(11) Ovom bi se Direktivom trebala utvrditi zajednička pravila o određenim zahtjevima u vezi s ugovorima između trgovaca i potrošača o isporuci digitalnog sadržaja ili digitalne usluge.
U tu bi svrhu trebalo u potpunosti uskladiti pravila o usklađenosti digitalnog sadržaja ili digitalne usluge s ugovorom, pravnim sredstvima za slučaj neusklađenosti ili neisporuke te načinima izvršavanja tih pravnih sredstava, kao i o preinaci digitalnog sadržaja ili digitalne usluge.
Potpuno usklađena pravila o nekim bitnim elementima potrošačkog ugovornog prava olakšala bi poduzećima, posebno MSP-ovima, da svoje proizvode ponude u drugim državama članicama.
Zahvaljujući potpuno usklađenim ključnim pravilima potrošačima bi se omogućio visoki stupanj zaštite i veća dobrobit.
države članice ne smiju u okviru područja primjene ove Direktive utvrđivati daljnje formalne ili materijalne zahtjeve.
Na primjer, države članice ne bi smjele predvidjeti pravila o prebacivanju tereta dokazivanja koja su različita od onih predviđenih ovom Direktivom ni obvezu potrošača da obavijesti trgovca o neusklađenosti u određenom roku.
- = -
(13) države članice također i dalje mogu slobodno, na primjer, uređivati zahtjeve potrošača u vezi s odgovornošću za štetu protiv treće strane koja nije trgovac, a koja isporučuje ili se obvezuje isporučiti digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu, kao što je subjekt koji razvija uslugu ili sadržaj, a koji nije istovremeno trgovac u skladu s ovom Direktivom.
- = -
(14) države članice trebale bi također i dalje moći slobodno, na primjer, uređivati posljedice neisporuke ili neusklađenosti digitalnog sadržaja ili digitalne usluge, ako je do takve neisporuke ili neusklađenosti došlo zbog prepreke koja je izvan kontrole trgovca i ako se od trgovca nije moglo očekivati da izbjegne ili nadvlada tu prepreku ili njezine posljedice, kao u slučaju više sile.
- = -
(15) države članice trebale bi također i dalje moći slobodno, na primjer, uređivati prava ugovornih strana da uskrate ispunjenje svojih obveza ili njihova dijela dok druga ugovorna strana ne ispuni svoje obveze.
Primjerice, države članice trebale bi moći slobodno urediti pitanje ima li potrošač, u slučaju neusklađenosti, pravo uskratiti plaćanje cijene ili njezina dijela, sve dok trgovac ne uskladi digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu, ili pitanje ima li trgovac pravo zadržati svaki povrat iznosa koji duguje potrošaču nakon raskida ugovora sve dok potrošač ne ispuni obvezu predviđenu ovom Direktivom i vrati materijalni nosač podataka trgovcu.
- = -
(16) države članice trebale bi također i dalje moći slobodno proširiti primjenu pravila ove Direktive na ugovore koji su isključeni iz područja primjene ove Direktive, ili na drugi način uređivati takve ugovore.
Na primjer, države članice trebale bi i dalje moći slobodno proširiti zaštitu koja je dana potrošačima ovom Direktivom i na fizičke ili pravne osobe koje nisu potrošači u smislu ove Direktive, kao što su nevladine organizacije, start-up poduzeća ili MSP-ovi.
- = -
(17) Definicijom potrošača trebalo bi obuhvatiti fizičke osobe koje djeluju izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.
Međutim, države članice trebale bi također i dalje moći slobodno, u slučaju ugovora s dvojnom svrhom, ako je ugovor sklopljen u svrhu koja je djelomično u okviru i djelomično izvan okvira trgovačke djelatnosti koju osoba obavlja, a svrha trgovačke djelatnosti ograničena je i ne prevladava u cjelokupnom kontekstu ugovora, odrediti bi li tu osobu, i pod kojim uvjetima, također trebalo smatrati potrošačem.
- = -
(18) Ova Direktiva trebala bi se primjenjivati na svaki ugovor na temelju kojeg trgovac isporučuje ili se obvezuje isporučiti digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu potrošaču.
U okviru ove Direktive bi se pružatelje platforme moglo smatrati trgovcima ako djeluju u svrhe koje se odnose na njihovo vlastito poslovanje i kao izravan ugovorni partner potrošača za isporuku digitalnog sadržaja ili digitalne usluge.
države članice trebale bi i dalje moći slobodno proširiti primjenu ove Direktive na pružatelje platforme koji ne ispunjavaju zahtjeve na temelju kojih bi ih se u skladu s ovom Direktivom smatralo trgovcima.
- = -
(24) Digitalni sadržaj ili digitalne usluge često se isporučuju i tako da potrošač trgovcu ne plaća novčani iznos, nego mu dostavlja osobne podatke.
Takvi se poslovni modeli u različitim oblicima upotrebljavaju na znatnom dijelu tržišta.
Ovom Direktivom trebalo bi se osigurati da potrošači u kontekstu takvih poslovnih modela imaju pravo na ugovorna pravna sredstva, pri čemu se potpuno priznaje da je zaštita osobnih podataka temeljno pravo i da se stoga osobni podaci ne mogu smatrati robom.
Ova bi se Direktiva stoga trebala primjenjivati na ugovore na temelju kojih trgovac isporučuje ili se obvezuje isporučiti digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu potrošaču, a potrošač dostavlja ili se obvezuje dostaviti osobne podatke.
Osobni podaci mogli bi se dostaviti trgovcu u vrijeme sklapanja ugovora ili kasnije, na primjer kada potrošač da svoju suglasnost trgovcu da se koristi svim osobnim podacima koje potrošač učita ili stvori koristeći se digitalnim sadržajem ili digitalnom uslugom.
Pravo Unije o zaštiti osobnih podataka predviđa iscrpni popis pravnih osnova za zakonitu obradu osobnih podataka.
Ova Direktiva trebala bi se primjenjivati na svaki ugovor na temelju kojeg potrošač dostavlja ili se obvezuje dostaviti osobne podatke trgovcu.
Na primjer, ova bi se Direktiva trebala primjenjivati kada potrošač otvori korisnički račun na društvenim medijima te navede naziv i adresu e-pošte koji se koriste u svrhe različite od obične isporuke digitalnog sadržaja ili digitalne usluge, ili u svrhe različite od ispunjavanja pravnih zahtjeva.
Trebala bi se jednako primjenjivati u slučaju kada potrošač trgovcu daje privolu da u promidžbene svrhe obrađuje bilo koju vrstu materijala koji se smatra osobnim podacima, kao što su fotografije ili objave koje potrošač učitava.
Međutim, države članice trebale bi i dalje moći slobodno odrediti jesu li ispunjeni zahtjevi u pogledu sklapanja, postojanja i valjanosti ugovora u sklopu nacionalnog prava.
- = -
(25) Ako se digitalni sadržaj i digitalne usluge ne isporučuju u zamjenu za određenu cijenu, ova Direktiva ne bi se trebala primjenjivati u situacijama u kojima trgovac prikuplja osobne podatke isključivo radi isporuke digitalnog sadržaja ili digitalne usluge ili isključivo u svrhu ispunjavanja pravnih zahtjeva.
Takve situacije, na primjer, mogu uključivati slučajeve u kojima je registracija potrošača potrebna u skladu s primjenjivim propisima za sigurnosne svrhe i radi identifikacije.
Ova Direktiva ne bi se trebala primjenjivati ni u situacijama kada trgovac prikuplja samo metapodatke, kao što su informacije o uređaju potrošača ili povijesti pretraživanja, osim ako se predmetna situacija smatra ugovorom u skladu s nacionalnim pravom.
Ne bi se trebala primjenjivati ni u situacijama u kojima je potrošač izložen oglasima isključivo radi ostvarivanja pristupa digitalnom sadržaju ili digitalnoj usluzi iako nije sklopio ugovor s trgovcem.
Međutim, države članice i dalje bi trebale moći slobodno proširiti primjenu ove Direktive na takve situacije, ili na drugi način uređivati takve situacije, koje su isključene iz područja primjene ove Direktive.
- = -
(56) Digitalni sadržaj ili digitalne usluge potrošačima se mogu isporučivati jednokratnom isporukom, primjerice kada potrošači preuzmu e-knjigu i pohrane je na svojem osobnom uređaju.
Slično tome, isporuka se može sastojati od niza takvih pojedinačnih isporuka, primjerice kada potrošači svaki tjedan dobiju poveznicu za preuzimanje nove e-knjige.
Ova kategorija digitalnog sadržaja ili digitalne usluge razlikuje se po tome što razdoblje u kojem potrošači mogu koristiti digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu ili im pristupati nije ograničeno.
U takvim bi se slučajevima usklađenost digitalnog sadržaja ili digitalne usluge trebala procijeniti u trenutku isporuke te bi stoga trgovac trebao biti odgovoran samo za neusklađenost koja postoji u trenutku jednokratne isporuke ili pojedinačne jednokratne isporuke.
Radi osiguravanja pravne sigurnosti, trgovci i potrošači trebali bi moći računati na ujednačeno najkraće razdoblje tijekom kojeg bi trgovac trebao odgovarati za neusklađenost.
U vezi s ugovorima kojima je predviđena jednokratna isporuka ili niz pojedinačnih isporuka digitalnog sadržaja ili digitalne usluge, države članice trebale bi osigurati da su trgovci odgovorni tijekom razdoblja od najmanje dvije godine od trenutka isporuke, ako je u okviru njihova nacionalnog prava trgovac odgovoran samo za svaku neusklađenost koja postane očita u određenom razdoblju nakon isporuke.
- = -
(58) države članice trebale bi i dalje moći slobodno uređivati nacionalne rokove zastare.
Međutim, takvim se rokovima zastare potrošače ne bi trebalo spriječiti da ostvaruju svoja prava tijekom cijelog razdoblja u kojem je trgovac odgovoran za neusklađenost.
Iako se ovom Direktivom stoga ne bi trebao uskladiti početak tijeka nacionalnih rokova zastare, njome bi se trebalo osigurati da takvi rokovi potrošačima ipak omogućuju da koriste svoja pravna sredstva za svaku neusklađenost koja postane očita barem tijekom razdoblja u kojem je trgovac odgovoran za neusklađenost.
- = -
(78) Neusklađenost digitalnog sadržaja ili digitalne usluge, u obliku u kojem su isporučeni potrošaču, često nastaje zbog jedne od transakcija u nizu, koja povezuje izvornog dizajnera s krajnjim trgovcem.
Iako bi krajnji trgovac trebao odgovarati potrošaču u slučaju neusklađenosti, važno je osigurati da trgovac ima odgovarajuća prava u odnosu prema raznim osobama u lancu transakcija, kako bi imao pokriće za svoju odgovornost prema potrošaču.
Takva bi prava trebala biti ograničena na komercijalne transakcije te ne bi trebala obuhvaćati situacije u kojima trgovac odgovara potrošaču za neusklađenost digitalnog sadržaja ili digitalne usluge koji su sastavljeni ili izgrađeni na softveru koji je bez novčanog plaćanja na temelju besplatne i otvorene licence isporučila osoba u jednoj od prethodnih faza lanca transakcija.
Međutim, osobe u lancu transakcija protiv kojih krajnji trgovac može upotrijebiti pravna sredstva te načine i uvjete njihove upotrebe trebale bi utvrditi države članice u okviru primjenjivog nacionalnog prava.
- = -
(84) U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28.
rujna 2011.
o dokumentima s objašnjenjima (18), države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava veza između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje.
U pogledu ove Direktive zakonodavac smatra opravdanim dostavljanje takvih dokumenata.
- = -
(86) S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, odnosno doprinijeti funkcioniranju unutarnjeg tržišta sustavnim rješavanjem prepreka isporuci digitalnog sadržaja ili digitalnih usluga koje su povezane s ugovornim pravom uz istodobno sprečavanje pravne fragmentacije, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog osiguravanja sveukupne koherentnosti nacionalnih prava usklađivanjem pravila ugovornog prava kojima bi se isto tako omogućile koordinirane radnje provedbe oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5.
Ugovora o Europskoj uniji.
U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.
- = -