search


keyboard_tab Digital Service Act 2022/2065 HR

BG CS DA DE EL EN ES ET FI FR GA HR HU IT LV LT MT NL PL PT RO SK SL SV print pdf

2022/2065 HR cercato: 'broj' . Output generated live by software developed by IusOnDemand srl


expand index broj:


whereas broj:


definitions:


cloud tag: and the number of total unique words without stopwords is: 2090

 

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)

„usluga informacijskog društva” znači usluga kako je definirana u članku 1. stavku 1. točki (b) Direktive (EU) 2015/1535;

(b)

„primatelj usluge” znači svaka fizička ili pravna osoba koja se koristi uslugom posredovanja, posebno u svrhu traženja informacija ili omogućavanja pristupa informacijama;

(c)

„potrošač“ znači svaka fizička osoba koja djeluje u svrhe koje su izvan okvira njezine trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti;

(d)

„nuditi usluge u Uniji” znači omogućavati fizičkim ili pravnim osobama u jednoj državi članici ili u više država članica da se koriste uslugama pružatelja usluga posredovanja koji ima bitnu vezu s Unijom;

(e)

„bitna veza s Unijom” znači veza pružatelja usluga posredovanja s Unijom koja proizlazi ili iz njegova poslovnog nastana u Uniji ili iz posebnih činjeničnih kriterija kao što su:

znatan broj primatelja usluge u jednoj državi članici ili više država članica u odnosu na stanovništvo te države članice ili država članica, ili

usmjeravanje aktivnosti prema jednoj državi članici ili više država članica;

(f)

„trgovac” znači svaka fizička ili pravna osoba, bez obzira na to je li u privatnom ili javnom vlasništvu, koja djeluje, među ostalim i preko druge osobe koja djeluje u njezino ime ili za njezin račun, u svrhe povezane sa svojom trgovačkom, poslovnom, obrtničkom ili profesionalnom djelatnošću;

(g)

„usluga posredovanja” znači jedna od sljedećih usluga informacijskog društva:

i.

usluga „samo prijenosnik informacija”, koja se sastoji od prijenosa informacija u komunikacijskoj mreži dobivenih od primatelja usluge ili od davanja pristupa komunikacijskoj mreži;

ii.

usluga „privremeni smještaj”, koja se sastoji od prijenosa informacija u komunikacijskoj mreži dobivenih od primatelja usluge i uključuje automatsku, prijelaznu i privremenu pohranu tih informacija koja se provodi isključivo u svrhu učinkovitijeg daljnjeg prijenosa informacija drugim primateljima na njihov zahtjev;

iii.

usluga „smještaj informacija na poslužitelju”, koja se sastoji se od pohrane informacija dobivenih od primatelja usluge i na njegov zahtjev;

(h)

„nezakonit sadržaj” znači svaka informacija koja, sama po sebi ili u vezi s određenom aktivnošću, uključujući prodaju proizvoda ili pružanje usluga, nije u skladu s pravom Unije ili pravom bilo koje države članice koje je u skladu s pravom Unije, neovisno o samom sadržaju ili prirodi tog prava;

(i)

„internetska platforma” znači usluga smještaja informacija na poslužitelju kojom se na zahtjev primatelja usluge informacije pohranjuju i šire u javnosti, osim ako je to sporedna aktivnost koja je isključivo pomoćna značajka druge usluge ili manja funkcionalnost glavne usluge i koja se iz objektivnih i tehničkih razloga ne može koristiti bez te druge usluge te integracija značajke ili funkcionalnosti u drugu uslugu nije način za izbjegavanje primjene ove Uredbe;

(j)

„internetska tražilica” znači usluga posredovanja koja korisnicima omogućuje da unose upite u svrhu pretraživanja, u načelu, svih internetskih stranica ili svih internetskih stranica na određenom jeziku na temelju upita o bilo kojoj temi koji je u obliku ključne riječi, glasovnog zahtjeva, rečenice ili nekog drugog unosa, te vraća rezultate u bilo kojem formatu u kojem se mogu pronaći informacije koje su povezane sa zatraženim sadržajem;

(k)

„širenje u javnosti” znači stavljanje informacija na raspolaganje potencijalno neograničenom broju trećih strana na zahtjev primatelja usluge koji je dao te informacije;

(l)

„ugovor na daljinu” znači ugovor na daljinu kako je definiran u članku 2. točki 7. Direktive 2011/83/EU;

(m)

„internetsko sučelje” znači svaki softver, uključujući internetske stranice ili njihove dijelove, i aplikacije, uključujući mobilne aplikacije;

(n)

„koordinator za digitalne usluge u državi poslovnog nastana” znači koordinator za digitalne usluge u državi članici u kojoj se nalazi glavni poslovni nastan pružatelja usluge posredovanja ili u kojoj njegov pravni zastupnik ima boravište ili poslovni nastan;

(o)

„koordinator za digitalne usluge u državi pružanja usluga” znači koordinator za digitalne usluge u državi članici u kojoj se pruža usluga posredovanja;

(p)

„aktivni primatelj internetske platforme” znači primatelj usluge koji se koristi internetskom platformom bilo na način da od internetske platforme traži smještaj informacija na poslužitelju, bilo da je izložen informacijama smještenim na poslužitelju od strane internetske platforme koje ona širi putem svojeg internetskog sučelja;

(q)

„aktivni primatelj internetske tražilice” znači primatelj usluge koji postavlja upit u internetskoj tražilici i koji je izložen informacijama koje se indeksiraju i prikazuju na njezinu internetskom sučelju;

(r)

„oglas” znači informacije namijenjene za promicanje poruke pravne ili fizičke osobe, neovisno o tome služe li u komercijalne ili nekomercijalne svrhe, koje internetska platforma prikazuje na svojem internetskom sučelju za novčanu naknadu upravo za promicanje tih informacija;

(s)

„sustav za preporučivanje” znači potpuno ili djelomično automatiziran sustav kojim se internetska platforma koristi kako bi u svojem internetskom sučelju primateljima usluge predlagala specifične informacije ili kako bi određivala njihov prioritet, među ostalim i na temelju pretrage koju je pokrenuo primatelj usluge ili drukčije određenog relativnog redoslijeda ili važnosti prikazanih informacija;

(t)

„moderiranje sadržaja” znači aktivnosti, automatizirane ili neautomatizirane, koje poduzimaju pružatelji usluga posredovanja s ciljem, osobito, otkrivanja, identificiranja i suzbijanja nezakonitog sadržaja ili informacija dobivenih od primatelja usluge koje nisu u skladu s njihovim uvjetima poslovanja, uključujući poduzete mjere koje utječu na raspoloživost, vidljivost i dostupnost tog nezakonitog sadržaja ili tih informacija, kao što su degradacija, demonetizacija, onemogućavanje pristupa tom sadržaju ili njegovo uklanjanje, ili koje utječu na sposobnost primatelja usluge za davanje tih informacija, kao što su zatvaranje ili suspenzija računa primatelja;

(u)

„uvjeti poslovanja” znači sve odredbe, bez obzira na njihovo ime ili oblik, kojima se uređuje ugovorni odnos između pružatelja usluga posredovanja i primatelja usluga;

(v)

„osobe s invaliditetom” znači osobe s invaliditetom kako je navedeno u članku 3. točki 1. Direktive (EU) 2019/882 Europskog parlamenta i Vijeća (38);

(w)

„komercijalno priopćenje” znači komercijalno priopćenje kako je definirano u članku 2. točki (f) Direktive 2000/31/EZ;

(x)

„prihod” znači iznos koji je poduzetnik ostvario u smislu članka 5. stavka 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 (39).

POGLAVLJE II.

ODGOVORNOST PRUŽATELJA USLUGA POSREDOVANJA

Članak 7.

Dobrovoljne istrage na vlastitu inicijativu i pravna usklađenost

Pružatelji usluga posredovanja ne smatraju se neprihvatljivima za izuzeća od odgovornosti iz članaka 4., 5. i 6. samo zato što u dobroj vjeri i savjesno provode dobrovoljne istrage na vlastitu inicijativu ili poduzimaju druge mjere kojima je cilj otkrivanje, identificiranje i uklanjanje nezakonitog sadržaja ili onemogućavanje pristupa tom sadržaju ili poduzimaju potrebne mjere za usklađivanje sa zahtjevima iz prava Unije i nacionalnog prava koje je u skladu s pravom Unije, uključujući zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi.

Članak 11.

Kontaktne točke za tijela država članica, Komisiju i Odbor

1.   Pružatelji usluga posredovanja određuju jedinstvenu kontaktnu točku kako bi mogli izravno komunicirati elektroničkim putem s tijelima država članica, Komisijom i Odborom iz članka 61. radi primjene ove Uredbe.

2.   Pružatelji usluga posredovanja objavljuju informacije potrebne za jednostavnu identifikaciju svojih jedinstvenih kontaktnih točaka i komunikaciju s njima. Te informacije moraju biti lako dostupne i ažurirane.

3.   Pružatelji usluga posredovanja u informacijama iz stavka 2. navode službeni jezik ili jezike država članica koji se, uz jezik koji uglavnom razumije najveći mogući broj građana Unije, mogu upotrebljavati za komunikaciju s njihovim kontaktnim točkama i koji uključuju barem jedan od službenih jezika države članice u kojoj pružatelj usluga posredovanja ima glavni poslovni nastan ili u kojoj njegov pravni zastupnik ima boravište ili poslovni nastan.

Članak 13.

Pravni zastupnici

1.   Pružatelji usluga posredovanja koji nemaju poslovni nastan u Uniji, ali nude usluge u Uniji, imenuju, u pisanom obliku, pravnu ili fizičku osobu da djeluje kao njihov pravni zastupnik u jednoj od država članica u kojoj pružatelj nudi usluge.

2.   Pružatelji usluga posredovanja ovlašćuju svoje pravne zastupnike da im se, uz pružatelja ili umjesto njega, obraćaju nadležna tijela država članica, Komisija i Odbor o svim pitanjima koja se odnose na primanje i izvršavanje odluka donesenih u vezi s ovom Uredbom te usklađenost s njima. Pružatelji usluga posredovanja svojem pravnom zastupniku osiguravaju potrebne ovlasti i dostatne resurse kako bi se zajamčila njihova učinkovita i pravovremena suradnja s nadležnim tijelima država članica, Komisijom i Odborom te poštovanje tih odluka.

3.   Imenovani pravni zastupnik može se smatrati odgovornim za neispunjavanje obveza na temelju ove Uredbe, ne dovodeći u pitanje odgovornost i pravne postupke koji bi mogli biti pokrenuti protiv pružatelja usluga posredovanja.

4.   Pružatelji usluga posredovanja obavješćuju koordinatora za digitalne usluge u državi članici u kojoj taj pravni zastupnik ima boravište ili poslovni nastan o imenu, poštanskoj adresi, e-adresi i telefonskom broju svojeg pravnog zastupnika. Oni vode računa o tome da su te informacije javno i lako dostupne, točne i ažurirane.

5.   Imenovanje pravnog zastupnika unutar Unije na temelju stavka 1. ne čini poslovni nastan u Uniji.

Članak 15.

Obveze izvješćivanja radi transparentnosti za pružatelje usluga posredovanja

1.   Pružatelji usluga posredovanja najmanje jednom godišnje u strojno čitljivom formatu i na lako dostupan način javno objavljuju jasna i lako razumljiva izvješća o svakom moderiranju sadržaja koje su obavili u relevantnom razdoblju. Izvješća osobito sadržavaju, prema potrebi, informacije o:

(a)

za pružatelje usluga posredovanja – broju naloga zaprimljenih od tijela država članica, uključujući naloge izdane u skladu s člancima 9. i 10., razvrstanih po vrsti nezakonitog sadržaja o kojem je riječ, državi članici koja izdaje nalog i medijalnom vremenu potrebnom za obavješćivanje tijela koje izdaje nalog ili bilo kojeg drugog tijela navedenog u nalogu o njegovu primitku i za provedbu naloga;

(b)

za pružatelje usluga smještaja informacija na poslužitelju – broju obavijesti podnesenih u skladu s člankom 16. razvrstanih po vrsti navodno nezakonitog sadržaja o kojem je riječ, broju obavijesti koje su podnijeli pouzdani prijavitelji, svim djelovanjima poduzetima na temelju obavijesti, razlikujući pritom je li djelovanje poduzeto na temelju zakona ili uvjeta poslovanja pružatelja, broju obavijesti obrađenih automatiziranim sredstvima te medijalnom vremenu potrebnom za poduzimanje djelovanja;

(c)

za pružatelje usluga posredovanja – smislene i razumljive informacije o moderiranju sadržaja obavljenom na vlastitu inicijativu pružatelja usluga, uključujući upotrebu automatiziranih alata, mjere poduzete za pružanje osposobljavanja i pomoći osobama zaduženima za moderiranje sadržaja, broj i vrstu poduzetih mjera koje utječu na raspoloživost, vidljivost i dostupnost informacija dobivenih od primatelja usluge i sposobnost primatelja da pružaju informacije putem usluge te druga povezana ograničenja usluge; prijavljene informacije kategoriziraju se prema vrsti nezakonitog sadržaja ili kršenju uvjeta poslovanja pružatelja usluge, metodi otkrivanja i vrsti primijenjenog ograničenja;

(d)

za pružatelje usluga posredovanja – broju pritužbi zaprimljenih putem internih sustava za rješavanje pritužbi u skladu s uvjetima poslovanja pružatelja, a dodatno za pružatelje internetskih platformi u skladu s člankom 20., osnovama za te pritužbe, odlukama donesenima u vezi s tim pritužbama, medijalnom vremenu potrebnom za donošenje tih odluka i broju slučajeva u kojima su te odluke poništene;

(e)

svakom korištenju automatiziranih sredstava za potrebe moderiranja sadržaja, uključujući kvalitativni opis, navođenje točne svrhe, pokazatelje točnosti i moguću stopu pogreške automatiziranih sredstava korištenih za ostvarenje tih svrha i sve zaštitne mjere koje su primijenjene.

2.   Stavak 1. ovog članka ne primjenjuje se na pružatelje usluga posredovanja koji se smatraju mikropoduzećima ili malim poduzećima u smislu Priloga Preporuci 2003/361/EZ i koji nisu vrlo velike internetske platforme u smislu članka 33. ove Uredbe.

3.   Komisija može donijeti provedbene akte kako bi utvrdila predloške za oblik, sadržaj i druge pojedinosti izvješća na temelju stavka 1. ovog članka, uključujući usklađena razdoblja izvješćivanja. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 88.

ODJELJAK 2.

Dodatne odredbe koje se primjenjuju na pružatelje usluga smještaja informacija na poslužitelju, uključujući internetske platforme

Članak 16.

Mehanizmi obavješćivanja i djelovanja

1.   Pružatelji usluga smještaja informacija na poslužitelju uspostavljaju mehanizme koji svakom pojedincu ili subjektu omogućuju da ih obavijesti o prisutnosti određenih informacija u njihovim uslugama koje taj pojedinac ili subjekt smatra nezakonitim sadržajem. Ti mehanizmi moraju biti lako dostupni, prilagođeni korisnicima i moraju omogućavati podnošenje obavijesti isključivo elektroničkim sredstvima.

2.   Mehanizmi iz stavka 1. moraju biti takvi da olakšavaju podnošenje dovoljno preciznih i primjereno potkrijepljenih obavijesti. U tu svrhu pružatelji usluga smještaja informacija na poslužitelju poduzimaju potrebne mjere kako bi omogućili i olakšali podnošenje obavijesti koje sadržavaju sve sljedeće elemente:

(a)

dovoljno potkrijepljeno obrazloženje zašto pojedinac ili subjekt navodi da su dotične informacije nezakonit sadržaj;

(b)

jasnu naznaku točne elektroničke lokacije te informacije, poput točnog URL-a ili točnih URL-ova, te prema potrebi dodatne informacije koje omogućuju identifikaciju nezakonitog sadržaja prilagođene vrsti sadržaja i specifičnoj vrsti usluge smještaja informacija na poslužitelju;

(c)

ime i e-adresu pojedinca ili subjekta koji podnosi obavijest, osim u slučaju informacija za koje se smatra da uključuju jedno od kaznenih djela iz članaka od 3. do 7. Direktive 2011/93/EU;

(d)

izjavu kojom se potvrđuje da pojedinac ili subjekt koji podnosi obavijest to čini u dobroj vjeri da su informacije i navodi koje sadržava točni i potpuni.

3.   Smatra se da obavijesti iz ovog članka dovode do stvarnog znanja ili spoznaje za potrebe članka 6. o dotičnoj informaciji ako savjesnom pružatelju usluga smještaja informacija na poslužitelju omogućuju da bez detaljnog pravnog ispitivanja utvrdi nezakonitost relevantne aktivnosti ili informacija.

4.   Ako obavijest sadržava elektroničke podatke za kontakt pojedinca ili subjekta koji ju je podnio, pružatelj usluga smještaja informacija na poslužitelju bez nepotrebne odgode tom pojedincu ili subjektu šalje potvrdu o primitku obavijesti.

5.   Pružatelj također bez nepotrebne odgode obavješćuje tog pojedinca ili subjekt o svojoj odluci u pogledu informacija na koje se obavijest odnosi i pritom navodi informacije o mogućnostima pravne zaštite u pogledu te odluke.

6.   Pružatelji usluga smještaja informacija na poslužitelju obrađuju sve obavijesti koje prime mehanizmom iz stavka 1. te na pravodoban, savjestan, neproizvoljan i objektivan način donose odluke u pogledu informacija na koje se obavijesti odnose. Ako se za tu obradu ili donošenje odluka koriste automatskim sredstvima, informaciju o tome uključuju u obavijest iz stavka 5.

Članak 21.

Izvansudsko rješavanje sporova

1.   Primatelji usluga, uključujući pojedince ili subjekte koji su podnijeli obavijesti, kojima su upućene odluke iz članka 20. stavka 1. imaju pravo odabrati bilo koje tijelo za izvansudsko rješavanje sporova certificirano u skladu sa stavkom 3. ovog članka kako bi se riješili sporovi o tim odlukama, uključujući pritužbe koje nisu mogle biti riješene u okviru internog sustava za rješavanje pritužbi iz tog članka.

Pružatelji internetskih platformi osiguravaju da su informacije o mogućnosti pristupa primateljâ usluge izvansudskom rješavanju sporova, kako je navedeno u prvom podstavku, lako dostupne na njihovu internetskom sučelju, jasne i prilagođene korisnicima.

Prvim podstavkom ne dovodi se u pitanje pravo dotičnog primatelja usluge da u bilo kojoj fazi pokrene postupak u cilju osporavanja tih odluka pružatelja internetskih platformi pred sudom u skladu s mjerodavnim pravom.

2.   Obje stranke moraju u dobroj vjeri surađivati s odabranim certificiranim tijelom za izvansudsko rješavanje sporova s ciljem rješavanja spora.

Pružatelji internetskih platformi mogu odbiti suradnju s takvim tijelom za izvansudsko rješavanje sporova ako je već riješen spor u vezi s istim informacijama i istim osnovama za navodnu nezakonitost ili nespojivost sadržaja.

Certificirano tijelo za izvansudsko rješavanje sporova nije ovlašteno za nametanje obvezujućeg rješenja spora strankama.

3.   Koordinator za digitalne usluge u državi članici u kojoj je tijelo za izvansudsko rješavanje sporova osnovano certificira to tijelo, na njegov zahtjev, na razdoblje od najviše pet godina, s mogućnošću produženja, ako je to tijelo dokazalo da ispunjava sve sljedeće uvjete:

(a)

nepristrano je i neovisno, među ostalim financijski neovisno, o pružateljima internetskih platformi i primateljima usluga koje pružaju pružatelji internetskih platformi, među ostalim pojedinci i subjekti koji su podnijeli obavijesti;

(b)

ima potrebno stručno znanje o pitanjima koja se pojavljuju u određenom području ili određenim područjima nezakonitog sadržaja ili o primjeni i provedbi uvjeta poslovanja jedne ili više vrsta internetskih platformi koje mu omogućuje da djelotvorno doprinese rješavanju spora;

(c)

njegovi članovi dobivaju naknadu na način koji nije povezan s ishodom postupka;

(d)

izvansudsko rješavanje sporova koje nudi lako je dostupno pomoću tehnologije elektroničke komunikacije i omogućava započinjanje postupka rješavanja sporova i podnošenja potrebnih popratnih dokumenata putem interneta;

(e)

sporove je sposoban rješavati brzo, učinkovito i ekonomično te na najmanje jednom službenom jeziku institucija Unije;

(f)

izvansudsko rješavanje spora koje nudi odvija se u skladu je s jasnim i pravednim poslovnikom koji je lako i javno dostupan te u skladu s primjenjivim zakonodavstvom, uključujući zahtjeve iz ovog članka.

Koordinator za digitalne usluge u certifikatu, prema potrebi, navodi:

(a)

na koja se pitanja odnosi stručno znanje tog tijela, kako je navedeno u prvom podstavku točki (b); te

(b)

službene jezike institucija Unije na kojima je tijelo sposobno rješavati sporove, kako je navedeno u prvom podstavku točki (e).

4.   Certificirana tijela za izvansudsko rješavanje sporova koordinatora za digitalne usluge koji ih je certificirao jednom godišnje izvješćuju o svojem funkcioniranju, navodeći barem broj zaprimljenih sporova, informacije o ishodima tih sporova, prosječno vrijeme potrebno za njihovo rješavanje te sve nedostatke ili poteškoće na koje se naišlo. Na zahtjev koordinatora za digitalne usluge pružaju dodatne informacije.

Koordinatori za digitalne usluge svake dvije godine sastavljaju izvješće o funkcioniranju tijela za izvansudsko rješavanje sporova koja su certificirali. U tom izvješću posebno se:

(a)

navodi broj sporova koje je svako tijelo certificirano za izvansudsko rješavanje sporova zaprimilo godišnje;

(b)

navode ishodi postupaka pokrenutih pred tim tijelima i prosječno vrijeme potrebno za rješavanje sporova;

(c)

utvrđuje i objašnjava sve sistemske ili sektorske nedostatke ili poteškoće na koje se naišlo u vezi s funkcioniranjem tih tijela;

(d)

utvrđuju najbolje prakse povezane s tim funkcioniranjem;

(e)

prema potrebi daju preporuke o tome kako poboljšati to funkcioniranje.

Certificirana tijela za izvansudsko rješavanje sporova svoje odluke stavljaju na raspolaganje stankama u razumnom roku, a najkasnije 90 kalendarskih dana nakon primitka pritužbe. U slučaju vrlo složenih sporova tijelo certificirano za izvansudsko rješavanje sporova može, po vlastitom nahođenju, produljiti rok od 90 kalendarskih dana, za dodatni rok koji ne prelazi 90 dana, što dovodi do ukupnog trajanja od najviše 180 dana.

5.   Ako tijelo za izvansudsko rješavanje sporova riješi spor odlukom u korist primatelja usluge, među ostalim pojedinca ili subjekta koji je podnio obavijest, pružatelj internetske platforme plaća sve naknade koje naplaćuje tijelo za izvansudsko rješavanje sporova i nadoknađuje tom primatelju, među ostalim pojedincu ili subjektu, sve pristojbe i druge razumne troškove koje je primatelj usluge platio u vezi s rješavanjem spora. Ako tijelo za izvansudsko rješavanje sporova spor riješi odlukom u korist pružatelja internetske platforme, primatelj usluge, među ostalim pojedinac ili subjekt, ne mora nadoknaditi bilo kakve pristojbe ili druge troškove koje je pružatelj internetske platforme platio ili treba platiti u vezi s rješavanjem spora, osim ako tijelo za izvansudsko rješavanje sporova ne utvrdi da je taj primatelj očito postupao u zloj vjeri.

Pristojbe koje tijelo za izvansudsko rješavanje sporova naplaćuje pružateljima internetskih platformi za rješavanje sporova moraju biti razumne i ni u kojem slučaju ne smiju premašiti troškove koji su nastali za tijelo. Rješavanje sporova mora biti dostupno primateljima usluge besplatno ili uz nominalnu naknadu.

Prije početka rješavanja spora certificirana tijela za izvansudsko rješavanje sporova obavješćuju dotičnog primatelja usluge, uključujući pojedince ili subjekte koji su podnijeli obavijest i dotičnog pružatelja internetske platforme, o naknadama ili mehanizmima koji se upotrebljavaju za određivanje naknada.

6.   Države članice mogu osnovati tijela za izvansudsko rješavanje sporova za potrebe stavka 1. ili podupirati aktivnosti nekih ili svih tijela za izvansudsko rješavanje sporova koja su certificirala u skladu sa stavkom 3.

Države članice osiguravaju da nijedna aktivnost koju poduzimaju na temelju prvog podstavka ne utječe na sposobnost njihovih koordinatora za digitalne usluge da certificiraju dotična tijela u skladu sa stavkom 3.

7.   Koordinator za digitalne usluge koji je certificirao tijelo za izvansudsko rješavanje sporova taj certifikat opoziva ako utvrdi, nakon istrage provedene na vlastitu inicijativu ili na temelju informacija dobivenih od treće strane, da tijelo za izvansudsko rješavanje sporova više ne ispunjava uvjete utvrđene u stavku 3. Prije opoziva tog certifikata, koordinator za digitalne usluge tom tijelu pruža mogućnost da reagira na zaključke njegove istrage i namjeru opoziva certifikata tijela za izvansudsko rješavanje sporova.

8.   Koordinatori za digitalne usluge obavješćuju Komisiju o tijelima za izvansudsko rješavanje sporova koja su certificirali u skladu sa stavkom 3., uključujući, prema potrebi, specifikacije iz drugog podstavka tog stavka, kao i o tijelima za izvansudsko rješavanje sporova čije su certifikate opozvali. Komisija objavljuje i ažurira popis tih tijela, uključujući navedene specifikacije, na posebnoj, lako dostupnoj internetskoj stranici.

9.   Ovim se člankom ne dovodi u pitanje Direktiva 2013/11/EU ni postupci ni subjekti za alternativno rješavanje potrošačkih sporova uspostavljeni na temelju te direktive.

Članak 22.

Pouzdani prijavitelji

1.   Pružatelji internetskih platformi poduzimaju potrebne tehničke i organizacijske mjere kako bi osigurale da se obavijestima koje pouzdani prijavitelji koji djeluju u okviru svojeg područja stručnosti podnose putem mehanizama iz članka 16. daje prioritet te da se obrađuju i da se o njima odlučuje bez nepotrebne odgode.

2.   Status pouzdanog prijavitelja na temelju ove Uredbe dodjeljuje, na zahtjev bilo kojeg subjekta, koordinator za digitalne usluge u državi članici u kojoj podnositelj zahtjeva ima poslovni nastan podnositelju zahtjeva koji je dokazao da ispunjava sve sljedeće uvjete:

(a)

posjeduje posebnu stručno znanje i sposobnost za potrebe otkrivanja, identificiranja i prijavljivanja nezakonitog sadržaja;

(b)

neovisan je o bilo kojem pružatelju internetskih platformi;

(c)

aktivnosti u svrhu podnošenja obavijesti obavlja savjesno, točno i objektivno.

3.   Pouzdani prijavitelji najmanje jedanput godišnje objavljuju lako razumljiva i detaljna izvješća o obavijestima podnesenima u skladu s člankom 16. u relevantnom razdoblju. U izvješću se navodi barem broj obavijesti kategoriziranih prema:

(a)

identitetu pružatelja usluga smještaja informacija na poslužitelju;

(b)

vrsti navodno nezakonitog prijavljenog sadržaja;

(c)

djelovanja koje je poduzeo pružatelj.

Ta izvješća uključuju objašnjenje postojećih postupaka kako bi se osiguralo da pouzdani prijavitelji zadrže svoju neovisnost.

Pouzdani prijavitelji šalju izvješće koordinatoru za digitalne usluge koji im je dodijelio status te ga javno objavljuju. Informacije u tim izvješćima ne sadržavaju osobne podatke.

4.   Koordinatori za digitalne usluge dostavljaju Komisiji i Odboru imena, adrese i e-adrese subjekata kojima su dodijelili status pouzdanog prijavitelja u skladu sa stavkom 2. ili kojima su status pouzdanog prijavitelja suspendirali u skladu sa stavkom 6. ili opozvali u skladu sa stavkom 7.

5.   Informacije iz stavka 4. Komisija javno objavljuje u javnoj dostupnoj bazi podataka u lako dostupnom i strojno čitljivom obliku te ažurira tu bazu.

6.   Ako pružatelj internetskih platformi ima informacije koje upućuju na to da je pouzdani prijavitelj podnio znatan broj nedovoljno preciznih, netočnih ili nedovoljno potkrijepljenih obavijesti putem mehanizama iz članka 16., uključujući informacije prikupljene u vezi s obradom pritužbi putem internih sustava za rješavanje pritužbi iz članka 20. stavka 4., on te informacije priopćuje koordinatoru za digitalne usluge koji je dotičnom subjektu dodijelio status pouzdanog prijavitelja te dostavlja potrebna objašnjenja i popratne dokumente. Po primitku informacije od pružatelja internetskih platformi i ako koordinator za digitalne usluge smatra da postoje zakoniti razlozi za otvaranje istrage, suspendira se status pouzdanog prijavitelja tijekom razdoblja trajanja te istrage. Ta se istraga provodi bez neopravdane odgode.

7.   Koordinator za digitalne usluge koji je subjektu dodijelio status pouzdanog prijavitelja opoziva taj status ako utvrdi, nakon istrage provedene na vlastitu inicijativu ili na temelju informacija dobivenih od trećih strana, uključujući informacije koje je dostavio pružatelj internetskih platformi na temelju stavka 6., da subjekt više ne ispunjava uvjete utvrđene u stavku 2. Prije opoziva tog statusa koordinator za digitalne usluge subjektu pruža mogućnost da reagira na zaključke njegove istrage i namjeru opoziva statusa subjekta pouzdanog prijavitelja.

8.   Komisija, nakon savjetovanja s Odborom, ako je to potrebno, izdaje smjernice za pomoć pružateljima internetskih platformi i koordinatorima za digitalne usluge u primjeni stavaka 2., 6. i 7.

Članak 23.

Mjere protiv zlouporabe i zaštita od zlouporabe

1.   Pružatelji internetskih platformi suspendiraju, na razuman rok i nakon prethodnog upozorenja, pružanje svojih usluga primateljima usluga koji često pružaju očito nezakonit sadržaj.

2.   Pružatelji internetskih platformi suspendiraju, na razuman rok i nakon prethodnog upozorenja, obradu obavijesti i pritužbi koje, putem mehanizama obavješćivanja i djelovanja te internih sustava za rješavanje pritužbi iz članka 16. odnosno 20., podnose pojedinci, subjekti ili podnositelji pritužbe koji često podnose očito neutemeljene obavijesti ili pritužbe.

3.   Pri donošenju odluke o suspenziji pružatelji internetskih platformi procjenjuju, na pojedinačnoj osnovi te na pravodoban, savjestan i objektivan način, je li primatelj usluge, pojedinac, subjekt ili podnositelj pritužbe uključen u zlouporabu iz stavaka 1. i 2., uzimajući u obzir sve relevantne činjenice i okolnosti vidljive iz informacija dostupnih pružatelju internetskih platformi. Te okolnosti uključuju barem sljedeće:

(a)

apsolutni broj očito nezakonitih sadržaja ili očito neutemeljenih obavijesti ili pritužbi podnesenih u određenom vremenskom razdoblju;

(b)

njihov relativni udio u odnosu na ukupan broj dostavljenih informacija ili obavijesti podnesenih u određenom vremenskom razdoblju;

(c)

težinu zlouporabe, uključujući prirodu nezakonitog sadržaja, i njezinih posljedica;

(d)

ako ju je moguće utvrditi, namjeru primatelja usluge, pojedinca, subjekta ili podnositelja pritužbe.

4.   Pružatelji internetskih platformi u svojim uvjetima poslovanja jasno i detaljno utvrđuju svoju politiku u pogledu zlouporabe iz stavaka 1. i 2. te daju primjere činjenica i okolnosti koje uzimaju u obzir pri procjeni je li određeno ponašanje zlouporaba te trajanje suspenzije.

Članak 24.

Obveze izvješćivanja radi transparentnosti za pružatelje internetskih platformi

1.   Uz informacije iz članka 15. pružatelji internetskih platformi u izvješća iz tog članka uključuju informacije o:

(a)

broju sporova podnesenih tijelima za izvansudsko rješavanje sporova iz članka 21., ishodima rješavanja sporova, medijalnom vremenu potrebnom za dovršetak postupaka za rješavanje sporova i udjelu sporova u kojima je pružatelj internetske platforme provelo odluku tijela;

(b)

broju suspenzija izrečenih u skladu s člankom 23., pri čemu se radi razlika između suspenzija zbog pružanja očito nezakonitog sadržaja, podnošenja očito neutemeljenih obavijesti i podnošenja očito neutemeljenih pritužbi.

2.   Do 17. veljače 2023. i najmanje svakih šest mjeseci nakon toga pružatelji za svaku internetsku platformu ili internetsku tražilicu, u javno dostupnom odjeljku svojeg internetskog sučelja, objavljuju informacije o prosječnim primateljima usluge u Uniji aktivnim na mjesečnoj razini, izračunano kao prosjek tijekom posljednjih šest mjeseci i u skladu s metodologijom utvrđenom u delegiranim aktima iz članka 33. stavka 2., ako su ti delegirani akti doneseni.

3.   Pružatelji internetskih platformi ili internetskih tražilica dostavljaju koordinatoru za digitalne usluge u državi poslovnog nastana i Komisiji, na njihov zahtjev i bez nepotrebne odgode, informacije iz stavka 2., ažurirane do trenutka takvog zahtjeva. Taj koordinator za digitalne usluge ili Komisija od pružatelja internetske platforme ili internetske tražilice mogu zahtijevati da dostavi dodatne informacije o izračunu iz tog stavka, uključujući objašnjenja i dokaze za korištene podatke. Te informacije ne uključuju osobne podatke.

4.   Ako koordinator za digitalne usluge u državi poslovnog nastana na temelju informacija dobivenih na temelju stavaka 2. i 3. ovog članka ima razloga smatrati da pružatelj internetskih platformi ili internetskih tražilica doseže prag prosječnih aktivnih primatelja usluge u Uniji na mjesečnoj razini utvrđen u članku 33. stavku 1., o tome obavješćuje Komisiju.

5.   Pružatelji internetskih platformi bez nepotrebne odgode podnose Komisiji odluke i obrazloženja iz članka 17. stavka 1. kako bi ih se moglo uključiti u javno dostupnu strojno čitljivu bazu podataka kojom upravlja Komisija. Pružatelji internetskih platformi osiguravaju da dostavljene informacije ne sadržavaju osobne podatke.

6.   Komisija može donijeti provedbene akte kako bi utvrdila predloške za oblik, sadržaj i druge pojedinosti izvješća na temelju stavka 1. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 88.

Članak 30.

Sljedivost trgovaca

1.   Pružatelji internetskih platformi kojima se potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima osiguravaju da se trgovci mogu koristiti tim platformama za promicanje poruka ili nuđenje proizvoda ili usluga potrošačima koji se nalaze u Uniji samo ako su prije korištenja njihovim uslugama u te svrhe dobili sljedeće informacije, ako su one primjenjive na trgovca:

(a)

ime, adresu, telefonski broj i e-adresu trgovca;

(b)

presliku identifikacijskog dokumenta trgovca ili bilo koju drugu elektroničku identifikaciju kako je definirana u članku 3. Uredbe (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (40);

(c)

podatke o računu za plaćanje trgovca;

(d)

ako je trgovac upisan u trgovački ili slični javni registar, ime trgovačkog registra u kojem je trgovac registriran, kao i njegov registarski broj, odnosno jednakovrijedan način identifikacije u tom registru;

(e)

samocertificiranje trgovca kojim se obvezuje nuditi isključivo proizvode ili usluge koji su u skladu s primjenjivim pravilima prava Unije.

2.   Po primitku informacije iz stavka 1. i prije nego što dotičnom trgovcu dopusti da se koristi njegovim uslugama, pružatelj internetske platforme kojom se potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima, pomoću bilo koje slobodno dostupne službene internetske baze podataka ili internetskog sučelja koje su na raspolaganje stavile država članica ili Unija ili slanjem zahtjeva trgovcu za dostavljanje popratnih dokumenata iz pouzdanih izvora, ulaže maksimalne napore kako bi procijenio jesu li informacije iz stavka 1. točaka od (a) do (e) pouzdane i cjelovite. Za potrebe ove Uredbe trgovci su odgovorni za točnost dostavljenih informacija.

U pogledu trgovaca koji se 17. veljače 2024. već koriste uslugama pružatelja internetskih platformi kojima se potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima za potrebe iz stavka 1., pružatelji čine sve što je u njihovoj moći kako bi od dotičnih trgovaca dobili informacije u roku od 12 mjeseci. Ako dotični trgovci ne dostave informacije u tom roku, pružatelji suspendiraju pružanje svojih usluga tim trgovcima dok ne dostave sve informacije.

3.   Ako pružatelj internetske platforme kojom se potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima ima dovoljno naznaka ili ima razloga vjerovati da je bilo koja informacija iz stavka 1. koju je dao dotični trgovac netočna, nepotpuna ili da nije ažurirana, taj pružatelj zahtijeva od trgovca da ispravi tu situaciju, bez odgode ili u roku utvrđenom pravom Unije i nacionalnim pravom.

Ako trgovac ne ispravi ili dopuni te informacije, pružatelj internetske platforme kojom se potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima žurno suspendira svoju uslugu tom trgovcu u vezi s ponudom proizvoda ili usluga potrošačima koji se nalaze u Uniji dok on u potpunosti ne ispuni zahtjev.

4.   Ne dovodeći u pitanje članak 4. Uredbe (EU) 2019/1150, ako pružatelj internetske platforme kojom se potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima odbije dopustiti trgovcu korištenje svojom uslugom u skladu sa stavkom 1. ili suspendira pružanje svoje usluge u skladu sa stavkom 3. ovog članka, dotični trgovac ima pravo podnijeti pritužbu kako je predviđeno u člancima 20. i 21. ove Uredbe.

5.   Pružatelji internetskih platformi kojima se potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima pohranjuju informacije dobivene na temelju stavaka 1. i 2. na siguran način tijekom razdoblja od šest mjeseci nakon kraja ugovornog odnosa s dotičnim trgovcem. Nakon toga brišu te informacije.

6.   Ne dovodeći u pitanje stavak 2. ovog članka, pružatelj internetske platforme kojom se potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima otkriva informacije trećim stranama samo ako je to potrebno u skladu s primjenjivim pravom, uključujući naloge iz članka 10. i sve naloge koje su izdala nadležna tijela država članica ili Komisija radi izvršavanja svojih zadaća na temelju ove Uredbe.

7.   Pružatelj internetske platforme kojom se potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima stavlja na raspolaganje primateljima usluge informacije iz stavka 1. točaka (a), (d) i (e) koje su dostupne na njegovoj internetskoj platformi na jasan, lako dostupan i razumljiv način. Te informacije moraju biti dostupne barem na internetskom sučelju internetske platforme na kojem se prikazuju informacije o proizvodu ili usluzi.

Članak 31.

Integrirana usklađenost

1.   Pružatelji internetskih platformi kojima se potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima osiguravaju da je njihovo internetsko sučelje dizajnirano i organizirano na način kojim se trgovcima omogućuje da ispune svoje obveze u pogledu predugovornih informacija, sukladnosti i informacija o sigurnosti proizvoda u skladu s primjenjivim pravom Unije.

Dotični pružatelj osobito osigurava da se njegovim internetskim sučeljem trgovcima omogućuje da pruže informacije o imenu, adresi, telefonskom broju i e-adresi gospodarskog subjekta kako je definiran u članku 3. točki 13. Uredbe (EU) 2019/1020 i drugom pravu Unije.

2.   Pružatelji internetskih platformi kojima se potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima osigurava da je njegovo internetsko sučelje dizajnirano i organizirano na način kojim se trgovcima omogućuje pružanje barem sljedećeg:

(a)

informacija potrebnih za jasnu i nedvosmislenu identifikaciju proizvoda ili usluga koje se promiču ili nude potrošačima koji se nalaze u Uniji putem usluga pružatelja;

(b)

svakog znaka kojim se identificira trgovac, kao što je žig, simbol ili logotip; i

(c)

ako je to primjenjivo, informacija o označivanju i obilježavanju u skladu s pravilima primjenjivog prava Unije o sigurnosti proizvoda i sukladnosti proizvoda.

3.   Pružatelji internetskih platformi kojima se potrošačima omogućuju sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima ulažu maksimalne napore kako bi procijenili jesu li ti trgovci dostavili informacije iz stavaka 1. i 2. prije nego što omoguće trgovcima da nude svoje proizvode ili usluge na tim platformama. Nakon što dopusti trgovcu da nudi proizvode ili usluge na njegovoj internetskoj platformi kojom se potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima, pružatelj ulaže razumne napore da nasumično provjeri u bilo kojoj službenoj, slobodno dostupnoj i strojno čitljivoj internetskoj bazi podataka ili internetskom sučelju jesu li ponuđeni proizvodi ili usluge identificirani kao nezakoniti.

Članak 33.

Vrlo velike internetske platforme i vrlo velike internetske tražilice

1.   Ovaj se odjeljak primjenjuje na internetske platforme i internetske tražilice koje imaju broj prosječnih primatelja usluge u Uniji aktivnih na mjesečnoj razini od 45 milijuna ili više, te koje su na temelju stavka 4. određene kao vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice.

2.   Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 87. radi prilagodbe broja prosječnih primatelja usluga u Uniji aktivnih na mjesečnoj razini iz stavka 1. ako se broj stanovnika Unije poveća ili smanji za najmanje 5 % u odnosu na njezino stanovništvo u 2020. ili na njezino stanovništvo nakon prilagodbe delegiranim aktom u godini u kojoj je donesen zadnji delegirani akt. U tom slučaju Komisija prilagođava broj tako da odgovara 10 % stanovništva Unije u godini u kojoj je donesen delegirani akt, zaokružen na više ili na niže, kako bi se broj mogao izraziti u milijunima.

3.   Komisija može donijeti delegirane akte u skladu s člankom 87. nakon savjetovanja s Odborom kako bi dopunila odredbe Uredbe utvrđivanjem metodologije za izračun broja prosječnih primatelja usluge u Uniji aktivnih na mjesečnoj razni za potrebe stavka 1. ovog članka i članka 24. stavka 2., osiguravajući pritom da se metodologijom uzmu u obzir promjene na tržištu i tehnološki napredak.

4.   Komisija, nakon savjetovanja s državom članicom poslovnog nastana ili nakon što je uzela u obzir informacije koje je dostavio koordinator za digitalne usluge u državi poslovnog nastana u skladu s člankom 24. stavkom 4. donosi odluku kojom se kao vrlo velika internetska platforma ili vrlo velika internetska tražilica za potrebe ove Uredbe određuje internetska platforma ili internetska tražilica s brojem prosječnih primatelja usluge aktivnih na mjesečnoj razini koji je jednak broju iz stavka 1. ovog članka ili veći od njega. Komisija donosi svoju odluku na temelju podataka koje je pružatelj internetske platforme dostavio u skladu s člankom 24. stavkom 2. ili informacija zatraženih u skladu s člankom 24. stavkom 3. ili bilo kojih drugih informacija koje su dostupne Komisiji.

Ako pružatelj internetske platforme ili internetske tražilice ne postupi u skladu s člankom 24. stavkom 2. ili ne postupi u skladu sa zahtjevom koordinatora za digitalne usluge u državi poslovnog nastana ili Komisije u skladu s člankom 24. stavkom 3., to ne sprečava Komisiju da tog pružatelja odredi kao pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice u skladu s ovim stavkom.

Ako Komisija svoju odluku temelji na drugim informacijama koje su joj dostupne u skladu s prvim podstavkom ovog stavka ili na temelju dodatnih informacija zatraženih na temelju članka 24. stavka 3., Komisija daje dotičnom pružatelju internetske platforme ili internetske tražilice rok od deset radnih dana da podnese svoja stajališta o preliminarnim nalazima Komisije te o namjeri Komisije da tu internetsku platformu ili internetsku tražilicu odredi kao vrlo veliku internetsku platformu odnosno vrlo veliku internetsku tražilicu. Komisija uzima u obzir stajališta koja je podnio dotični pružatelj usluga.

Propust dotičnog pružatelja internetske platforme ili internetske tražilice da podnese svoje stajalište u skladu s trećim podstavkom ne sprečava Komisiju da tu internetsku platformu ili internetsku tražilicu odredi kao vrlo veliku internetsku platformu odnosno vrlo veliku internetsku tražilicu na temelju drugih informacija koje su joj dostupne.

5.   Komisija ukida određivanje ako tijekom neprekinutog razdoblja od jedne godine internetska platforma ili internetska tražilica nema broj prosječnih primatelja usluge aktivnih na mjesečnoj razini jednak broju iz stavka 1. ili veći od njega.

6.   Komisija dostavlja svoje odluke na temelju stavaka 4. i 5. pružatelju dotične internetske platforme ili internetske tražilice, Odboru i koordinatoru za digitalne usluge u državi poslovnog nastana, bez nepotrebne odgode.

Komisija osigurava da se popis određenih vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica objavi u Službenom listu Europske unije te ažurira taj popis. Obveze utvrđene u ovom odjeljku primjenjuju se ili se prestaju primjenjivati na dotične vrlo velike internetske platforme i vrlo velike internetske tražilice četiri mjeseca nakon obavijesti dotičnom pružatelju usluga iz prvog podstavka.

Članak 39.

Dodatna transparentnost internetskog oglašavanja

1.   Pružatelji vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica koje prikazuju oglase na svojim internetskim sučeljima sastavljaju i javno objavljuju u posebnom odjeljku svojeg internetskog sučelja putem pretraživog i pouzdanog alata koji omogućuje pretraživanje po više kriterija i putem sučelja za programiranje aplikacija, repozitorij u kojem se informacije iz stavka 2. čuvaju tijekom cijelog razdoblja u kojem prikazuju oglas i jednu godinu od posljednjeg prikazivanja oglasa na njihovim internetskim sučeljima. Osiguravaju da repozitorij ne sadržava osobne podatke primatelja usluge kojima je oglas bio ili mogao biti prikazan i poduzimaju razumne napore kako bi osigurali da su informacije točne i potpune.

2.   Repozitorij sadržava barem sljedeće informacije:

(a)

sadržaj oglasa, uključujući naziv proizvoda, usluge ili robne marke te predmet oglasa;

(b)

ime fizičke ili pravne osobe u čije je ime oglas prikazan;

(c)

ime fizičke ili pravne osobe koja je platila oglas, ako ta osoba nije osoba iz točke (b);

(d)

razdoblje u kojem je oglas bio prikazan;

(e)

podatak o tome je li oglas bio namijenjen za prikazivanje jednoj ili više posebnih skupina primatelja usluge i, ako jest, glavne parametre upotrijebljene u tu svrhu, uključujući, ako je to primjenjivo, glavne parametre koji se koriste za isključivanje jedne ili više tih određenih skupina;

(f)

komercijalna priopćenja objavljena na vrlo velikim internetskim platformama i utvrđena u skladu s člankom 26. stavkom 2.;

(g)

ukupni broj ostvarenih primatelja usluge kojima je oglas prikazan i, ako je to primjenjivo, zbirne brojeve raščlanjene po državi članici za skupinu ili skupine primatelja kojima je oglas bio posebno namijenjen.

3.   Kad je riječ o stavku 2. točkama (a), (b) i (c), ako je pružatelj vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica uklonio ili onemogućio pristup određenom oglasu zbog navodne nezakonitosti ili nespojivosti s njegovim uvjetima poslovanja, repozitorij ne uključuje informacije iz tih točaka. U tom slučaju repozitorij za određeni oglas uključuje informacije iz, ovisno o slučaju, članka 17. stavka 3. točaka od (a) do (e) ili članka 9. stavka 2. točke (a) podtočke i.

Komisija može, nakon savjetovanja s Odborom, relevantnim provjerenim istraživačima iz članka 40. i javnosti izdati smjernice o strukturi, organizaciji i funkcijama repozitorija iz ovog članka.

Članak 43.

Naknada za nadzor

1.   Komisija pružateljima vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica naplaćuje godišnju naknadu za nadzor nakon njihova određivanja u skladu s člankom 33.

2.   Ukupni iznos godišnjih naknada za nadzor pokriva procijenjene troškove koje Komisija snosi u vezi sa svojim nadzornim zadaćama na temelju ove Uredbe, posebno troškove povezane s određivanjem u skladu s člankom 33., uspostavom, održavanjem i radom baze podataka u skladu s člankom 24. stavkom 5. i sustavom za razmjenu informacija na temelju članka 85., upućivanjem na temelju članka 59., pružanjem potpore Odboru u skladu s člankom 62. i nadzornim zadaćama u skladu s člankom 56. i poglavljem IV. odjeljkom 4.

3.   Pružateljima vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica naplaćuje se godišnja naknada za nadzor za svaku uslugu za koju su određeni u skladu s člankom 33.

Komisija donosi provedbene akte kako bi utvrdila iznos godišnje naknade za nadzor za svakog pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice. Pri donošenju tih provedbenih akata Komisija primjenjuje metodologiju utvrđenu u delegiranom aktu iz stavka 4. ovog članka i poštuje načela utvrđena u stavku 5. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 88.

4.   Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 87. kojima utvrđuje detaljnu metodologiju i postupke za:

(a)

određivanje procijenjenih troškova iz stavka 2.;

(b)

određivanje pojedinačnih godišnjih naknada za nadzor iz stavka 5. točaka (b) i (c);

(c)

određivanje najveće ukupne granice definirane u stavku 5. točki (c); i

(d)

detaljne aranžmane koji su potrebni za izvršavanje plaćanja.

Pri donošenju tih delegiranih akata Komisija poštuje načela utvrđena u stavku 5. ovog članka.

5.   Provedbenim aktom iz stavka 3. i delegiranim aktom iz stavka 4. i poštuju se sljedeća načela:

(a)

procjenom ukupnog iznosa godišnje naknade za nadzor uzimaju se u obzir troškovi nastali u prethodnoj godini;

(b)

godišnja naknada za nadzor razmjerna je broju prosječnih primatelja usluge u Uniji aktivnih na mjesečnoj razini svake vrlo velike internetske platforme ili svake vrlo velike internetske tražilice određene u skladu s člankom 33.;

(c)

ukupni iznos godišnje naknade za nadzor koja se naplaćuje određenom pružatelju vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice ni u kojem slučaju ne premašuje 0,05 % njegova godišnjeg neto prihoda na svjetskoj razini u prethodnoj financijskoj godini.

6.   Pojedinačne godišnje naknade za nadzor naplaćene na temelju stavka 1. ovog članka čine vanjske namjenske prihode u skladu s člankom 21. stavkom 5. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (41).

7.   Komisija svake godine izvješćuje Europski parlament i Vijeće o ukupnom iznosu troškova nastalih pri ispunjavanju zadaća na temelju ove Uredbe i o ukupnom iznosu pojedinačnih godišnjih naknada za nadzor koje su naplaćene u prethodnoj godini.

ODJELJAK 6.

Ostale odredbe o obvezama dužne pažnje

Članak 51.

Ovlasti koordinatorâ za digitalne usluge

1.   Ako je to potrebno za izvršavanje njihovih zadaća na temelju ove Uredbe, koordinatori za digitalne usluge imaju sljedeće istražne ovlasti u pogledu postupanja pružatelja usluga posredovanja koji su u nadležnosti njihove države članice:

(a)

ovlast da od tih pružatelja, kao i od svih drugih osoba koje djeluju u svrhe povezane sa svojom trgovačkom, poslovnom, obrtničkom ili profesionalnom djelatnošću i za koje se može razumno pretpostaviti da su upoznate s informacijama o povredi ove Uredbe na koju se sumnja, uključujući organizacije koje provode revizije iz članka 37. i članka 75. stavka 2., zahtijevaju dostavu takvih informacija bez nepotrebne odgode;

(b)

ovlast za provođenje inspekcija, ili za podnošenje zahtjeva pravosudnom tijelu u svojoj državi članici da naloži inspekcije, svih prostora kojima se ti pružatelji usluga ili te osobe koriste u svrhe povezane sa svojom trgovačkom, poslovnom, obrtničkom ili profesionalnom djelatnošću ili za upućivanje zahtjeva drugim javim tijelima da to učine kako bi se ispitale, zaplijenile, uzele ili pribavile kopije informacija o povredi na koju se sumnja, bez obzira na medij na kojem su pohranjene;

(c)

ovlast da od bilo kojeg člana osoblja ili predstavnika tih pružatelja usluga ili tih osoba zatraži iznošenje objašnjenja u pogledu svake informacije povezane s povredom na koju se sumnja te da zabilježe odgovore uz njihov pristanak bilo kojim tehničkim sredstvom.

2.   Ako je to potrebno za izvršavanje njihovih zadaća na temelju ove Uredbe, koordinatori za digitalne usluge imaju sljedeće izvršne ovlasti u odnosu na pružatelje usluga posredovanja koji su u nadležnosti njihove države članice:

(a)

ovlast za prihvaćanje obveza koje su ti pružatelji ponudili u vezi s njihovom usklađenošću s ovom Uredbom te ovlast da ih učine obvezujućima;

(b)

ovlast za nalaganje prestanka povreda i, prema potrebi, za uvođenje korektivnih mjera koje su razmjerne povredi i potrebne za djelotvorno okončanje povrede, ili za upućivanje zahtjeva pravosudnom tijelu u svojoj državi članici da to učini;

(c)

ovlast za izricanje novčanih kazni, ili za podnošenje zahtjeva pravosudnom tijelu u svojoj državi članici da to učini, u skladu s člankom 52. zbog nepostupanja u skladu s ovom Uredbom, među ostalim zbog nepostupanja u skladu s istražnim nalozima izdanima na temelju stavka 1. ovog članka;

(d)

ovlast za izricanje periodičnog penala, ili za upućivanje zahtjeva pravosudnom tijelu u svojoj državi članici da to učini, u skladu s člankom 52. kako bi se osiguralo okončanje povrede u skladu s nalogom izdanim na temelju točke (b) ovog podstavka ili zbog nepostupanja u skladu s istražnim nalozima izdanima na temelju stavka 1. ovog članka;

(e)

ovlast za donošenje privremenih mjera radi izbjegavanja rizika od ozbiljne štete, ili za podnošenje zahtjeva pravosudnom tijelu u svojoj državi članici da to učini.

Kada je riječ o prvom podstavku točkama (c) i (d), koordinatori za digitalne usluge imaju izvršne ovlasti utvrđene tim točkama također i u odnosu na druge osobe iz stavka 1. zbog nepostupanja u skladu s nalozima koji su im izdani na temelju tog stavka. Koordinatori izvršavaju te izvršne ovlasti tek nakon što su tim drugim osobama pravodobno dostavili sve relevantne informacije o takvim nalozima, uključujući primjenjivi rok, novčane kazne ili periodična plaćanja koji se mogu izreći zbog neispunjavanja i mogućnosti pravne zaštite.

3.   Ako je to potrebno za izvršavanje njihovih zadaća na temelju ove Uredbe, a iscrpljene su sve druge ovlasti na temelju ovog članka za ostvarenje prestanka povrede, a povreda nije otklonjena ili se nastavlja te nanosi ozbiljnu štetu koja se ne može izbjeći izvršavanjem drugih ovlasti dostupnih na temelju prava Unije ili nacionalnog prava, koordinatori za digitalne usluge imaju ovlast za poduzimanje sljedećih mjera u odnosu na pružatelje usluga posredovanja koji su u nadležnosti njihove države članice:

(a)

zahtijevati od upravljačkog tijela tih pružatelja da bez nepotrebne odgode ispita situaciju, donese i podnese akcijski plan kojim se utvrđuju mjere potrebne za okončanje povrede te osigurati da pružatelj usluga poduzme te mjere i izvijesti o poduzetim mjerama;

(b)

ako koordinator za digitalne usluge smatra da pružatelj usluga posredovanja nije u dovoljnoj mjeri ispunio zahtjeve iz točke (a), da povreda nije otklonjena ili da se nastavlja i da nanosi ozbiljnu štetu te da povreda podrazumijeva kazneno djelo koje uključuje prijetnju životu ili sigurnosti osoba, zahtijevati od nadležnoga pravosudnog tijela svoje države članice da naloži privremeno ograničenje pristupa primateljima usluzi na koju se povreda odnosi ili, isključivo ako to nije tehnički izvedivo, ograničenje pristupa internetskom sučelju pružatelja usluga posredovanja na kojem je došlo do povrede.

Osim ako djeluje na zahtjev Komisije iz članka 82., koordinator za digitalne usluge prije podnošenja zahtjeva iz prvog podstavka točke (b) ovog stavka poziva zainteresirane strane da dostave pisane primjedbe u roku koji ne smije biti kraći od dva tjedna i pritom opisuje mjere koje namjerava zatražiti i određuje jednog ili više predviđenih adresata. Pružatelj usluga posredovanja, predviđen adresat ili više njih i bilo koja treća strana koja dokaže da ima zakoniti interes ima pravo sudjelovati u postupku pred nadležnim pravosudnim tijelom. Svaka naložena mjera mora biti razmjerna prirodi, težini, ponavljanju i trajanju povrede, a primateljima dotične usluge ne smije neopravdano ograničavati pristup zakonitim informacijama.

Ograničenje pristupa primjenjuje se na razdoblje od četiri tjedna, uz mogućnost da nadležno pravosudno tijelo u svojem nalogu omogući koordinatoru za digitalne usluge produljenje tog razdoblja za daljnja razdoblja istog trajanja, do najvećeg broja produljenja koje odredi to pravosudno tijelo. Uzimajući u obzir prava i interese svih strana na koje utječe to ograničenje i sve relevantne okolnosti, uključujući sve informacije koje mu eventualno dostave pružatelj usluga posredovanja, adresat ili adresati i druge treće strane koje su dokazale da imaju zakoniti interes, koordinator za digitalne usluge produljuje to razdoblje samo ako smatra da su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

(a)

pružatelj usluga posredovanja nije poduzeo mjere potrebne za okončanje povrede;

(b)

privremenim ograničenjem primateljima usluge ne ograničava se neopravdano pristup zakonitim informacijama, uzimajući u obzir broj primatelja na koje utječe povreda i postojanje odgovarajućih i lako dostupnih alternativnih rješenja.

Ako koordinator za digitalne usluge smatra da su uvjeti utvrđeni u trećem podstavku točkama (a) i (b) ispunjeni, ali ne može dodatno produljiti rok na temelju trećeg podstavka, podnosi novi zahtjev nadležnom pravosudnom tijelu, kako je navedeno u prvom podstavku točki (b).

4.   Ovlastima iz stavaka 1., 2. i 3. ne dovodi se u pitanje odjeljak 3.

5.   Mjere koje poduzimaju koordinatori za digitalne usluge u izvršavanju svojih ovlasti iz stavaka 1., 2. i 3. moraju biti djelotvorne, odvraćajuće i razmjerne, posebno s obzirom na prirodu, težinu, ponavljanje i trajanje povrede ili povrede na koju se sumnja, a na koju se te mjere odnose te, prema potrebi, gospodarsku, tehničku i operativnu sposobnost pružatelja usluga posredovanja o kojima je riječ.

6.   Države članice utvrđuju posebna pravila i postupke za izvršavanje ovlasti na temelju stavaka 1., 2. i 3. i osiguravaju da svako izvršavanje tih ovlasti podliježe odgovarajućim zaštitnim mjerama utvrđenima u primjenjivom nacionalnom pravu usklađenom s Poveljom i općim načelima prava Unije. Osobito, te se mjere poduzimaju samo u skladu s pravom na poštovanje privatnog života i pravima na obranu, uključujući prava na saslušanje i pravo na uvid u spis te podložno pravu na djelotvoran pravni lijek svih uključenih strana.

Članak 55.

Izvješća o aktivnostima

1.   Koordinatori za digitalne usluge sastavljaju godišnja izvješća o svojim aktivnostima na temelju ove Uredbe, među ostalim o broju pritužbi primljenih na temelju članka 53. i pregled daljnjeg postupanja u vezi s njima. Koordinatori za digitalne usluge stavljaju godišnja izvješća na raspolaganje javnosti u strojno čitljivom obliku, podložno primjenjivim pravilima o povjerljivosti informacija u skladu s člankom 84., te ih dostavljaju Komisiji i Odboru.

2.   Godišnje izvješće sadržava i sljedeće informacije:

(a)

broj i predmet naloga za djelovanje protiv nezakonitog sadržaja i naloga za davanje informacija koje je, u skladu s člancima 9. i 10., izdalo bilo koje nacionalno pravosudno ili upravno tijelo države članice dotičnog koordinatora za digitalne usluge;

(b)

učinke tih naloga, prema podacima priopćenima koordinatoru za digitalne usluge u skladu s člancima 9. i 10.

3.   Ako je država članica imenovala nekoliko nadležnih tijela u skladu s člankom 49., osigurava da koordinator za digitalne usluge sastavi jedinstveno izvješće koje obuhvaća aktivnosti svih nadležnih tijela te da koordinator za digitalne usluge od drugih nadležnih tijela primi sve relevantne informacije i potporu koje su potrebne u tu svrhu.

ODJELJAK 2.

Nadležnosti, koordinirane istrage i mehanizmi dosljednosti

Članak 60.

Zajedničke istrage

1.   Koordinator za digitalne usluge u državi poslovnog nastana može pokrenuti i voditi zajedničke istrage uz sudjelovanje jednog ili više dotičnih drugih koordinatora za digitalne usluge:

(a)

na vlastitu inicijativu, kako bi istražio navodnu povredu ove Uredbe od strane određenog pružatelja usluga posredovanja u nekoliko država članica; ili

(b)

na preporuku Odbora, a na zahtjev najmanje triju koordinatora za digitalne usluge u kojem se, na temelju osnovane sumnje, ukazuje na postojanje povrede od strane određenog pružatelja usluga posredovanja koja utječe na primatelje usluge u njihovim državama članicama.

2.   Svaki koordinator za digitalne usluge koji dokaže da ima zakoniti interes za sudjelovanje u zajedničkoj istrazi na temelju stavka 1. može zatražiti da sudjeluje u njoj. Zajednička istraga zaključuje se u roku od tri mjeseca od njezina pokretanja, osim ako se sudionici istrage dogovore drukčije.

Koordinator za digitalne usluge u državi poslovnog nastana obavješćuje sve koordinatore za digitalne usluge, Komisiju i Odbor o svojem preliminarnom stajalištu o navodnoj povredi najkasnije mjesec dana od isteka roka iz prvog podstavka. U preliminarnom stajalištu u obzir se uzimaju stajališta svih drugih koordinatora za digitalne usluge koji sudjeluju u zajedničkoj istrazi. U tom preliminarnom stajalištu prema potrebi se utvrđuju i predviđene izvršne mjere.

3.   Odbor može uputiti predmet Komisiji u skladu s člankom 59. ako:

(a)

koordinator za digitalne usluge u državi poslovnog nastana nije dostavio svoje preliminarno stajalište u roku utvrđenom u stavku 2.;

(b)

se Odbor u bitnome ne slaže s preliminarnim stajalištem koje je dostavio koordinator za digitalne usluge u državi poslovnog nastana; ili

(c)

koordinator za digitalne usluge u državi poslovnog nastana nije pokrenuo zajedničku istragu odmah nakon preporuke Odbora na temelju stavka 1. točke (b).

4.   Pri provođenju zajedničke istrage koordinatori za digitalne usluge koji u njoj sudjeluju surađuju u dobroj vjeri, uzimajući u obzir, ako je to primjenjivo, navode koordinatora za digitalne usluge u državi poslovnog nastana i preporuku Odbora. Koordinatori za digitalne usluge u državi pružanja usluga koji sudjeluju u zajedničkoj istrazi imaju pravo, na zahtjev koordinatora za digitalne usluge u državi poslovnog nastana ili nakon savjetovanja s njim, izvršavati svoje istražne ovlasti iz članka 51. stavka 1. prema pružateljima usluga posredovanja na koje se odnosi navodna povreda, u pogledu informacija i prostora koji se nalaze na njihovu državnom području.

ODJELJAK 3.

Europski odbor za digitalne usluge

Članak 93.

Stupanje na snagu i primjena

1.   Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

2.   Ova Uredba primjenjuje se od 17. veljače 2024.

Međutim, članak 24. stavci 2., 3. i 6., članak 33. stavci od 3. do 6., članak 37. stavak 7., članak 40. stavak 13., članak 43. i poglavlje IV. odjeljci 4., 5. i 6. primjenjuju se od 16. studenoga 2022.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 19. listopada 2022.

Za Europski parlament

Predsjednica

R. METSOLA

Za Vijeće

Predsjednik

M. BEK


(1)  SL C 286, 16.7.2021., str. 70.

(2)  SL C 440, 29.10.2021., str. 67.

(3)  Stajalište Europskog parlamenta od 5. srpnja 2022. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 4. listopada 2022..

(4)  Direktiva 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine (Direktiva o elektroničkoj trgovini) (SL L 178, 17.7.2000., str. 1.).

(5)  Direktiva (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. rujna 2015. o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih propisa i pravila o uslugama informacijskog društva (SL L 241, 17.9.2015., str. 1.).

(6)  Uredba (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL L 351, 20.12.2012., str. 1.).

(7)  Direktiva 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2010. o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama) (SL L 95, 15.4.2010., str. 1.).

(8)  Uredba (EU) 2019/1148 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o stavljanju na tržište i uporabi prekursora eksploziva te izmjeni Uredbe (EZ) br. 1907/2006 i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 98/2013 (SL L 186, 11.7.2019., str. 1.).

(9)  Uredba (EU) 2019/1150 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o promicanju pravednosti i transparentnosti za poslovne korisnike usluga internetskog posredovanja (SL L 186, 11.7.2019., str. 57.).

(10)  Uredba (EU) 2021/784 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2021. o borbi protiv širenja terorističkog sadržaja na internetu (SL L 172, 17.5.2021., str. 79.).

(11)  Uredba (EU) 2021/1232 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. srpnja 2021. o privremenom odstupanju od određenih odredbi Direktive 2002/58/EZ u pogledu tehnologija koje pružatelji brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga upotrebljavaju za obradu osobnih i drugih podataka u svrhu borbe protiv seksualnog zlostavljanja djece na internetu (SL L 274, 30.7.2021., str. 41.).

(12)  Direktiva 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama) (SL L 201, 31.7.2002., str. 37.).

(13)  Uredba (EU) 2017/2394 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2017. o suradnji između nacionalnih tijela odgovornih za izvršavanje propisâ o zaštiti potrošača i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 2006/2004 (SL L 345, 27.12.2017., str. 1.).

(14)  Uredba (EU) 2019/1020 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o nadzoru tržišta i sukladnosti proizvoda i o izmjeni Direktive 2004/42/EZ i uredbi (EZ) br. 765/2008 i (EU) br. 305/2011 (SL L 169, 25.6.2019., str. 1.).

(15)  Direktiva 2001/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 3. prosinca 2001. o općoj sigurnosti proizvoda (SL L 11, 15.1.2002., str. 4.).

(16)  Direktiva 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća („Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi”) (SL L 149, 11.6.2005., str. 22.).

(17)  Direktiva 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 304, 22.11.2011., str. 64.).

(18)  Direktiva 2013/11/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o alternativnom rješavanju potrošačkih sporova i izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2009/22/EZ (Direktiva o alternativnom rješavanju potrošačkih sporova) (SL L 165, 18.6.2013., str. 63.).

(19)  Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, 21.4.1993., str. 29.).

(20)  Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).

(21)  Direktiva 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu (SL L 167, 22.6.2001., str. 10.).

(22)  Direktiva 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o provedbi prava intelektualnog vlasništva (SL L 157, 30.4.2004., str. 45.).

(23)  Direktiva (EU) 2019/790 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu i izmjeni direktiva 96/9/EZ i 2001/29/EZ (SL L 130, 17.5.2019., str. 92.).

(24)  Direktiva (EU) 2018/1972 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o Europskom zakoniku elektroničkih komunikacija (SL L 321, 17.12.2018., str. 36.).

(25)  Preporuka Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. o definiciji mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća (SL L 124, 20.5.2003., str. 36.).

(26)  Direktiva 2011/93/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije, te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2004/68/PUP (SL L 335, 17.12.2011., str. 1.).

(27)  Direktiva 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/629/PUP (SL L 101, 15.4.2011., str. 1.).

(28)  Direktiva (EU) 2017/541 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2017. o suzbijanju terorizma i zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/475/PUP i o izmjeni Odluke Vijeća 2005/671/PUP (SL L 88, 31.3.2017., str. 6.).

(29)  Uredba (EU) 2016/794 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o Agenciji Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) te zamjeni i stavljanju izvan snage odluka Vijeća 2009/371/PUP, 2009/934/PUP, 2009/935/PUP, 2009/936/PUP i 2009/968/PUP (SL L 135, 24.5.2016., str. 53.).

(30)  Direktiva Vijeća (EU) 2021/514 od 22. ožujka 2021. o izmjeni Direktive 2011/16/EU o administrativnoj suradnji u području oporezivanja (SL L 104, 25.3.2021., str. 1.).

(31)  Direktiva 98/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 1998. o zaštiti potrošača prilikom isticanja cijena proizvoda ponuđenih potrošačima (SL L 80, 18.3.1998., str. 27.).

(32)  Direktiva (EU) 2016/943 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti neotkrivenih znanja i iskustva te poslovnih informacija (poslovne tajne) od nezakonitog pribavljanja, korištenja i otkrivanja (SL L 157, 15.6.2016., str. 1.).

(33)  Direktiva (EU) 2020/1828 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2020. o predstavničkim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošačâ i stavljanju izvan snage Direktive 2009/22/EZ (SL L 409, 4.12.2020., str. 1.).

(34)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(35)  SL L 123, 12.5.2016., str. 1.

(36)  Uredba (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ (SL L 295, 21.11.2018., str. 39.).

(37)  SL C 149, 27.4.2021., str. 3.

(38)  Direktiva (EU) 2019/882 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga (SL L 151, 7.6.2019., str. 70.).

(39)  Uredba Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika (SL L 24, 29.1.2004., str. 1.).

(40)  Uredba (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu i stavljanju izvan snage Direktive 1999/93/EZ (SL L 257, 28.8.2014., str. 73.).

(41)  Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (SL L 193, 30.7.2018., str. 1.).



whereas









keyboard_arrow_down