keyboard_tab Digital Service Act 2022/2065 HR

1.   Pružatelji usluga smještaja informacija na poslužitelju uspostavljaju mehanizme koji svakom pojedincu ili subjektu omogućuju da ih obavijesti o prisutnosti određenih informacija u njihovim uslugama koje taj pojedinac ili subjekt smatra nezakonitim sadržajem. Ti mehanizmi moraju biti lako dostupni, prilagođeni korisnicima i moraju omogućavati podnošenje obavijesti isključivo elektroničkim sredstvima.

2.   Mehanizmi iz stavka 1. moraju biti takvi da olakšavaju podnošenje dovoljno preciznih i primjereno potkrijepljenih obavijesti. U tu svrhu pružatelji usluga smještaja informacija na poslužitelju poduzimaju potrebne mjere kako bi omogućili i olakšali podnošenje obavijesti koje sadržavaju sve sljedeće elemente:

(a)	dovoljno potkrijepljeno obrazloženje zašto pojedinac ili subjekt navodi da su dotične informacije nezakonit sadržaj;

(b)	jasnu naznaku točne elektroničke lokacije te informacije, poput točnog URL-a ili točnih URL-ova, te prema potrebi dodatne informacije koje omogućuju identifikaciju nezakonitog sadržaja prilagođene vrsti sadržaja i specifičnoj vrsti usluge smještaja informacija na poslužitelju;

(c)	ime i e-adresu pojedinca ili subjekta koji podnosi obavijest, osim u slučaju informacija za koje se smatra da uključuju jedno od kaznenih djela iz članaka od 3. do 7. Direktive 2011/93/EU;

(d)	izjavu kojom se potvrđuje da pojedinac ili subjekt koji podnosi obavijest to čini u dobroj vjeri da su informacije i navodi koje sadržava točni i potpuni.

3.   Smatra se da obavijesti iz ovog članka dovode do stvarnog znanja ili spoznaje za potrebe članka 6. o dotičnoj informaciji ako savjesnom pružatelju usluga smještaja informacija na poslužitelju omogućuju da bez detaljnog pravnog ispitivanja utvrdi nezakonitost relevantne aktivnosti ili informacija.

4.   Ako obavijest sadržava elektroničke podatke za kontakt pojedinca ili subjekta koji ju je podnio, pružatelj usluga smještaja informacija na poslužitelju bez nepotrebne odgode tom pojedincu ili subjektu šalje potvrdu o primitku obavijesti.

5.   Pružatelj također bez nepotrebne odgode obavješćuje tog pojedinca ili subjekt o svojoj odluci u pogledu informacija na koje se obavijest odnosi i pritom navodi informacije o mogućnostima pravne zaštite u pogledu te odluke.

6.   Pružatelji usluga smještaja informacija na poslužitelju obrađuju sve obavijesti koje prime mehanizmom iz stavka 1. te na pravodoban, savjestan, neproizvoljan i objektivan način donose odluke u pogledu informacija na koje se obavijesti odnose. Ako se za tu obradu ili donošenje odluka koriste automatskim sredstvima, informaciju o tome uključuju u obavijest iz stavka 5.

1.   Pružatelji usluga smještaja informacija na poslužitelju svim uključenim primateljima usluge pružaju jasno i konkretno obrazloženje bilo kojeg od sljedećih ograničenja uvedenih zbog toga što informacije dobivene od primatelja usluge predstavljaju nezakonit sadržaj ili su nespojive s njihovim uvjetima poslovanja:

(a)	sva ograničenja vidljivosti određenih informacija dobivenih od primatelja usluge, uključujući uklanjanje sadržaja, onemogućavanje pristupa sadržaju ili degradacija sadržaja;

(b)	suspenzija, ukidanje ili drugo ograničenje novčanih plaćanja;

(c)	suspenzija ili ukidanje pružanja usluge u cijelosti ili djelomično;

(d)	suspenzija ili zatvaranje računa primatelja usluge.

2.   Stavak 1. primjenjuje se samo ako su pružatelju poznati relevantni elektronički podaci za kontakt. Primjenjuje se najkasnije od datuma uvođenja ograničenja i bez obzira na to zašto ili kako je to ograničenje uvedeno.

Stavak 1. ne primjenjuje se ako je riječ o obmanjujućem komercijalnom sadržaju velikog obujma.

3.   Obrazloženje iz stavka 1. sadržava barem sljedeće informacije:

(a)

informaciju o tome podrazumijeva li ta odluka uklanjanje informacija, onemogućavanje pristupa informacijama, degradaciju ili ograničavanje vidljivosti informacija ili suspenziju ili ukidanje novčanih plaćanja povezanih s tim informacijama ili se njome uvode druge mjere iz stavka 1. u pogledu informacija i, prema potrebi, teritorijalno područje primjene odluke i njezino trajanje;

(b)	činjenice i okolnosti koje su uzete u obzir pri donošenju odluke, uključujući, prema potrebi, informaciju je li odluka donesena na temelju obavijesti podnesene u skladu s člankom 16. ili na temelju dobrovoljnih istraga na vlastitu inicijativu i, ako je to nužno, identitet podnositelja prijave;

(c)	ako je to primjenjivo, informacije o upotrebi automatiziranih sredstava pri donošenju odluke, uključujući informaciju o tome je li odluka donesena u pogledu sadržaja otkrivenog ili identificiranog automatiziranim sredstvima;

(d)	ako se odluka odnosi na navodno nezakonit sadržaj, upućivanje na primijenjenu pravnu osnovu i obrazloženje zašto se informacije smatraju nezakonitim sadržajem na toj osnovi;

(e)	ako se odluka temelji na navodnoj nespojivosti informacija s uvjetima poslovanja pružatelja usluga smještaja informacija na poslužitelju, upućivanje na primijenjenu ugovornu osnovu i obrazloženje zašto se informacije smatraju nespojivima s tom osnovom;

(f)	jasne i korisnicima prilagođene informacije o mogućnostima pravne zaštite koje su dostupne primatelju usluge u pogledu te odluke, osobito, ako je to primjenjivo, preko internih mehanizama za rješavanje pritužbi, izvansudskog rješavanja sporova i sudske zaštite.

4.   Informacije koje daju pružatelji usluga smještaja informacija na poslužitelju u skladu s ovim člankom moraju biti jasne su i lako razumljive te što je moguće preciznije i konkretnije u danim okolnostima. Informacije osobito moraju biti takve da omogućuju primatelju dotične usluge da djelotvorno iskoristi mogućnosti pravne zaštite iz stavka 3. točke (f).

5.   Ovaj se članak ne primjenjuje na naloge iz članka 9.

1.   Pružatelji internetskih platformi primateljima usluge, među ostalim pojedincima ili subjektima koji su podnijeli obavijest, u razdoblju od najmanje šest mjeseci nakon odluke iz ovog stavka osiguravaju pristup djelotvornom internom sustavu za rješavanje pritužbi koji im omogućuje elektroničko i besplatno podnošenje pritužbi protiv odluke koju pružatelj internetske platforme donese po primitku obavijesti ili protiv sljedećih odluka koje pružatelj internetske platforme donese iz razloga što informacije dobivene od primatelja predstavljaju nezakoniti sadržaj ili su nespojive s njegovim uvjetima poslovanja.

(a)	odluke o tome treba li ukloniti informacije, onemogućiti pristup informacijama ili ograničiti vidljivost informacija;

(b)	odluke o tome treba li suspendirati ili ukinuti pružanje usluge primateljima u cijelosti ili djelomično;

(c)	odluke o tome treba li suspendirati ili zatvoriti račun primatelja;

(d)	odluke o tome treba li suspendirati, ukinuti ili na drugi način ograničiti mogućnost monetizacije informacija koje pružaju primatelji.

2.   Razdoblje od najmanje šest mjeseci iz stavka 1. ovog članka počinje na dan kada je primatelj usluge obaviješten o odluci u skladu s člankom 16. stavkom 5. ili člankom 17.

3.   Pružatelji internetskih platformi osiguravaju da se njihovim internim sustavima za rješavanje pritužbi može lako pristupiti, da su prilagođeni korisniku te da omogućuju i olakšavaju podnošenje dovoljno preciznih i primjereno potkrijepljenih pritužbi.

4.   Pružatelji internetskih platformi na pravodoban, nediskriminirajući, savjestan i neproizvoljan način obrađuju pritužbe podnesene putem internog sustava za rješavanje pritužbi. Ako pritužba sadržava dostatne razloge da pružatelj internetske platforme zaključi da je njegova odluka o nedjelovanju na temelju obavijesti neutemeljena ili da informacije na koje se pritužba odnosi nisu nezakonite i nisu nespojive s njegovim uvjetima poslovanja ili sadržava informacije koje upućuju na to da postupanje podnositelja pritužbe ne opravdava poduzetu mjeru, on bez nepotrebne odgode mijenja svoju odluku iz stavka 1.

5.   Pružatelji internetskih platformi bez nepotrebne odgode obavješćuju podnositelje pritužbi o svojoj obrazloženoj odluci u pogledu informacija na koje se pritužba odnosi te o mogućnosti izvansudskog rješavanja sporova iz članka 21. i drugim dostupnim mogućnostima pravne zaštite.

6.   Pružatelji internetskih platformi osiguravaju da se odluke iz stavka 5. donose pod nadzorom odgovarajuće kvalificiranog osoblja, a ne isključivo automatiziranim sredstvima.

1.   Primatelji usluga, uključujući pojedince ili subjekte koji su podnijeli obavijesti, kojima su upućene odluke iz članka 20. stavka 1. imaju pravo odabrati bilo koje tijelo za izvansudsko rješavanje sporova certificirano u skladu sa stavkom 3. ovog članka kako bi se riješili sporovi o tim odlukama, uključujući pritužbe koje nisu mogle biti riješene u okviru internog sustava za rješavanje pritužbi iz tog članka.

Pružatelji internetskih platformi osiguravaju da su informacije o mogućnosti pristupa primateljâ usluge izvansudskom rješavanju sporova, kako je navedeno u prvom podstavku, lako dostupne na njihovu internetskom sučelju, jasne i prilagođene korisnicima.

Prvim podstavkom ne dovodi se u pitanje pravo dotičnog primatelja usluge da u bilo kojoj fazi pokrene postupak u cilju osporavanja tih odluka pružatelja internetskih platformi pred sudom u skladu s mjerodavnim pravom.

2.   Obje stranke moraju u dobroj vjeri surađivati s odabranim certificiranim tijelom za izvansudsko rješavanje sporova s ciljem rješavanja spora.

Pružatelji internetskih platformi mogu odbiti suradnju s takvim tijelom za izvansudsko rješavanje sporova ako je već riješen spor u vezi s istim informacijama i istim osnovama za navodnu nezakonitost ili nespojivost sadržaja.

Certificirano tijelo za izvansudsko rješavanje sporova nije ovlašteno za nametanje obvezujućeg rješenja spora strankama.

3.   Koordinator za digitalne usluge u državi članici u kojoj je tijelo za izvansudsko rješavanje sporova osnovano certificira to tijelo, na njegov zahtjev, na razdoblje od najviše pet godina, s mogućnošću produženja, ako je to tijelo dokazalo da ispunjava sve sljedeće uvjete:

(a)	nepristrano je i neovisno, među ostalim financijski neovisno, o pružateljima internetskih platformi i primateljima usluga koje pružaju pružatelji internetskih platformi, među ostalim pojedinci i subjekti koji su podnijeli obavijesti;

(b)	ima potrebno stručno znanje o pitanjima koja se pojavljuju u određenom području ili određenim područjima nezakonitog sadržaja ili o primjeni i provedbi uvjeta poslovanja jedne ili više vrsta internetskih platformi koje mu omogućuje da djelotvorno doprinese rješavanju spora;

(c)	njegovi članovi dobivaju naknadu na način koji nije povezan s ishodom postupka;

(d)	izvansudsko rješavanje sporova koje nudi lako je dostupno pomoću tehnologije elektroničke komunikacije i omogućava započinjanje postupka rješavanja sporova i podnošenja potrebnih popratnih dokumenata putem interneta;

(e)	sporove je sposoban rješavati brzo, učinkovito i ekonomično te na najmanje jednom službenom jeziku institucija Unije;

(f)	izvansudsko rješavanje spora koje nudi odvija se u skladu je s jasnim i pravednim poslovnikom koji je lako i javno dostupan te u skladu s primjenjivim zakonodavstvom, uključujući zahtjeve iz ovog članka.

Koordinator za digitalne usluge u certifikatu, prema potrebi, navodi:

(a)	na koja se pitanja odnosi stručno znanje tog tijela, kako je navedeno u prvom podstavku točki (b); te

(b)	službene jezike institucija Unije na kojima je tijelo sposobno rješavati sporove, kako je navedeno u prvom podstavku točki (e).

4.   Certificirana tijela za izvansudsko rješavanje sporova koordinatora za digitalne usluge koji ih je certificirao jednom godišnje izvješćuju o svojem funkcioniranju, navodeći barem broj zaprimljenih sporova, informacije o ishodima tih sporova, prosječno vrijeme potrebno za njihovo rješavanje te sve nedostatke ili poteškoće na koje se naišlo. Na zahtjev koordinatora za digitalne usluge pružaju dodatne informacije.

Koordinatori za digitalne usluge svake dvije godine sastavljaju izvješće o funkcioniranju tijela za izvansudsko rješavanje sporova koja su certificirali. U tom izvješću posebno se:

(a)	navodi broj sporova koje je svako tijelo certificirano za izvansudsko rješavanje sporova zaprimilo godišnje;

(b)	navode ishodi postupaka pokrenutih pred tim tijelima i prosječno vrijeme potrebno za rješavanje sporova;

(c)	utvrđuje i objašnjava sve sistemske ili sektorske nedostatke ili poteškoće na koje se naišlo u vezi s funkcioniranjem tih tijela;

(d)	utvrđuju najbolje prakse povezane s tim funkcioniranjem;

(e)	prema potrebi daju preporuke o tome kako poboljšati to funkcioniranje.

Certificirana tijela za izvansudsko rješavanje sporova svoje odluke stavljaju na raspolaganje stankama u razumnom roku, a najkasnije 90 kalendarskih dana nakon primitka pritužbe. U slučaju vrlo složenih sporova tijelo certificirano za izvansudsko rješavanje sporova može, po vlastitom nahođenju, produljiti rok od 90 kalendarskih dana, za dodatni rok koji ne prelazi 90 dana, što dovodi do ukupnog trajanja od najviše 180 dana.

5.   Ako tijelo za izvansudsko rješavanje sporova riješi spor odlukom u korist primatelja usluge, među ostalim pojedinca ili subjekta koji je podnio obavijest, pružatelj internetske platforme plaća sve naknade koje naplaćuje tijelo za izvansudsko rješavanje sporova i nadoknađuje tom primatelju, među ostalim pojedincu ili subjektu, sve pristojbe i druge razumne troškove koje je primatelj usluge platio u vezi s rješavanjem spora. Ako tijelo za izvansudsko rješavanje sporova spor riješi odlukom u korist pružatelja internetske platforme, primatelj usluge, među ostalim pojedinac ili subjekt, ne mora nadoknaditi bilo kakve pristojbe ili druge troškove koje je pružatelj internetske platforme platio ili treba platiti u vezi s rješavanjem spora, osim ako tijelo za izvansudsko rješavanje sporova ne utvrdi da je taj primatelj očito postupao u zloj vjeri.

Pristojbe koje tijelo za izvansudsko rješavanje sporova naplaćuje pružateljima internetskih platformi za rješavanje sporova moraju biti razumne i ni u kojem slučaju ne smiju premašiti troškove koji su nastali za tijelo. Rješavanje sporova mora biti dostupno primateljima usluge besplatno ili uz nominalnu naknadu.

Prije početka rješavanja spora certificirana tijela za izvansudsko rješavanje sporova obavješćuju dotičnog primatelja usluge, uključujući pojedince ili subjekte koji su podnijeli obavijest i dotičnog pružatelja internetske platforme, o naknadama ili mehanizmima koji se upotrebljavaju za određivanje naknada.

6.   Države članice mogu osnovati tijela za izvansudsko rješavanje sporova za potrebe stavka 1. ili podupirati aktivnosti nekih ili svih tijela za izvansudsko rješavanje sporova koja su certificirala u skladu sa stavkom 3.

Države članice osiguravaju da nijedna aktivnost koju poduzimaju na temelju prvog podstavka ne utječe na sposobnost njihovih koordinatora za digitalne usluge da certificiraju dotična tijela u skladu sa stavkom 3.

7.   Koordinator za digitalne usluge koji je certificirao tijelo za izvansudsko rješavanje sporova taj certifikat opoziva ako utvrdi, nakon istrage provedene na vlastitu inicijativu ili na temelju informacija dobivenih od treće strane, da tijelo za izvansudsko rješavanje sporova više ne ispunjava uvjete utvrđene u stavku 3. Prije opoziva tog certifikata, koordinator za digitalne usluge tom tijelu pruža mogućnost da reagira na zaključke njegove istrage i namjeru opoziva certifikata tijela za izvansudsko rješavanje sporova.

8.   Koordinatori za digitalne usluge obavješćuju Komisiju o tijelima za izvansudsko rješavanje sporova koja su certificirali u skladu sa stavkom 3., uključujući, prema potrebi, specifikacije iz drugog podstavka tog stavka, kao i o tijelima za izvansudsko rješavanje sporova čije su certifikate opozvali. Komisija objavljuje i ažurira popis tih tijela, uključujući navedene specifikacije, na posebnoj, lako dostupnoj internetskoj stranici.

9.   Ovim se člankom ne dovodi u pitanje Direktiva 2013/11/EU ni postupci ni subjekti za alternativno rješavanje potrošačkih sporova uspostavljeni na temelju te direktive.

1.   Pružatelji internetskih platformi poduzimaju potrebne tehničke i organizacijske mjere kako bi osigurale da se obavijestima koje pouzdani prijavitelji koji djeluju u okviru svojeg područja stručnosti podnose putem mehanizama iz članka 16. daje prioritet te da se obrađuju i da se o njima odlučuje bez nepotrebne odgode.

2.   Status pouzdanog prijavitelja na temelju ove Uredbe dodjeljuje, na zahtjev bilo kojeg subjekta, koordinator za digitalne usluge u državi članici u kojoj podnositelj zahtjeva ima poslovni nastan podnositelju zahtjeva koji je dokazao da ispunjava sve sljedeće uvjete:

(a)	posjeduje posebnu stručno znanje i sposobnost za potrebe otkrivanja, identificiranja i prijavljivanja nezakonitog sadržaja;

(b)	neovisan je o bilo kojem pružatelju internetskih platformi;

(c)	aktivnosti u svrhu podnošenja obavijesti obavlja savjesno, točno i objektivno.

3.   Pouzdani prijavitelji najmanje jedanput godišnje objavljuju lako razumljiva i detaljna izvješća o obavijestima podnesenima u skladu s člankom 16. u relevantnom razdoblju. U izvješću se navodi barem broj obavijesti kategoriziranih prema:

(a)	identitetu pružatelja usluga smještaja informacija na poslužitelju;

(b)	vrsti navodno nezakonitog prijavljenog sadržaja;

(c)	djelovanja koje je poduzeo pružatelj.

Ta izvješća uključuju objašnjenje postojećih postupaka kako bi se osiguralo da pouzdani prijavitelji zadrže svoju neovisnost.

Pouzdani prijavitelji šalju izvješće koordinatoru za digitalne usluge koji im je dodijelio status te ga javno objavljuju. Informacije u tim izvješćima ne sadržavaju osobne podatke.

4.   Koordinatori za digitalne usluge dostavljaju Komisiji i Odboru imena, adrese i e-adrese subjekata kojima su dodijelili status pouzdanog prijavitelja u skladu sa stavkom 2. ili kojima su status pouzdanog prijavitelja suspendirali u skladu sa stavkom 6. ili opozvali u skladu sa stavkom 7.

5.   Informacije iz stavka 4. Komisija javno objavljuje u javnoj dostupnoj bazi podataka u lako dostupnom i strojno čitljivom obliku te ažurira tu bazu.

6.   Ako pružatelj internetskih platformi ima informacije koje upućuju na to da je pouzdani prijavitelj podnio znatan broj nedovoljno preciznih, netočnih ili nedovoljno potkrijepljenih obavijesti putem mehanizama iz članka 16., uključujući informacije prikupljene u vezi s obradom pritužbi putem internih sustava za rješavanje pritužbi iz članka 20. stavka 4., on te informacije priopćuje koordinatoru za digitalne usluge koji je dotičnom subjektu dodijelio status pouzdanog prijavitelja te dostavlja potrebna objašnjenja i popratne dokumente. Po primitku informacije od pružatelja internetskih platformi i ako koordinator za digitalne usluge smatra da postoje zakoniti razlozi za otvaranje istrage, suspendira se status pouzdanog prijavitelja tijekom razdoblja trajanja te istrage. Ta se istraga provodi bez neopravdane odgode.

7.   Koordinator za digitalne usluge koji je subjektu dodijelio status pouzdanog prijavitelja opoziva taj status ako utvrdi, nakon istrage provedene na vlastitu inicijativu ili na temelju informacija dobivenih od trećih strana, uključujući informacije koje je dostavio pružatelj internetskih platformi na temelju stavka 6., da subjekt više ne ispunjava uvjete utvrđene u stavku 2. Prije opoziva tog statusa koordinator za digitalne usluge subjektu pruža mogućnost da reagira na zaključke njegove istrage i namjeru opoziva statusa subjekta pouzdanog prijavitelja.

8.   Komisija, nakon savjetovanja s Odborom, ako je to potrebno, izdaje smjernice za pomoć pružateljima internetskih platformi i koordinatorima za digitalne usluge u primjeni stavaka 2., 6. i 7.

1.   Pružatelji internetskih platformi suspendiraju, na razuman rok i nakon prethodnog upozorenja, pružanje svojih usluga primateljima usluga koji često pružaju očito nezakonit sadržaj.

2.   Pružatelji internetskih platformi suspendiraju, na razuman rok i nakon prethodnog upozorenja, obradu obavijesti i pritužbi koje, putem mehanizama obavješćivanja i djelovanja te internih sustava za rješavanje pritužbi iz članka 16. odnosno 20., podnose pojedinci, subjekti ili podnositelji pritužbe koji često podnose očito neutemeljene obavijesti ili pritužbe.

3.   Pri donošenju odluke o suspenziji pružatelji internetskih platformi procjenjuju, na pojedinačnoj osnovi te na pravodoban, savjestan i objektivan način, je li primatelj usluge, pojedinac, subjekt ili podnositelj pritužbe uključen u zlouporabu iz stavaka 1. i 2., uzimajući u obzir sve relevantne činjenice i okolnosti vidljive iz informacija dostupnih pružatelju internetskih platformi. Te okolnosti uključuju barem sljedeće:

(a)	apsolutni broj očito nezakonitih sadržaja ili očito neutemeljenih obavijesti ili pritužbi podnesenih u određenom vremenskom razdoblju;

(b)	njihov relativni udio u odnosu na ukupan broj dostavljenih informacija ili obavijesti podnesenih u određenom vremenskom razdoblju;

(c)	težinu zlouporabe, uključujući prirodu nezakonitog sadržaja, i njezinih posljedica;

(d)	ako ju je moguće utvrditi, namjeru primatelja usluge, pojedinca, subjekta ili podnositelja pritužbe.

4.   Pružatelji internetskih platformi u svojim uvjetima poslovanja jasno i detaljno utvrđuju svoju politiku u pogledu zlouporabe iz stavaka 1. i 2. te daju primjere činjenica i okolnosti koje uzimaju u obzir pri procjeni je li određeno ponašanje zlouporaba te trajanje suspenzije.

1.   Uz informacije iz članka 15. pružatelji internetskih platformi u izvješća iz tog članka uključuju informacije o:

(a)	broju sporova podnesenih tijelima za izvansudsko rješavanje sporova iz članka 21., ishodima rješavanja sporova, medijalnom vremenu potrebnom za dovršetak postupaka za rješavanje sporova i udjelu sporova u kojima je pružatelj internetske platforme provelo odluku tijela;

(b)	broju suspenzija izrečenih u skladu s člankom 23., pri čemu se radi razlika između suspenzija zbog pružanja očito nezakonitog sadržaja, podnošenja očito neutemeljenih obavijesti i podnošenja očito neutemeljenih pritužbi.

2.   Do 17. veljače 2023. i najmanje svakih šest mjeseci nakon toga pružatelji za svaku internetsku platformu ili internetsku tražilicu, u javno dostupnom odjeljku svojeg internetskog sučelja, objavljuju informacije o prosječnim primateljima usluge u Uniji aktivnim na mjesečnoj razini, izračunano kao prosjek tijekom posljednjih šest mjeseci i u skladu s metodologijom utvrđenom u delegiranim aktima iz članka 33. stavka 2., ako su ti delegirani akti doneseni.

3.   Pružatelji internetskih platformi ili internetskih tražilica dostavljaju koordinatoru za digitalne usluge u državi poslovnog nastana i Komisiji, na njihov zahtjev i bez nepotrebne odgode, informacije iz stavka 2., ažurirane do trenutka takvog zahtjeva. Taj koordinator za digitalne usluge ili Komisija od pružatelja internetske platforme ili internetske tražilice mogu zahtijevati da dostavi dodatne informacije o izračunu iz tog stavka, uključujući objašnjenja i dokaze za korištene podatke. Te informacije ne uključuju osobne podatke.

4.   Ako koordinator za digitalne usluge u državi poslovnog nastana na temelju informacija dobivenih na temelju stavaka 2. i 3. ovog članka ima razloga smatrati da pružatelj internetskih platformi ili internetskih tražilica doseže prag prosječnih aktivnih primatelja usluge u Uniji na mjesečnoj razini utvrđen u članku 33. stavku 1., o tome obavješćuje Komisiju.

5.   Pružatelji internetskih platformi bez nepotrebne odgode podnose Komisiji odluke i obrazloženja iz članka 17. stavka 1. kako bi ih se moglo uključiti u javno dostupnu strojno čitljivu bazu podataka kojom upravlja Komisija. Pružatelji internetskih platformi osiguravaju da dostavljene informacije ne sadržavaju osobne podatke.

6.   Komisija može donijeti provedbene akte kako bi utvrdila predloške za oblik, sadržaj i druge pojedinosti izvješća na temelju stavka 1. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 88.

1.   Ovaj se odjeljak primjenjuje na internetske platforme i internetske tražilice koje imaju broj prosječnih primatelja usluge u Uniji aktivnih na mjesečnoj razini od 45 milijuna ili više, te koje su na temelju stavka 4. određene kao vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice.

2.   Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 87. radi prilagodbe broja prosječnih primatelja usluga u Uniji aktivnih na mjesečnoj razini iz stavka 1. ako se broj stanovnika Unije poveća ili smanji za najmanje 5 % u odnosu na njezino stanovništvo u 2020. ili na njezino stanovništvo nakon prilagodbe delegiranim aktom u godini u kojoj je donesen zadnji delegirani akt. U tom slučaju Komisija prilagođava broj tako da odgovara 10 % stanovništva Unije u godini u kojoj je donesen delegirani akt, zaokružen na više ili na niže, kako bi se broj mogao izraziti u milijunima.

3.   Komisija može donijeti delegirane akte u skladu s člankom 87. nakon savjetovanja s Odborom kako bi dopunila odredbe Uredbe utvrđivanjem metodologije za izračun broja prosječnih primatelja usluge u Uniji aktivnih na mjesečnoj razni za potrebe stavka 1. ovog članka i članka 24. stavka 2., osiguravajući pritom da se metodologijom uzmu u obzir promjene na tržištu i tehnološki napredak.

4.   Komisija, nakon savjetovanja s državom članicom poslovnog nastana ili nakon što je uzela u obzir informacije koje je dostavio koordinator za digitalne usluge u državi poslovnog nastana u skladu s člankom 24. stavkom 4. donosi odluku kojom se kao vrlo velika internetska platforma ili vrlo velika internetska tražilica za potrebe ove Uredbe određuje internetska platforma ili internetska tražilica s brojem prosječnih primatelja usluge aktivnih na mjesečnoj razini koji je jednak broju iz stavka 1. ovog članka ili veći od njega. Komisija donosi svoju odluku na temelju podataka koje je pružatelj internetske platforme dostavio u skladu s člankom 24. stavkom 2. ili informacija zatraženih u skladu s člankom 24. stavkom 3. ili bilo kojih drugih informacija koje su dostupne Komisiji.

Ako pružatelj internetske platforme ili internetske tražilice ne postupi u skladu s člankom 24. stavkom 2. ili ne postupi u skladu sa zahtjevom koordinatora za digitalne usluge u državi poslovnog nastana ili Komisije u skladu s člankom 24. stavkom 3., to ne sprečava Komisiju da tog pružatelja odredi kao pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice u skladu s ovim stavkom.

Ako Komisija svoju odluku temelji na drugim informacijama koje su joj dostupne u skladu s prvim podstavkom ovog stavka ili na temelju dodatnih informacija zatraženih na temelju članka 24. stavka 3., Komisija daje dotičnom pružatelju internetske platforme ili internetske tražilice rok od deset radnih dana da podnese svoja stajališta o preliminarnim nalazima Komisije te o namjeri Komisije da tu internetsku platformu ili internetsku tražilicu odredi kao vrlo veliku internetsku platformu odnosno vrlo veliku internetsku tražilicu. Komisija uzima u obzir stajališta koja je podnio dotični pružatelj usluga.

Propust dotičnog pružatelja internetske platforme ili internetske tražilice da podnese svoje stajalište u skladu s trećim podstavkom ne sprečava Komisiju da tu internetsku platformu ili internetsku tražilicu odredi kao vrlo veliku internetsku platformu odnosno vrlo veliku internetsku tražilicu na temelju drugih informacija koje su joj dostupne.

5.   Komisija ukida određivanje ako tijekom neprekinutog razdoblja od jedne godine internetska platforma ili internetska tražilica nema broj prosječnih primatelja usluge aktivnih na mjesečnoj razini jednak broju iz stavka 1. ili veći od njega.

6.   Komisija dostavlja svoje odluke na temelju stavaka 4. i 5. pružatelju dotične internetske platforme ili internetske tražilice, Odboru i koordinatoru za digitalne usluge u državi poslovnog nastana, bez nepotrebne odgode.

Komisija osigurava da se popis određenih vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica objavi u Službenom listu Europske unije te ažurira taj popis. Obveze utvrđene u ovom odjeljku primjenjuju se ili se prestaju primjenjivati na dotične vrlo velike internetske platforme i vrlo velike internetske tražilice četiri mjeseca nakon obavijesti dotičnom pružatelju usluga iz prvog podstavka.

1.   Pružatelji vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica uspostavljaju razumne, razmjerne i djelotvorne mjere za smanjenje rizika, prilagođene posebnim sistemskim rizicima utvrđenima u skladu s člankom 34., s posebnim naglaskom na učincima takvih mjera na temeljna prava. Takve mjere mogu uključivati, ako je to primjenjivo:

(a)	prilagodbu dizajna, značajki ili funkcioniranja njihovih usluga, uključujući njihova internetska sučelja;

(b)	prilagodbu njihovih uvjeta poslovanja i njihove provedbe;

(c)

prilagodbu postupaka moderiranja sadržaja, uključujući brzinu i kvalitetu obrade obavijesti koje se odnose na određene vrste nezakonitog sadržaja i, prema potrebi, žurno uklanjanje ili onemogućavanje pristupa prijavljenom sadržaju, posebno u pogledu nezakonitog govora mržnje ili kibernasilje; kao i prilagodbu svih relevantnih postupaka donošenja odluka i namjenskih sredstava za moderiranje sadržaja;

(d)	testiranje i prilagodbu njihovih algoritamskih sustava, uključujući njihove sustave za preporučivanje;

(e)	prilagodbu njihovih sustava oglašavanja i donošenje ciljanih mjera usmjerenih na ograničavanje ili prilagođavanje prikazivanja oglasa u vezi s uslugom koju pružaju;

(f)	jačanje internih procesa, resursa, ispitivanja, dokumentacije ili nadzora bilo koje njihove aktivnosti, posebno u pogledu otkrivanja sistemskog rizika;

(g)	pokretanje ili prilagodbu suradnje s pouzdanim prijaviteljima u skladu s člankom 22. i provedbu odluke tijela za izvansudsko rješavanje sporova na temelju članka 21.;

(h)	pokretanje ili prilagodbu suradnje s drugim pružateljima internetskih platformi ili internetskih tražilica na temelju kodeksa ponašanja i kriznih protokola iz članka 45. odnosno članka 48.;

(i)	poduzimanje mjera za podizanje svijesti i prilagođavanje njihovog internetskog sučelja kako bi se primateljima usluge pružile informacije;

(j)	poduzimanje ciljanih mjera za zaštitu prava djeteta, uključujući alate za provjeru dobi i alate za roditeljsku kontrolu te alate kojima je cilj pomoći maloljetnicima da, prema potrebi, upozore na zlostavljanje ili da im se pruži potpora;

(k)

osiguravanje da se informacija, neovisno o tome predstavlja li generiranu ili manipuliranu sliku, audio ili videozapis koji znatno sliči postojećim osobama, predmetima, mjestima ili drugim subjektima ili događajima te se osobi lažno čini vjerodostojnom ili istinitom, može razlikovati s pomoću lako uočljivih oznaka kada je prikazana na njihovim internetskim sučeljima te pružanje funkcije jednostavne za upotrebu koja primateljima usluge omogućuje da ukažu na takvu informaciju.

2.   Odbor u suradnji s Komisijom jednom godišnje objavljuje cjelovita izvješća. Ta izvješća uključuju sljedeće:

(a)	utvrđivanje i procjenu najvažnijih i najčešćih sistemskih rizika o kojima izvijeste pružatelji vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica ili koji se utvrde na temelju drugih izvora informacija, posebno onih koji se pružaju u skladu s člancima 39., 40. i 42.;

(b)	primjere dobre prakse smanjenja utvrđenih sistemskih rizika za pružatelje vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica.

U tim se izvješćima navode sistemski rizici raščlanjeni po državi članici u kojoj su nastali i, ako je to primjenjivo, u cijeloj Uniji.

3.   Komisija u suradnji s koordinatorima za digitalne usluge može izdati smjernice o primjeni stavka 1. u vezi s posebnim rizicima, ponajprije kako bi dala primjere dobre prakse i preporučila moguće mjere, uzimajući u obzir moguće posljedice mjera na temeljna prava svih uključenih strana koja su utvrđena u Povelji. Pri pripremi tih smjernica Komisija organizira javna savjetovanja.

1.   Komisija se savjetuje s Odborom te podupire i promiče izradu i primjenu dobrovoljnih normi koje utvrđuju relevantna europska i međunarodna tijela za normizaciju barem u pogledu sljedećeg:

(a)	elektroničkog podnošenja obavijesti na temelju članka 16.;

(b)	predložaka, dizajna i normi za obradu u pogledu komunikacije s primateljima usluge na način prilagođen korisnicima o ograničenjima koja proizlaze iz uvjeta poslovanja i njihovih izmjena;

(c)	elektroničkog podnošenja obavijesti pouzdanih prijavitelja na temelju članka 22., među ostalim i putem aplikacijskih programskih sučelja;

(d)	posebnih sučelja, uključujući aplikacijska programska sučelja, radi lakšeg ispunjavanja obveza utvrđenih u člancima 39. i 40.;

(e)	revizije vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica na temelju članka 37.;

(f)	interoperabilnosti repozitorija oglasa iz članka 39. stavka 2.;

(g)	prijenosa podataka između posrednika u oglašavanju kao potporu obvezama u pogledu transparentnosti u skladu s člankom 26. stavkom 1. točkama (b), (c) i (d);

(h)	tehničkih mjera kojima se omogućuje usklađenost s obvezama iz ove Uredbe koje se odnose na oglašavanje, uključujući obveze u pogledu lako uočljivih oznaka za oglase i komercijalnih priopćenja iz članka 26.;

(i)	sučeljâ za odabir i prikaza informacija o glavnim parametrima različitih vrsta sustava za preporučivanje, u skladu s člancima 27. i 38.;

(j)	normi za ciljane mjere za zaštitu maloljetnika na internetu.

2.   Komisija podupire ažuriranje normi s obzirom na tehnološki razvoj i ponašanje primatelja dotičnih usluga. Relevantne informacije o ažuriranju normi moraju biti javno i lako dostupne.

1.   Država članica u kojoj se nalazi glavni poslovni nastan pružatelja usluga posredovanja ima isključivu ovlast za nadzor i provedbu ove Uredbe, osim za ovlasti navedene u stavcima 2., 3. i 4.

2.   Komisija ima isključive ovlasti za nadzor i provedbu poglavlja III. odjeljka 5.

3.   Komisija ima ovlasti za nadzor i provedbu ove Uredbe, osim obveza utvrđenih u njezinu poglavlju III. odjeljku 5., u odnosu na pružatelja vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica.

4.   Ako Komisija nije pokrenula postupak za istu povredu, država članica u kojoj se nalazi glavni poslovni nastan pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice ima ovlasti za nadzor i provedbu obveza na temelju ove Uredbe koje nisu obveze utvrđene u poglavlju III. odjeljku 5. kada je riječ o tim pružateljima.

5.   Države članice i Komisija u bliskoj suradnji nadziru i provode odredbe ove Uredbe.

6.   Ako pružatelj usluga posredovanja nema poslovni nastan u Uniji, država članica u kojoj njegov pravni zastupnik ima boravište ili poslovni nastan ili Komisija, ovisno o slučaju, u skladu sa stavcima 1. i 4. ovog članka, ima ovlasti za nadzor i provedbu relevantnih obveza na temelju ove Uredbe.

7.   Ako pružatelj usluga posredovanja ne imenuje pravnog zastupnika u skladu s člankom 13., sve države članice te, u slučaju pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice, Komisija, imaju ovlasti za nadzor i provedbu u skladu s ovim člankom.

Ako koordinator za digitalne usluge namjerava izvršavati svoje ovlasti na temelju ovog stavka, o tome obavješćuje sve druge koordinatore za digitalne usluge i Komisiju te osigurava poštovanje primjenjivih zaštitnih mjera predviđenih Poveljom, posebice kako bi se izbjeglo da se isto postupanje sankcionira više puta zbog povrede obveza utvrđenih ovom Uredbom. U slučaju da Komisija namjerava izvršiti svoje ovlasti na temelju ovog stavka, obavješćuje sve druge koordinatore za digitalne usluge o svojoj namjeri. Po primitku obavijesti na temelju ovog stavka druge države članice ne pokreću postupak koji se odnosi na istu povredu koja je navedena u obavijesti.

1.   Koordinatori za digitalne usluge i Komisija blisko surađuju i uzajamno si pomažu kako bi ovu Uredbu primjenjivali na dosljedan i učinkovit način. Uzajamna pomoć osobito uključuje razmjenu informacija u skladu s ovim člankom i dužnost koordinatora za digitalne usluge u državi poslovnog nastana da obavijesti sve koordinatore za digitalne usluge u državi pružanja usluge, Odbor i Komisiju o pokretanju istrage i namjeri donošenja konačne odluke, uključujući njegovu procjenu, u pogledu određenog pružatelja usluga posredovanja.

2.   Za potrebe istrage, koordinator za digitalne usluge u državi poslovnog nastana može od drugih koordinatora za digitalne usluge zatražiti da dostave određene informacije koje posjeduju u vezi s određenim pružateljem usluga posredovanja ili da izvrše svoje istražne ovlasti iz članka 51. stavka 1. u pogledu određenih informacija koje se nalaze u njihovoj državi članici. Koordinator za digitalne usluge koji primi taj zahtjev prema potrebi može uključiti druga nadležna tijela ili druga javna tijela predmetne države članice.

3.   Koordinator za digitalne usluge koji primi zahtjev na temelju stavka 2. ispunjava taj zahtjev i obavješćuje koordinatora za digitalne usluge u državi poslovnog nastana o poduzetim djelovanjima bez nepotrebne odgode i najkasnije dva mjeseca nakon primitka zahtjeva, osim u sljedećim slučajevima:

(a)	opseg ili predmet zahtjeva nije dovoljno određen, opravdan ili razmjeran s obzirom na istražne svrhe; ili

(b)	ni koordinator za digitalne usluge kojemu je upućen zahtjev ni drugo nadležno tijelo ili drugo javno tijelo te države članice ne posjeduju tražene informacije niti im mogu pristupiti; ili

(c)	zahtjev se ne može ispuniti, a da se pritom ne povrijedi pravo Unije ili nacionalno pravo.

Koordinator za digitalne usluge koji je primio zahtjev obrazlaže svoje odbijanje podnošenjem obrazloženog odgovora u roku utvrđenom u prvom podstavku.

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlasti za donošenje delegiranih akata iz članaka 24., 33., 37., 40. i 43 dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 16. studenoga 2022. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članaka 24., 33., 37., 40. i 43. Odlukom o opozivu prestaje delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Odluka o opozivu počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana njezine objave u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum određen u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.   Delegirani akt donesen na temelju članaka 24., 33., 37., 40. i 43. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od tri mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za tri mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.