(8) Potrošači bi trebali imati koristi od usklađenih prava u pogledu isporuke digitalnog sadržaja i digitalnih usluga koja pružaju visoki stupanj zaštite.
Trebali bi imati jasna obvezna prava kada prime digitalni sadržaj ili digitalne usluge ili im pristupe s bilo kojeg mjesta u Uniji.
takvim pravima trebalo bi povećati njihovo povjerenje u nabavu digitalnog sadržaja ili digitalnih usluga.
Isto tako, time bi se trebalo doprinijeti smanjenju štete koju potrošači trenutačno trpe jer bi postojao skup jasnih prava kojima će im se omogućiti rješavanje problema s kojima se suočavaju u vezi s digitalnim sadržajem ili digitalnim uslugama.
- = -
(33) Digitalni sadržaj ili digitalne usluge često se kombiniraju s isporukom robe ili drugih usluga te se potrošaču nude u istom ugovoru koji sadržava različite elemente u paketu, kao što su pružanje usluga digitalne televizije i kupnja elektroničke opreme.
U takvim slučajevima ugovor između potrošača i trgovca uključuje elemente ugovora o isporuci digitalnog sadržaja ili digitalne usluge, ali i elemente drugih vrsta ugovora, kao što su ugovori o kupoprodaji robe ili pružanju usluga.
Ova Direktiva trebala bi se primjenjivati samo na elemente cjelokupnog ugovora koji se sastoje od isporuke digitalnog sadržaja ili digitalnih usluga.
Drugi elementi ugovora trebali bi biti uređeni pravilima koja su primjenjiva na te ugovore na temelju nacionalnog prava ili, ako je primjenjivo, pravilima drugih pravnih akata Unije kojima se uređuje određeni sektor ili predmet.
Isto tako, svi učinci koje bi raskid jednog elementa iz paketa ugovora mogao proizvesti na druge elemente tog paketa ugovora trebali bi biti uređeni nacionalnim pravom.
Međutim, kako bi se osigurala dosljednost sa specifičnim sektorskim odredbama Direktive (EU) 2018/1972 Europskog parlamenta i Vijeća (10) kojima se uređuju paketi ugovora, kada trgovac nudi, u smislu te direktive, digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu u kombinaciji s brojevno utemeljenom interpersonalnom komunikacijskom uslugom ili uslugom pristupa internetu, odredbe ove Direktive o izmjeni digitalnog sadržaja ne bi se trebale primjenjivati na digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu koji su element takvog paketa.
Relevantne odredbe Direktive (EU) 2018/1972 trebale bi se umjesto toga primjenjivati na sve elemente paketa, uključujući i digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu.
- = -
(43) Pojam funkcionalnosti trebalo bi razumjeti kao da se odnosi na načine na koje se digitalni sadržaj ili digitalna usluga mogu upotrijebiti.
Na primjer, izostanak ili prisutnost tehničkih ograničenja poput zaštite putem upravljanja digitalnim pravima ili regionalnog kodiranja mogli bi utjecati na mogućnost digitalnog sadržaja ili digitalne usluge da izvrše sve svoje funkcije s obzirom na njihovu svrhu.
Pojam interoperabilnosti odnosi se na to mogu li, i u kojoj mjeri, digitalni sadržaj ili digitalna usluga funkcionirati s hardverom ili softverom drukčijim od onih s pomoću kojih se obično koriste digitalni sadržaj ili digitalne usluge iste vrste.
Uspješno funkcioniranje moglo bi, na primjer, uključivati mogućnost digitalnog sadržaja ili digitalne usluge da razmjenjuje informacije s takvim drugim softverom ili hardverom i da koristi razmijenjene informacije.
- = -
(53) Ograničenja korištenja digitalnog sadržaja ili digitalne usluge od strane potrošača u skladu s ovom Direktivom mogla bi proizaći iz ograničenja koje je nametnuo nositelj prava intelektualnog vlasništva u skladu s pravom o intelektualnom vlasništvu.
Takva bi ograničenja mogla biti posljedica sporazuma o licenciji za krajnjeg korisnika u skladu s kojim se digitalni sadržaj ili digitalna usluga isporučuju potrošaču.
Primjer takvog slučaja je kada se sporazumom o licenciji za krajnjeg korisnika potrošaču zabranjuje korištenje određenih značajki povezanih s funkcionalnošću digitalnog sadržaja ili digitalne usluge.
Takvo ograničenje moglo bi prouzročiti da digitalni sadržaj ili digitalna usluga krše objektivne zahtjeve u pogledu usklađenosti utvrđene u ovoj Direktivi, ako se ono odnosi na značajke koje digitalni sadržaj ili digitalne usluge iste vrste obično posjeduju i koje potrošač može razumno očekivati.
U takvim bi slučajevima potrošač trebao imati pravo protiv trgovca koji je isporučio digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu upotrijebiti pravna sredstva predviđena u ovoj Direktivi u pogledu neusklađenosti.
Trgovac bi takvu odgovornost trebao moći izbjeći samo ako ispunjava uvjete za odstupanje od objektivnih zahtjeva u pogledu usklađenosti, kako su utvrđeni ovom Direktivom, odnosno samo ako trgovac prije sklapanja ugovora posebno obavijesti potrošača o tome da određena značajka digitalnog sadržaja ili digitalne usluge odstupa od objektivnih zahtjeva u pogledu usklađenosti i ako potrošač izričito i zasebno prihvati to odstupanje.
- = -
(56) Digitalni sadržaj ili digitalne usluge potrošačima se mogu isporučivati jednokratnom isporukom, primjerice kada potrošači preuzmu e-knjigu i pohrane je na svojem osobnom uređaju.
Slično tome, isporuka se može sastojati od niza takvih pojedinačnih isporuka, primjerice kada potrošači svaki tjedan dobiju poveznicu za preuzimanje nove e-knjige.
Ova kategorija digitalnog sadržaja ili digitalne usluge razlikuje se po tome što razdoblje u kojem potrošači mogu koristiti digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu ili im pristupati nije ograničeno.
U takvim bi se slučajevima usklađenost digitalnog sadržaja ili digitalne usluge trebala procijeniti u trenutku isporuke te bi stoga trgovac trebao biti odgovoran samo za neusklađenost koja postoji u trenutku jednokratne isporuke ili pojedinačne jednokratne isporuke.
Radi osiguravanja pravne sigurnosti, trgovci i potrošači trebali bi moći računati na ujednačeno najkraće razdoblje tijekom kojeg bi trgovac trebao odgovarati za neusklađenost.
U vezi s ugovorima kojima je predviđena jednokratna isporuka ili niz pojedinačnih isporuka digitalnog sadržaja ili digitalne usluge, države članice trebale bi osigurati da su trgovci odgovorni tijekom razdoblja od najmanje dvije godine od trenutka isporuke, ako je u okviru njihova nacionalnog prava trgovac odgovoran samo za svaku neusklađenost koja postane očita u određenom razdoblju nakon isporuke.
- = -
(57) Digitalni sadržaj ili digitalne usluge mogli bi se potrošačima isporučivati kontinuirano tijekom određenog razdoblja.
Kontinuirana isporuka može uključivati slučajeve u kojima trgovac neku digitalnu uslugu potrošačima stavi na raspolaganje na određeno ili neodređeno vrijeme, poput dvogodišnjeg ugovora o pohrani podataka u oblaku ili stalnog članstva na platformi društvenih medija.
Ova kategorija razlikuje se po tome što su digitalni sadržaj ili digitalna usluga na raspolaganju ili dostupni potrošačima samo tijekom trajanja ugovora na određeno vrijeme ili dok je ugovor na neodređeno vrijeme na snazi.
Stoga je opravdano da je trgovac u takvim slučajevima odgovoran samo za neusklađenost koja se pojavi tijekom tog razdoblja.
Element kontinuirane isporuke ne bi nužno trebao uključivati dugoročnu isporuku.
Slučajevi poput internetskog streaminga videozapisa trebali bi se smatrati kontinuiranom isporukom tijekom određenog razdoblja, bez obzira na stvarno trajanje audiovizualne datoteke.
Slučajevi u kojima se specifični elementi digitalnog sadržaja ili digitalne usluge stavljaju na raspolaganje periodično ili u nekoliko navrata tijekom trajanja ugovora na određeno vrijeme ili dok je god je na snazi ugovor na neodređeno vrijeme trebali bi se također smatrati kontinuiranom isporukom tijekom određenog razdoblja, na primjer ako je u ugovoru navedeno da se primjerak antivirusnog softvera može koristiti godinu dana i da će se automatski ažurirati prvog dana svakog mjeseca u tom razdoblju, ili da će trgovac izdati ažuriranja kad god nove značajke digitalne igre postanu raspoložive, i ako su digitalni sadržaj ili digitalna usluga na raspolaganju ili dostupni potrošačima samo tijekom trajanja ugovora na određeno vrijeme ili dok god je na snazi ugovor na neodređeno vrijeme.
- = -
(58) Države članice trebale bi i dalje moći slobodno uređivati nacionalne rokove zastare.
Međutim, takvim se rokovima zastare potrošače ne bi trebalo spriječiti da ostvaruju svoja prava tijekom cijelog razdoblja u kojem je trgovac odgovoran za neusklađenost.
Iako se ovom Direktivom stoga ne bi trebao uskladiti početak tijeka nacionalnih rokova zastare, njome bi se trebalo osigurati da takvi rokovi potrošačima ipak omogućuju da koriste svoja pravna sredstva za svaku neusklađenost koja postane očita barem tijekom razdoblja u kojem je trgovac odgovoran za neusklađenost.
- = -
(61) Ako trgovac nije isporučio digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu, potrošač bi trebao pozvati trgovca da mu isporuči digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu.
U takvim slučajevima trgovac bi trebao djelovati bez nepotrebne odgode ili unutar dodatnog roka koji su ugovorne strane izričito dogovorile.
Budući da se digitalni sadržaj ili digitalna usluga isporučuju u digitalnom obliku, u većini slučajeva za isporuku ne bi trebalo biti potrebno dodatno vrijeme za stavljanje digitalnog sadržaja ili digitalne usluge na raspolaganje potrošaču.
Stoga bi u takvim slučajevima obveza trgovca da digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu isporuči bez nepotrebne odgode trebala značiti da ih treba isporučiti odmah.
Ako trgovac tada ne isporuči digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu, potrošač bi trebao imati pravo na raskid ugovora.
U određenim okolnostima, primjerice ako je očito da trgovac neće isporučiti digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu ili ako je određeno vrijeme isporuke ključno za potrošača, potrošač bi trebao imati pravo na raskid ugovora, a da pritom ne mora prethodno pozvati trgovca da mu isporuči digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu.
- = -
(71) Potrošač bi trebao imati pravo povući sadržaj u razumnom roku, bez ometanja od strane trgovca, u uobičajeno upotrebljavanom strojno čitljivom formatu i besplatno, osim troškova uzrokovanih digitalnim okružjem potrošača, kao što su na primjer troškovi priključka na mrežu, koji nisu izravno povezani s povlačenjem sadržaja.
Međutim, obveza trgovca da stavi na raspolaganje takav sadržaj ne bi se trebala primjenjivati ako je sadržaj koristan samo u kontekstu korištenja digitalnog sadržaja ili digitalne usluge ili ako se odnosi samo na aktivnost potrošača pri korištenju digitalnog sadržaja ili digitalne usluge ili ako ga je trgovac objedinio s drugim podacima i ne može ga razdvojiti ili bi takvo razdvajanje zahtijevalo nerazmjerne napore.
U takvim slučajevima sadržaj nije od znatne praktične koristi ili interesa za potrošača, uzimajući u obzir i interese trgovca.
Nadalje, obveza trgovca da po raskidu ugovora potrošaču stavi na raspolaganje svaki sadržaj koji se ne smatra osobnim podacima i koji je pružio ili stvorio potrošač ne bi trebala dovoditi u pitanje pravo trgovca da ne otkriva određeni sadržaj u skladu s mjerodavnim pravom.
- = -