost potrošača pri korištenju digitalnog sadržaja ili digitalne usluge ili ako ga je trgovac objedinio s drugim podacima i ne može ga razdvojiti ili bi takvo razdvajanje zahtijevalo nerazmjerne napore.
U takvim slučajevima sadržaj nije od znatne praktične koristi ili interesa za potrošača, uzimajući u obzir i interese trgovca.
Nadalje, obveza trgovca da po raskidu ugovora potrošaču stavi na raspolaganje svaki sadržaj koji se ne smatra osobnim podacima i koji je pružio ili stvorio potrošač ne bi trebala dovoditi u pitanje pravo trgovca da ne otkriva određeni sadržaj u skladu s mjerodavnim pravom.
(72) Ako je ugovor raskinut, od potrošača ne bi trebalo zahtijevati da plaća digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu tijekom bilo kojeg razdoblja u kojem digitalni sadržaj ili digitalna usluga nisu bili usklađeni jer bi se time onemogućila učinkovita zaštita potrošača.
Međutim, potrošač bi se isto tako trebao suzdržati od upotrebe digitalnog sadržaja ili digitalne usluge ili od njihova ustupanja trećim stranama, primjerice tako što će digitalni sadržaj ili bilo koji njegov upotrebljivi primjerak izbrisati ili tako što će digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu na drugi način učiniti nedostupnim.
(73) Načelo odgovornosti trgovca za štetu bitan je element ugovora o isporuci digitalnog sadržaja ili digitalnih usluga.
Stoga bi potrošač trebao imati pravo zatražiti naknadu za štetu nastalu zbog neusklađenosti ili neisporučivanja digitalnog sadržaja ili digitalne usluge.
Naknadom štete potrošača bi se što je više moguće trebalo dovesti u položaj u kojem bi bio da su digitalni sadržaj ili digitalna usluga bili pravodobno isporučeni i usklađeni.
Budući da takvo pravo na naknadu štete već postoji u svim državama članicama, ovom se Direktivom ne bi trebala dovoditi u pitanje nacionalna pravila o naknadi potrošačima za štetu nastalu kršenjem tih pravila.
(76) Potrošači bi trebali biti obaviješteni o preinakama na jasan i razumljiv način.
Ako preinaka negativno utječe na pristup digitalnom sadržaju ili digitalnoj usluzi ili korištenje njima na način koji nije tek neznatan, potrošač bi trebao biti obaviješten na način kojim se omogućuje pohrana informacija na trajni nosač podataka.
Trajni nosač podataka trebao bi omogućiti potrošaču pohranu informacija sve dok mu je to potrebno radi zaštite vlastitih interesa koji proizlaze iz njegova odnosa s trgovcem.
Ti bi nosači podataka trebali uključivati posebice papir, DVD-ove, CD-ove, USB memorije, memorijske kartice ili tvrde diskove i e-poštu.
(77) Ako preinaka negativno utječe na potrošačev pristup digitalnom sadržaju ili digitalnoj usluzi ili korištenje njima na način koji nije neznatan, potrošač bi zbog takve preinake trebao imati pravo na besplatan raskid ugovora.
Umjesto toga, trgovac može odlučiti omogućiti potrošaču da zadrži pristup digitalnom sadržaju ili digitalnoj usluzi bez dodatnih troškova, bez uvođenja preinake i uz usklađenost, u kojem slučaju potrošač ne bi trebao imati pravo raskinuti ugovor.
Međutim, ako digitalni sadržaj ili digitalna usluga u vezi s kojima je trgovac potrošaču omogućio da zadrži pristup više nisu u skladu sa subjektivnim i objektivnim zahtjevima u pogledu usklađenosti, potrošač bi trebao imati mogućnost iskoristiti pravna sredstva u slučaju neusklađenosti, kako je predviđeno ovom Direktivom.
Ako zahtjevi u vezi s takvom preinakom, kako su utvrđeni ovom Direktivom, nisu ispunjeni i ako preinaka dovede do neusklađenosti, ne bi se smjelo utjecati na pravo potrošača na usklađivanje digitalnog sadržaja ili digitalne usluge, sniženje cijene ili raskid ugovora kako je predviđeno ovom Direktivom.
Slično tome, ako nakon preinake dođe do neusklađenosti digitalnog sadržaja ili digitalne usluge koja nije uzrokovana tom preinakom, potrošač bi i dalje trebao imati pravo na korištenje pravnim sredstvima predviđenima ovom Direktivom u slučaju neusklađenosti u vezi s tim digitalnim sadržajem ili tom digitalnom uslugom.
(78) Neusklađenost digitalnog sadržaja ili digitalne usluge, u obliku u kojem su isporučeni potrošaču, često nastaje zbog jedne od transakcija u nizu, koja povezuje izvornog dizajnera s krajnjim trgovcem.
Iako bi krajnji trgovac trebao odgovarati potrošaču u slučaju neusklađenosti, važno je osigurati da trgovac ima odgovarajuća prava u odnosu prema raznim osobama u lancu transakcija, kako bi imao pokriće za svoju odgovornost prema potrošaču.
Takva bi prava trebala biti ograničena na komercijalne transakcije te ne bi trebala obuhvaćati situacije u kojima trgovac odgovara potrošaču za neusklađenost digitalnog sadržaja ili digitalne usluge koji su sastavljeni ili izgrađeni na softveru koji je bez novčanog plaćanja na temelju besplatne i otvorene licence isporučila osoba u jednoj od prethodnih faza lanca transakcija.
Međutim, osobe u lancu transakcija protiv kojih krajnji trgovac može upotrijebiti pravna sredstva te načine i uvjete njihove upotrebe trebale bi utvrditi države članice u okviru primjenjivog nacionalnog prava.