keyboard_tab Digital Market Act 2022/1925 HR

1.   Nadzornik pristupa obavješćuje Komisiju o svakoj namjeravanoj koncentraciji u smislu članka 3. Uredbe (EZ) br. 139/2004, ako sudionici koncentracije ili cilj koncentracije pružaju osnovne usluge platforme ili bilo koje druge usluge u digitalnom sektoru ili omogućuju prikupljanje podataka, bez obzira na to postoji li obveza da se o tome obavješćuje Komisija na temelju te uredbe ili nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje na temelju nacionalnih pravila o koncentracijama.

Nadzornik pristupa Komisiju obavješćuje o takvoj koncentraciji prije njezine provedbe i nakon zaključivanja sporazuma, objave javnog nadmetanja ili stjecanja kontrolnog udjela.

2.   U informacijama koje nadzornik pristupa pruža na temelju stavka 1. opisuju se barem poduzetnici na koje se koncentracija odnosi, njihov godišnji prihod na razini Unije i na svjetskoj razini, njihovo područje aktivnosti, uključujući aktivnosti izravno povezane s koncentracijom, i transakcijska vrijednost sporazuma ili procjena te vrijednosti, zajedno sa sažetkom koncentracije, uključujući njezinu narav i obrazloženje te popis država članica na koje se koncentracija odnosi.

U informacijama koje pruža nadzornik pristupa također se opisuju, za svaku relevantnu osnovnu uslugu platforme, njihov godišnji prihod na razini Unije, broj godišnje aktivnih poslovnih korisnika i broj mjesečno aktivnih krajnjih korisnika.

3.   Ako nakon bilo koje koncentracije iz stavka 1. ovog članka dodatne osnovne usluge platforme pojedinačno dosegnu pragove iz članka 3.stavka 2. točke (b), dotični nadzornik pristupa o tome obavješćuje Komisiju u roku od dva mjeseca od provedbe koncentracije i dostavlja joj informacije iz članka 3. stavka 2.

4.   Komisija obavješćuje nadležna tijela država članica o svim informacijama zaprimljenima u skladu sa stavkom 1. i svake godine objavljuje popis stjecanja o kojima su je nadzornici pristupa obavijestili u skladu s tim stavkom.

Komisija vodi računa o legitimnom interesu poduzetnika u pogledu zaštite njihovih poslovnih tajni.

5.   Nadležna tijela država članica mogu upotrijebiti informacije zaprimljene u skladu sa stavkom 1. ovog članka kako bi od Komisije zatražila da ispita koncentraciju u skladu s člankom 22. Uredbe (EZ) br. 139/2004.

1.   Za potrebe izvršavanja svojih dužnosti na temelju ove Uredbe, Komisija može provoditi sve potrebne inspekcije poduzetnika ili udruženja poduzetnika.

2.   Službenici i druge osobe u njihovoj pratnji koje je Komisija ovlastila za provođenje inspekcije ovlašteni su:

(a)	ući u sve prostore, na zemljišta i u prijevozna sredstva poduzetnika i udruženja poduzetnika;

(b)	izvršiti uvid u poslovne knjige i drugu poslovnu dokumentaciju, bez obzira na medij na kojem su pohranjene;

(c)	uzeti ili zahtijevati, u bilo kojem obliku, preslike ili izvatke iz takvih poslovnih knjiga ili poslovne dokumentacije;

(d)

zahtijevati od poduzetnika ili udruženja poduzetnika da osiguraju pristup svojoj organizaciji, funkcioniranju, IT sustavu, algoritmima, postupanju s podacima i poslovnim praksama te da pruže objašnjenja u vezi s njima, kao i zabilježiti ili dokumentirati dana objašnjenja bilo kojim tehničkim sredstvom;

(e)	zapečatiti sve poslovne prostore, poslovne knjige ili poslovnu dokumentaciju za vrijeme trajanja inspekcije i u mjeri potrebnoj za njezino provođenje;

(f)	zatražiti od bilo kojeg predstavnika ili člana osoblja poduzetnika ili udruženja poduzetnika objašnjenja u vezi s činjenicama ili dokumentacijom koje se odnose na predmet i svrhu inspekcije te zabilježiti odgovore bilo kojim tehničkim sredstvom.

3.   Za potrebe provođenja inspekcija Komisija može zatražiti pomoć revizora ili stručnjaka koje je ona imenovala na temelju članka 26. stavka 2. te pomoć nacionalnog nadležnog tijela države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. i na čijem se državnom području treba provesti inspekcija.

4.   Tijekom inspekcija Komisija, revizori ili stručnjaci koje je ona imenovala te nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. i na čijem se državnom području treba provesti inspekcija mogu od poduzetnika ili udruženja poduzetnika zahtijevati da osiguraju pristup svojoj organizaciji, funkcioniranju, IT sustavu, algoritmima, postupanju s podacima i poslovnim praksama te da pruže objašnjenja u vezi s njima. Komisija i revizori ili stručnjaci koje je ona imenovala te nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. i na čijem se državnom području treba provesti inspekcija mogu uputiti pitanja bilo kojem predstavniku ili članu osoblja.

5.   Službenici i druge osobe u njihovoj pratnji koje je Komisija ovlastila za provođenje inspekcije izvršavaju svoje ovlasti uz predočenje pisanog ovlaštenja u kojem se navode predmet i svrha inspekcije te novčane kazne predviđene u članku 30. koje su primjenjive u slučaju da su predočene tražene poslovne knjige ili druga poslovna dokumentacija nepotpune ili ako su odgovori na pitanja upućena u skladu sa stavcima 2. i 4. ovog članka netočni ili obmanjujući. Komisija o inspekciji pravodobno prije njezina početka obavješćuje nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. i na čijem se državnom području treba provesti inspekcija.

6.   Poduzetnici ili udruženja poduzetnika dužni su podvrgnuti se inspekciji naloženoj odlukom Komisije. U toj se odluci navode predmet, svrha i datum početka inspekcije te novčane kazne i periodični penali predviđeni u članku 30. odnosno članku 31., kao i pravo na preispitivanje te odluke pred Sudom.

7.   Službenici nacionalnog nadležnog tijela države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. i na čijem se državnom području treba provesti inspekcija te osobe koje je ono ovlastilo ili imenovalo, na zahtjev tog tijela ili Komisije, aktivno pomažu službenicima i drugim osobama u njihovoj pratnji koje je ovlastila Komisija. Oni u tu svrhu imaju ovlasti navedene u stavcima 2. i 4. ovog članka.

8.   Ako službenici i druge osobe u njihovoj pratnji koje je ovlastila Komisija ustanove da se poduzetnik ili udruženje poduzetnika protivi inspekciji naloženoj na temelju ovog članka, dotična država članica pruža im potrebnu pomoć tako što, prema potrebi, traži pomoć policije ili ekvivalentnog tijela za izvršavanje zakonodavstva kako bi im se omogućilo provođenje inspekcije.

9.   Ako je za pomoć predviđenu u stavku 8. ovog članka prema nacionalnim pravilima potrebno odobrenje pravosudnog tijela, Komisija ili nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. ili službenici koje su oni ovlastili podnose zahtjev za to odobrenje. Takvo odobrenje može se zatražiti i kao mjera predostrožnosti.

10.   Ako se podnese zahtjev za odobrenje iz stavka 9. ovog članka, nacionalno pravosudno tijelo provjerava vjerodostojnost odluke Komisije te da predviđene prisilne mjere nisu proizvoljne ni prekomjerne uzimajući u obzir predmet inspekcije. Pri provjeri proporcionalnosti prisilnih mjera nacionalno pravosudno tijelo može od Komisije, izravno ili putem nacionalnog nadležnog tijela države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6., zatražiti detaljna objašnjenja, posebice u vezi s razlozima Komisijine sumnje da je došlo do kršenja ove Uredbe, kao i u vezi s težinom kršenja na koje se sumnja i načinom na koji je uključen dotični poduzetnik. Međutim, nacionalno pravosudno tijelo ne može dovesti u pitanje potrebu inspekcije niti zahtijevati informacije iz spisa Komisije. Zakonitost odluke Komisije preispituje samo Sud.

1.   Nadzornici pristupa uvode funkciju praćenja usklađenosti koja je neovisna o njegovim operativnim funkcijama i uključuje jednog službenika za praćenje usklađenosti ili više njih, uključujući voditelja funkcije praćenja usklađenosti.

2.   Nadzornik pristupa osigurava da funkcija praćenja usklađenosti iz stavka 1. ima dostatne ovlasti, status i resurse te pristup njegovu upravljačkom tijelu radi praćenja usklađenosti nadzornika pristupa s ovom Uredbom.

3.   Upravljačko tijelo nadzornika pristupa osigurava da službenici za praćenje usklađenosti imenovani u skladu sa stavkom 1. imaju stručne kvalifikacije, znanje, iskustvo i sposobnost potrebne za obavljanje zadaća iz stavka 5.

Upravljačko tijelo nadzornika pristupa također osigurava da je voditelj funkcije praćenja usklađenosti neovisan viši rukovoditelj jasno odgovoran za funkciju praćenja usklađenosti.

4.   Voditelj funkcije praćenja usklađenosti izravno izvješćuje upravljačko tijelo nadzornika pristupa te može izraziti zabrinutost i upozoriti to tijelo ako se pojave rizici od neusklađenosti s ovom Uredbom, ne dovodeći u pitanje odgovornosti upravljačkog tijela u pogledu njegovih nadzornih i upravljačkih funkcija.

Voditelj funkcije praćenja usklađenosti ne razrješava se dužnosti bez prethodnog odobrenja upravljačkog tijela nadzornika pristupa.

5.   Službenici za praćenje usklađenosti koje je nadzornik pristupa imenovao u skladu sa stavkom 1. imaju sljedeće zadaće:

(a)	organizacija, praćenje i nadziranje mjera i aktivnosti nadzornika pristupa kojima se nastoji osigurati usklađenost s ovom Uredbom;

(b)	informiranje i savjetovanje uprave i zaposlenika nadzornika pristupa o usklađenosti s ovom Uredbom;

(c)	ako je primjenjivo, praćenje usklađenosti s obvezama koje su postale obvezujuće na temelju članka 25., ne dovodeći u pitanje mogućnost Komisije da imenuje neovisne vanjske stručnjake u skladu s člankom 26. stavkom 2.;

(d)	suradnja s Komisijom za potrebe ove Uredbe.

6.   Nadzornici pristupa obavješćuju Komisiju o imenu i podacima za kontakt voditelja funkcije praćenja usklađenosti.

7.   Upravljačko tijelo nadzornika pristupa utvrđuje, nadgleda i odgovara za provedbu upravljačkih aranžmana nadzornika pristupa kojima se osigurava neovisnost funkcije praćenja usklađenosti, uključujući razdvajanje dužnosti u organizaciji nadzornika pristupa i sprečavanje sukoba interesa.

8.   Upravljačko tijelo periodično, najmanje jednom godišnje, odobrava i preispituje strategije i politike za upravljanje usklađenošću s ovom Uredbom te za njezino ostvarivanje i praćenje.

9.   Upravljačko tijelo posvećuje dovoljno vremena upravljanju usklađenošću s ovom Uredbom i njezinu praćenju. To tijelo aktivno sudjeluje u odlukama koje se odnose na upravljanje ovom Uredbom i njezino izvršavanje te osigurava da se tome dodjele odgovarajuća sredstva.

1.   Komisija u odluci o neusklađenosti može nadzorniku pristupa izreći novčane kazne koje ne premašuju 10 % njegova ukupnog prihoda na svjetskoj razini u prethodnoj financijskoj godini ako utvrdi da taj nadzornik pristupa namjerno ili iz nepažnje ne postupa u skladu s:

(a)	bilo kojom obvezom utvrđenom u člancima 5., 6. ili 7.;

(b)	mjerama koje je Komisija utvrdila u odluci donesenoj na temelju članka 8. stavka 2.;

(c)	korektivnim mjerama izrečenima na temelju članka 18. stavka 1.;

(d)	privremenim mjerama određenima na temelju članka 24.; ili

(e)	obvezama koje su postale pravno obvezujuće na temelju članka 25.

2.   Neovisno o stavku 1. ovog članka, u odluci o neusklađenosti Komisija može nadzorniku pristupa izreći novčane kazne u visini do 20 % njegova ukupnog prihoda na svjetskoj razini u prethodnoj financijskoj godini ako utvrdi da je taj nadzornik pristupa u vezi s istom osnovnom uslugom platforme počinio kršenje obveze utvrđene u člancima 5., 6. ili 7. koje je jednako ili slično kršenju za koje je u odluci neusklađenosti donesenoj u prethodnih osam godina utvrđeno da ga je počinio.

3.   Komisija može donijeti odluku kojom se poduzetnicima, uključujući ako je primjenjivo nadzornike pristupa, i udruženjima poduzetnika izriču novčane kazne koje ne smiju premašiti 1 % njihova ukupnog prihoda na svjetskoj razini u prethodnoj financijskoj godini u slučaju da namjerno ili iz nepažnje:

(a)	ne dostave informacije koje su potrebne kako bi se procijenila mogućnost da se za njih utvrdi status nadzornika pristupa na temelju članka 3. ili dostave netočne, nepotpune ili obmanjujuće informacije;

(b)	ne ispune obvezu obavješćivanja Komisije u skladu s člankom 3. stavkom 3.;

(c)	ne dostave informacije ili dostave netočne, nepotpune ili obmanjujuće informacije koje se zahtijevaju na temelju članka 14.;

(d)	ne dostave opis ili dostave netočne, nepotpune ili obmanjujuće informacije koje se zahtijevaju na temelju članka 15.;

(e)	ne omoguće pristup podacima, algoritmima ili informacijama o testiranju kao odgovoru na zahtjev podnesen na temelju članka 21. stavka 3.;

(f)	ne dostave zatražene informacije u roku utvrđenom u skladu s člankom 21. stavkom 3. ili dostave netočne, nepotpune ili obmanjujuće informacije ili objašnjenja zatražena na temelju članka 21. ili dana u okviru razgovora na temelju članka 22.;

(g)	u roku koji je odredila Komisija ne isprave netočne, nepotpune ili obmanjujuće informacije koje je dao predstavnik ili član osoblja ili ne pružaju ili odbijaju pružiti potpune informacije o činjenicama koje se odnose na predmet i svrhu inspekcije na temelju članka 23.;

(h)	odbiju podvrgnuti se inspekciji na temelju članka 23.;

(i)	ne postupe u skladu s obvezama koje je Komisija uvela na temelju članka 26.;

(j)	ne uvedu funkciju praćenja usklađenosti u skladu s člankom 28.; ili

(k)	ne ispune uvjete za uvid u spis Komisije na temelju članka 34. stavka 4.

4.   Pri određivanju iznosa novčane kazne Komisija u obzir uzima težinu, trajanje, ponavljanje te, u slučaju novčanih kazni izrečenih na temelju stavka 3., prouzročeno kašnjenje postupka.

5.   Ako se novčana kazna izrekne udruženju poduzetnika uzimajući u obzir prihod njegovih članova na svjetskoj razini, a to udruženje nije solventno, ono je dužno od svojih članova zatražiti uplatu doprinosa radi podmirivanja iznosa novčane kazne.

Ako se ti doprinosi ne uplate udruženju poduzetnika u roku koji je odredila Komisija, ona može zatražiti plaćanje novčane kazne izravno od bilo kojeg poduzetnika čiji su predstavnici bili članovi tijela tog udruženja nadležnih za donošenje odluka.

Nakon što zatraži plaćanje u skladu s drugim podstavkom, Komisija može zatražiti plaćanje preostalog iznosa od bilo kojeg člana udruženja poduzetnika, ako je to potrebno kako bi se osiguralo plaćanje cijelog iznosa novčane kazne.

Međutim, Komisija ne smije zahtijevati plaćanje na temelju drugog ili trećeg podstavka od poduzetnika koji dokažu da nisu proveli odluku udruženja poduzetnika kojom je prekršena ova Uredba te nisu znali da ona postoji ili su se od nje aktivno ogradili prije nego što je Komisija pokrenula postupak na temelju članka 20.

Financijska obveza svakog poduzetnika za plaćanje novčane kazne ne smije premašiti 20 % njegova ukupnog prihoda na svjetskoj razini u prethodnoj financijskoj godini.

1.   Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi godišnje izvješće o provedbi ove Uredbe i napretku ostvarenom u postizanju njezinih ciljeva.

2.   Izvješće iz stavka 1. sadržava:

(a)	sažetak Komisijinih aktivnosti, uključujući sve donesene mjere ili odluke te istraživanja tržišta u vezi s ovom Uredbom koja su u tijeku;

(b)	nalaze koji proizlaze iz praćenja kako nadzornici pristupa provode obveze na temelju ove Uredbe;

(c)	procjenu revidiranog opisa iz članka 15.;

(d)	pregled suradnje između Komisije i nacionalnih tijela u vezi s ovom Uredbom;

(e)	pregled aktivnosti i zadaća koje izvršava Skupina digitalnih regulatora na visokoj razini, uključujući način na koji će se provesti njezine preporuke u vezi s izvršavanjem ove Uredbe.

3.   Komisija to izvješće objavljuje na svojim internetskim stranicama.