(12) Ovom se Direktivom ne bi smjelo utjecati na nacionalno pravo u mjeri u kojoj dotična pitanja nisu uređena ovom Direktivom, poput nacionalnih pravila o sklapanju, valjanosti, ništetnosti ili učincima ugovora ili zakonitosti digitalnog sadržaja ili digitalne usluge.
Ovom se Direktivom također ne bi smjela određivati pravna priroda ugovorâ o isporuci digitalnog sadržaja ili digitalne usluge, a pitanje smatraju li se takvi ugovori, na primjer, ugovorima o kupoprodaji, uslugama, najmu ili ugovorima sui generis trebalo bi prepustiti nacionalnom pravu.
Ovom se Direktivom ne bi smjelo utjecati ni na nacionalna pravila koja nisu specifična za potrošačke ugovore, a kojima se predviđaju posebna pravna sredstva za određene vrste nedostataka koji nisu bili očiti u trenutku sklapanja ugovora, to jest nacionalne odredbe kojima se mogu utvrditi specifična pravila za odgovornost trgovca za skrivene nedostatke.
Ovom se Direktivom također ne bi smjelo utjecati na nacionalne propise koji potrošaču omogućuju izvanugovorna pravna sredstva, za slučaj neusklađenosti digitalnog sadržaja ili digitalne usluge, protiv osoba u prethodnim fazama lanca transakcija ili drugih osoba koje ispunjavaju obveze takvih osoba.
- = -
(17) Definicijom potrošača trebalo bi obuhvatiti fizičke osobe koje djeluju izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.
Međutim, države članice trebale bi također i dalje moći slobodno, u slučaju ugovora s dvojnom svrhom, ako je ugovor sklopljen u svrhu koja je djelomično u okviru i djelomično izvan okvira trgovačke djelatnosti koju osoba obavlja, a svrha trgovačke djelatnosti ograničena je i ne prevladava u cjelokupnom kontekstu ugovora, odrediti bi li tu osobu, i pod kojim uvjetima, također trebalo smatrati potrošačem.
- = -
(18) Ova Direktiva trebala bi se primjenjivati na svaki ugovor na temelju kojeg trgovac isporučuje ili se obvezuje isporučiti digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu potrošaču.
U okviru ove Direktive bi se pružatelje platforme moglo smatrati trgovcima ako djeluju u svrhe koje se odnose na njihovo vlastito poslovanje i kao izravan ugovorni partner potrošača za isporuku digitalnog sadržaja ili digitalne usluge.
Države članice trebale bi i dalje moći slobodno proširiti primjenu ove Direktive na pružatelje platforme koji ne ispunjavaju zahtjeve na temelju kojih bi ih se u skladu s ovom Direktivom smatralo trgovcima.
- = -
(21) Direktiva (EU) 2019/771 trebala bi se primjenjivati na ugovore o kupoprodaji robe, uključujući robu s digitalnim elementima.
Pojam roba s digitalnim elementima trebao bi se odnositi na robu koja ima ugrađen digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu ili je povezana s njima tako da bi odsutnost tog digitalnog sadržaja ili te digitalne usluge onemogućila funkcioniranje te robe.
Digitalni sadržaj ili digitalna usluga ugrađeni u robu ili povezani s njom na taj način trebali bi biti obuhvaćeni područjem primjene Direktive (EU) 2019/771 ako su isporučeni s robom u sklopu ugovora o kupoprodaji te robe.
Sadržaj tog ugovora trebao bi određivati čini li isporuka ugrađenog ili povezanog digitalnog sadržaja ili digitalne usluge dio ugovora o kupoprodaji s prodavateljem.
To bi trebalo uključivati ugrađeni ili povezani digitalni sadržaj ili digitalne usluge čija se isporuka izričito zahtijeva ugovorom.
Također bi trebalo uključivati ugovore o kupoprodaji za koje se podrazumijeva da obuhvaćaju isporuku određenog digitalnog sadržaja ili određene digitalne usluge jer je to uobičajeno za robu iste vrste i potrošač bi ih mogao razumno očekivati s obzirom na prirodu robe i uzimajući u obzir javne izjave koje su dali prodavatelj ili druge osobe u prethodnim fazama lanca transakcija, što uključuje proizvođača, ili koje su dane u njihovo ime.
Ako je, primjerice, u oglasu za pametni televizor bilo naznačeno da uključuje posebnu videoaplikaciju, ta bi se videoaplikacija smatrala dijelom ugovora o kupoprodaji.
To bi se trebalo primjenjivati bez obzira na to jesu li digitalni sadržaj ili digitalna usluga prethodno instalirani u samu robu ili ih se naknadno treba preuzeti na drugom uređaju i s robom su samo povezani.
- = -
(22) Nasuprot tome, ako odsutnost ugrađenog ili povezanog digitalnog sadržaja ili digitalne usluge ne sprečava funkcioniranje robe ili ako potrošač sklopi ugovor o isporuci digitalnog sadržaja ili digitalne usluge koji ne čini dio ugovora o kupoprodaji robe s digitalnim elementima, taj bi se ugovor trebao smatrati odvojenim od ugovora o kupoprodaji robe, čak i ako prodavatelj djeluje kao posrednik za taj drugi ugovor s dobavljačem koji je treća strana i mogao bi biti obuhvaćen područjem primjene ove Direktive.
Primjerice, ako potrošač na pametni telefon preuzme aplikaciju za igru iz trgovine aplikacijama, ugovor o isporuci aplikacije za igru odvojen je od ugovora o kupoprodaji samog pametnog telefona.
Direktiva (EU) 2019/771 trebala bi se stoga primjenjivati samo na ugovor o kupoprodaji koji se odnosi na pametni telefon, dok bi ova Direktiva mogla obuhvaćati isporuku aplikacije za igru, ako su ispunjeni uvjeti iz ove Direktive.
Još jedan primjer bio bi slučaj u kojem je izričito dogovoreno da potrošač kupuje pametni telefon bez određenog operativnog sustava i u kojem potrošač naknadno sklapa ugovor o isporuci operativnog sustava s trećom stranom.
U takvom slučaju isporuka zasebno kupljenog operativnog sustava ne bi činila dio ugovora o kupoprodaji te stoga ne bi bila obuhvaćena područjem primjene Direktive (EU) 2019/771, ali bi mogla biti obuhvaćena područjem primjene ove Direktive, ako su ispunjeni uvjeti iz ove Direktive.
- = -
(23) Potrošači koriste digitalno iskazanu vrijednost, kao što su elektronski vaučeri ili e-kuponi, za plaćanje različite robe ili usluga na jedinstvenom digitalnom tržištu.
Takva digitalno iskazana vrijednost postaje važna u odnosu na isporuku digitalnog sadržaja ili digitalnih usluga te bi je stoga trebalo smatrati načinom plaćanja u smislu ove Direktive.
Digitalno iskazanu vrijednost trebalo bi razumjeti tako da uključuje i virtualne valute, u mjeri u kojoj su priznate nacionalnim pravom.
Razlikovanje prema načinu plaćanja moglo bi dovesti do diskriminacije i pružiti neopravdan poticaj poduzećima da se okrenu pružanju digitalnog sadržaja ili digitalnih usluga u zamjenu za digitalno iskazanu vrijednost.
Međutim, s obzirom na to da digitalno iskazana vrijednost nema drugu svrhu osim da služi kao način plaćanja, ona se sama po sebi ne bi smjela smatrati digitalnim sadržajem ili digitalnom uslugom u smislu ove Direktive.
- = -
(24) Digitalni sadržaj ili digitalne usluge često se isporučuju i tako da potrošač trgovcu ne plaća novčani iznos, nego mu dostavlja osobne podatke.
Takvi se poslovni modeli u različitim oblicima upotrebljavaju na znatnom dijelu tržišta.
Ovom Direktivom trebalo bi se osigurati da potrošači u kontekstu takvih poslovnih modela imaju pravo na ugovorna pravna sredstva, pri čemu se potpuno priznaje da je zaštita osobnih podataka temeljno pravo i da se stoga osobni podaci ne mogu smatrati robom.
Ova bi se Direktiva stoga trebala primjenjivati na ugovore na temelju kojih trgovac isporučuje ili se obvezuje isporučiti digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu potrošaču, a potrošač dostavlja ili se obvezuje dostaviti osobne podatke.
Osobni podaci mogli bi se dostaviti trgovcu u vrijeme sklapanja ugovora ili kasnije, na primjer kada potrošač da svoju suglasnost trgovcu da se koristi svim osobnim podacima koje potrošač učita ili stvori koristeći se digitalnim sadržajem ili digitalnom uslugom.
Pravo Unije o zaštiti osobnih podataka predviđa iscrpni popis pravnih osnova za zakonitu obradu osobnih podataka.
Ova Direktiva trebala bi se primjenjivati na svaki ugovor na temelju kojeg potrošač dostavlja ili se obvezuje dostaviti osobne podatke trgovcu.
Na primjer, ova bi se Direktiva trebala primjenjivati kada potrošač otvori korisnički račun na društvenim medijima te navede naziv i adresu e-pošte koji se koriste u svrhe različite od obične isporuke digitalnog sadržaja ili digitalne usluge, ili u svrhe različite od ispunjavanja pravnih zahtjeva.
Trebala bi se jednako primjenjivati u slučaju kada potrošač trgovcu daje privolu da u promidžbene svrhe obrađuje bilo koju vrstu materijala koji se smatra osobnim podacima, kao što su fotografije ili objave koje potrošač učitava.
Međutim, države članice trebale bi i dalje moći slobodno odrediti jesu li ispunjeni zahtjevi u pogledu sklapanja, postojanja i valjanosti ugovora u sklopu nacionalnog prava.
- = -
(25) Ako se digitalni sadržaj i digitalne usluge ne isporučuju u zamjenu za određenu cijenu, ova Direktiva ne bi se trebala primjenjivati u situacijama u kojima trgovac prikuplja osobne podatke isključivo radi isporuke digitalnog sadržaja ili digitalne usluge ili isključivo u svrhu ispunjavanja pravnih zahtjeva.
Takve situacije, na primjer, mogu uključivati slučajeve u kojima je registracija potrošača potrebna u skladu s primjenjivim propisima za sigurnosne svrhe i radi identifikacije.
Ova Direktiva ne bi se trebala primjenjivati ni u situacijama kada trgovac prikuplja samo metapodatke, kao što su informacije o uređaju potrošača ili povijesti pretraživanja, osim ako se predmetna situacija smatra ugovorom u skladu s nacionalnim pravom.
Ne bi se trebala primjenjivati ni u situacijama u kojima je potrošač izložen oglasima isključivo radi ostvarivanja pristupa digitalnom sadržaju ili digitalnoj usluzi iako nije sklopio ugovor s trgovcem.
Međutim, države članice i dalje bi trebale moći slobodno proširiti primjenu ove Direktive na takve situacije, ili na drugi način uređivati takve situacije, koje su isključene iz područja primjene ove Direktive.
- = -
(29) Ova Direktiva ne bi se trebala primjenjivati na zdravstvenu zaštitu kako je definirana u Direktivi 2011/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća (5).
Isključivanje „zdravstvene zaštite” iz područja primjene ove Direktive trebalo bi se primjenjivati i na svaki digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu koji se smatraju medicinskim proizvodom, kako je definiran u direktivi Vijeća 93/42/EEZ (6) ili 90/385/EEZ (7) ili Direktivi 98/79/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (8), ako je taj medicinski proizvod propisao ili dao zdravstveni stručnjak kako je definiran u Direktivi 2011/24/EU.
Ova bi se Direktiva, međutim, trebala primjenjivati na svaki digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu koji se smatraju medicinskim proizvodom, kao što su zdravstvene aplikacije, ako potrošač taj proizvod može nabaviti iako ga nije propisao ili dao zdravstveni stručnjak.
- = -
(34) Odredbe ove Direktive koje se odnose na pakete ugovora trebale bi se primjenjivati samo u slučajevima gdje isti trgovac nudi različite elemente paketa istom potrošaču u okviru jednog ugovora.
Ovom se Direktivom ne bi smjelo utjecati na nacionalne propise kojima se uređuju uvjeti pod kojima se može smatrati da je ugovor o isporuci digitalnog sadržaja ili digitalnih usluga sporedan ili povezan s drugim ugovorom koji je potrošač sklopio s istim ili drugim trgovcem, pravna sredstva predviđena bilo kojim od tih ugovora ili učinak koji bi raskid jednog ugovora imao na drugi ugovor.
- = -
(35) Poslovna praksa ponude digitalnog sadržaja ili digitalnih usluga u paketu s robom ili drugim uslugama podliježe Direktivi 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (11) o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu.
Takvo kombiniranje u pakete samo po sebi nije zabranjeno Direktivom 2005/29/EZ.
Međutim, zabranjeno je ako se smatra nepoštenim na temelju ocjene pojedinog slučaja u skladu s kriterijima utvrđenima u toj direktivi.
Pravo Unije u području tržišnog natjecanja također dopušta poduzimanje mjera u pogledu praksi povezivanja i kombiniranja u pakete, ako takve prakse utječu na proces tržišnog natjecanja i štete potrošačima.
- = -
(41) Trgovac potrošaču isporučuje digitalni sadržaj ili digitalne usluge na različite načine.
Primjereno je utvrditi jednostavna i jasna pravila o načinima i vremenu za ispunjenje te obveze isporuke, koja je glavna ugovorna obveza trgovca, tako da digitalni sadržaj ili digitalna usluga budu stavljeni na raspolaganje ili učinjeni dostupnim potrošaču.
Trebalo bi se smatrati da su digitalni sadržaj ili digitalna usluga stavljeni na raspolaganje ili učinjeni dostupnim potrošaču kada digitalni sadržaj ili digitalna usluga, ili bilo koje sredstvo prikladno za pristup njima ili njihovo preuzimanje, dođu do potrošača te trgovac ne treba poduzeti nikakve dodatne korake kako bi potrošaču omogućio upotrebu digitalnog sadržaja ili digitalne usluge u skladu s ugovorom.
Budući da trgovac u načelu nije odgovoran za postupanja ili propuste treće strane koja upravlja fizičkim ili virtualnim uređajem, primjerice elektroničkom platformom ili uređajem za pohranu podataka u oblaku, koje potrošač odabere za primanje ili pohranu digitalnog sadržaja ili digitalne usluge, trebalo bi biti dovoljno da trgovac digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu isporuči toj trećoj strani.
Međutim, ne može se smatrati da je potrošač odabrao fizički ili virtualni uređaj ako je taj uređaj pod kontrolom trgovca ili je ugovorno povezan s trgovcem, ili ako je potrošač odabrao taj fizički ili virtualni uređaj za primanje digitalnog sadržaja ili digitalne usluge, ali je to bio jedini izbor koji mu je trgovac ponudio za primanje digitalnog sadržaja ili digitalne usluge ili pristup njima.
- = -
(44) S obzirom na činjenicu da se digitalni sadržaj i digitalne usluge neprestano razvijaju, trgovci se mogu dogovoriti s potrošačima da im pružaju ažuriranja i značajke kako oni postaju dostupni.
Usklađenost digitalnog sadržaja ili digitalne usluge trebala bi se stoga procjenjivati i s obzirom na to jesu li digitalni sadržaj ili usluga ažurirani na ugovoren način.
Neisporuku ugovorenih ažuriranja trebalo bi smatrati neusklađenošću digitalnog sadržaja ili digitalne usluge.
Nadalje, neispravna ili nepotpuna ažuriranja trebalo bi također smatrati neusklađenošću digitalnog sadržaja ili digitalne usluge jer bi to značilo da obveza ažuriranja nije ispunjena na ugovoren način.
- = -
(46) Standard razumnosti s obzirom na svako upućivanje u ovoj Direktivi na ono što osoba može razumno očekivati trebalo bi objektivno utvrditi, uzimajući u obzir prirodu i svrhu digitalnog sadržaja ili digitalne usluge, okolnosti slučaja te načine upotrebe i prakse uključenih ugovornih strana.
Posebno bi trebalo objektivno utvrditi što se smatra razumnim rokom za usklađivanje digitalnog sadržaja ili digitalne usluge, uzimajući u obzir prirodu neusklađenosti.
- = -
(48) Uredba (EU) 2016/679 ili bilo koji drugi pravni akt Unije u području zaštite podataka trebali bi se u potpunosti primjenjivati na obradu osobnih podataka u vezi sa svakim ugovorom obuhvaćenim područjem primjene ove Direktive.
Osim toga, ovom se Direktivom ne bi trebalo dovoditi u pitanje prava, obveze i izvanugovorna pravna sredstva predviđena Uredbom (EU) 2016/679. Činjenice koje dovode do neusklađenosti sa zahtjevima iz Uredbe (EU) 2016/679, uključujući ključna načela kao što su zahtjevi u vezi sa smanjenjem količine podataka te tehničku i integriranu zaštitu podataka, mogu se, ovisno o okolnostima slučaja, također smatrati neusklađenošću digitalnog sadržaja ili digitalne usluge sa subjektivnim ili objektivnim zahtjevima u pogledu usklađenosti predviđenima u ovoj Direktivi.
Jedan primjer mogao bi biti slučaj u kojem trgovac izričito u ugovoru preuzima obvezu, ili se ugovor može protumačiti na taj način, koja je također povezana s obvezama trgovca u okviru Uredbe (EU) 2016/679.
U tom slučaju takva ugovorna obveza može postati dio subjektivnih zahtjeva u pogledu usklađenosti.
Drugi primjer mogao bi biti slučaj u kojem bi nepoštovanje obveza u okviru Uredbe (EU) 2016/679 moglo istovremeno digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu učiniti neprimjerenima za svrhu za koju su namijenjeni i stoga predstavljati neusklađenost s objektivnim zahtjevima u pogledu usklađenosti prema kojima digitalni sadržaj ili digitalna usluga moraju biti primjereni za svrhu za koju bi se digitalni sadržaj ili digitalna usluga iste vrste obično koristili.
- = -
(51) Brojne se vrste digitalnog sadržaja ili digitalnih usluga isporučuju kontinuirano tijekom određenog razdoblja, kao što je pristup uslugama u oblaku.
Stoga je potrebno osigurati da su digitalni sadržaj ili digitalna usluga usklađeni tijekom cijelog trajanja ugovora.
Kratke prekide isporuke digitalnog sadržaja ili digitalne usluge trebalo bi smatrati trenucima neusklađenosti ako ti prekidi nisu zanemarivi ili ako se ponavljaju.
Nadalje, s obzirom na učestala unaprjeđenja digitalnog sadržaja i digitalnih usluga, a posebno putem ažuriranja, verzija digitalnog sadržaja ili digitalne usluge koja se isporučuje potrošaču trebala bi biti najnovija dostupna u trenutku sklapanja ugovora, ako se ugovorne strane ne dogovore drukčije.
- = -
(52) Kako bi digitalni sadržaj ili digitalna usluga pravilno funkcionirali, moraju biti ispravno integrirani u računalnu opremu i programe potrošača.
Neusklađenost digitalnog sadržaja ili digitalne usluge koja je posljedica nepravilne integracije trebala bi se smatrati neusklađenošću samog digitalnog sadržaja ili digitalne usluge, ako ih je integrirao trgovac ili je to učinjeno pod njegovom kontrolom ili je to učinio potrošač prateći upute trgovca za integraciju, a nepravilna je integracija bila posljedica nedostataka u obveznim uputama za integraciju, kao što su nepotpunost ili nedovoljna jasnoća uputa za integraciju koje prosječan potrošač zbog toga teško može koristiti.
- = -
(57) Digitalni sadržaj ili digitalne usluge mogli bi se potrošačima isporučivati kontinuirano tijekom određenog razdoblja.
Kontinuirana isporuka može uključivati slučajeve u kojima trgovac neku digitalnu uslugu potrošačima stavi na raspolaganje na određeno ili neodređeno vrijeme, poput dvogodišnjeg ugovora o pohrani podataka u oblaku ili stalnog članstva na platformi društvenih medija.
Ova kategorija razlikuje se po tome što su digitalni sadržaj ili digitalna usluga na raspolaganju ili dostupni potrošačima samo tijekom trajanja ugovora na određeno vrijeme ili dok je ugovor na neodređeno vrijeme na snazi.
Stoga je opravdano da je trgovac u takvim slučajevima odgovoran samo za neusklađenost koja se pojavi tijekom tog razdoblja.
Element kontinuirane isporuke ne bi nužno trebao uključivati dugoročnu isporuku.
Slučajevi poput internetskog streaminga videozapisa trebali bi se smatrati kontinuiranom isporukom tijekom određenog razdoblja, bez obzira na stvarno trajanje audiovizualne datoteke.
Slučajevi u kojima se specifični elementi digitalnog sadržaja ili digitalne usluge stavljaju na raspolaganje periodično ili u nekoliko navrata tijekom trajanja ugovora na određeno vrijeme ili dok je god je na snazi ugovor na neodređeno vrijeme trebali bi se također smatrati kontinuiranom isporukom tijekom određenog razdoblja, na primjer ako je u ugovoru navedeno da se primjerak antivirusnog softvera može koristiti godinu dana i da će se automatski ažurirati prvog dana svakog mjeseca u tom razdoblju, ili da će trgovac izdati ažuriranja kad god nove značajke digitalne igre postanu raspoložive, i ako su digitalni sadržaj ili digitalna usluga na raspolaganju ili dostupni potrošačima samo tijekom trajanja ugovora na određeno vrijeme ili dok god je na snazi ugovor na neodređeno vrijeme.
- = -
(71) Potrošač bi trebao imati pravo povući sadržaj u razumnom roku, bez ometanja od strane trgovca, u uobičajeno upotrebljavanom strojno čitljivom formatu i besplatno, osim troškova uzrokovanih digitalnim okružjem potrošača, kao što su na primjer troškovi priključka na mrežu, koji nisu izravno povezani s povlačenjem sadržaja.
Međutim, obveza trgovca da stavi na raspolaganje takav sadržaj ne bi se trebala primjenjivati ako je sadržaj koristan samo u kontekstu korištenja digitalnog sadržaja ili digitalne usluge ili ako se odnosi samo na aktivnost potrošača pri korištenju digitalnog sadržaja ili digitalne usluge ili ako ga je trgovac objedinio s drugim podacima i ne može ga razdvojiti ili bi takvo razdvajanje zahtijevalo nerazmjerne napore.
U takvim slučajevima sadržaj nije od znatne praktične koristi ili interesa za potrošača, uzimajući u obzir i interese trgovca.
Nadalje, obveza trgovca da po raskidu ugovora potrošaču stavi na raspolaganje svaki sadržaj koji se ne smatra osobnim podacima i koji je pružio ili stvorio potrošač ne bi trebala dovoditi u pitanje pravo trgovca da ne otkriva određeni sadržaj u skladu s mjerodavnim pravom.
- = -
(79) Osobama ili organizacijama za koje se na temelju nacionalnog prava smatra da imaju legitiman interes za zaštitu ugovornih prava i prava na zaštitu podataka potrošača trebalo bi dodijeliti pravo pokretanja postupka za osiguranje primjene nacionalnih odredaba kojima se prenosi ova Direktiva, pred sudom ili pred upravnim tijelom nadležnim za donošenje odluka u pogledu pritužbi ili za pokretanje odgovarajućih pravnih postupaka.
- = -
(84) U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28.
rujna 2011.
o dokumentima s objašnjenjima (18), države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava veza između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje.
U pogledu ove Direktive zakonodavac smatra opravdanim dostavljanje takvih dokumenata.
- = -