Media online 2019/0789 HR

„prateća internetska usluga” znači internetska usluga koja se sastoji od pružanja javnosti, od strane ili pod kontrolom i odgovornosti organizacije za radiodifuziju, televizijskih ili radijskih programa istodobno ili tijekom određenog razdoblja nakon njihova emitiranja od strane organizacije za radiodifuziju te bilo kakvog pratećeg materijala uz takvo emitiranje;

„reemitiranje” znači bilo koje istodobno, neizmijenjeno i cjelovito reemitiranje, koje nije kabelsko reemitiranje kako je definirano u Direktivi 93/83/EEZ, namijenjeno prijemu za javnost, prvog prijenosa iz druge države članice televizijskih ili radijskih programa namijenjenih prijemu za javnost, kada se takav prvi prijenos provodi žicom ili zrakom, uključujući prijenos satelitom, ali ne internetom, pod uvjetom:

(a)

da reemitiranje provodi stranka koja nije organizacija za radiodifuziju koja je provela prvi prijenos ili pod čijom je kontrolom i odgovornošću proveden takav prvi prijenos, neovisno o tome kako stranka koja provodi reemitiranje prima programske signale od organizacije za radiodifuziju u svrhu reemitiranja; i

(b)	da se, ako se radi o reemitiranju preko usluge pristupa internetu kako je definirana u članku 2. drugom stavku točki 2. Uredbe (EU) 2015/2120, ono provodi u uređenom okruženju;

3.	„uređeno okruženje” znači okruženje u kojem operator usluge reemitiranja pruža sigurno reemitiranje ovlaštenim korisnicima;

4.	„izravan protok” znači tehnički postupak kojim organizacija za radiodifuziju šalje svoje programske signale organizaciji koja nije organizacija za radiodifuziju na način da javnosti tijekom tog prijenosa nisu dostupni programski signali.

POGLAVLJE II.

Prateće internetske usluge organizacija za radiodifuziju

Članak 4.

Ostvarivanje prava na reemitiranje od strane nositelja prava koji nisu organizacije za radiodifuziju

1. Radnje reemitiranja programa moraju odobriti nositelji isključivog prava priopćavanja javnosti.

Države članice osiguravaju da nositelji prava mogu ostvariti svoje pravo na davanje ili odbijanje davanja odobrenja za reemitiranje samo putem organizacije za kolektivno ostvarivanje prava.

2. Ako nositelj prava nije prenio ostvarivanje prava iz stavka 1. drugog podstavka na organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava, smatra se da organizacija za kolektivno ostvarivanje prava, koja se bavi ostvarivanjem prava u istoj kategoriji za državno područje države članice za koje operator usluge reemitiranja nastoji regulirati prava na reemitiranje, ima pravo na davanje ili odbijanje davanja odobrenja za reemitiranje za tog nositelja prava.

Međutim, ako postoji više od jedne organizacije za kolektivno ostvarivanje prava koja ostvaruje prava te kategorije za državno područje te države članice, država članica za čije državno područje operator usluge reemitiranja nastoji regulirati prava na reemitiranje odlučuje koja organizacija ili koje organizacije za kolektivno ostvarivanje prava imaju pravo na davanje ili odbijanje davanja odobrenja za reemitiranje.

3. Države članice osiguravaju da nositelj prava ima jednaka prava i obveze koji proizlaze iz sporazuma između operatora usluge reemitiranja i organizacije ili organizacija za kolektivno ostvarivanje prava koje djeluju u skladu sa stavkom 2., kao i nositelji prava koji su ovlastili tu organizaciju ili te organizacije za kolektivno ostvarivanje prava. Države članice također osiguravaju da nositelj prava može ta prava zahtijevati u roku koji odredi dotična država članica, a koji ne smije biti kraći od tri godine od datuma reemitiranja koje sadržava njegovo djelo ili drugi predmet zaštite.

Članak 5.

Ostvarivanje prava na reemitiranje od strane organizacija za radiodifuziju

1. Države članice osiguravaju da se članak 4. ne primjenjuje na prava na reemitiranje koja ostvaruje organizacija za radiodifuziju u odnosu na vlastiti prijenos, bez obzira na to jesu li dotična prava njezina vlastita ili su ih prenijeli drugi nositelji prava.

2. Države članice predviđaju da se, ako organizacije za radiodifuziju i operatori usluga reemitiranja započnu pregovore o davanju odobrenja za reemitiranje u skladu s ovom Direktivom, ti pregovori vode u dobroj vjeri.

Članak 6.

Posredovanje

Države članice osiguravaju da postoji mogućnost da se zatraži pomoć jednog ili više posrednika, kako je predviđeno u članku 11. Direktive 93/83/EEZ, u slučaju da se ne sklopi sporazum između organizacije za kolektivno ostvarivanje prava i operatora usluge reemitiranja ili između operatora usluge reemitiranja i organizacije za radiodifuziju u pogledu davanja odobrenja za reemitiranje programa.

Članak 9.

Izmjena Direktive 93/83/EEZ

U članku 1. Direktive 93/83/EEZ stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3. Za potrebe ove Direktive „kabelsko reemitiranje” znači istodobno, neizmijenjeno i cjelovito reemitiranje putem kabelskog ili mikrovalnog sustava namijenjeno prijemu za javnost prvog prijenosa iz druge države članice, žicom ili zrakom, uključujući i satelitom, televizijskih ili radijskih programa namijenjenih prijemu za javnost, neovisno o tome kako operator usluge kabelskog reemitiranja prima programske signale od organizacije za radiodifuziju u svrhu reemitiranja.”.

whereas

(2) Razvoj digitalnih tehnologija i interneta promijenio je način distribucije televizijskih i radijskih programa te pristup tim programima.
Korisnici sve više očekuju pristup televizijskim i radijskim programima, uživo i na zahtjev, preko tradicionalnih kanala poput satelita ili kabela, ali i preko internetskih usluga.
Organizacije za radiodifuziju stoga sve više nude, uz vlastito emitiranje televizijskih i radijskih programa, internetske usluge koje su prateće uz takva emitiranja, kao što su istodobno emitiranje i usluge propuštenih sadržaja.
Operatori usluga reemitiranja, koji objedinjuju emitiranja televizijskih i radijskih programa u pakete te ih nude korisnicima istodobno s prvim prijenosom tih emitiranja, neizmijenjene i cjelovite, koriste se različitim tehnikama reemitiranja, kao što su kabel i satelit te digitalna zemaljska mreža, mobilna mreža ili IP mreža zatvorenog kruga, kao i otvoreni internet.
Nadalje, operatori koji distribuiraju televizijske i radijske programe korisnicima imaju različite načine za primanje programskog signala organizacija za radiodifuziju, među ostalim preko izravnog protoka.
Postoji sve veća potražnja korisnika za pristupom emitiranjima televizijskih i radijskih programa koji potječu ne samo iz njihove države članice, nego i iz drugih država članica.
Takvi korisnici uključuju pripadnike jezičnih manjina u Uniji te osobe koje žive u državi članici koja nije njihova država članica podrijetla.

- = -

(4) Operatori usluga reemitiranja uobičajeno nude više programa koji obuhvaćaju mnoštvo djela i drugih predmeta zaštite i imaju vrlo kratak vremenski okvir za dobivanje potrebnih licencija te stoga snose značajan teret reguliranja prava.
I za autore, producente i druge nositelje prava postoji rizik upotrebe njihovih djela i drugih predmeta zaštite bez odobrenja ili plaćanja odgovarajuće naknade.
Takva naknada za reemitiranje njihovih djela i drugih predmeta zaštite važna je kako bi se osigurala raznolika ponuda sadržaja, što je i u interesu potrošača.

- = -

(6) Direktivom Vijeća 93/83/EEZ (5) olakšava se prekogranično satelitsko emitiranje i kabelsko reemitiranje televizijskih i radijskih programa iz drugih država članica.
Međutim, odredbe te direktive koje se odnose na prijenose organizacija za radiodifuziju ograničene su na prijenose putem satelita i stoga se ne primjenjuju na internetske usluge koje su prateće uz emitiranja.
Nadalje, odredbe koje se odnose na reemitiranja televizijskih i radijskih programa iz drugih država članica ograničene su na istodobno, neizmijenjeno i cjelovito kabelsko reemitiranje ili reemitiranje putem mikrovalnih sustava te ne obuhvaćaju reemitiranja s pomoću drugih tehnologija.

- = -

(14) Operatori usluga reemitiranja mogu koristiti različite tehnologije prilikom istovremenog, neizmijenjenog i cjelovitog reemitiranja, namijenjenog prijemu za javnost, prvog prijenosa televizijskih ili radijskih programa iz druge države članice.
Operatori usluga reemitiranja mogu primiti programske signale od organizacija za radiodifuziju koje te signale same prenose javnosti, na različite načine, primjerice hvatanjem signala koje prenose organizacije za radiodifuziju ili primanjem signala izravno od njih putem tehničkog postupka izravnog protoka.
Usluge takvih operatora mogu se nuditi preko satelita, na digitalnoj zemaljskoj mreži, mobilnoj mreži ili IP mreži zatvorenog kruga te sličnim mrežama ili putem usluga pristupa internetu kako su definirane u Uredbi (EU) 2015/2120 Europskog parlamenta i Vijeća (6).
Stoga bi operatori usluga reemitiranja koji se koriste takvim tehnologijama za svoja reemitiranja trebali biti obuhvaćeni ovom Direktivom i imati koristi od mehanizma kojim se uvodi obvezno kolektivno ostvarivanje prava.
Kako bi se osiguralo postojanje dostatnih zaštitnih mjera protiv neovlaštenog korištenja djela ili drugih predmeta zaštite, što je posebno važno u slučaju usluga za koje se plaća, usluge reemitiranja koje se nude putem usluga pristupa internetu trebale bi biti obuhvaćene područjem primjene ove Direktive samo u slučaju ako se takve usluge reemitiranja pružaju u okruženju u kojem samo ovlašteni korisnici imaju pristup reemitiranom sadržaju, a razina zaštite sadržaja usporediva je s razinom zaštite sadržaja koji se prenosi upravljanim mrežama poput kabelske mreže ili IP mreže zatvorenog kruga, na kojima je sadržaj koji se reemitira šifriran.
Ti bi zahtjevi trebali biti izvedivi i odgovarajući.

- = -

(15) Za reemitiranje prvih prijenosa televizijskih i radijskih programa, operatori usluga reemitiranja moraju dobiti ovlaštenje nositeljâ isključivog prava priopćavanja javnosti djela ili drugih predmeta zaštite.
Kako bi se pružila pravna sigurnost operatorima usluga reemitiranja te s ciljem nadilaženja razlika među nacionalnim pravima u pogledu takvih usluga reemitiranja, trebala bi se primjenjivati pravila slična onima koja se primjenjuju na kabelsko reemitiranje, kako je definirano u Direktivi 93/83/EEZ.
Pravila iz te direktive uključuju obvezu ostvarivanja prava na davanje ili odbijanje davanja odobrenja operatoru usluge reemitiranja putem organizacije za kolektivno ostvarivanje prava.
U skladu s tim pravilima, pravo na davanje ili odbijanje davanja odobrenja kao takvo ostaje nepromijenjeno, a u određenoj je mjeri reguliran samo način ostvarivanja tog prava.
Nositelji prava trebali bi dobiti odgovarajuću naknadu za reemitiranje njihovih djela i drugih predmeta zaštite.
Pri određivanju razumnih uvjeta licenciranja, uključujući naknadu za licenciju, za reemitiranje u skladu s Direktivom 2014/26/EU Europskog parlamenta i Vijeća (7), ekonomska vrijednost uporabe prava u trgovini, uključujući vrijednost dodijeljenu sredstvu reemitiranja, trebala bi se, među ostalim, uzeti u obzir.
Time ne bi trebalo dovoditi u pitanje kolektivno ostvarivanje prava na plaćanje jedinstvene primjerene naknade za izvođače i producente fonograma za priopćavanje komercijalnih fonograma javnosti kako je predviđeno člankom 8.
stavkom 2.
Direktive 2006/115/EZ, niti Direktivu 2014/26/EU, a posebno ne njezine odredbe o pravima nositelja prava povezanima s izborom organizacija za kolektivno ostvarivanje prava.

- = -

(16) Ovom bi se Direktivom trebalo omogućiti da se sporazumi sklopljeni između organizacije za kolektivno ostvarivanje prava i operatora usluga reemitiranja, za prava koja podliježu obveznom kolektivnom ostvarivanju prava na temelju ove Direktive, prošire kako bi se primjenjivali na prava nositelja prava koja ta organizacija za kolektivno ostvarivanje prava ne zastupa, bez dopuštanja tim nositeljima prava da isključe svoja djela ili druge predmete zaštite iz primjene tog mehanizma.
U slučajevima kada postoji više od jedne organizacije za kolektivno ostvarivanje prava koja ostvaruje prava relevantne kategorije za svoje državno područje, država članica u pogledu čijeg državnog područja operator usluge reemitiranja nastoji regulirati prava na reemitiranje trebala bi biti ta koja utvrđuje koja organizacija ili koje organizacije za kolektivno ostvarivanje prava imaju pravo nadavanje ili odbijanje davanja odobrenja za reemitiranje.

- = -

(17) Sva prava koja imaju organizacije za radiodifuziju u pogledu svojih emitiranja, uključujući prava na sadržaj programa, ne bi trebala podlijegati obveznom kolektivnom ostvarivanju prava, koje se primjenjuje na reemitiranja.
Operatori usluga reemitiranja i organizacije za radiodifuziju u pravilu imaju kontinuirane trgovinske odnose te je slijedom toga identitet organizacija za radiodifuziju poznat operatorima usluga reemitiranja.
U skladu s time, reguliranje prava s organizacijama za radiodifuziju za te je operatore relativno jednostavno. Posljedično, za dobivanje potrebnih licencija od organizacija za radiodifuziju, operatori usluga reemitiranja ne snose jednak teret kao prilikom nastojanja dobivanja licencija od nositelja prava na djela i druge predmete zaštite koji su sastavni dio televizijskih i radijskih programa koje reemitiraju.
Stoga nema potrebe za pojednostavnjenjem postupka licenciranja u pogledu prava koje imaju organizacije za radiodifuziju.
Međutim, potrebno je osigurati da, kada organizacije za radiodifuziju i operatori usluga reemitiranja započnu pregovore, oni pregovaraju u dobroj vjeri u pogledu licenciranja prava na reemitiranja obuhvaćena ovom Direktivom.
Direktivom 2014/26/EU predviđaju se slična pravila primjenjiva na organizacije za kolektivno ostvarivanje prava.

- = -

(18) Pravilima predviđenima u ovoj Direktivi u vezi s pravima na reemitiranje koja ostvaruju organizacije za radiodifuziju u pogledu vlastitih prijenosa ne bi se trebao ograničiti izbor nositelja prava da prenesu svoja prava ili organizaciji za radiodifuziju ili organizaciji za kolektivno ostvarivanje prava te da im time omoguće da imaju izravan udio u naknadi koju plaća operator usluge reemitiranja.

- = -

(20) Kako bi se osiguralo postojanje pravne sigurnosti i održala visoka razina zaštite nositelja prava, primjereno je predvidjeti da se, kada organizacije za radiodifuziju emitiraju svoje programske signale izravnim protokom samo distributerima signala, pritom ne prenoseći izravno svoje programe javnosti, a distributeri signala šalju te programske signale svojim korisnicima kako bi im omogućili gledanje ili slušanje programa, smatra da se radi samo o jednoj jedinstvenoj radnji priopćavanja javnosti u kojoj svojim doprinosima sudjeluju i organizacije za radiodifuziju i distributeri signala.
Organizacije za radiodifuziju i distributeri signala trebali bi stoga dobiti odobrenje nositelja prava za njihov poseban doprinos jedinstvenoj radnji priopćavanja javnosti.
Sudjelovanje organizacije za radiodifuziju i distributera signala u jedinstvenoj radnji priopćavanja javnosti ne bi trebalo dovesti do zajedničke odgovornosti organizacije za radiodifuziju i distributera signala za tu radnju priopćavanja javnosti.
Države članice trebale bi i dalje imati slobodu da na nacionalnoj razini predvide aranžmane za dobivanje odobrenja za takvu jedinstvenu radnju priopćavanja javnosti, uključujući odgovarajuća plaćanja koja je potrebno izvršiti dotičnim nositeljima prava, uzimajući u obzir iskorištavanje djela i drugih predmeta zaštite od strane organizacija za radiodifuziju i distributera signala u vezi s jedinstvenom radnjom priopćavanja javnosti.
Distributeri signala, slično kao i operatori usluga reemitiranja, suočavaju se sa znatnim opterećenjem u pogledu reguliranja prava, osim u pogledu prava koja imaju organizacije za radiodifuziju.
Državama članicama trebalo bi stoga dopustiti da predvide da distributeri signala imaju koristi od mehanizma obveznog kolektivnog ostvarivanja prava za svoje prijenose na isti način i u jednakoj mjeri kao i operatori usluga reemitiranja za reemitiranja obuhvaćena Direktivom 93/83/EEZ i ovom Direktivom.
Kada distributeri signala organizacijama za radiodifuziju pružaju samo „tehnička sredstva”, u smislu sudske prakse Suda Europske unije, da osiguraju prijem emitiranja ili poboljšaju prijem tog emitiranja, ne bi se trebalo smatrati da distributeri signala sudjeluju u radnji priopćavanja javnosti.

- = -

(21) Kada organizacije za radiodifuziju prenose svoje programske signale izravno javnosti te time obavljaju početnu radnju prijenosa i istodobno prenose te signale drugim organizacijama putem tehničkog postupka izravnog protoka, primjerice kako bi osigurale kvalitetu signala u svrhu reemitiranja, prijenosi koje obavljaju te druge organizacije smatraju se zasebnom radnjom priopćavanja javnosti od one koju obavlja organizacija za radiodifuziju.
U tim bi situacijama trebalo primjenjivati pravila o reemitiranju utvrđena u ovoj Direktivi i Direktivi 93/83/EEZ, kako je izmijenjena ovom Direktivom.

- = -

(25) Ovom Direktivom poštuju se temeljna prava i načela priznata u Povelji Europske unije o temeljnim pravima.
Iako se ovom Direktivom može utjecati na ostvarivanje prava nositelja prava u pogledu obveznog kolektivnog ostvarivanja prava za ostvarivanje prava na priopćavanje javnosti u pogledu usluga reemitiranja, potrebno je ciljano propisati primjenu obveznog kolektivnog ostvarivanja prava i ograničiti ga na određene usluge.

- = -

(26) S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, odnosno promicanje prekograničnog pružanja pratećih internetskih usluga za određene vrste programa i olakšavanje reemitiranja televizijskih i radijskih programa koji potječu iz drugih država članica, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega i učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5.
Ugovora o Europskoj uniji.
U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.
U pogledu prekograničnog pružanja pratećih internetskih usluga, ovom se Direktivom organizacije za radiodifuziju ne obvezuje na prekogranično pružanje takvih usluga.
Ovom se Direktivom također operatore usluga reemitiranja ne obvezuje na uvođenje televizijskih ili radijskih programa koji potječu iz drugih država članica u svoje usluge.
Ova se Direktiva odnosi samo na ostvarivanje određenih prava na reemitiranje u mjeri potrebnoj za pojednostavnjenje licenciranja autorskog prava i srodnih prava za takve usluge te u pogledu televizijskih i radijskih programa koji potječu iz drugih država članica.

- = -

keyboard_tab Media online 2019/0789 HR

Media online 2019/0789 HR