Digital Service Act 2022/2065 HR

(b)	„primatelj usluge” znači svaka fizička ili pravna osoba koja se koristi uslugom posredovanja, posebno u svrhu traženja informacija ili omogućavanja pristupa informacijama;

(c)	„potrošač“ znači svaka fizička osoba koja djeluje u svrhe koje su izvan okvira njezine trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti;

(d)	„nuditi usluge u Uniji” znači omogućavati fizičkim ili pravnim osobama u jednoj državi članici ili u više država članica da se koriste uslugama pružatelja usluga posredovanja koji ima bitnu vezu s Unijom;

(e)

„bitna veza s Unijom” znači veza pružatelja usluga posredovanja s Unijom koja proizlazi ili iz njegova poslovnog nastana u Uniji ili iz posebnih činjeničnih kriterija kao što su:

—	znatan broj primatelja usluge u jednoj državi članici ili više država članica u odnosu na stanovništvo te države članice ili država članica, ili

—	usmjeravanje aktivnosti prema jednoj državi članici ili više država članica;

(f)	„trgovac” znači svaka fizička ili pravna osoba, bez obzira na to je li u privatnom ili javnom vlasništvu, koja djeluje, među ostalim i preko druge osobe koja djeluje u njezino ime ili za njezin račun, u svrhe povezane sa svojom trgovačkom, poslovnom, obrtničkom ili profesionalnom djelatnošću;

(g)

„usluga posredovanja” znači jedna od sljedećih usluga informacijskog društva:

i.	usluga „samo prijenosnik informacija”, koja se sastoji od prijenosa informacija u komunikacijskoj mreži dobivenih od primatelja usluge ili od davanja pristupa komunikacijskoj mreži;

ii.

usluga „privremeni smještaj”, koja se sastoji od prijenosa informacija u komunikacijskoj mreži dobivenih od primatelja usluge i uključuje automatsku, prijelaznu i privremenu pohranu tih informacija koja se provodi isključivo u svrhu učinkovitijeg daljnjeg prijenosa informacija drugim primateljima na njihov zahtjev;

iii.	usluga „smještaj informacija na poslužitelju”, koja se sastoji se od pohrane informacija dobivenih od primatelja usluge i na njegov zahtjev;

(h)	„nezakonit sadržaj” znači svaka informacija koja, sama po sebi ili u vezi s određenom aktivnošću, uključujući prodaju proizvoda ili pružanje usluga, nije u skladu s pravom Unije ili pravom bilo koje države članice koje je u skladu s pravom Unije, neovisno o samom sadržaju ili prirodi tog prava;

(i)

„internetska platforma” znači usluga smještaja informacija na poslužitelju kojom se na zahtjev primatelja usluge informacije pohranjuju i šire u javnosti, osim ako je to sporedna aktivnost koja je isključivo pomoćna značajka druge usluge ili manja funkcionalnost glavne usluge i koja se iz objektivnih i tehničkih razloga ne može koristiti bez te druge usluge te integracija značajke ili funkcionalnosti u drugu uslugu nije način za izbjegavanje primjene ove Uredbe;

(j)

„internetska tražilica” znači usluga posredovanja koja korisnicima omogućuje da unose upite u svrhu pretraživanja, u načelu, svih internetskih stranica ili svih internetskih stranica na određenom jeziku na temelju upita o bilo kojoj temi koji je u obliku ključne riječi, glasovnog zahtjeva, rečenice ili nekog drugog unosa, te vraća rezultate u bilo kojem formatu u kojem se mogu pronaći informacije koje su povezane sa zatraženim sadržajem;

(k)	„širenje u javnosti” znači stavljanje informacija na raspolaganje potencijalno neograničenom broju trećih strana na zahtjev primatelja usluge koji je dao te informacije;

(l)	„ugovor na daljinu” znači ugovor na daljinu kako je definiran u članku 2. točki 7. Direktive 2011/83/EU;

(m)	„internetsko sučelje” znači svaki softver, uključujući internetske stranice ili njihove dijelove, i aplikacije, uključujući mobilne aplikacije;

(n)	„koordinator za digitalne usluge u državi poslovnog nastana” znači koordinator za digitalne usluge u državi članici u kojoj se nalazi glavni poslovni nastan pružatelja usluge posredovanja ili u kojoj njegov pravni zastupnik ima boravište ili poslovni nastan;

(o)	„koordinator za digitalne usluge u državi pružanja usluga” znači koordinator za digitalne usluge u državi članici u kojoj se pruža usluga posredovanja;

(p)

„aktivni primatelj internetske platforme” znači primatelj usluge koji se koristi internetskom platformom bilo na način da od internetske platforme traži smještaj informacija na poslužitelju, bilo da je izložen informacijama smještenim na poslužitelju od strane internetske platforme koje ona širi putem svojeg internetskog sučelja;

(q)	„aktivni primatelj internetske tražilice” znači primatelj usluge koji postavlja upit u internetskoj tražilici i koji je izložen informacijama koje se indeksiraju i prikazuju na njezinu internetskom sučelju;

(r)	„oglas” znači informacije namijenjene za promicanje poruke pravne ili fizičke osobe, neovisno o tome služe li u komercijalne ili nekomercijalne svrhe, koje internetska platforma prikazuje na svojem internetskom sučelju za novčanu naknadu upravo za promicanje tih informacija;

(s)

„sustav za preporučivanje” znači potpuno ili djelomično automatiziran sustav kojim se internetska platforma koristi kako bi u svojem internetskom sučelju primateljima usluge predlagala specifične informacije ili kako bi određivala njihov prioritet, među ostalim i na temelju pretrage koju je pokrenuo primatelj usluge ili drukčije određenog relativnog redoslijeda ili važnosti prikazanih informacija;

(t)

„moderiranje sadržaja” znači aktivnosti, automatizirane ili neautomatizirane, koje poduzimaju pružatelji usluga posredovanja s ciljem, osobito, otkrivanja, identificiranja i suzbijanja nezakonitog sadržaja ili informacija dobivenih od primatelja usluge koje nisu u skladu s njihovim uvjetima poslovanja, uključujući poduzete mjere koje utječu na raspoloživost, vidljivost i dostupnost tog nezakonitog sadržaja ili tih informacija, kao što su degradacija, demonetizacija, onemogućavanje pristupa tom sadržaju ili njegovo uklanjanje, ili koje utječu na sposobnost primatelja usluge za davanje tih informacija, kao što su zatvaranje ili suspenzija računa primatelja;

(u)	„uvjeti poslovanja” znači sve odredbe, bez obzira na njihovo ime ili oblik, kojima se uređuje ugovorni odnos između pružatelja usluga posredovanja i primatelja usluga;

(v)	„osobe s invaliditetom” znači osobe s invaliditetom kako je navedeno u članku 3. točki 1. Direktive (EU) 2019/882 Europskog parlamenta i Vijeća (38);

(w)	„komercijalno priopćenje” znači komercijalno priopćenje kako je definirano u članku 2. točki (f) Direktive 2000/31/EZ;

(x)	„prihod” znači iznos koji je poduzetnik ostvario u smislu članka 5. stavka 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 (39).

POGLAVLJE II.

ODGOVORNOST PRUŽATELJA USLUGA POSREDOVANJA

Članak 13.

Pravni zastupnici

1. Pružatelji usluga posredovanja koji nemaju poslovni nastan u Uniji, ali nude usluge u Uniji, imenuju, u pisanom obliku, pravnu ili fizičku osobu da djeluje kao njihov pravni zastupnik u jednoj od država članica u kojoj pružatelj nudi usluge.

2. Pružatelji usluga posredovanja ovlašćuju svoje pravne zastupnike da im se, uz pružatelja ili umjesto njega, obraćaju nadležna tijela država članica, Komisija i Odbor o svim pitanjima koja se odnose na primanje i izvršavanje odluka donesenih u vezi s ovom Uredbom te usklađenost s njima. Pružatelji usluga posredovanja svojem pravnom zastupniku osiguravaju potrebne ovlasti i dostatne resurse kako bi se zajamčila njihova učinkovita i pravovremena suradnja s nadležnim tijelima država članica, Komisijom i Odborom te poštovanje tih odluka.

3. Imenovani pravni zastupnik može se smatrati odgovornim za neispunjavanje obveza na temelju ove Uredbe, ne dovodeći u pitanje odgovornost i pravne postupke koji bi mogli biti pokrenuti protiv pružatelja usluga posredovanja.

4. Pružatelji usluga posredovanja obavješćuju koordinatora za digitalne usluge u državi članici u kojoj taj pravni zastupnik ima boravište ili poslovni nastan o imenu, poštanskoj adresi, e-adresi i telefonskom broju svojeg pravnog zastupnika. Oni vode računa o tome da su te informacije javno i lako dostupne, točne i ažurirane.

5. Imenovanje pravnog zastupnika unutar Unije na temelju stavka 1. ne čini poslovni nastan u Uniji.

Članak 15.

Obveze izvješćivanja radi transparentnosti za pružatelje usluga posredovanja

1. Pružatelji usluga posredovanja najmanje jednom godišnje u strojno čitljivom formatu i na lako dostupan način javno objavljuju jasna i lako razumljiva izvješća o svakom moderiranju sadržaja koje su obavili u relevantnom razdoblju. Izvješća osobito sadržavaju, prema potrebi, informacije o:

(a)

za pružatelje usluga posredovanja – broju naloga zaprimljenih od tijela država članica, uključujući naloge izdane u skladu s člancima 9. i 10., razvrstanih po vrsti nezakonitog sadržaja o kojem je riječ, državi članici koja izdaje nalog i medijalnom vremenu potrebnom za obavješćivanje tijela koje izdaje nalog ili bilo kojeg drugog tijela navedenog u nalogu o njegovu primitku i za provedbu naloga;

(b)

za pružatelje usluga smještaja informacija na poslužitelju – broju obavijesti podnesenih u skladu s člankom 16. razvrstanih po vrsti navodno nezakonitog sadržaja o kojem je riječ, broju obavijesti koje su podnijeli pouzdani prijavitelji, svim djelovanjima poduzetima na temelju obavijesti, razlikujući pritom je li djelovanje poduzeto na temelju zakona ili uvjeta poslovanja pružatelja, broju obavijesti obrađenih automatiziranim sredstvima te medijalnom vremenu potrebnom za poduzimanje djelovanja;

(c)

za pružatelje usluga posredovanja – smislene i razumljive informacije o moderiranju sadržaja obavljenom na vlastitu inicijativu pružatelja usluga, uključujući upotrebu automatiziranih alata, mjere poduzete za pružanje osposobljavanja i pomoći osobama zaduženima za moderiranje sadržaja, broj i vrstu poduzetih mjera koje utječu na raspoloživost, vidljivost i dostupnost informacija dobivenih od primatelja usluge i sposobnost primatelja da pružaju informacije putem usluge te druga povezana ograničenja usluge; prijavljene informacije kategoriziraju se prema vrsti nezakonitog sadržaja ili kršenju uvjeta poslovanja pružatelja usluge, metodi otkrivanja i vrsti primijenjenog ograničenja;

(d)

za pružatelje usluga posredovanja – broju pritužbi zaprimljenih putem internih sustava za rješavanje pritužbi u skladu s uvjetima poslovanja pružatelja, a dodatno za pružatelje internetskih platformi u skladu s člankom 20., osnovama za te pritužbe, odlukama donesenima u vezi s tim pritužbama, medijalnom vremenu potrebnom za donošenje tih odluka i broju slučajeva u kojima su te odluke poništene;

(e)	svakom korištenju automatiziranih sredstava za potrebe moderiranja sadržaja, uključujući kvalitativni opis, navođenje točne svrhe, pokazatelje točnosti i moguću stopu pogreške automatiziranih sredstava korištenih za ostvarenje tih svrha i sve zaštitne mjere koje su primijenjene.

2. Stavak 1. ovog članka ne primjenjuje se na pružatelje usluga posredovanja koji se smatraju mikropoduzećima ili malim poduzećima u smislu Priloga Preporuci 2003/361/EZ i koji nisu vrlo velike internetske platforme u smislu članka 33. ove Uredbe.

3. Komisija može donijeti provedbene akte kako bi utvrdila predloške za oblik, sadržaj i druge pojedinosti izvješća na temelju stavka 1. ovog članka, uključujući usklađena razdoblja izvješćivanja. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 88.

ODJELJAK 2.

Dodatne odredbe koje se primjenjuju na pružatelje usluga smještaja informacija na poslužitelju, uključujući internetske platforme

Članak 21.

Izvansudsko rješavanje sporova

1. Primatelji usluga, uključujući pojedince ili subjekte koji su podnijeli obavijesti, kojima su upućene odluke iz članka 20. stavka 1. imaju pravo odabrati bilo koje tijelo za izvansudsko rješavanje sporova certificirano u skladu sa stavkom 3. ovog članka kako bi se riješili sporovi o tim odlukama, uključujući pritužbe koje nisu mogle biti riješene u okviru internog sustava za rješavanje pritužbi iz tog članka.

Pružatelji internetskih platformi osiguravaju da su informacije o mogućnosti pristupa primateljâ usluge izvansudskom rješavanju sporova, kako je navedeno u prvom podstavku, lako dostupne na njihovu internetskom sučelju, jasne i prilagođene korisnicima.

Prvim podstavkom ne dovodi se u pitanje pravo dotičnog primatelja usluge da u bilo kojoj fazi pokrene postupak u cilju osporavanja tih odluka pružatelja internetskih platformi pred sudom u skladu s mjerodavnim pravom.

2. Obje stranke moraju u dobroj vjeri surađivati s odabranim certificiranim tijelom za izvansudsko rješavanje sporova s ciljem rješavanja spora.

Pružatelji internetskih platformi mogu odbiti suradnju s takvim tijelom za izvansudsko rješavanje sporova ako je već riješen spor u vezi s istim informacijama i istim osnovama za navodnu nezakonitost ili nespojivost sadržaja.

Certificirano tijelo za izvansudsko rješavanje sporova nije ovlašteno za nametanje obvezujućeg rješenja spora strankama.

3. Koordinator za digitalne usluge u državi članici u kojoj je tijelo za izvansudsko rješavanje sporova osnovano certificira to tijelo, na njegov zahtjev, na razdoblje od najviše pet godina, s mogućnošću produženja, ako je to tijelo dokazalo da ispunjava sve sljedeće uvjete:

(a)	nepristrano je i neovisno, među ostalim financijski neovisno, o pružateljima internetskih platformi i primateljima usluga koje pružaju pružatelji internetskih platformi, među ostalim pojedinci i subjekti koji su podnijeli obavijesti;

(b)	ima potrebno stručno znanje o pitanjima koja se pojavljuju u određenom području ili određenim područjima nezakonitog sadržaja ili o primjeni i provedbi uvjeta poslovanja jedne ili više vrsta internetskih platformi koje mu omogućuje da djelotvorno doprinese rješavanju spora;

(c)	njegovi članovi dobivaju naknadu na način koji nije povezan s ishodom postupka;

(d)	izvansudsko rješavanje sporova koje nudi lako je dostupno pomoću tehnologije elektroničke komunikacije i omogućava započinjanje postupka rješavanja sporova i podnošenja potrebnih popratnih dokumenata putem interneta;

(e)	sporove je sposoban rješavati brzo, učinkovito i ekonomično te na najmanje jednom službenom jeziku institucija Unije;

(f)	izvansudsko rješavanje spora koje nudi odvija se u skladu je s jasnim i pravednim poslovnikom koji je lako i javno dostupan te u skladu s primjenjivim zakonodavstvom, uključujući zahtjeve iz ovog članka.

Koordinator za digitalne usluge u certifikatu, prema potrebi, navodi:

(a)	na koja se pitanja odnosi stručno znanje tog tijela, kako je navedeno u prvom podstavku točki (b); te

(b)	službene jezike institucija Unije na kojima je tijelo sposobno rješavati sporove, kako je navedeno u prvom podstavku točki (e).

4. Certificirana tijela za izvansudsko rješavanje sporova koordinatora za digitalne usluge koji ih je certificirao jednom godišnje izvješćuju o svojem funkcioniranju, navodeći barem broj zaprimljenih sporova, informacije o ishodima tih sporova, prosječno vrijeme potrebno za njihovo rješavanje te sve nedostatke ili poteškoće na koje se naišlo. Na zahtjev koordinatora za digitalne usluge pružaju dodatne informacije.

Koordinatori za digitalne usluge svake dvije godine sastavljaju izvješće o funkcioniranju tijela za izvansudsko rješavanje sporova koja su certificirali. U tom izvješću posebno se:

(a)	navodi broj sporova koje je svako tijelo certificirano za izvansudsko rješavanje sporova zaprimilo godišnje;

(b)	navode ishodi postupaka pokrenutih pred tim tijelima i prosječno vrijeme potrebno za rješavanje sporova;

(c)	utvrđuje i objašnjava sve sistemske ili sektorske nedostatke ili poteškoće na koje se naišlo u vezi s funkcioniranjem tih tijela;

(d)	utvrđuju najbolje prakse povezane s tim funkcioniranjem;

(e)	prema potrebi daju preporuke o tome kako poboljšati to funkcioniranje.

Certificirana tijela za izvansudsko rješavanje sporova svoje odluke stavljaju na raspolaganje stankama u razumnom roku, a najkasnije 90 kalendarskih dana nakon primitka pritužbe. U slučaju vrlo složenih sporova tijelo certificirano za izvansudsko rješavanje sporova može, po vlastitom nahođenju, produljiti rok od 90 kalendarskih dana, za dodatni rok koji ne prelazi 90 dana, što dovodi do ukupnog trajanja od najviše 180 dana.

5. Ako tijelo za izvansudsko rješavanje sporova riješi spor odlukom u korist primatelja usluge, među ostalim pojedinca ili subjekta koji je podnio obavijest, pružatelj internetske platforme plaća sve naknade koje naplaćuje tijelo za izvansudsko rješavanje sporova i nadoknađuje tom primatelju, među ostalim pojedincu ili subjektu, sve pristojbe i druge razumne troškove koje je primatelj usluge platio u vezi s rješavanjem spora. Ako tijelo za izvansudsko rješavanje sporova spor riješi odlukom u korist pružatelja internetske platforme, primatelj usluge, među ostalim pojedinac ili subjekt, ne mora nadoknaditi bilo kakve pristojbe ili druge troškove koje je pružatelj internetske platforme platio ili treba platiti u vezi s rješavanjem spora, osim ako tijelo za izvansudsko rješavanje sporova ne utvrdi da je taj primatelj očito postupao u zloj vjeri.

Pristojbe koje tijelo za izvansudsko rješavanje sporova naplaćuje pružateljima internetskih platformi za rješavanje sporova moraju biti razumne i ni u kojem slučaju ne smiju premašiti troškove koji su nastali za tijelo. Rješavanje sporova mora biti dostupno primateljima usluge besplatno ili uz nominalnu naknadu.

Prije početka rješavanja spora certificirana tijela za izvansudsko rješavanje sporova obavješćuju dotičnog primatelja usluge, uključujući pojedince ili subjekte koji su podnijeli obavijest i dotičnog pružatelja internetske platforme, o naknadama ili mehanizmima koji se upotrebljavaju za određivanje naknada.

6. Države članice mogu osnovati tijela za izvansudsko rješavanje sporova za potrebe stavka 1. ili podupirati aktivnosti nekih ili svih tijela za izvansudsko rješavanje sporova koja su certificirala u skladu sa stavkom 3.

Države članice osiguravaju da nijedna aktivnost koju poduzimaju na temelju prvog podstavka ne utječe na sposobnost njihovih koordinatora za digitalne usluge da certificiraju dotična tijela u skladu sa stavkom 3.

7. Koordinator za digitalne usluge koji je certificirao tijelo za izvansudsko rješavanje sporova taj certifikat opoziva ako utvrdi, nakon istrage provedene na vlastitu inicijativu ili na temelju informacija dobivenih od treće strane, da tijelo za izvansudsko rješavanje sporova više ne ispunjava uvjete utvrđene u stavku 3. Prije opoziva tog certifikata, koordinator za digitalne usluge tom tijelu pruža mogućnost da reagira na zaključke njegove istrage i namjeru opoziva certifikata tijela za izvansudsko rješavanje sporova.

8. Koordinatori za digitalne usluge obavješćuju Komisiju o tijelima za izvansudsko rješavanje sporova koja su certificirali u skladu sa stavkom 3., uključujući, prema potrebi, specifikacije iz drugog podstavka tog stavka, kao i o tijelima za izvansudsko rješavanje sporova čije su certifikate opozvali. Komisija objavljuje i ažurira popis tih tijela, uključujući navedene specifikacije, na posebnoj, lako dostupnoj internetskoj stranici.

9. Ovim se člankom ne dovodi u pitanje Direktiva 2013/11/EU ni postupci ni subjekti za alternativno rješavanje potrošačkih sporova uspostavljeni na temelju te direktive.

Članak 22.

Pouzdani prijavitelji

1. Pružatelji internetskih platformi poduzimaju potrebne tehničke i organizacijske mjere kako bi osigurale da se obavijestima koje pouzdani prijavitelji koji djeluju u okviru svojeg područja stručnosti podnose putem mehanizama iz članka 16. daje prioritet te da se obrađuju i da se o njima odlučuje bez nepotrebne odgode.

2. Status pouzdanog prijavitelja na temelju ove Uredbe dodjeljuje, na zahtjev bilo kojeg subjekta, koordinator za digitalne usluge u državi članici u kojoj podnositelj zahtjeva ima poslovni nastan podnositelju zahtjeva koji je dokazao da ispunjava sve sljedeće uvjete:

(a)	posjeduje posebnu stručno znanje i sposobnost za potrebe otkrivanja, identificiranja i prijavljivanja nezakonitog sadržaja;

(b)	neovisan je o bilo kojem pružatelju internetskih platformi;

(c)	aktivnosti u svrhu podnošenja obavijesti obavlja savjesno, točno i objektivno.

3. Pouzdani prijavitelji najmanje jedanput godišnje objavljuju lako razumljiva i detaljna izvješća o obavijestima podnesenima u skladu s člankom 16. u relevantnom razdoblju. U izvješću se navodi barem broj obavijesti kategoriziranih prema:

(a)	identitetu pružatelja usluga smještaja informacija na poslužitelju;

(b)	vrsti navodno nezakonitog prijavljenog sadržaja;

(c)	djelovanja koje je poduzeo pružatelj.

Ta izvješća uključuju objašnjenje postojećih postupaka kako bi se osiguralo da pouzdani prijavitelji zadrže svoju neovisnost.

Pouzdani prijavitelji šalju izvješće koordinatoru za digitalne usluge koji im je dodijelio status te ga javno objavljuju. Informacije u tim izvješćima ne sadržavaju osobne podatke.

4. Koordinatori za digitalne usluge dostavljaju Komisiji i Odboru imena, adrese i e-adrese subjekata kojima su dodijelili status pouzdanog prijavitelja u skladu sa stavkom 2. ili kojima su status pouzdanog prijavitelja suspendirali u skladu sa stavkom 6. ili opozvali u skladu sa stavkom 7.

5. Informacije iz stavka 4. Komisija javno objavljuje u javnoj dostupnoj bazi podataka u lako dostupnom i strojno čitljivom obliku te ažurira tu bazu.

6. Ako pružatelj internetskih platformi ima informacije koje upućuju na to da je pouzdani prijavitelj podnio znatan broj nedovoljno preciznih, netočnih ili nedovoljno potkrijepljenih obavijesti putem mehanizama iz članka 16., uključujući informacije prikupljene u vezi s obradom pritužbi putem internih sustava za rješavanje pritužbi iz članka 20. stavka 4., on te informacije priopćuje koordinatoru za digitalne usluge koji je dotičnom subjektu dodijelio status pouzdanog prijavitelja te dostavlja potrebna objašnjenja i popratne dokumente. Po primitku informacije od pružatelja internetskih platformi i ako koordinator za digitalne usluge smatra da postoje zakoniti razlozi za otvaranje istrage, suspendira se status pouzdanog prijavitelja tijekom razdoblja trajanja te istrage. Ta se istraga provodi bez neopravdane odgode.

7. Koordinator za digitalne usluge koji je subjektu dodijelio status pouzdanog prijavitelja opoziva taj status ako utvrdi, nakon istrage provedene na vlastitu inicijativu ili na temelju informacija dobivenih od trećih strana, uključujući informacije koje je dostavio pružatelj internetskih platformi na temelju stavka 6., da subjekt više ne ispunjava uvjete utvrđene u stavku 2. Prije opoziva tog statusa koordinator za digitalne usluge subjektu pruža mogućnost da reagira na zaključke njegove istrage i namjeru opoziva statusa subjekta pouzdanog prijavitelja.

8. Komisija, nakon savjetovanja s Odborom, ako je to potrebno, izdaje smjernice za pomoć pružateljima internetskih platformi i koordinatorima za digitalne usluge u primjeni stavaka 2., 6. i 7.

Članak 30.

Sljedivost trgovaca

1. Pružatelji internetskih platformi kojima se potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima osiguravaju da se trgovci mogu koristiti tim platformama za promicanje poruka ili nuđenje proizvoda ili usluga potrošačima koji se nalaze u Uniji samo ako su prije korištenja njihovim uslugama u te svrhe dobili sljedeće informacije, ako su one primjenjive na trgovca:

(a)	ime, adresu, telefonski broj i e-adresu trgovca;

(b)	presliku identifikacijskog dokumenta trgovca ili bilo koju drugu elektroničku identifikaciju kako je definirana u članku 3. Uredbe (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (40);

(c)	podatke o računu za plaćanje trgovca;

(d)	ako je trgovac upisan u trgovački ili slični javni registar, ime trgovačkog registra u kojem je trgovac registriran, kao i njegov registarski broj, odnosno jednakovrijedan način identifikacije u tom registru;

(e)	samocertificiranje trgovca kojim se obvezuje nuditi isključivo proizvode ili usluge koji su u skladu s primjenjivim pravilima prava Unije.

2. Po primitku informacije iz stavka 1. i prije nego što dotičnom trgovcu dopusti da se koristi njegovim uslugama, pružatelj internetske platforme kojom se potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima, pomoću bilo koje slobodno dostupne službene internetske baze podataka ili internetskog sučelja koje su na raspolaganje stavile država članica ili Unija ili slanjem zahtjeva trgovcu za dostavljanje popratnih dokumenata iz pouzdanih izvora, ulaže maksimalne napore kako bi procijenio jesu li informacije iz stavka 1. točaka od (a) do (e) pouzdane i cjelovite. Za potrebe ove Uredbe trgovci su odgovorni za točnost dostavljenih informacija.

U pogledu trgovaca koji se 17. veljače 2024. već koriste uslugama pružatelja internetskih platformi kojima se potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima za potrebe iz stavka 1., pružatelji čine sve što je u njihovoj moći kako bi od dotičnih trgovaca dobili informacije u roku od 12 mjeseci. Ako dotični trgovci ne dostave informacije u tom roku, pružatelji suspendiraju pružanje svojih usluga tim trgovcima dok ne dostave sve informacije.

3. Ako pružatelj internetske platforme kojom se potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima ima dovoljno naznaka ili ima razloga vjerovati da je bilo koja informacija iz stavka 1. koju je dao dotični trgovac netočna, nepotpuna ili da nije ažurirana, taj pružatelj zahtijeva od trgovca da ispravi tu situaciju, bez odgode ili u roku utvrđenom pravom Unije i nacionalnim pravom.

Ako trgovac ne ispravi ili dopuni te informacije, pružatelj internetske platforme kojom se potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima žurno suspendira svoju uslugu tom trgovcu u vezi s ponudom proizvoda ili usluga potrošačima koji se nalaze u Uniji dok on u potpunosti ne ispuni zahtjev.

4. Ne dovodeći u pitanje članak 4. Uredbe (EU) 2019/1150, ako pružatelj internetske platforme kojom se potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima odbije dopustiti trgovcu korištenje svojom uslugom u skladu sa stavkom 1. ili suspendira pružanje svoje usluge u skladu sa stavkom 3. ovog članka, dotični trgovac ima pravo podnijeti pritužbu kako je predviđeno u člancima 20. i 21. ove Uredbe.

5. Pružatelji internetskih platformi kojima se potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima pohranjuju informacije dobivene na temelju stavaka 1. i 2. na siguran način tijekom razdoblja od šest mjeseci nakon kraja ugovornog odnosa s dotičnim trgovcem. Nakon toga brišu te informacije.

6. Ne dovodeći u pitanje stavak 2. ovog članka, pružatelj internetske platforme kojom se potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima otkriva informacije trećim stranama samo ako je to potrebno u skladu s primjenjivim pravom, uključujući naloge iz članka 10. i sve naloge koje su izdala nadležna tijela država članica ili Komisija radi izvršavanja svojih zadaća na temelju ove Uredbe.

7. Pružatelj internetske platforme kojom se potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima stavlja na raspolaganje primateljima usluge informacije iz stavka 1. točaka (a), (d) i (e) koje su dostupne na njegovoj internetskoj platformi na jasan, lako dostupan i razumljiv način. Te informacije moraju biti dostupne barem na internetskom sučelju internetske platforme na kojem se prikazuju informacije o proizvodu ili usluzi.

Članak 35.

Smanjenje rizika

1. Pružatelji vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica uspostavljaju razumne, razmjerne i djelotvorne mjere za smanjenje rizika, prilagođene posebnim sistemskim rizicima utvrđenima u skladu s člankom 34., s posebnim naglaskom na učincima takvih mjera na temeljna prava. Takve mjere mogu uključivati, ako je to primjenjivo:

(a)	prilagodbu dizajna, značajki ili funkcioniranja njihovih usluga, uključujući njihova internetska sučelja;

(b)	prilagodbu njihovih uvjeta poslovanja i njihove provedbe;

(c)

prilagodbu postupaka moderiranja sadržaja, uključujući brzinu i kvalitetu obrade obavijesti koje se odnose na određene vrste nezakonitog sadržaja i, prema potrebi, žurno uklanjanje ili onemogućavanje pristupa prijavljenom sadržaju, posebno u pogledu nezakonitog govora mržnje ili kibernasilje; kao i prilagodbu svih relevantnih postupaka donošenja odluka i namjenskih sredstava za moderiranje sadržaja;

(d)	testiranje i prilagodbu njihovih algoritamskih sustava, uključujući njihove sustave za preporučivanje;

(e)	prilagodbu njihovih sustava oglašavanja i donošenje ciljanih mjera usmjerenih na ograničavanje ili prilagođavanje prikazivanja oglasa u vezi s uslugom koju pružaju;

(f)	jačanje internih procesa, resursa, ispitivanja, dokumentacije ili nadzora bilo koje njihove aktivnosti, posebno u pogledu otkrivanja sistemskog rizika;

(g)	pokretanje ili prilagodbu suradnje s pouzdanim prijaviteljima u skladu s člankom 22. i provedbu odluke tijela za izvansudsko rješavanje sporova na temelju članka 21.;

(h)	pokretanje ili prilagodbu suradnje s drugim pružateljima internetskih platformi ili internetskih tražilica na temelju kodeksa ponašanja i kriznih protokola iz članka 45. odnosno članka 48.;

(i)	poduzimanje mjera za podizanje svijesti i prilagođavanje njihovog internetskog sučelja kako bi se primateljima usluge pružile informacije;

(j)	poduzimanje ciljanih mjera za zaštitu prava djeteta, uključujući alate za provjeru dobi i alate za roditeljsku kontrolu te alate kojima je cilj pomoći maloljetnicima da, prema potrebi, upozore na zlostavljanje ili da im se pruži potpora;

(k)

osiguravanje da se informacija, neovisno o tome predstavlja li generiranu ili manipuliranu sliku, audio ili videozapis koji znatno sliči postojećim osobama, predmetima, mjestima ili drugim subjektima ili događajima te se osobi lažno čini vjerodostojnom ili istinitom, može razlikovati s pomoću lako uočljivih oznaka kada je prikazana na njihovim internetskim sučeljima te pružanje funkcije jednostavne za upotrebu koja primateljima usluge omogućuje da ukažu na takvu informaciju.

2. Odbor u suradnji s Komisijom jednom godišnje objavljuje cjelovita izvješća. Ta izvješća uključuju sljedeće:

(a)	utvrđivanje i procjenu najvažnijih i najčešćih sistemskih rizika o kojima izvijeste pružatelji vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica ili koji se utvrde na temelju drugih izvora informacija, posebno onih koji se pružaju u skladu s člancima 39., 40. i 42.;

(b)	primjere dobre prakse smanjenja utvrđenih sistemskih rizika za pružatelje vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica.

U tim se izvješćima navode sistemski rizici raščlanjeni po državi članici u kojoj su nastali i, ako je to primjenjivo, u cijeloj Uniji.

3. Komisija u suradnji s koordinatorima za digitalne usluge može izdati smjernice o primjeni stavka 1. u vezi s posebnim rizicima, ponajprije kako bi dala primjere dobre prakse i preporučila moguće mjere, uzimajući u obzir moguće posljedice mjera na temeljna prava svih uključenih strana koja su utvrđena u Povelji. Pri pripremi tih smjernica Komisija organizira javna savjetovanja.

Članak 36.

Mehanizam za odgovor na krizu

1. U slučaju krize Komisija na preporuku Odbora može donijeti odluku kojom se od jednog ili više pružatelja vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica zahtijeva da poduzmu jedno ili više sljedećih djelovanja:

(a)	procijene doprinose li funkcioniranje i upotreba njihovih usluga znatno ozbiljnoj prijetnji kako je navedena u stavku 2. i, ako da, u kojoj mjeri i na koji način, ili je vjerojatno da će joj znatno doprinijeti;

(b)	utvrde i primijene posebne učinkovite i razmjerne mjere, kao što su one predviđene u članku 35. stavku 1. ili članku 48. stavku 2., kako bi spriječile, uklonile ili ograničile svaki takav doprinos ozbiljnoj prijetnji utvrđenoj u skladu s točkom (a) ovog stavka;

(c)

do određenog datuma ili u redovitim vremenskim razmacima navedenima u odluci izvijeste Komisiju o procjenama iz točke (a), točnom sadržaju, provedbi te kvalitativnom i kvantitativnom učinku posebnih mjera poduzetih u skladu s točkom (b) te o svim drugim pitanjima povezanima s tim procjenama ili tim mjerama, kako je navedeno u odluci.

Pri utvrđivanju i primjeni mjera na temelju točke (b) ovog stavka pružatelj ili pružatelji usluga uzimaju u obzir ozbiljnost ozbiljne prijetnje iz stavka 2., hitnost mjera i stvarne ili potencijalne posljedice za prava i zakonite interese svih uključenih strana, uključujući moguće nepoštovanje temeljnih prava utvrđenih u Povelji.

2. Za potrebe ovog članka smatra se da je kriza nastupila ako izvanredne okolnosti dovedu do ozbiljne prijetnje javnoj sigurnosti ili javnom zdravlju u Uniji ili bitnim dijelovima Unije.

3. Pri donošenju odluke iz stavka 1. Komisija osigurava da su ispunjeni svi sljedeći zahtjevi:

(a)

djelovanja koja se zahtijevaju odlukom nužna su, opravdana i proporcionalna, osobito uzimajući u obzir ozbiljnost ozbiljne prijetnje iz stavka 2., hitnost mjera i stvarne ili potencijalne posljedice za prava i zakonite interese svih uključenih strana, uključujući moguće nepoštovanje temeljnih prava utvrđenih u Povelji;

(b)	u odluci se navodi razuman rok u kojem se trebaju poduzeti posebne mjere iz stavka 1. točke (b), osobito uzimajući u obzir hitnost tih mjera i vrijeme potrebno za njihovu pripremu i provedbu;

(c)	djelovanja koja se zahtijevaju odlukom ograničena su na razdoblje od najviše tri mjeseca.

4. Nakon donošenja odluke iz stavka 1. Komisija bez nepotrebne odgode poduzima sljedeće korake:

(a)	obavješćuje o odluci pružatelja ili pružatelje kojima je odluka upućena;

(b)	javno objavljuje odluku; i

(c)	obavješćuje Odbor o odluci, poziva ga da podnese svoja stajališta o toj odluci i obavješćuje ga o svakom daljnjem razvoju događaja u vezi s tom odlukom.

5. Posebne mjere koje treba poduzeti u skladu sa stavkom 1. točkom (b) i stavkom 7. drugim podstavkom odabire pružatelj ili pružatelji kojima je upućena odluka Komisije.

6. Komisija može na vlastitu inicijativu ili na zahtjev pružatelja pokrenuti dijalog s pružateljem kako bi utvrdila jesu li, s obzirom na posebne okolnosti pružatelja, planirane ili provedene mjere iz stavka 1. točke (b) djelotvorne i razmjerne u postizanju željenih ciljeva. Komisija posebno osigurava da mjere koje je pružatelj poduzeo u skladu sa stavkom 1. točkom (b) ispunjavaju zahtjeve iz stavka 3. točaka (a) i (c).

7. Komisija prati primjenu posebnih mjera poduzetih u skladu s odlukom iz stavka 1. ovog članka na temelju izvješća iz točke (c) tog stavka i svih drugih relevantnih informacija, uključujući informacije koje može zatražiti na temelju članka 40. ili članka 67., uzimajući u obzir razvoj krize. Komisija redovito izvješćuje Odbor o tom praćenju, najmanje jednom mjesečno.

Ako Komisija smatra da planirane ili provedene posebne mjere na temelju stavka 1. točke (b) nisu djelotvorne ili razmjerne, može, nakon savjetovanja s Odborom, donijeti odluku kojom se od pružatelja zahtijeva da preispita utvrđivanje ili primjenu tih posebnih mjera.

8. Ako je to primjereno s obzirom na razvoj krize, Komisija na preporuku Odbora može izmijeniti odluku iz stavka 1. ili iz stavka 7. drugog podstavka na sljedeći način:

(a)	opozivom odluke i, prema potrebi, zahtijevanjem od vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice da prestanu primjenjivati mjere utvrđene i provedene na temelju stavka 1. točke (b) ili stavka 7. drugog podstavka, osobito ako razlozi za takve mjere više ne postoje;

(b)	produljenjem razdoblja iz stavka 3. točke (c) za razdoblje od najviše tri mjeseca;

(c)	uzimanjem u obzir iskustva stečenog u primjeni mjera, a posebno mogućeg neuspjeha da se mjerama poštuju temeljna prava utvrđena u Povelji.

9. Zahtjevi iz stavaka od 1. do 6. primjenjuju se na odluku i njezinu izmjenu iz ovog članka.

10. Komisija u najvećoj mogućoj mjeri uzima u obzir preporuke koje Odbor daje na temelju ovog članka.

11. Nakon donošenja odluka u skladu s ovim člankom Komisija svake godine izvješćuje Europski parlament i Vijeće o primjeni posebnih mjera poduzetih na temelju tih odluka, a u svakom slučaju tri mjeseca nakon završetka krize.

Članak 43.

Naknada za nadzor

1. Komisija pružateljima vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica naplaćuje godišnju naknadu za nadzor nakon njihova određivanja u skladu s člankom 33.

2. Ukupni iznos godišnjih naknada za nadzor pokriva procijenjene troškove koje Komisija snosi u vezi sa svojim nadzornim zadaćama na temelju ove Uredbe, posebno troškove povezane s određivanjem u skladu s člankom 33., uspostavom, održavanjem i radom baze podataka u skladu s člankom 24. stavkom 5. i sustavom za razmjenu informacija na temelju članka 85., upućivanjem na temelju članka 59., pružanjem potpore Odboru u skladu s člankom 62. i nadzornim zadaćama u skladu s člankom 56. i poglavljem IV. odjeljkom 4.

3. Pružateljima vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica naplaćuje se godišnja naknada za nadzor za svaku uslugu za koju su određeni u skladu s člankom 33.

Komisija donosi provedbene akte kako bi utvrdila iznos godišnje naknade za nadzor za svakog pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice. Pri donošenju tih provedbenih akata Komisija primjenjuje metodologiju utvrđenu u delegiranom aktu iz stavka 4. ovog članka i poštuje načela utvrđena u stavku 5. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 88.

4. Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 87. kojima utvrđuje detaljnu metodologiju i postupke za:

(a)	određivanje procijenjenih troškova iz stavka 2.;

(b)	određivanje pojedinačnih godišnjih naknada za nadzor iz stavka 5. točaka (b) i (c);

(c)	određivanje najveće ukupne granice definirane u stavku 5. točki (c); i

(d)	detaljne aranžmane koji su potrebni za izvršavanje plaćanja.

Pri donošenju tih delegiranih akata Komisija poštuje načela utvrđena u stavku 5. ovog članka.

5. Provedbenim aktom iz stavka 3. i delegiranim aktom iz stavka 4. i poštuju se sljedeća načela:

(a)	procjenom ukupnog iznosa godišnje naknade za nadzor uzimaju se u obzir troškovi nastali u prethodnoj godini;

(b)	godišnja naknada za nadzor razmjerna je broju prosječnih primatelja usluge u Uniji aktivnih na mjesečnoj razini svake vrlo velike internetske platforme ili svake vrlo velike internetske tražilice određene u skladu s člankom 33.;

(c)	ukupni iznos godišnje naknade za nadzor koja se naplaćuje određenom pružatelju vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice ni u kojem slučaju ne premašuje 0,05 % njegova godišnjeg neto prihoda na svjetskoj razini u prethodnoj financijskoj godini.

6. Pojedinačne godišnje naknade za nadzor naplaćene na temelju stavka 1. ovog članka čine vanjske namjenske prihode u skladu s člankom 21. stavkom 5. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (41).

7. Komisija svake godine izvješćuje Europski parlament i Vijeće o ukupnom iznosu troškova nastalih pri ispunjavanju zadaća na temelju ove Uredbe i o ukupnom iznosu pojedinačnih godišnjih naknada za nadzor koje su naplaćene u prethodnoj godini.

ODJELJAK 6.

Ostale odredbe o obvezama dužne pažnje

Članak 49.

Nadležna tijela i koordinatori za digitalne usluge

1. Države članice određuju jedno ili više nadležnih tijela da budu odgovorna za nadzor pružateljâ usluga posredovanja i izvršavanje ove Uredbe („nadležna tijela”).

2. Države članice određuju jedno od nadležnih tijela koordinatorom za digitalne usluge. Koordinator za digitalne usluge odgovoran je za sva pitanja povezana s nadzorom i izvršavanjem ove Uredbe u dotičnoj državi članici, osim ako je ta država članica određene posebne zadaće ili sektore dodijelila drugim nadležnim tijelima. Koordinator za digitalne usluge u svakom je slučaju odgovoran za osiguravanje koordinacije na nacionalnoj razini u vezi s tim pitanjima i za doprinos djelotvornom i dosljednom nadzoru i izvršavanju ove Uredbe u cijeloj Uniji.

U tu svrhu koordinatori za digitalne usluge surađuju međusobno, s drugim nacionalnim nadležnim tijelima, Odborom i Komisijom, ne dovodeći pritom u pitanje mogućnost država članica da osiguraju mehanizme suradnje i redovite razmjene mišljenja koordinatora za digitalne usluge s drugim nacionalnim tijelima kada je to relevantno za izvršavanje njihovih zadaća.

Ako država članica uz koordinatora za digitalne usluge imenuje jedno nadležno tijelo ili više njih, ona osigurava da su zadaće tih tijela i koordinatora za digitalne usluge jasno utvrđene te da oni blisko i djelotvorno surađuju u izvršavanju svojih zadaća.

3. Države članice imenuju koordinatore za digitalne usluge do 17. veljače 2024.

Države članice javno objavljuju te dostavljaju Komisiji i Odboru ime njihovog nadležnog tijela određenog kao koordinatora za digitalne usluge i informacije o tome kako ga se može kontaktirati. Dotična država članica priopćuje Komisiji i Odboru imena drugih nadležnih tijela iz stavka 2., kao i njihove zadaće.

4. Odredbe primjenjive na koordinatore za digitalne usluge iz članaka 50., 51. i 56. primjenjuju se i na sva druga nadležna tijela koja države članice imenuju na temelju stavka 1. ovog članka.

Članak 51.

Ovlasti koordinatorâ za digitalne usluge

1. Ako je to potrebno za izvršavanje njihovih zadaća na temelju ove Uredbe, koordinatori za digitalne usluge imaju sljedeće istražne ovlasti u pogledu postupanja pružatelja usluga posredovanja koji su u nadležnosti njihove države članice:

(a)

ovlast da od tih pružatelja, kao i od svih drugih osoba koje djeluju u svrhe povezane sa svojom trgovačkom, poslovnom, obrtničkom ili profesionalnom djelatnošću i za koje se može razumno pretpostaviti da su upoznate s informacijama o povredi ove Uredbe na koju se sumnja, uključujući organizacije koje provode revizije iz članka 37. i članka 75. stavka 2., zahtijevaju dostavu takvih informacija bez nepotrebne odgode;

(b)

ovlast za provođenje inspekcija, ili za podnošenje zahtjeva pravosudnom tijelu u svojoj državi članici da naloži inspekcije, svih prostora kojima se ti pružatelji usluga ili te osobe koriste u svrhe povezane sa svojom trgovačkom, poslovnom, obrtničkom ili profesionalnom djelatnošću ili za upućivanje zahtjeva drugim javim tijelima da to učine kako bi se ispitale, zaplijenile, uzele ili pribavile kopije informacija o povredi na koju se sumnja, bez obzira na medij na kojem su pohranjene;

(c)	ovlast da od bilo kojeg člana osoblja ili predstavnika tih pružatelja usluga ili tih osoba zatraži iznošenje objašnjenja u pogledu svake informacije povezane s povredom na koju se sumnja te da zabilježe odgovore uz njihov pristanak bilo kojim tehničkim sredstvom.

2. Ako je to potrebno za izvršavanje njihovih zadaća na temelju ove Uredbe, koordinatori za digitalne usluge imaju sljedeće izvršne ovlasti u odnosu na pružatelje usluga posredovanja koji su u nadležnosti njihove države članice:

(a)	ovlast za prihvaćanje obveza koje su ti pružatelji ponudili u vezi s njihovom usklađenošću s ovom Uredbom te ovlast da ih učine obvezujućima;

(b)	ovlast za nalaganje prestanka povreda i, prema potrebi, za uvođenje korektivnih mjera koje su razmjerne povredi i potrebne za djelotvorno okončanje povrede, ili za upućivanje zahtjeva pravosudnom tijelu u svojoj državi članici da to učini;

(c)	ovlast za izricanje novčanih kazni, ili za podnošenje zahtjeva pravosudnom tijelu u svojoj državi članici da to učini, u skladu s člankom 52. zbog nepostupanja u skladu s ovom Uredbom, među ostalim zbog nepostupanja u skladu s istražnim nalozima izdanima na temelju stavka 1. ovog članka;

(d)

ovlast za izricanje periodičnog penala, ili za upućivanje zahtjeva pravosudnom tijelu u svojoj državi članici da to učini, u skladu s člankom 52. kako bi se osiguralo okončanje povrede u skladu s nalogom izdanim na temelju točke (b) ovog podstavka ili zbog nepostupanja u skladu s istražnim nalozima izdanima na temelju stavka 1. ovog članka;

(e)	ovlast za donošenje privremenih mjera radi izbjegavanja rizika od ozbiljne štete, ili za podnošenje zahtjeva pravosudnom tijelu u svojoj državi članici da to učini.

Kada je riječ o prvom podstavku točkama (c) i (d), koordinatori za digitalne usluge imaju izvršne ovlasti utvrđene tim točkama također i u odnosu na druge osobe iz stavka 1. zbog nepostupanja u skladu s nalozima koji su im izdani na temelju tog stavka. Koordinatori izvršavaju te izvršne ovlasti tek nakon što su tim drugim osobama pravodobno dostavili sve relevantne informacije o takvim nalozima, uključujući primjenjivi rok, novčane kazne ili periodična plaćanja koji se mogu izreći zbog neispunjavanja i mogućnosti pravne zaštite.

3. Ako je to potrebno za izvršavanje njihovih zadaća na temelju ove Uredbe, a iscrpljene su sve druge ovlasti na temelju ovog članka za ostvarenje prestanka povrede, a povreda nije otklonjena ili se nastavlja te nanosi ozbiljnu štetu koja se ne može izbjeći izvršavanjem drugih ovlasti dostupnih na temelju prava Unije ili nacionalnog prava, koordinatori za digitalne usluge imaju ovlast za poduzimanje sljedećih mjera u odnosu na pružatelje usluga posredovanja koji su u nadležnosti njihove države članice:

(a)	zahtijevati od upravljačkog tijela tih pružatelja da bez nepotrebne odgode ispita situaciju, donese i podnese akcijski plan kojim se utvrđuju mjere potrebne za okončanje povrede te osigurati da pružatelj usluga poduzme te mjere i izvijesti o poduzetim mjerama;

(b)

ako koordinator za digitalne usluge smatra da pružatelj usluga posredovanja nije u dovoljnoj mjeri ispunio zahtjeve iz točke (a), da povreda nije otklonjena ili da se nastavlja i da nanosi ozbiljnu štetu te da povreda podrazumijeva kazneno djelo koje uključuje prijetnju životu ili sigurnosti osoba, zahtijevati od nadležnoga pravosudnog tijela svoje države članice da naloži privremeno ograničenje pristupa primateljima usluzi na koju se povreda odnosi ili, isključivo ako to nije tehnički izvedivo, ograničenje pristupa internetskom sučelju pružatelja usluga posredovanja na kojem je došlo do povrede.

Osim ako djeluje na zahtjev Komisije iz članka 82., koordinator za digitalne usluge prije podnošenja zahtjeva iz prvog podstavka točke (b) ovog stavka poziva zainteresirane strane da dostave pisane primjedbe u roku koji ne smije biti kraći od dva tjedna i pritom opisuje mjere koje namjerava zatražiti i određuje jednog ili više predviđenih adresata. Pružatelj usluga posredovanja, predviđen adresat ili više njih i bilo koja treća strana koja dokaže da ima zakoniti interes ima pravo sudjelovati u postupku pred nadležnim pravosudnim tijelom. Svaka naložena mjera mora biti razmjerna prirodi, težini, ponavljanju i trajanju povrede, a primateljima dotične usluge ne smije neopravdano ograničavati pristup zakonitim informacijama.

Ograničenje pristupa primjenjuje se na razdoblje od četiri tjedna, uz mogućnost da nadležno pravosudno tijelo u svojem nalogu omogući koordinatoru za digitalne usluge produljenje tog razdoblja za daljnja razdoblja istog trajanja, do najvećeg broja produljenja koje odredi to pravosudno tijelo. Uzimajući u obzir prava i interese svih strana na koje utječe to ograničenje i sve relevantne okolnosti, uključujući sve informacije koje mu eventualno dostave pružatelj usluga posredovanja, adresat ili adresati i druge treće strane koje su dokazale da imaju zakoniti interes, koordinator za digitalne usluge produljuje to razdoblje samo ako smatra da su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

(a)	pružatelj usluga posredovanja nije poduzeo mjere potrebne za okončanje povrede;

(b)	privremenim ograničenjem primateljima usluge ne ograničava se neopravdano pristup zakonitim informacijama, uzimajući u obzir broj primatelja na koje utječe povreda i postojanje odgovarajućih i lako dostupnih alternativnih rješenja.

Ako koordinator za digitalne usluge smatra da su uvjeti utvrđeni u trećem podstavku točkama (a) i (b) ispunjeni, ali ne može dodatno produljiti rok na temelju trećeg podstavka, podnosi novi zahtjev nadležnom pravosudnom tijelu, kako je navedeno u prvom podstavku točki (b).

4. Ovlastima iz stavaka 1., 2. i 3. ne dovodi se u pitanje odjeljak 3.

5. Mjere koje poduzimaju koordinatori za digitalne usluge u izvršavanju svojih ovlasti iz stavaka 1., 2. i 3. moraju biti djelotvorne, odvraćajuće i razmjerne, posebno s obzirom na prirodu, težinu, ponavljanje i trajanje povrede ili povrede na koju se sumnja, a na koju se te mjere odnose te, prema potrebi, gospodarsku, tehničku i operativnu sposobnost pružatelja usluga posredovanja o kojima je riječ.

6. Države članice utvrđuju posebna pravila i postupke za izvršavanje ovlasti na temelju stavaka 1., 2. i 3. i osiguravaju da svako izvršavanje tih ovlasti podliježe odgovarajućim zaštitnim mjerama utvrđenima u primjenjivom nacionalnom pravu usklađenom s Poveljom i općim načelima prava Unije. Osobito, te se mjere poduzimaju samo u skladu s pravom na poštovanje privatnog života i pravima na obranu, uključujući prava na saslušanje i pravo na uvid u spis te podložno pravu na djelotvoran pravni lijek svih uključenih strana.

Članak 55.

Izvješća o aktivnostima

1. Koordinatori za digitalne usluge sastavljaju godišnja izvješća o svojim aktivnostima na temelju ove Uredbe, među ostalim o broju pritužbi primljenih na temelju članka 53. i pregled daljnjeg postupanja u vezi s njima. Koordinatori za digitalne usluge stavljaju godišnja izvješća na raspolaganje javnosti u strojno čitljivom obliku, podložno primjenjivim pravilima o povjerljivosti informacija u skladu s člankom 84., te ih dostavljaju Komisiji i Odboru.

2. Godišnje izvješće sadržava i sljedeće informacije:

(a)	broj i predmet naloga za djelovanje protiv nezakonitog sadržaja i naloga za davanje informacija koje je, u skladu s člancima 9. i 10., izdalo bilo koje nacionalno pravosudno ili upravno tijelo države članice dotičnog koordinatora za digitalne usluge;

(b)	učinke tih naloga, prema podacima priopćenima koordinatoru za digitalne usluge u skladu s člancima 9. i 10.

3. Ako je država članica imenovala nekoliko nadležnih tijela u skladu s člankom 49., osigurava da koordinator za digitalne usluge sastavi jedinstveno izvješće koje obuhvaća aktivnosti svih nadležnih tijela te da koordinator za digitalne usluge od drugih nadležnih tijela primi sve relevantne informacije i potporu koje su potrebne u tu svrhu.

ODJELJAK 2.

Nadležnosti, koordinirane istrage i mehanizmi dosljednosti

Članak 57.

Uzajamna pomoć

1. Koordinatori za digitalne usluge i Komisija blisko surađuju i uzajamno si pomažu kako bi ovu Uredbu primjenjivali na dosljedan i učinkovit način. Uzajamna pomoć osobito uključuje razmjenu informacija u skladu s ovim člankom i dužnost koordinatora za digitalne usluge u državi poslovnog nastana da obavijesti sve koordinatore za digitalne usluge u državi pružanja usluge, Odbor i Komisiju o pokretanju istrage i namjeri donošenja konačne odluke, uključujući njegovu procjenu, u pogledu određenog pružatelja usluga posredovanja.

2. Za potrebe istrage, koordinator za digitalne usluge u državi poslovnog nastana može od drugih koordinatora za digitalne usluge zatražiti da dostave određene informacije koje posjeduju u vezi s određenim pružateljem usluga posredovanja ili da izvrše svoje istražne ovlasti iz članka 51. stavka 1. u pogledu određenih informacija koje se nalaze u njihovoj državi članici. Koordinator za digitalne usluge koji primi taj zahtjev prema potrebi može uključiti druga nadležna tijela ili druga javna tijela predmetne države članice.

3. Koordinator za digitalne usluge koji primi zahtjev na temelju stavka 2. ispunjava taj zahtjev i obavješćuje koordinatora za digitalne usluge u državi poslovnog nastana o poduzetim djelovanjima bez nepotrebne odgode i najkasnije dva mjeseca nakon primitka zahtjeva, osim u sljedećim slučajevima:

(a)	opseg ili predmet zahtjeva nije dovoljno određen, opravdan ili razmjeran s obzirom na istražne svrhe; ili

(b)	ni koordinator za digitalne usluge kojemu je upućen zahtjev ni drugo nadležno tijelo ili drugo javno tijelo te države članice ne posjeduju tražene informacije niti im mogu pristupiti; ili

(c)	zahtjev se ne može ispuniti, a da se pritom ne povrijedi pravo Unije ili nacionalno pravo.

Koordinator za digitalne usluge koji je primio zahtjev obrazlaže svoje odbijanje podnošenjem obrazloženog odgovora u roku utvrđenom u prvom podstavku.

Članak 58.

Prekogranična suradnja koordinatora za digitalne usluge

1. Ako koordinator za digitalne usluge u državi pružanja usluge ima razloga sumnjati da je pružatelj usluge posredovanja povrijedio ovu Uredbu na način koji negativno utječe na primatelje usluge u državi članici tog koordinatora za digitalne usluge, on može od koordinatora za digitalne usluge u državi poslovnog nastana zatražiti da procijeni to pitanje i poduzme potrebne istražne i izvršne mjere radi osiguravanja usklađenosti s ovom Uredbom, osim ako je Komisija pokrenula istragu o istoj navodnoj povredi.

2. Na zahtjev najmanje triju koordinatora za digitalne usluge u državi pružanja usluga koji imaju razloga sumnjati da je određeni pružatelj usluge posredovanja povrijedio ovu Uredbu na način koji negativno utječe na primatelje usluge u njihovoj državi članici, Odbor može zatražiti od koordinatora za digitalne usluge u državi poslovnog nastana da procijeni to pitanje i poduzme potrebne istražne i izvršne mjere radi osiguravanja usklađenosti s ovom Uredbom, osim ako je Komisija pokrenula istragu o istoj navodnoj povredi.

3. Zahtjev na temelju stavka 1. ili 2. propisno se obrazlaže i u njemu se navodi barem sljedeće:

(a)	kontaktna točka tog pružatelja usluga posredovanja kako je predviđeno člankom 11.;

(b)	opis relevantnih činjenica, dotične odredbe ove Uredbe i razlozi zašto koordinator za digitalne usluge koji je uputio zahtjev ili Odbor sumnjaju da je pružatelj povrijedio ovu Uredbu, uključujući opis negativnih učinaka navodne povrede;

(c)	sve druge informacije koje koordinator za digitalne usluge koji je uputio zahtjev ili Odbor smatraju važnima, uključujući, prema potrebi, informacije prikupljene na vlastitu inicijativu ili prijedloge za određene istražne ili izvršne mjere koje treba poduzeti, uključujući privremene mjere.

4. Koordinator za digitalne usluge u državi poslovnog nastana u najvećoj mogućoj mjeri uzima u obzir zahtjev na temelju stavka 1. ili stavka 2. ovog članka. Ako smatra da nema dovoljno informacija za djelovanje na temelju zahtjeva i ima razloga smatrati da bi koordinator za digitalne usluge koji je uputio zahtjev ili Odbor mogli pružiti dodatne informacije, koordinator za digitalne usluge u državi poslovnog nastana može ili zatražiti takve informacije u skladu s člankom 57. ili može pokrenuti zajedničku istragu na temelju članka 60. stavka 1. koja uključuje barem koordinatora za digitalne usluge koji je podnio zahtjev. Rok utvrđen u stavku 5. ovog članka suspendira se do dostave navedenih dodatnih informacija ili do odbijanja poziva za sudjelovanje u zajedničkoj istrazi.

5. Koordinator za digitalne usluge u državi poslovnog nastana bez nepotrebne odgode, a u svakom slučaju najkasnije dva mjeseca od primitka zahtjeva na temelju stavaka 1. ili 2., koordinatoru za digitalne usluge koji je uputio zahtjev i Odboru dostavlja svoju procjenu o povredi na koju se sumnja i objašnjenje svih istražnih ili izvršnih mjera koje su poduzete ili predviđene u vezi s time radi osiguravanja usklađenosti s ovom Uredbom.

Članak 63.

Zadaće Odbora

1. Ako je to potrebno za postizanje ciljeva utvrđenih u članku 61. stavku 2., Odbor posebice:

(a)	podupire koordinaciju zajedničkih istraga;

(b)	podupire nadležna tijela u analizi izvješća i rezultata revizija vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica koji se prenose na temelju ove Uredbe;

(c)	daje mišljenja, preporuke ili savjete koordinatorima za digitalne usluge u skladu s ovom Uredbom, posebno uzimajući u obzir slobodu pružanja usluga pružatelja usluga posredovanja;

(d)	savjetuje Komisiju o mjerama iz članka 66. i donosi mišljenja o vrlo velikim internetskim platformama ili vrlo velikim internetskim tražilicama u skladu s ovom Uredbom;

(e)

podupire i promiče razvoj i primjenu europskih normi, smjernica, izvješća, predložaka i kodeksa ponašanja u suradnji s relevantnim dionicima, kako je predviđeno ovom Uredbom, među ostalim davanjem mišljenja ili preporuka o pitanjima povezanima s člankom 44., kao i utvrđivanje novih pitanja o stvarima obuhvaćenima ovom Uredbom.

2. Koordinatori za digitalne usluge i, ako je to primjenjivo, druga nadležna tijela koji ne postupaju po mišljenjima, zahtjevima ili preporukama koje Odbor donese i uputi im obrazlažu takvu odluku, uključujući objašnjenje za istrage, djelovanja i mjere koje su proveli pri izvješćivanju u skladu s ovom Uredbom ili pri donošenju relevantnih odluka, prema potrebi.

ODJELJAK 4.

Nadzor, istraga, izvršavanje i praćenje u vezi s pružateljima vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica

Članak 66.

Komisijino pokretanje postupka i suradnja u istrazi

1. Komisija može pokrenuti postupak s ciljem mogućeg donošenja odluka na temelju članaka 73. i 74. u pogledu relevantnog postupanja pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice za kojeg Komisija sumnja da je povrijedio neku od odredaba iz ove Uredbe.

2. Ako Komisija odluči pokrenuti postupak na temelju stavka 1. ovog članka, o tome putem sustava za razmjenu informacija iz članka 85. obavješćuje sve koordinatore za digitalne usluge i Odbor, kao i dotičnog pružatelja vrlo velike internetske platforme ili velike internetske tražilice.

Nakon što su obaviješteni o pokretanju postupka, koordinatori za digitalne usluge bez nepotrebne odgode Komisiji prenose sve informacije koje imaju u vezi s povredom o kojoj je riječ.

Komisijinim pokretanjem postupka na temelju stavka 1. ovog članka koordinatora za digitalne usluge ili, ako je to primjenjivo, bilo koje nadležno tijelo lišava se njihove ovlasti za nadzor i izvršavanje iz ove Uredbe u skladu s člankom 56. stavkom 4.

3. Pri izvršavanju svojih istražnih ovlasti na temelju ove Uredbe Komisija može zatražiti pojedinačnu ili skupnu potporu bilo kojeg koordinatora za digitalne usluge na kojeg se odnosi povreda na koju se sumnja, uključujući koordinatora za digitalne usluge u državi poslovnog nastana. Koordinatori za digitalne usluge koji su primili takav zahtjev i, ako ga je uključio koordinator za digitalne usluge, bilo koje drugo nadležno tijelo pravodobno i iskreno surađuju s Komisijom te imaju pravo izvršavati svoje istražne ovlasti iz članka 51. stavka 1. u vezi s pružateljem vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice u pogledu informacija, osoba i prostora koji se nalaze na državnom području njihove države članice te u skladu sa zahtjevom.

4. Komisija koordinatoru za digitalne usluge u državi poslovnog nastana i Odboru dostavlja sve relevantne informacije o izvršavanju ovlasti iz članaka od 67. do 72. i svoje preliminarne nalaze na temelju članka 79. stavka 1. Odbor Komisiji podnosi svoja stajališta o tim preliminarnim nalazima u roku utvrđenom u skladu s člankom 79. stavkom 2. Komisija u svojoj odluci u najvećoj mogućoj mjeri uzima u obzir stajališta Odbora.

Članak 68.

Ovlast za obavljanje razgovora i uzimanje izjava

1. Radi obavljanja zadaća koje su joj dodijeljene na temelju ovog odjeljka, Komisija može razgovarati s bilo kojom fizičkom ili pravnom osobom koja pristane na razgovor u svrhu prikupljanja informacija o predmetu istrage, u vezi s povredom na koju se sumnja. Komisija ima pravo takve razgovore zabilježiti bilo kojim primjerenim tehničkim sredstvom.

2. Ako se razgovor iz stavka 1. provodi u prostorima koji nisu Komisijini, Komisija o tome obavješćuje koordinatora za digitalne usluge države članice na čijem se državnom području razgovor obavlja. Ako tako zatraži dotični koordinator za digitalne usluge, njegovi službenici mogu pružati pomoć službenicima i drugim osobama u njihovoj pratnji koje je Komisija ovlastila za obavljanje razgovora.

Članak 69.

Ovlast za provođenje inspekcija

1. Radi obavljanja zadaća koje su joj dodijeljene na temelju ovog odjeljka, Komisija može provoditi sve potrebne inspekcije u prostorima dotičnog pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice ili druge osobe iz članka 67. stavka 1.

2. Službenici i druge osobe u njihovoj pratnji koje je Komisija ovlastila za provođenje inspekcije imaju pravo:

(a)	ulaziti u sve prostore, zemljišta i prijevozna sredstva dotičnog pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice ili od dotične druge osobe;

(b)	pregledati poslovne knjige i drugu poslovnu dokumentaciju povezanu s pružanjem dotične usluge, bez obzira na medij na kojem su pohranjene;

(c)	napraviti ili pribaviti, u bilo kojem obliku, preslike ili izvatke iz navedenih poslovnih knjiga ili druge poslovne dokumentacije;

(d)

zahtijevati od dotičnog pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice ili od dotične druge osobe da omoguće pristup i pruže objašnjenja kada je riječ o njihovoj organizaciji, funkcioniranju, IT sustavu, algoritmima, obradi podataka i poslovnim praksama te zabilježiti ili evidentirati pružena objašnjenja;

(e)

zapečatiti sve prostore koji se upotrebljavaju u svrhe povezane s trgovačkom, poslovnom, obrtničkom ili profesionalnom djelatnošću dotičnog pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice ili od dotične druge osobe, kao i poslovne knjige ili drugu dokumentaciju, u razdoblju inspekcije i u mjeri u kojoj je to potrebno za inspekciju;

(f)	zatražiti od bilo kojeg predstavnika ili člana osoblja dotičnog pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice ili od dotične druge osobe objašnjenja o činjenicama ili dokumentima koji se odnose na predmet i svrhu inspekcije te zabilježiti odgovore;

(g)	uputiti pitanja bilo kojem takvom predstavniku ili članu osoblja u vezi s predmetom i svrhom inspekcije te zabilježiti odgovore.

3. Inspekcije se mogu provoditi uz pomoć revizora ili stručnjaka koje imenuje Komisija u skladu s člankom 72. stavka 2., te koordinatora za digitalne usluge ili drugih nadležnih nacionalnih tijela države članice na čijem se državnom području provodi inspekcija.

4. Ako su predočene tražene poslovne knjige ili druga dokumentacija koja se odnosi na pružanje usluge nepotpune ili ako su odgovori na pitanja upućena na temelju stavka 2. ovog članka netočni, nepotpuni ili obmanjujući, službenici i druge osobe u njihovoj pratnji koje je Komisija ovlastila za provođenje inspekcije izvršavaju svoje ovlasti uz predočenje pisanog ovlaštenja u kojem se navodi predmet i svrha inspekcije te sankcije koje su predviđene u člancima 74. i 76. Komisija o planiranoj inspekciji pravodobno prije njezina početka obavješćuje koordinatora za digitalne usluge u državi članici na čijem će se državnom području provesti inspekcija.

5. Tijekom inspekcija službenici i druge osobe u njihovoj pratnji koje je ovlastila Komisija, revizori i stručnjaci koje je imenovala Komisija, kao i koordinator za digitalne usluge ili druga nadležna tijela države članice na čijem se državnom području provodi inspekcija mogu od dotičnog pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice ili od dotične druge osobe zatražiti objašnjenja o njihovoj organizaciji, funkcioniranju, IT sustavu, algoritmima, obradi podataka i poslovnom ponašanju te mogu uputiti pitanja njihovom ključnom osoblju.

6. Dotični pružatelj vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice ili druga dotična fizička ili pravna osoba dužni su pristati na inspekciju naloženu odlukom Komisije. U odluci se navode predmet i svrha inspekcije, utvrđuje se datum njezina početka te se navode sankcije koje su predviđene člancima 74. i 76., kao i pravo na preispitivanje odluke pred Sudom Europske unije. Komisija se prije donošenja te odluke savjetuje s koordinatorom za digitalne usluge države članice na čijem se državnom području treba provesti inspekcija.

7. Službenici koordinatora za digitalne usluge države članice na čijem se državnom području treba provesti inspekcija i druge osobe koje je on ovlastio ili imenovao, na zahtjev tog koordinatora za digitalne usluge ili Komisije aktivno pomažu službenicima i drugim osobama u njihovoj pratnji koje je ovlastila Komisija u pogledu te inspekcije. Oni u tu svrhu imaju ovlasti navedene u stavku 2.

8. Ako službenici i druge osobe u njihovoj pratnji koje je ovlastila Komisija utvrde da se dotični pružatelj vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice ili druga dotična osoba protivi inspekciji naloženoj na temelju ovog članka, država članica na čijem se državnom području treba provesti inspekcija službenicima ili drugim osobama u njihovoj pratnji i u skladu s nacionalnim pravom države članice na njihov zahtjev pruža potrebnu pomoć, među ostalim, ako je to primjereno u skladu s tim nacionalnim pravom, u obliku mjera prisile, koje poduzima nadležno tijelo za izvršavanje zakonodavstva kako bi im se omogućilo provođenje inspekcije.

9. Ako je za pomoć iz stavka 8. potrebno odobrenje nacionalnog pravosudnog tijela u skladu s nacionalnim pravom dotične države članice, zahtjev za takvo odobrenje podnosi koordinator za digitalne usluge te države članice na zahtjev službenika i drugih osoba u njihovoj pratnji koje je ovlastila Komisija. Zahtjev za takvo odobrenje može se podnijeti i kao mjera predostrožnosti.

10. Ako je podnesen zahtjev za odobrenje iz stavka 9., nacionalno pravosudno tijelo zaduženo za dotični predmet provjerava autentičnost odluke Komisije kojom se nalaže inspekcija i provjerava da predviđene mjere prisile nisu proizvoljne ni prekomjerne u odnosu na predmet inspekcije. Pri provedbi takve provjere nacionalno pravosudno tijelo može od Komisije, izravno ili putem koordinatora za digitalne usluge dotične države članice, zatražiti detaljna objašnjenja, posebno o razlozima zbog kojih Komisija sumnja na povredu ove Uredbe, o ozbiljnosti povrede na koju se sumnja i o prirodi uključenosti dotičnog pružatelja vrlo velike internetske platforme, vrlo velike internetske tražilice ili druge dotične osobe. Međutim, nacionalno pravosudno tijelo ne smije dovesti u pitanje nužnost inspekcije niti zahtijevati informacije iz spisa predmeta Komisije. Zakonitost odluke Komisije preispituje samo Sud Europske unije.

Članak 72.

Djelovanja za praćenja

1. Za potrebe izvršavanja zadaća koje su joj dodijeljene na temelju ovog odjeljka Komisija može poduzimati djelovanja potrebna za praćenje djelotvorne provedbe i usklađenosti s ovom Uredbom od strane pružateljâ vrlo velike internetske platforme i vrlo velikih internetskih tražilica. Komisija im može naložiti da joj omoguće pristup svojim bazama podataka i algoritmima te navedu objašnjenja u vezi s njima. Takva djelovanja mogu obuhvaćati uvođenje obveze za pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice da sačuva sve dokumente koji se smatraju potrebnima za procjenu provedbe obveza iz ove uredbe i usklađenosti s njima.

2. Djelovanja na temelju stavka 1. mogu obuhvaćati imenovanje neovisnih vanjskih stručnjaka i revizora, kao i stručnjaka i revizora iz nadležnih nacionalnih tijela uz suglasnost predmetnog tijela, kako bi pomogli Komisiji u praćenju djelotvorne provedbe i usklađenosti s relevantnim odredbama ove Uredbe te svojom specifičnom stručnošću ili znanjem.

Članak 75.

Pojačan nadzor nad korektivnim mjerama kao odgovor na povrede obveza utvrđenih u poglavlju III. odjeljku 5.

1. Pri donošenju odluke na temelju članaka 73. u vezi s povredom bilo koje odredbe iz poglavlja III. odjeljka 5. od strane pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice, Komisija se koristi sustavom pojačanog nadzora utvrđenim u ovom članku. Pritom u najvećoj mogućoj mjeri uzima u obzir sva mišljenja Odbora na temelju ovog članka.

2. U odluci iz članka 73. Komisija zahtijeva od dotičnog pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice da u razumnom roku navedenom u odluci izradi akcijski plan kojim se utvrđuju potrebne mjere koje su dostatne za okončanje ili ispravljanje povrede te da ga dostavi koordinatorima za digitalne usluge, Komisiji i Odboru. Te mjere uključuju obvezu provođenja neovisne revizije u skladu s člankom 37. stavcima 3. i 4. u pogledu provedbe drugih mjera, uz navođenje identiteta revizora te metodologije, vremenskog rasporeda i daljnjeg postupanja nakon revizije. Mjere također mogu uključivati, prema potrebi, obvezu sudjelovanja u relevantnom kodeksu ponašanja kako je predviđeno u članku 45.

3. U roku od mjesec dana od primitka akcijskog plana Odbor Komisiji dostavlja svoje mišljenje o akcijskom planu. U roku od mjesec dana od primitka tog mišljenja Komisija odlučuje jesu li mjere utvrđene u akcijskom planu dovoljne za okončanje ili ispravljanje povrede i određuje razuman rok za njegovu provedbu. U toj se odluci u obzir uzima eventualna obveza pridržavanja relevantnih kodeksa ponašanja. Komisija zatim prati provedbu akcijskog plana. U tu svrhu dotični pružatelj vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice Komisiji dostavlja izvješće o reviziji bez nepotrebne odgode nakon što postane dostupno te redovito obavješćuje Komisiju o koracima poduzetim za provedbu akcijskog plana. Komisija može, ako je to potrebno za takvo praćenje, zahtijevati od dotičnog pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice da dostavi dodatne informacije u razumnom roku koji odredi Komisija.

Komisija obavješćuje Odbor i koordinatore za digitalne usluge o provedbi akcijskog plana i njegovu praćenju.

4. Komisija može poduzeti potrebne mjere u skladu s ovom Uredbom, posebno s člankom 76. stavkom 1. točkom (e) i člankom 82. stavkom 1., ako:

(a)	dotični pružatelj vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice u primjenjivom roku ne dostavi akcijski plan, izvješće o reviziji, potrebna ažuriranja ili dodatne informacije koje se traže;

(b)	Komisija odbije predloženi akcijski plan jer smatra da mjere utvrđene u njemu nisu dovoljne za okončanje ili ispravljanje povrede; ili

(c)	Komisija na temelju izvješća o reviziji, bilo kakvih dostavljenih ažuriranja ili dodatnih informacija ili drugih relevantnih informacija koje su joj dostupne smatra da provedba akcijskog plana nije dovoljna za okončanje ili ispravljanje povrede.

Članak 76.

Periodični penali

1. Komisija može dotičnom pružatelju vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice ili drugoj osobi iz članka 67. stavka 1., ovisno o slučaju, odlukom izreći periodične penale koji ne premašuju 5 % prosječnog dnevnog dohotka ili svjetskog godišnjeg prihoda u prethodnoj financijskoj godini po danu, računajući od datuma određenog u toj odluci, kako bi ih se primoralo da:

(a)	dostave točne i potpune informacije kao odgovor na odluku kojom se zahtijevaju informacije u skladu s člankom 67.;

(b)	pristanu na inspekciju naloženu odlukom na temelju članka 69.;

(c)	poštuje odluku o privremenim mjerama na temelju članka 70. stavka 1.;

(d)	ispunjavaju obveze koje su pravno obvezujuće prema odluci na temelju članka 71. stavka 1.;

(e)	postupaju u skladu s odlukom na temelju članka 73. stavka 1., što uključuje, ako je to primjenjivo, zahtjeve koje ona sadržava u vezi s akcijskim planom iz članka 75.

2. Ako dotični pružatelj vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice ili druga osoba iz članka 67. stavka 1. ispune obvezu čijem je izvršavanju bio namijenjen periodični penal, Komisija može odrediti konačni iznos periodičnog penala koji je niži od iznosa na temelju prvotne odluke.

Članak 77.

Rok zastare za izricanje sankcija

1. Na ovlasti dodijeljene Komisiji člancima 74. i 76. primjenjuje se rok zastare od pet godina.

2. Vrijeme počinje teći na dan počinjenja povrede. No u slučaju kontinuirane ili ponavljane povrede, rok počinje teći na dan prestanka povrede.

3. Svakim djelovanjem koje poduzme Komisija ili koordinator za digitalne usluge za potrebe istrage ili postupaka u vezi s povredom, prekida se rok zastare za izricanje novčanih kazni ili periodičnih penala. Djelovanja kojima se prekida rok zastare osobito uključuju sljedeće:

(a)	zahtjeve za informacijama koje uputi Komisija ili koordinator za digitalne usluge;

(b)	inspekciju;

(c)	Komisijino pokretanje postupka u skladu s člankom 66. stavkom 1.

4. Nakon svakog prekida rok zastare počinje teći iznova. Međutim, rok zastare za izricanje novčanih kazni ili periodičnih penala istječe najkasnije na dan kad protekne razdoblje jednako dvostrukom roku zastare u kojem Komisija nije izrekla novčanu kaznu ili periodične penale. Taj se rok produljuje za vrijeme tijekom kojeg je rok zastare bio suspendiran na temelju stavka 5.

5. Rok zastare za izricanje novčanih kazni ili periodičnih penala suspendira se dok se o odluci Komisije vodi postupak pred Sudom Europske unije.

Članak 83.

Provedbeni akti koji se odnose na intervenciju Komisije

U vezi s intervencijom Komisije obuhvaćenom ovim odjeljkom, Komisija može donijeti provedbene akte o praktičnim rješenjima za:

(a)	postupke na temelju članaka 69. i 72.;

(b)	saslušanja predviđena člankom 79.;

(c)	dogovoreno otkrivanje informacija predviđeno člankom 79.

Prije donošenja bilo koje mjere na temelju prvog stavka ovog članka Komisija objavljuje nacrt te mjere i poziva sve zainteresirane strane da podnesu svoja očitovanja u roku utvrđenom u nacrtu, a koji ne smije biti kraći od mjesec dana. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 88.

ODJELJAK 5.

Zajedničke odredbe o izvršavanju

Članak 93.

Stupanje na snagu i primjena

1. Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

2. Ova Uredba primjenjuje se od 17. veljače 2024.

Međutim, članak 24. stavci 2., 3. i 6., članak 33. stavci od 3. do 6., članak 37. stavak 7., članak 40. stavak 13., članak 43. i poglavlje IV. odjeljci 4., 5. i 6. primjenjuju se od 16. studenoga 2022.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 19. listopada 2022.

Za Europski parlament

Predsjednica

R. METSOLA

Za Vijeće

Predsjednik

M. BEK

(1) SL C 286, 16.7.2021., str. 70.

(2) SL C 440, 29.10.2021., str. 67.

(3) Stajalište Europskog parlamenta od 5. srpnja 2022. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 4. listopada 2022..

(4) Direktiva 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine (Direktiva o elektroničkoj trgovini) (SL L 178, 17.7.2000., str. 1.).

(5) Direktiva (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. rujna 2015. o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih propisa i pravila o uslugama informacijskog društva (SL L 241, 17.9.2015., str. 1.).

(6) Uredba (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL L 351, 20.12.2012., str. 1.).

(7) Direktiva 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2010. o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama) (SL L 95, 15.4.2010., str. 1.).

(8) Uredba (EU) 2019/1148 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o stavljanju na tržište i uporabi prekursora eksploziva te izmjeni Uredbe (EZ) br. 1907/2006 i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 98/2013 (SL L 186, 11.7.2019., str. 1.).

(9) Uredba (EU) 2019/1150 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o promicanju pravednosti i transparentnosti za poslovne korisnike usluga internetskog posredovanja (SL L 186, 11.7.2019., str. 57.).

(10) Uredba (EU) 2021/784 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2021. o borbi protiv širenja terorističkog sadržaja na internetu (SL L 172, 17.5.2021., str. 79.).

(11) Uredba (EU) 2021/1232 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. srpnja 2021. o privremenom odstupanju od određenih odredbi Direktive 2002/58/EZ u pogledu tehnologija koje pružatelji brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga upotrebljavaju za obradu osobnih i drugih podataka u svrhu borbe protiv seksualnog zlostavljanja djece na internetu (SL L 274, 30.7.2021., str. 41.).

(12) Direktiva 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama) (SL L 201, 31.7.2002., str. 37.).

(13) Uredba (EU) 2017/2394 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2017. o suradnji između nacionalnih tijela odgovornih za izvršavanje propisâ o zaštiti potrošača i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 2006/2004 (SL L 345, 27.12.2017., str. 1.).

(14) Uredba (EU) 2019/1020 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o nadzoru tržišta i sukladnosti proizvoda i o izmjeni Direktive 2004/42/EZ i uredbi (EZ) br. 765/2008 i (EU) br. 305/2011 (SL L 169, 25.6.2019., str. 1.).

(15) Direktiva 2001/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 3. prosinca 2001. o općoj sigurnosti proizvoda (SL L 11, 15.1.2002., str. 4.).

(16) Direktiva 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća („Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi”) (SL L 149, 11.6.2005., str. 22.).

(17) Direktiva 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 304, 22.11.2011., str. 64.).

(18) Direktiva 2013/11/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o alternativnom rješavanju potrošačkih sporova i izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2009/22/EZ (Direktiva o alternativnom rješavanju potrošačkih sporova) (SL L 165, 18.6.2013., str. 63.).

(19) Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, 21.4.1993., str. 29.).

(20) Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).

(21) Direktiva 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu (SL L 167, 22.6.2001., str. 10.).

(22) Direktiva 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o provedbi prava intelektualnog vlasništva (SL L 157, 30.4.2004., str. 45.).

(23) Direktiva (EU) 2019/790 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu i izmjeni direktiva 96/9/EZ i 2001/29/EZ (SL L 130, 17.5.2019., str. 92.).

(24) Direktiva (EU) 2018/1972 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o Europskom zakoniku elektroničkih komunikacija (SL L 321, 17.12.2018., str. 36.).

(25) Preporuka Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. o definiciji mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća (SL L 124, 20.5.2003., str. 36.).

(26) Direktiva 2011/93/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije, te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2004/68/PUP (SL L 335, 17.12.2011., str. 1.).

(27) Direktiva 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/629/PUP (SL L 101, 15.4.2011., str. 1.).

(28) Direktiva (EU) 2017/541 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2017. o suzbijanju terorizma i zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/475/PUP i o izmjeni Odluke Vijeća 2005/671/PUP (SL L 88, 31.3.2017., str. 6.).

(29) Uredba (EU) 2016/794 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o Agenciji Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) te zamjeni i stavljanju izvan snage odluka Vijeća 2009/371/PUP, 2009/934/PUP, 2009/935/PUP, 2009/936/PUP i 2009/968/PUP (SL L 135, 24.5.2016., str. 53.).

(30) Direktiva Vijeća (EU) 2021/514 od 22. ožujka 2021. o izmjeni Direktive 2011/16/EU o administrativnoj suradnji u području oporezivanja (SL L 104, 25.3.2021., str. 1.).

(31) Direktiva 98/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 1998. o zaštiti potrošača prilikom isticanja cijena proizvoda ponuđenih potrošačima (SL L 80, 18.3.1998., str. 27.).

(32) Direktiva (EU) 2016/943 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti neotkrivenih znanja i iskustva te poslovnih informacija (poslovne tajne) od nezakonitog pribavljanja, korištenja i otkrivanja (SL L 157, 15.6.2016., str. 1.).

(33) Direktiva (EU) 2020/1828 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2020. o predstavničkim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošačâ i stavljanju izvan snage Direktive 2009/22/EZ (SL L 409, 4.12.2020., str. 1.).

(34) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(35) SL L 123, 12.5.2016., str. 1.

(36) Uredba (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ (SL L 295, 21.11.2018., str. 39.).

(37) SL C 149, 27.4.2021., str. 3.

(38) Direktiva (EU) 2019/882 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga (SL L 151, 7.6.2019., str. 70.).

(39) Uredba Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika (SL L 24, 29.1.2004., str. 1.).

(40) Uredba (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu i stavljanju izvan snage Direktive 1999/93/EZ (SL L 257, 28.8.2014., str. 73.).

(41) Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (SL L 193, 30.7.2018., str. 1.).

whereas

keyboard_tab Digital Service Act 2022/2065 HR

Digital Service Act 2022/2065 HR