(3) Organizacije za radiodifuziju svakodnevno prenose velik broj televizijskih i radijskih programa.
Ti programi uključuju različite sadržaje poput audiovizualnih, glazbenih, književnih ili grafičkih djela koji su u okviru prava Unije zaštićeni autorskim pravom ili srodnim pravima, ili jednim i drugim.
To rezultira složenim procesom reguliranja prava od niza nositelja prava te za različite kategorije djela i drugih predmeta zaštite.
Prava se često moraju regulirati u kratkom roku, osobito pri pripremi programa kao što su vijesti i informativni programi.
Kako bi njihove internetske usluge bile dostupne preko granica, organizacije za radiodifuziju trebaju imati potrebna prava na djela i druge predmete zaštite za sva relevantna državna područja, što dodatno komplicira postupak reguliranja takvih prava.
- = -
(4) Operatori usluga reemitiranja uobičajeno nude više programa koji obuhvaćaju mnoštvo djela i drugih predmeta zaštite i imaju vrlo kratak vremenski okvir za dobivanje potrebnih licencija te stoga snose značajan teret reguliranja prava.
I za autore, producente i druge nositelje prava postoji rizik upotrebe njihovih djela i drugih predmeta zaštite bez odobrenja ili plaćanja odgovarajuće naknade.
Takva naknada za reemitiranje njihovih djela i drugih predmeta zaštite važna je kako bi se osigurala raznolika ponuda sadržaja, što je i u interesu potrošača.
- = -
(20) Kako bi se osiguralo postojanje pravne sigurnosti i održala visoka razina zaštite nositelja prava, primjereno je predvidjeti da se, kada organizacije za radiodifuziju emitiraju svoje programske signale izravnim protokom samo distributerima signala, pritom ne prenoseći izravno svoje programe javnosti, a distributeri signala šalju te programske signale svojim korisnicima kako bi im omogućili gledanje ili slušanje programa, smatra da se radi samo o jednoj jedinstvenoj radnji priopćavanja javnosti u kojoj svojim doprinosima sudjeluju i organizacije za radiodifuziju i distributeri signala.
Organizacije za radiodifuziju i distributeri signala trebali bi stoga dobiti odobrenje nositelja prava za njihov poseban doprinos jedinstvenoj radnji priopćavanja javnosti.
Sudjelovanje organizacije za radiodifuziju i distributera signala u jedinstvenoj radnji priopćavanja javnosti ne bi trebalo dovesti do zajedničke odgovornosti organizacije za radiodifuziju i distributera signala za tu radnju priopćavanja javnosti.
Države članice trebale bi i dalje imati slobodu da na nacionalnoj razini predvide aranžmane za dobivanje odobrenja za takvu jedinstvenu radnju priopćavanja javnosti, uključujući odgovarajuća plaćanja koja je potrebno izvršiti dotičnim nositeljima prava, uzimajući u obzir iskorištavanje djela i drugih predmeta zaštite od strane organizacija za radiodifuziju i distributera signala u vezi s jedinstvenom radnjom priopćavanja javnosti.
Distributeri signala, slično kao i operatori usluga reemitiranja, suočavaju se sa znatnim opterećenjem u pogledu reguliranja prava, osim u pogledu prava koja imaju organizacije za radiodifuziju.
Državama članicama trebalo bi stoga dopustiti da predvide da distributeri signala imaju koristi od mehanizma obveznog kolektivnog ostvarivanja prava za svoje prijenose na isti način i u jednakoj mjeri kao i operatori usluga reemitiranja za reemitiranja obuhvaćena Direktivom 93/83/EEZ i ovom Direktivom.
Kada distributeri signala organizacijama za radiodifuziju pružaju samo „tehnička sredstva”, u smislu sudske prakse Suda Europske unije, da osiguraju prijem emitiranja ili poboljšaju prijem tog emitiranja, ne bi se trebalo smatrati da distributeri signala sudjeluju u radnji priopćavanja javnosti.
- = -