(3) Organizacije za radiodifuziju svakodnevno prenose velik broj televizijskih i radijskih programa.
Ti programi uključuju različite sadržaje poput audiovizualnih, glazbenih, književnih ili grafičkih djela koji su u okviru prava Unije zaštićeni autorskim pravom ili srodnim pravima, ili jednim i drugim.
To rezultira složenim procesom reguliranja prava od niza nositelja prava te za različite kategorije djela i drugih predmeta zaštite.
Prava se često moraju regulirati u kratkom roku, osobito pri pripremi programa kao što su vijesti i informativni programi.
Kako bi njihove internetske usluge bile dostupne preko granica, organizacije za radiodifuziju trebaju imati potrebna prava na djela i druge predmete zaštite za sva relevantna državna područja, što dodatno komplicira postupak reguliranja takvih prava.
- = -
(4) Operatori usluga reemitiranja uobičajeno nude više programa koji obuhvaćaju mnoštvo djela i drugih predmeta zaštite i imaju vrlo kratak vremenski okvir za dobivanje potrebnih licencija te stoga snose značajan teret reguliranja prava.
I za autore, producente i druge nositelje prava postoji rizik upotrebe njihovih djela i drugih predmeta zaštite bez odobrenja ili plaćanja odgovarajuće naknade.
Takva naknada za reemitiranje njihovih djela i drugih predmeta zaštite važna je kako bi se osigurala raznolika ponuda sadržaja, što je i u interesu potrošača.
- = -
(9) Kako bi se olakšalo reguliranje prava za pružanje pratećih internetskih usluga preko granica, potrebno je predvidjeti uspostavu načela zemlje podrijetla u pogledu ostvarivanja autorskog prava i srodnih prava relevantnih za radnje do kojih dolazi tijekom pružanja prateće internetske usluge, pristupa toj usluzi ili korištenja njome.
To bi načelo trebalo obuhvatiti reguliranje svih prava koja su organizaciji za radiodifuziju potrebna kako bi mogla priopćiti javnosti ili staviti na raspolaganje javnosti svoje programe pri pružanju pratećih internetskih usluga, uključujući reguliranje svih autorskih i srodnih prava povezanih s djelima ili drugim predmetima zaštite koji se koriste u programima, kao što su, primjerice, prava povezana s fonogramima ili izvedbama.
To načelo zemlje podrijetla trebalo bi se primjenjivati isključivo na odnos između nositelja prava ili subjekata koji zastupaju nositelje prava, kao što su organizacije za kolektivno ostvarivanje prava, i organizacija za radiodifuziju, te samo u svrhu pružanja prateće internetske usluge, pristupa toj usluzi ili korištenja tom uslugom.
Načelo zemlje podrijetla ne bi se trebalo primjenjivati ni na jedno naknadno priopćavanje javnosti djela ili drugih predmeta zaštite, žicom ili bežičnim putem, ili naknadno stavljanje na raspolaganje javnosti djela ili drugih predmeta zaštite, žicom ili bežičnim putem, tako da im pripadnici javnosti mogu pristupiti s mjesta i u vrijeme koje sami odaberu, kao ni na jedno naknadno reproduciranje djela ili drugih predmeta zaštite koji su sastavni dio prateće internetske usluge.
- = -
(14) Operatori usluga reemitiranja mogu koristiti različite tehnologije prilikom istovremenog, neizmijenjenog i cjelovitog reemitiranja, namijenjenog prijemu za javnost, prvog prijenosa televizijskih ili radijskih programa iz druge države članice.
Operatori usluga reemitiranja mogu primiti programske signale od organizacija za radiodifuziju koje te signale same prenose javnosti, na različite načine, primjerice hvatanjem signala koje prenose organizacije za radiodifuziju ili primanjem signala izravno od njih putem tehničkog postupka izravnog protoka.
Usluge takvih operatora mogu se nuditi preko satelita, na digitalnoj zemaljskoj mreži, mobilnoj mreži ili IP mreži zatvorenog kruga te sličnim mrežama ili putem usluga pristupa internetu kako su definirane u Uredbi (EU) 2015/2120 Europskog parlamenta i Vijeća (6).
Stoga bi operatori usluga reemitiranja koji se koriste takvim tehnologijama za svoja reemitiranja trebali biti obuhvaćeni ovom Direktivom i imati koristi od mehanizma kojim se uvodi obvezno kolektivno ostvarivanje prava.
Kako bi se osiguralo postojanje dostatnih zaštitnih mjera protiv neovlaštenog korištenja djela ili drugih predmeta zaštite, što je posebno važno u slučaju usluga za koje se plaća, usluge reemitiranja koje se nude putem usluga pristupa internetu trebale bi biti obuhvaćene područjem primjene ove Direktive samo u slučaju ako se takve usluge reemitiranja pružaju u okruženju u kojem samo ovlašteni korisnici imaju pristup reemitiranom sadržaju, a razina zaštite sadržaja usporediva je s razinom zaštite sadržaja koji se prenosi upravljanim mrežama poput kabelske mreže ili IP mreže zatvorenog kruga, na kojima je sadržaj koji se reemitira šifriran.
Ti bi zahtjevi trebali biti izvedivi i odgovarajući.
- = -
(15) Za reemitiranje prvih prijenosa televizijskih i radijskih programa, operatori usluga reemitiranja moraju dobiti ovlaštenje nositeljâ isključivog prava priopćavanja javnosti djela ili drugih predmeta zaštite.
Kako bi se pružila pravna sigurnost operatorima usluga reemitiranja te s ciljem nadilaženja razlika među nacionalnim pravima u pogledu takvih usluga reemitiranja, trebala bi se primjenjivati pravila slična onima koja se primjenjuju na kabelsko reemitiranje, kako je definirano u Direktivi 93/83/EEZ.
Pravila iz te direktive uključuju obvezu ostvarivanja prava na davanje ili odbijanje davanja odobrenja operatoru usluge reemitiranja putem organizacije za kolektivno ostvarivanje prava.
U skladu s tim pravilima, pravo na davanje ili odbijanje davanja odobrenja kao takvo ostaje nepromijenjeno, a u određenoj je mjeri reguliran samo način ostvarivanja tog prava.
Nositelji prava trebali bi dobiti odgovarajuću naknadu za reemitiranje njihovih djela i drugih predmeta zaštite.
Pri određivanju razumnih uvjeta licenciranja, uključujući naknadu za licenciju, za reemitiranje u skladu s Direktivom 2014/26/EU Europskog parlamenta i Vijeća (7), ekonomska vrijednost uporabe prava u trgovini, uključujući vrijednost dodijeljenu sredstvu reemitiranja, trebala bi se, među ostalim, uzeti u obzir.
Time ne bi trebalo dovoditi u pitanje kolektivno ostvarivanje prava na plaćanje jedinstvene primjerene naknade za izvođače i producente fonograma za priopćavanje komercijalnih fonograma javnosti kako je predviđeno člankom 8.
stavkom 2.
Direktive 2006/115/EZ, niti Direktivu 2014/26/EU, a posebno ne njezine odredbe o pravima nositelja prava povezanima s izborom organizacija za kolektivno ostvarivanje prava.
- = -
(20) Kako bi se osiguralo postojanje pravne sigurnosti i održala visoka razina zaštite nositelja prava, primjereno je predvidjeti da se, kada organizacije za radiodifuziju emitiraju svoje programske signale izravnim protokom samo distributerima signala, pritom ne prenoseći izravno svoje programe javnosti, a distributeri signala šalju te programske signale svojim korisnicima kako bi im omogućili gledanje ili slušanje programa, smatra da se radi samo o jednoj jedinstvenoj radnji priopćavanja javnosti u kojoj svojim doprinosima sudjeluju i organizacije za radiodifuziju i distributeri signala.
Organizacije za radiodifuziju i distributeri signala trebali bi stoga dobiti odobrenje nositelja prava za njihov poseban doprinos jedinstvenoj radnji priopćavanja javnosti.
Sudjelovanje organizacije za radiodifuziju i distributera signala u jedinstvenoj radnji priopćavanja javnosti ne bi trebalo dovesti do zajedničke odgovornosti organizacije za radiodifuziju i distributera signala za tu radnju priopćavanja javnosti.
Države članice trebale bi i dalje imati slobodu da na nacionalnoj razini predvide aranžmane za dobivanje odobrenja za takvu jedinstvenu radnju priopćavanja javnosti, uključujući odgovarajuća plaćanja koja je potrebno izvršiti dotičnim nositeljima prava, uzimajući u obzir iskorištavanje djela i drugih predmeta zaštite od strane organizacija za radiodifuziju i distributera signala u vezi s jedinstvenom radnjom priopćavanja javnosti.
Distributeri signala, slično kao i operatori usluga reemitiranja, suočavaju se sa znatnim opterećenjem u pogledu reguliranja prava, osim u pogledu prava koja imaju organizacije za radiodifuziju.
Državama članicama trebalo bi stoga dopustiti da predvide da distributeri signala imaju koristi od mehanizma obveznog kolektivnog ostvarivanja prava za svoje prijenose na isti način i u jednakoj mjeri kao i operatori usluga reemitiranja za reemitiranja obuhvaćena Direktivom 93/83/EEZ i ovom Direktivom.
Kada distributeri signala organizacijama za radiodifuziju pružaju samo „tehnička sredstva”, u smislu sudske prakse Suda Europske unije, da osiguraju prijem emitiranja ili poboljšaju prijem tog emitiranja, ne bi se trebalo smatrati da distributeri signala sudjeluju u radnji priopćavanja javnosti.
- = -
(22) Kako bi se osiguralo učinkovito kolektivno ostvarivanje prava i točna raspodjela prihoda prikupljenih u okviru mehanizma obveznog kolektivnog ostvarivanja prava uvedenog ovom Direktivom, važno je da organizacije za kolektivno ostvarivanje prava vode odgovarajuću evidenciju o članstvu, licencijama i korištenju djela i drugih predmeta zaštite, u skladu s obvezama transparentnosti utvrđenima u Direktivi 2014/26/EU.
- = -
(23) Kako bi se spriječilo zaobilaženje primjene načela zemlje podrijetla produljenjem trajanja postojećih sporazuma o ostvarivanju autorskog prava i srodnih prava relevantnih za pružanje prateće internetske usluge te pristup toj usluzi ili korištenje tom uslugom, potrebno je primijeniti načelo zemlje podrijetla i na postojeće sporazume, ali s prijelaznim razdobljem.
Tijekom tog prijelaznog razdoblja to se načelo ne bi trebalo primjenjivati na postojeće sporazume kako bi se pružilo vrijeme za njihovu prilagodbu, prema potrebi, u skladu s ovom Direktivom.
Također je potrebno predvidjeti prijelazno razdoblje kako bi se organizacijama za radiodifuziju, distributerima signala i nositeljima prava omogućilo da se prilagode novim pravilima o iskorištavanju djela i drugih predmeta zaštite izravnim protokom utvrđenima u odredbama ove Direktive o prijenosu programa izravnim protokom.
- = -