keyboard_tab Digital Service Act 2022/2065 HR
BG CS DA DE EL EN ES ET FI FR GA HR HU IT LV LT MT NL PL PT RO SK SL SV print pdf
- 1 Članak 21. Izvansudsko rješavanje sporova
POGLAVLJE I.
OPĆE ODREDBE
POGLAVLJE II.
ODGOVORNOST PRUŽATELJA USLUGA POSREDOVANJA
POGLAVLJE III.
OBVEZE DUŽNE PAŽNJE ZA TRANSPARENTNO I SIGURNO INTERNETSKO OKRUŽENJE
ODJELJAK 1.
Odredbe koje se primjenjuju na sve pružatelje usluga posredovanja
ODJELJAK 2.
Dodatne odredbe koje se primjenjuju na pružatelje usluga smještaja informacija na poslužitelju, uključujući internetske platforme
ODJELJAK 3.
Dodatne odredbe koje se primjenjuju na pružatelje internetskih platformi
ODJELJAK 4.
Dodatne odredbe koje se primjenjuju na pružatelje internetskih platformi kojima se potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima
ODJELJAK 5.
Dodatne obveze za pružatelje vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica u pogledu upravljanja sistemskim rizicima
ODJELJAK 6.
Ostale odredbe o obvezama dužne pažnje
POGLAVLJE IV.
PROVEDBA, SURADNJA, SANKCIJE I IZVRŠAVANJE
ODJELJAK 1.
Nadležna tijela i nacionalni koordinatori za digitalne usluge
ODJELJAK 2.
Nadležnosti, koordinirane istrage i mehanizmi dosljednosti
ODJELJAK 3.
Europski odbor za digitalne usluge
ODJELJAK 4.
Nadzor, istraga, izvršavanje i praćenje u vezi s pružateljima vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica
ODJELJAK 5.
Zajedničke odredbe o izvršavanju
ODJELJAK 6.
Delegirani i provedbeni akti
POGLAVLJE V.
ZAVRŠNE ODREDBE
- koje 36
- sporova 35
- rješavanje 32
- internetske 32
- usluge 30
- vrlo 29
- velike 28
- izvansudsko 26
- komisija 22
- digitalne 21
- tijelo 20
- platforme 18
- druge 17
- informacije 16
- osobe 15
- tijela 15
- tražilice 14
- dotičnog 13
- skladu 13
- pružatelja 13
- koji 13
- inspekcije 12
- stavka 11
- temelju 10
- članice 10
- ovog 10
- države 9
- zastare 9
- dotične 9
- zahtjev 9
- njihovoj 9
- inspekcija 9
- odluke 9
- koordinatora 8
- komisije 8
- unije 8
- kojem 8
- članka 8
- uključujući 7
- području 7
- platformi 7
- internetskih 7
- spora 7
- pratnji 7
- može 7
- među 6
- ostalim 6
- vezi 6
- koja 6
- ovlastila 6
Članak 21.
Izvansudsko rješavanje sporova
1. Primatelji usluga, uključujući pojedince ili subjekte koji su podnijeli obavijesti, kojima su upućene odluke iz članka 20. stavka 1. imaju pravo odabrati bilo koje tijelo za izvansudsko rješavanje sporova certificirano u skladu sa stavkom 3. ovog članka kako bi se riješili sporovi o tim odlukama, uključujući pritužbe koje nisu mogle biti riješene u okviru internog sustava za rješavanje pritužbi iz tog članka.
Pružatelji internetskih platformi osiguravaju da su informacije o mogućnosti pristupa primateljâ usluge izvansudskom rješavanju sporova, kako je navedeno u prvom podstavku, lako dostupne na njihovu internetskom sučelju, jasne i prilagođene korisnicima.
Prvim podstavkom ne dovodi se u pitanje pravo dotičnog primatelja usluge da u bilo kojoj fazi pokrene postupak u cilju osporavanja tih odluka pružatelja internetskih platformi pred sudom u skladu s mjerodavnim pravom.
2. Obje stranke moraju u dobroj vjeri surađivati s odabranim certificiranim tijelom za izvansudsko rješavanje sporova s ciljem rješavanja spora.
Pružatelji internetskih platformi mogu odbiti suradnju s takvim tijelom za izvansudsko rješavanje sporova ako je već riješen spor u vezi s istim informacijama i istim osnovama za navodnu nezakonitost ili nespojivost sadržaja.
Certificirano tijelo za izvansudsko rješavanje sporova nije ovlašteno za nametanje obvezujućeg rješenja spora strankama.
3. Koordinator za digitalne usluge u državi članici u kojoj je tijelo za izvansudsko rješavanje sporova osnovano certificira to tijelo, na njegov zahtjev, na razdoblje od najviše pet godina, s mogućnošću produženja, ako je to tijelo dokazalo da ispunjava sve sljedeće uvjete:
| (a) | nepristrano je i neovisno, među ostalim financijski neovisno, o pružateljima internetskih platformi i primateljima usluga koje pružaju pružatelji internetskih platformi, među ostalim pojedinci i subjekti koji su podnijeli obavijesti; |
| (b) | ima potrebno stručno znanje o pitanjima koja se pojavljuju u određenom području ili određenim područjima nezakonitog sadržaja ili o primjeni i provedbi uvjeta poslovanja jedne ili više vrsta internetskih platformi koje mu omogućuje da djelotvorno doprinese rješavanju spora; |
| (c) | njegovi članovi dobivaju naknadu na način koji nije povezan s ishodom postupka; |
| (d) | izvansudsko rješavanje sporova koje nudi lako je dostupno pomoću tehnologije elektroničke komunikacije i omogućava započinjanje postupka rješavanja sporova i podnošenja potrebnih popratnih dokumenata putem interneta; |
| (e) | sporove je sposoban rješavati brzo, učinkovito i ekonomično te na najmanje jednom službenom jeziku institucija Unije; |
| (f) | izvansudsko rješavanje spora koje nudi odvija se u skladu je s jasnim i pravednim poslovnikom koji je lako i javno dostupan te u skladu s primjenjivim zakonodavstvom, uključujući zahtjeve iz ovog članka. |
Koordinator za digitalne usluge u certifikatu, prema potrebi, navodi:
| (a) | na koja se pitanja odnosi stručno znanje tog tijela, kako je navedeno u prvom podstavku točki (b); te |
| (b) | službene jezike institucija Unije na kojima je tijelo sposobno rješavati sporove, kako je navedeno u prvom podstavku točki (e). |
4. Certificirana tijela za izvansudsko rješavanje sporova koordinatora za digitalne usluge koji ih je certificirao jednom godišnje izvješćuju o svojem funkcioniranju, navodeći barem broj zaprimljenih sporova, informacije o ishodima tih sporova, prosječno vrijeme potrebno za njihovo rješavanje te sve nedostatke ili poteškoće na koje se naišlo. Na zahtjev koordinatora za digitalne usluge pružaju dodatne informacije.
Koordinatori za digitalne usluge svake dvije godine sastavljaju izvješće o funkcioniranju tijela za izvansudsko rješavanje sporova koja su certificirali. U tom izvješću posebno se:
| (a) | navodi broj sporova koje je svako tijelo certificirano za izvansudsko rješavanje sporova zaprimilo godišnje; |
| (b) | navode ishodi postupaka pokrenutih pred tim tijelima i prosječno vrijeme potrebno za rješavanje sporova; |
| (c) | utvrđuje i objašnjava sve sistemske ili sektorske nedostatke ili poteškoće na koje se naišlo u vezi s funkcioniranjem tih tijela; |
| (d) | utvrđuju najbolje prakse povezane s tim funkcioniranjem; |
| (e) | prema potrebi daju preporuke o tome kako poboljšati to funkcioniranje. |
Certificirana tijela za izvansudsko rješavanje sporova svoje odluke stavljaju na raspolaganje stankama u razumnom roku, a najkasnije 90 kalendarskih dana nakon primitka pritužbe. U slučaju vrlo složenih sporova tijelo certificirano za izvansudsko rješavanje sporova može, po vlastitom nahođenju, produljiti rok od 90 kalendarskih dana, za dodatni rok koji ne prelazi 90 dana, što dovodi do ukupnog trajanja od najviše 180 dana.
5. Ako tijelo za izvansudsko rješavanje sporova riješi spor odlukom u korist primatelja usluge, među ostalim pojedinca ili subjekta koji je podnio obavijest, pružatelj internetske platforme plaća sve naknade koje naplaćuje tijelo za izvansudsko rješavanje sporova i nadoknađuje tom primatelju, među ostalim pojedincu ili subjektu, sve pristojbe i druge razumne troškove koje je primatelj usluge platio u vezi s rješavanjem spora. Ako tijelo za izvansudsko rješavanje sporova spor riješi odlukom u korist pružatelja internetske platforme, primatelj usluge, među ostalim pojedinac ili subjekt, ne mora nadoknaditi bilo kakve pristojbe ili druge troškove koje je pružatelj internetske platforme platio ili treba platiti u vezi s rješavanjem spora, osim ako tijelo za izvansudsko rješavanje sporova ne utvrdi da je taj primatelj očito postupao u zloj vjeri.
Pristojbe koje tijelo za izvansudsko rješavanje sporova naplaćuje pružateljima internetskih platformi za rješavanje sporova moraju biti razumne i ni u kojem slučaju ne smiju premašiti troškove koji su nastali za tijelo. Rješavanje sporova mora biti dostupno primateljima usluge besplatno ili uz nominalnu naknadu.
Prije početka rješavanja spora certificirana tijela za izvansudsko rješavanje sporova obavješćuju dotičnog primatelja usluge, uključujući pojedince ili subjekte koji su podnijeli obavijest i dotičnog pružatelja internetske platforme, o naknadama ili mehanizmima koji se upotrebljavaju za određivanje naknada.
6. Države članice mogu osnovati tijela za izvansudsko rješavanje sporova za potrebe stavka 1. ili podupirati aktivnosti nekih ili svih tijela za izvansudsko rješavanje sporova koja su certificirala u skladu sa stavkom 3.
Države članice osiguravaju da nijedna aktivnost koju poduzimaju na temelju prvog podstavka ne utječe na sposobnost njihovih koordinatora za digitalne usluge da certificiraju dotična tijela u skladu sa stavkom 3.
7. Koordinator za digitalne usluge koji je certificirao tijelo za izvansudsko rješavanje sporova taj certifikat opoziva ako utvrdi, nakon istrage provedene na vlastitu inicijativu ili na temelju informacija dobivenih od treće strane, da tijelo za izvansudsko rješavanje sporova više ne ispunjava uvjete utvrđene u stavku 3. Prije opoziva tog certifikata, koordinator za digitalne usluge tom tijelu pruža mogućnost da reagira na zaključke njegove istrage i namjeru opoziva certifikata tijela za izvansudsko rješavanje sporova.
8. Koordinatori za digitalne usluge obavješćuju Komisiju o tijelima za izvansudsko rješavanje sporova koja su certificirali u skladu sa stavkom 3., uključujući, prema potrebi, specifikacije iz drugog podstavka tog stavka, kao i o tijelima za izvansudsko rješavanje sporova čije su certifikate opozvali. Komisija objavljuje i ažurira popis tih tijela, uključujući navedene specifikacije, na posebnoj, lako dostupnoj internetskoj stranici.
9. Ovim se člankom ne dovodi u pitanje Direktiva 2013/11/EU ni postupci ni subjekti za alternativno rješavanje potrošačkih sporova uspostavljeni na temelju te direktive.
Članak 67.
Zahtjevi za informacije
1. Kako bi izvršila zadaće koje su joj dodijeljene na temelju ovog odjeljka, Komisija može, jednostavnim zahtjevom ili odlukom, od dotičnog pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice, kao i od svih drugih fizičkih ili pravnih osoba koje djeluju u svrhe povezane sa svojom trgovačkom, poslovnom, obrtničkom ili profesionalnom djelatnošću i za koje se može razumno pretpostaviti da su upoznate s informacijama o povredi na koju se sumnja, uključujući organizacije koje provode revizije iz članka 37. i članka 75. stavka 2., zatražiti da takve informacije dostave u razumnom roku.
2. Pri slanju jednostavnog zahtjeva za informacije dotičnom pružatelju vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice ili drugoj osobi iz stavka 1. ovog članka Komisija navodi pravnu osnovu i svrhu zahtjeva, precizira koje se informacije traže i određuje rok u kojem se te informacije trebaju dostaviti, kao i novčane kazne predviđene u članku 74. za dostavljanje netočnih, nepotpunih ili obmanjujućih informacija.
3. Ako Komisija odlukom zatraži od dotičnog pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice ili od druge osobe iz stavka 1. ovog članka da dostave informacije, Komisija navodi pravnu osnovu i svrhu zahtjeva, precizira koje se informacije traže i određuje rok u kojem se te informacije trebaju dostaviti. Navodi i novčane kazne propisane u članku 74. te navodi ili izriče periodične penale propisane u članku 76.Također upozorava na pravo na pokretanje postupka pred sudom Europske unije radi preispitivanja odluke.
4. Dotični pružatelji vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice ili druga osoba iz stavka 1. ili njihovi zastupnici i, u slučaju pravnih osoba, trgovačka društva, ili ako nemaju pravnu osobnost, osobe koje su ih na temelju zakona ili njihova statuta ovlaštene zastupati, dostavljaju tražene informacije u ime dotičnog pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice ili u ime druge osobe iz stavka 1. Propisno ovlašteni odvjetnici mogu davati informacije u ime svojih klijenata. Potonji snose punu odgovornost ako su dostavljene informacije nepotpune, netočne ili obmanjujuće.
5. Na zahtjev Komisije, koordinatori za digitalne usluge i druga nadležna tijela Komisiji dostavljaju sve potrebne informacije za obavljanje zadaća koje su joj povjerene na temelju ovog odjeljka.
6. Nakon slanja jednostavnog zahtjeva ili odluke iz stavka 1. ovog članka Komisija bez nepotrebne odgode šalje primjerak tog zahtjeva ili odluke koordinatorima za digitalne usluge putem sustava za razmjenu informacija iz članka 85.
Članak 69.
Ovlast za provođenje inspekcija
1. Radi obavljanja zadaća koje su joj dodijeljene na temelju ovog odjeljka, Komisija može provoditi sve potrebne inspekcije u prostorima dotičnog pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice ili druge osobe iz članka 67. stavka 1.
2. Službenici i druge osobe u njihovoj pratnji koje je Komisija ovlastila za provođenje inspekcije imaju pravo:
| (a) | ulaziti u sve prostore, zemljišta i prijevozna sredstva dotičnog pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice ili od dotične druge osobe; |
| (b) | pregledati poslovne knjige i drugu poslovnu dokumentaciju povezanu s pružanjem dotične usluge, bez obzira na medij na kojem su pohranjene; |
| (c) | napraviti ili pribaviti, u bilo kojem obliku, preslike ili izvatke iz navedenih poslovnih knjiga ili druge poslovne dokumentacije; |
| (d) | zahtijevati od dotičnog pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice ili od dotične druge osobe da omoguće pristup i pruže objašnjenja kada je riječ o njihovoj organizaciji, funkcioniranju, IT sustavu, algoritmima, obradi podataka i poslovnim praksama te zabilježiti ili evidentirati pružena objašnjenja; |
| (e) | zapečatiti sve prostore koji se upotrebljavaju u svrhe povezane s trgovačkom, poslovnom, obrtničkom ili profesionalnom djelatnošću dotičnog pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice ili od dotične druge osobe, kao i poslovne knjige ili drugu dokumentaciju, u razdoblju inspekcije i u mjeri u kojoj je to potrebno za inspekciju; |
| (f) | zatražiti od bilo kojeg predstavnika ili člana osoblja dotičnog pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice ili od dotične druge osobe objašnjenja o činjenicama ili dokumentima koji se odnose na predmet i svrhu inspekcije te zabilježiti odgovore; |
| (g) | uputiti pitanja bilo kojem takvom predstavniku ili članu osoblja u vezi s predmetom i svrhom inspekcije te zabilježiti odgovore. |
3. Inspekcije se mogu provoditi uz pomoć revizora ili stručnjaka koje imenuje Komisija u skladu s člankom 72. stavka 2., te koordinatora za digitalne usluge ili drugih nadležnih nacionalnih tijela države članice na čijem se državnom području provodi inspekcija.
4. Ako su predočene tražene poslovne knjige ili druga dokumentacija koja se odnosi na pružanje usluge nepotpune ili ako su odgovori na pitanja upućena na temelju stavka 2. ovog članka netočni, nepotpuni ili obmanjujući, službenici i druge osobe u njihovoj pratnji koje je Komisija ovlastila za provođenje inspekcije izvršavaju svoje ovlasti uz predočenje pisanog ovlaštenja u kojem se navodi predmet i svrha inspekcije te sankcije koje su predviđene u člancima 74. i 76. Komisija o planiranoj inspekciji pravodobno prije njezina početka obavješćuje koordinatora za digitalne usluge u državi članici na čijem će se državnom području provesti inspekcija.
5. Tijekom inspekcija službenici i druge osobe u njihovoj pratnji koje je ovlastila Komisija, revizori i stručnjaci koje je imenovala Komisija, kao i koordinator za digitalne usluge ili druga nadležna tijela države članice na čijem se državnom području provodi inspekcija mogu od dotičnog pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice ili od dotične druge osobe zatražiti objašnjenja o njihovoj organizaciji, funkcioniranju, IT sustavu, algoritmima, obradi podataka i poslovnom ponašanju te mogu uputiti pitanja njihovom ključnom osoblju.
6. Dotični pružatelj vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice ili druga dotična fizička ili pravna osoba dužni su pristati na inspekciju naloženu odlukom Komisije. U odluci se navode predmet i svrha inspekcije, utvrđuje se datum njezina početka te se navode sankcije koje su predviđene člancima 74. i 76., kao i pravo na preispitivanje odluke pred sudom Europske unije. Komisija se prije donošenja te odluke savjetuje s koordinatorom za digitalne usluge države članice na čijem se državnom području treba provesti inspekcija.
7. Službenici koordinatora za digitalne usluge države članice na čijem se državnom području treba provesti inspekcija i druge osobe koje je on ovlastio ili imenovao, na zahtjev tog koordinatora za digitalne usluge ili Komisije aktivno pomažu službenicima i drugim osobama u njihovoj pratnji koje je ovlastila Komisija u pogledu te inspekcije. Oni u tu svrhu imaju ovlasti navedene u stavku 2.
8. Ako službenici i druge osobe u njihovoj pratnji koje je ovlastila Komisija utvrde da se dotični pružatelj vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice ili druga dotična osoba protivi inspekciji naloženoj na temelju ovog članka, država članica na čijem se državnom području treba provesti inspekcija službenicima ili drugim osobama u njihovoj pratnji i u skladu s nacionalnim pravom države članice na njihov zahtjev pruža potrebnu pomoć, među ostalim, ako je to primjereno u skladu s tim nacionalnim pravom, u obliku mjera prisile, koje poduzima nadležno tijelo za izvršavanje zakonodavstva kako bi im se omogućilo provođenje inspekcije.
9. Ako je za pomoć iz stavka 8. potrebno odobrenje nacionalnog pravosudnog tijela u skladu s nacionalnim pravom dotične države članice, zahtjev za takvo odobrenje podnosi koordinator za digitalne usluge te države članice na zahtjev službenika i drugih osoba u njihovoj pratnji koje je ovlastila Komisija. Zahtjev za takvo odobrenje može se podnijeti i kao mjera predostrožnosti.
10. Ako je podnesen zahtjev za odobrenje iz stavka 9., nacionalno pravosudno tijelo zaduženo za dotični predmet provjerava autentičnost odluke Komisije kojom se nalaže inspekcija i provjerava da predviđene mjere prisile nisu proizvoljne ni prekomjerne u odnosu na predmet inspekcije. Pri provedbi takve provjere nacionalno pravosudno tijelo može od Komisije, izravno ili putem koordinatora za digitalne usluge dotične države članice, zatražiti detaljna objašnjenja, posebno o razlozima zbog kojih Komisija sumnja na povredu ove Uredbe, o ozbiljnosti povrede na koju se sumnja i o prirodi uključenosti dotičnog pružatelja vrlo velike internetske platforme, vrlo velike internetske tražilice ili druge dotične osobe. Međutim, nacionalno pravosudno tijelo ne smije dovesti u pitanje nužnost inspekcije niti zahtijevati informacije iz spisa predmeta Komisije. Zakonitost odluke Komisije preispituje samo Sud Europske unije.
Članak 77.
Rok zastare za izricanje sankcija
1. Na ovlasti dodijeljene Komisiji člancima 74. i 76. primjenjuje se rok zastare od pet godina.
2. Vrijeme počinje teći na dan počinjenja povrede. No u slučaju kontinuirane ili ponavljane povrede, rok počinje teći na dan prestanka povrede.
3. Svakim djelovanjem koje poduzme Komisija ili koordinator za digitalne usluge za potrebe istrage ili postupaka u vezi s povredom, prekida se rok zastare za izricanje novčanih kazni ili periodičnih penala. Djelovanja kojima se prekida rok zastare osobito uključuju sljedeće:
| (a) | zahtjeve za informacijama koje uputi Komisija ili koordinator za digitalne usluge; |
| (b) | inspekciju; |
| (c) | Komisijino pokretanje postupka u skladu s člankom 66. stavkom 1. |
4. Nakon svakog prekida rok zastare počinje teći iznova. Međutim, rok zastare za izricanje novčanih kazni ili periodičnih penala istječe najkasnije na dan kad protekne razdoblje jednako dvostrukom roku zastare u kojem Komisija nije izrekla novčanu kaznu ili periodične penale. Taj se rok produljuje za vrijeme tijekom kojeg je rok zastare bio suspendiran na temelju stavka 5.
5. Rok zastare za izricanje novčanih kazni ili periodičnih penala suspendira se dok se o odluci Komisije vodi postupak pred sudom Europske unije.
Članak 81.
Postupak preispitivanja pred sudom Europske unije
U skladu s člankom 261. UFEU-a Sud Europske unije ima neograničenu nadležnost za preispitivanje odluka kojima je Komisija izrekla novčane kazne ili periodične penale. Sud može ukinuti, smanjiti ili povećati izrečenu novčanu kaznu ili periodični penal.
whereas