Diritto d'autore 2019/0790 HR

1. Države članice predviđaju iznimku od pravâ iz članka 5. točke (a) i članka 7. stavka 1. Direktive 96/9/EZ, članka 2. Direktive 2001/29/EZ i članka 15. stavka 1. ove Direktive za reproduciranja i izvlačenja koja obavljaju istraživačke organizacije i institucije kulturne baštine radi rudarenja teksta i podataka za potrebe znanstvenog istraživanja u djelima ili drugim predmetima zaštite kojima imaju zakoniti pristup.

2. Kopije djela ili drugih predmeta zaštite izrađeni u skladu sa stavkom 1. pohranjuju se uz odgovarajuću razinu sigurnosti i mogu se zadržati za potrebe znanstvenog istraživanja, uključujući i za provjeru rezultata istraživanja.

3. Nositeljima prava dopušteno je primjenjivati mjere kako bi osigurali sigurnost i cjelovitost mreža i baza podataka na kojima se smještaju djela ili drugi predmeti zaštite. Takvim mjerama ne prelazi se ono što je nužno za ostvarivanje tog cilja.

4. Države članice potiču nositelje prava, istraživačke organizacije i institucije kulturne baštine da definiraju zajednički dogovorene najbolje prakse povezane s primjenom obveze i mjera iz stavka 2. odnosno 3.

Članak 8.

Korištenje djela i drugih predmeta zaštite nedostupnih na tržištu od strane institucija kulturne baštine

1. Države članice predviđaju da organizacija za kolektivno ostvarivanje prava u skladu sa svojim ovlastima dobivenima od nositelja prava može sklopiti s institucijom kulturne baštine neisključivu licenciju za nekomercijalne svrhe za reproduciranje, distribuciju, priopćavanje javnosti ili stavljanje na raspolaganje javnosti djela ili drugih predmeta zaštite nedostupnih na tržištu koji su trajni dio zbirke institucije, neovisno o tome jesu li svi nositelji prava obuhvaćeni licencijom ovlastili organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava, pod uvjetom da:

(a)	organizacija za kolektivno ostvarivanje prava je, na temelju svojih ovlasti, dovoljno reprezentativna za nositelje prava u relevantnoj vrsti djela ili drugih predmeta zaštite i prava koja su predmet licencije; i

(b)	svim nositeljima prava zajamčeno je jednako postupanje u odnosu na uvjete licencije.

2. Države članice predviđaju iznimku ili ograničenje pravâ iz članka 5. točaka (a), (b), (d) i (e) te članka 7. stavka 1. Direktive 96/9/EZ, članaka 2. i 3. Direktive 2001/29/EZ, članka 4. stavka 1. Direktive 2009/24/EZ i članka 15. stavka 1. ove Direktive kako bi se institucijama kulturne baštine dopustilo stavljanje na raspolaganje u nekomercijalne svrhe djela ili drugih predmeta zaštite nedostupnih na tržištu koji su trajni dio njihovih zbirki, pod uvjetom da:

(a)	navedeno je ime autora ili drugog nositelja prava kojeg je moguće utvrditi, osim ako se pokaže da je to nemoguće; i

(b)	takva djela ili drugi predmeti zaštite stavljeni su na raspolaganje na nekomercijalnim internetskim stranicama.

3. Države članice predviđaju da se iznimka ili ograničenje iz stavka 2. primjenjuje samo na vrste djela ili drugih predmeta zaštite za koje ne postoji organizacija za kolektivno ostvarivanje prava koja ispunjava uvjet utvrđen u stavku 1. točki (a).

4. Države članice predviđaju da svi nositelji prava mogu u bilo kojem trenutku jednostavno i djelotvorno isključiti svoja djela ili druge predmete zaštite iz mehanizma licenciranja utvrđenog u stavku 1. ili iz primjene iznimke ili ograničenja iz stavka 2., bilo općenito bilo u posebnim slučajevima, uključujući nakon sklapanja ugovora o licenciranju ili početka dotičnog korištenja.

5. Djelo ili drugi predmet zaštite smatra se nedostupnim na tržištu kada se u dobroj vjeri može pretpostaviti da cijelo djelo ili drugi predmet zaštite nije dostupan javnosti uobičajenim trgovinskim kanalima nakon uloženog razumnog napora da se utvrdi je li dostupan javnosti.

Države članice mogu predvidjeti određene zahtjeve, kao što je krajnji rok, za utvrđivanje mogu li se djela i drugi predmeti zaštite licencirati u skladu sa stavkom 1. ili koristiti na temelju iznimke ili ograničenja iz stavka 2. Takvi zahtjevi ne smiju prelaziti ono što je potrebno i razumno i ne smiju isključiti mogućnost utvrđivanja da je skup djela ili drugih predmeta zaštite u cjelini nedostupan na tržištu, ako je razumno pretpostaviti da su sva djela ili drugi predmeti zaštite nedostupni na tržištu.

6. Države članice predviđaju da se licencije iz stavka 1. traže od organizacije za kolektivno ostvarivanje prava koja je reprezentativna u državi članici u kojoj institucija kulturne baštine ima sjedište.

7. Ovaj se članak ne primjenjuje na skupove djela ili drugih predmeta zaštite nedostupnih na tržištu ako na temelju razumnog napora iz stavka 5. postoje dokazi da se ti skupovi uglavnom sastoje od:

(a)	djela ili drugih predmeta zaštite, osim kinematografskih ili audiovizualnih djela, prvi put objavljenih ili, ako nisu objavljeni, prvi put emitiranih u trećoj zemlji;

(b)	kinematografskih ili audiovizualnih djela čiji producenti imaju sjedište ili uobičajeno boravište u trećoj zemlji; ili

(c)	djela ili drugih predmeta zaštite državljana trećih zemalja kada se, nakon razumnog napora, nije mogla utvrditi država članica ili treća zemlja u skladu s točkama (a) i (b).

Odstupajući od prvog podstavka, ovaj članak primjenjuje se ako je organizacija za kolektivno ostvarivanje prava dovoljno reprezentativna, u smislu stavka 1. točke (a), za nositelje prava relevantne treće zemlje.

Članak 12.

Kolektivno licenciranje s proširenim učinkom

1. Države članice mogu predvidjeti, u mjeri u kojoj se to odnosi na korištenje na njihovu državnom području i podložno zaštitnim mjerama predviđenima u ovom članku, ako organizacija za kolektivno ostvarivanje prava na koju se primjenjuju nacionalna pravila o provedbi Direktive 2014/26/EU u skladu sa svojim ovlastima dobivenima od nositelja prava sklopi ugovor o licenciranju za iskorištavanje djela ili drugih predmeta zaštite:

(a)	da se taj ugovor može proširiti kako bi se primjenjivao na prava nositelja prava koji nisu ovlastili tu organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava da ih zastupa u obliku prijenosa prava, licencije ili bilo koje druge vrste ugovornog odnosa; ili

(b)	da, kada je riječ o takvom ugovoru, organizacija ima zakonsku ovlast ili se pretpostavlja da zastupa nositelje prava koji nisu u tom smislu ovlastili organizaciju.

2. Države članice osiguravaju da se mehanizam licenciranja iz stavka 1. primjenjuje samo u dobro utvrđenim područjima korištenja u kojima je dobivanje odobrenja od nositelja prava na pojedinačnoj osnovi obično zahtjevno i nepraktično do te mjere da dobivanje traženog licenciranja nije vjerojatno zbog prirode korištenja ili vrsta dotičnih djela ili drugih predmeta zaštite te osiguravaju da takav mehanizam licenciranja štiti legitimne interese nositelja prava.

3. Za potrebe stavka 1., države članice predviđaju sljedeće zaštitne mjere:

(a)	organizacija za kolektivno ostvarivanje prava je, na temelju svojih ovlasti, dovoljno reprezentativna za nositelje prava u relevantnoj vrsti djela ili drugih predmeta zaštite i prava koja su predmet licencije, za relevantnu državu članicu;

(b)	svim nositeljima prava jamči se jednako postupanje, između ostalog i u pogledu uvjeta licencije;

(c)	nositelji prava koji nisu ovlastili organizaciju koja odobrava licenciju mogu u bilo kojem trenutku jednostavno i djelotvorno isključiti svoja djela ili druge predmete zaštite iz mehanizma licenciranja uspostavljenog u skladu s ovim člankom; i

(d)

poduzimaju se odgovarajuće mjere informiranja, s početkom dovoljno rano prije nego što se djela ili drugi predmeti zaštite počnu koristiti na temelju licencije, radi obavješćivanja nositelja prava o mogućnosti da organizacija za kolektivno ostvarivanje prava licencira djela ili druge predmete zaštite, o licenciranju koje se provodi u skladu s ovim člankom te o mogućnostima koje su dostupne nositeljima prava kako je navedeno u točki (c). Mjere informiranja moraju biti učinkovite bez potrebe za obavješćivanjem svakog nositelja prava pojedinačno.

4. Ovaj članak ne utječe na primjenu mehanizama kolektivnog licenciranja s proširenim učinkom u skladu s drugim odredbama prava Unije, uključujući odredbe koje dopuštaju iznimke ili ograničenja.

Ovaj se članak ne primjenjuje na obvezno kolektivno ostvarivanje prava.

Članak 7. Direktive 2014/26/EU primjenjuje se na mehanizam licenciranja iz ovog članka.

5. Ako država članica u svojem nacionalnom pravu predvidi mehanizam licenciranja u skladu s ovim člankom, ta država članica obavješćuje Komisiju o području primjene odgovarajućih nacionalnih odredbi, o svrhama i vrstama licencija koje se mogu uvesti u skladu s tim odredbama, o podacima za kontakt organizacija koje izdaju licencije u skladu s tim mehanizmom licenciranja te o načinima na koje se mogu dobiti informacije o licenciranju i mogućnostima koje su dostupne nositeljima prava iz stavka 3. točke (c). Komisija objavljuje te podatke.

6. Na temelju informacija primljenih u skladu sa stavkom 5. ovog članka i rasprava u kontaktnom odboru uspostavljenom u članku 12. stavku 3. Direktive 2001/29/EZ Komisija do 10. travnja 2021. Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o korištenju mehanizama licenciranja iz stavka 1. ovog članka u Uniji, o njihovu utjecaju na licenciranje i nositelje prava, uključujući nositelje prava koji nisu članovi organizacije koja odobrava licencije ili koji su državljani druge države članice ili imaju boravište u drugoj državi članici, o njihovoj djelotvornosti u olakšavanju širenja kulturnog sadržaja i njihovu utjecaju na unutarnje tržište, uključujući prekogranično pružanje usluga i tržišno natjecanje. Tom izvješću prilaže se, prema potrebi, zakonodavni prijedlog, uključujući u pogledu prekograničnog učinka takvih nacionalnih mehanizama.

POGLAVLJE 3.

Pristup audiovizualnim djelima na platformama za video na zahtjev i njihova dostupnost

Članak 15.

Zaštita informativnih publikacija u pogledu internetskih korištenja

1. Države članice osiguravaju izdavačima informativnih publikacija s poslovnim nastanom u jednoj od država članica prava iz članka 2. i članka 3. stavka 2. Direktive 2001/29/EZ za internetsko korištenje njihovih informativnih publikacija od strane pružatelja usluga informacijskog društva.

Prava predviđena u prvom podstavku ne primjenjuju se na privatno i nekomercijalno korištenje informativnih publikacija od strane pojedinačnih korisnika.

Zaštita dodijeljena u skladu s prvim podstavkom ne primjenjuje se na radnje stavljanja poveznica.

Prava predviđena u prvom podstavku ne primjenjuju se na korištenje pojedinačnih riječi ili vrlo kratkih isječaka iz informativne publikacije.

2. Prava predviđena u stavku 1. ostavljaju netaknutima i ni na koji način ne utječu na prava autora i drugih nositelja prava predviđena u pravu Unije, u pogledu djela i drugih predmeta zaštite uključenih u informativnu publikaciju. Na prava predviđena stavkom 1. ne može se pozvati u odnosu na te autore i druge nositelje prava, a posebno ih se tim pravima ne može lišiti prava na iskorištavanje svojih djela i drugih predmeta zaštite neovisno o informativnim publikacijama u koja su ona uključena.

Ako je djelo ili drugi predmet zaštite uključen u informativnu publikaciju na temelju neisključive licencije, na prava predviđena stavkom 1. ne može se pozvati kako bi se zabranilo korištenje drugim ovlaštenim korisnicima. Na prava predviđena stavkom 1. ne može se pozvati kako bi se zabranilo korištenje djela ili drugih predmeta zaštite za koje je zaštita istekla.

3. Članci od 5. do 8. Direktive 2001/29/EZ, Direktiva 2012/28/EU i Direktiva (EU) 2017/1564 Europskog parlamenta i Vijeća (19) primjenjuju se mutatis mutandis u pogledu prava predviđenih u stavku 1. ovog članka.

4. Prava predviđena u stavku 1. istječu dvije godine nakon objave informativne publikacije. Taj se rok izračunava od 1. siječnja godine koja slijedi nakon datuma objave te informativne publikacije.

Stavak 1. ne primjenjuje se na informativne publikacije koje su prvi put objavljene prije 6. lipnja 2019.

5. Države članice predviđaju da autori djela uključenih u informativne publikacije dobivaju odgovarajući udio prihoda koji izdavači informativnih publikacija primaju za korištenje njihovih informativnih publikacija od strane pružatelja usluga informacijskog društva.

Članak 19.

Obveza transparentnosti

1. Države članice osiguravaju da autori i izvođači redovito, a najmanje jedanput godišnje, i uzimajući u obzir posebnosti svakog sektora, primaju ažurirane, relevantne i sveobuhvatne informacije o iskorištavanju svojih djela i izvedbi od onih strana kojima su licencirali ili na koje su prenijeli svoja prava ili njihovih pravnih sljednika, posebno u pogledu načina iskorištavanja, svih ostvarenih prihoda i naknade koju trebaju primiti.

2. Države članice osiguravaju da, ako se prava iz stavka 1. naknadno licenciraju, autori i izvođači ili njihovi predstavnici na svoj zahtjev od podlicenciranih stjecatelja licencije primaju dodatne informacije ako njihov prvi ugovorni partner ne posjeduje sve informacije koje bi bile potrebne u svrhe iz stavka 1.

Ako oni zatraže te dodatne informacije, prvi ugovorni partner autora i izvođača dostavlja informacije o identitetu tih podlicenciranih stjecatelja licencije.

Države članice mogu predvidjeti da svi zahtjevi podlicenciranim stjecateljima licencije u skladu s prvim podstavkom budu izravno ili neizravno upućeni posredstvom ugovornog partnera autora ili izvođača.

3. Obveza utvrđena u stavku 1. mora biti razmjerna i učinkovita kako bi se osigurala visoka razina transparentnosti u svakom sektoru. Države članice mogu predvidjeti da je u propisno opravdanim slučajevima u kojima bi administrativno opterećenje iz stavka 1. postalo nerazmjerno s obzirom na prihode ostvarene iskorištavanjem djela ili izvedbe, obveza ograničena na vrste i razinu informacija koje se u takvim slučajevima mogu razumno očekivati.

4. Države članice mogu odlučiti da se obveza utvrđena u stavku 1. ovog članka ne primjenjuje kada doprinos autora ili izvođača nije znatan u odnosu na ukupno djelo ili izvedbu, osim ako autor ili izvođač pokaže da mu je informacija potrebna za ostvarivanje njegovih prava iz članka 20. stavka 1. i zatraži informacije u tu svrhu.

5. Države članice mogu predvidjeti da se na sporazume na koje se primjenjuju kolektivni ugovori ili koji se temelje na kolektivnim ugovorima primjenjuju pravila o transparentnosti relevantnog kolektivnog ugovora, pod uvjetom da ta pravila ispunjavaju kriterije predviđene u stavcima od 1. do 4.

6. Ako se primjenjuje članak 18. Direktive 2014/26/EU, obveza utvrđena u stavku 1. ovog članka ne primjenjuje se na sporazume koje su sklopili subjekti definirani u članku 3. točkama (a) i (b) te direktive ili drugi subjekti koji podliježu nacionalnim pravilima za provedbu te direktive.

Članak 24.

Izmjene direktiva 96/9/EZ i 2001/29/EZ

1. Direktiva 96/9/EZ mijenja se kako slijedi:

(a)

u članku 6. stavku 2. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b)	u slučaju korištenja isključivo u svrhu davanja primjera u nastavi ili znanstvenom istraživanju, uz navođenje izvora i u mjeri opravdanoj nekomercijalnom svrhom, ne dovodeći u pitanje iznimke i ograničenja predviđene u Direktivi (EU) 2019/790 Europskog parlamenta i Vijeća (*1);

(*1) Direktiva (EU) 2019/790 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu i izmjeni direktiva 96/9/EZ i 2001/29/EZ (SL L 130, 17.5.2019., str. 92.).”;"

(b)

u članku 9. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b)	u slučaju izvlačenja u svrhu davanja primjera u nastavi ili znanstvenog istraživanja, uz navođenje izvora i u mjeri opravdanoj nekomercijalnom svrhom, ne dovodeći u pitanje iznimke i ograničenja predviđene u Direktivi (EU) 2019/790;”.

2. Direktiva 2001/29/EZ mijenja se kako slijedi:

(a)

u članku 5. stavku 2. točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

„(c)

u odnosu na posebne radnje reproduciranja od strane javnih knjižnica, obrazovnih ustanova, muzeja ili arhiva, koje nisu izvršene radi ostvarivanja izravne ili neizravne ekonomske ili komercijalne koristi, ne dovodeći u pitanje iznimke i ograničenja predviđene u Direktivi (EU) 2019/790 Europskog parlamenta i Vijeća (*2);

(*2) Direktiva (EU) 2019/790 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu i izmjeni direktiva 96/9/EZ i 2001/29/EZ (SL L 130, 17.5.2019., str. 92.).”;"

(b)

u članku 5. stavku 3. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)

korištenje isključivo u svrhu davanja primjera u nastavi ili znanstvenog istraživanja, ako je naveden izvor, uključujući i ime autora, osim u slučajevima kada je to nemoguće, i u mjeri opravdanoj nekomercijalnom svrhom, ne dovodeći u pitanje iznimke i ograničenja predviđene u Direktivi (EU) 2019/790;”;

(c)

u članku 12. stavku 4. dodaju se sljedeće točke:

„(e)	ispitati utjecaj prenošenja Direktive (EU) 2019/790 na funkcioniranje unutarnjeg tržišta i istaknuti bilo kakve poteškoće s prenošenjem;

(f)	olakšati razmjenu informacija o relevantnim promjenama u zakonodavstvu i sudskoj praksi te o praktičnoj primjeni mjera koje su poduzele države članice za provedbu Direktive (EU) 2019/790;

(g)	raspravljati o drugim pitanjima koja proizlaze iz primjene Direktive (EU) 2019/790.”.

Članak 25.

odnos prema iznimkama i ograničenjima predviđenima u drugim direktivama

Države članice mogu donijeti ili zadržati na snazi šire odredbe, spojive s iznimkama i ograničenjima predviđenima u direktivama 96/9/EZ i 2001/29/EZ, za korištenja ili područja obuhvaćene iznimkama ili ograničenjima predviđenima u ovoj Direktivi.

Članak 29.

Prenošenje

1. Države članice stavljaju na snagu zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s ovom Direktivom do 7. lipnja 2021. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose te odredbe, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2. Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 30.

Preispitivanje

1. Komisija najranije 7. lipnja 2026. preispituje ovu Direktivu i Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru podnosi izvješće o glavnim zaključcima.

Komisija do 7. lipnja 2024. ocjenjuje učinak posebnog sustava odgovornosti utvrđenog u članku 17. koji se primjenjuje na pružatelje usluge dijeljenja sadržaja putem interneta s godišnjim prometom manjim od 10 milijuna EUR i čije su usluge na raspolaganju javnosti u Uniji manje od tri godine u skladu s člankom 17. stavkom 6. te, prema potrebi, poduzima mjere u skladu sa zaključcima te ocjene.

2. Države članice dostavljaju Komisiji informacije potrebne za izradu izvješća iz stavka 1.

Članak 32.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 17. travnja 2019.

Za Europski parlament

Predsjednik

A. TAJANI

Za Vijeće

Predsjednik

G. CIAMBA

(1) SL C 125, 21.4.2017., str. 27.

(2) SL C 207, 30.6.2017., str. 80.

(3) Stajalište Europskog parlamenta od 26. ožujka 2019. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 15. travnja 2019.

(4) Direktiva 96/9/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 1996. o pravnoj zaštiti baza podataka (SL L 77, 27.3.1996., str. 20.).

(5) Direktiva 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine (Direktiva o elektroničkoj trgovini) (SL L 178, 17.7.2000., str. 1.).

(6) Direktiva 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu (SL L 167, 22.6.2001., str. 10.).

(7) Direktiva 2006/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o pravu iznajmljivanja i pravu posudbe te o određenim autorskom pravu srodnim pravima u području intelektualnog vlasništva (SL L 376, 27.12.2006., str. 28.).

(8) Direktiva 2009/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o pravnoj zaštiti računalnih programa (SL L 111, 5.5.2009., str. 16.).

(9) Direktiva 2012/28/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o određenim dozvoljenim korištenjima djela siročadi (SL L 299, 27.10.2012., str. 5.).

(10) Direktiva 2014/26/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o kolektivnom ostvarivanju autorskog prava i srodnih prava te izdavanju odobrenja za više državnih područja za prava na internetsko korištenje glazbenih djela na unutarnjem tržištu (SL L 84, 20.3.2014., str. 72.).

(11) Uredba (EU) br. 386/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. travnja 2012. o povjeravanju Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) zadaća u vezi s provedbom prava intelektualnog vlasništva, uključujući i okupljanje predstavnika javnog i privatnog sektora u okviru Europske promatračnice za povrede prava intelektualnog vlasništva (SL L 129, 16.5.2012., str. 1.).

(12) Direktiva Vijeća 93/83/EEZ od 27. rujna 1993. o koordinaciji određenih pravila s obzirom na autorsko pravo i srodna prava koja se odnose na satelitsko emitiranje i kabelsko reemitiranje (SL L 248, 6.10.1993., str. 15.).

(13) Direktiva (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. rujna 2015. o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih propisa i pravila o uslugama informacijskog društva (SL L 241, 17.9.2015., str. 1.).

(14) Direktiva (EU) 2018/1972 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o Europskom zakoniku elektroničkih komunikacija (SL L 321, 17.12.2018., str. 36.).

(15) Direktiva 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama) (SL L 201, 31.7.2002., str. 37.).

(16) Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).

(17) Uredba (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I.) (SL L 177, 4.7.2008., str. 6.).

(18) SL C 369, 17.12.2011., str. 14.

(19) Direktiva (EU) 2017/1564 Europskog parlamenta i vijeća od 13. rujna 2017. o određenim dopuštenim upotrebama određenih djela i drugih predmeta zaštite koji su zaštićeni autorskim pravom i srodnim pravima u korist osoba koje su slijepe, koje imaju oštećenje vida ili imaju drugih poteškoća u korištenju tiskanim materijalima i o izmjeni Direktive 2001/29/EZ o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu (SL L 242, 20.9.2017., str. 6.).

(20) Preporuka Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. o definiciji mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća (SL L 124, 20.5.2003., str. 36.).

whereas

(2) Direktivama koje su donesene u području autorskog i srodnih prava doprinosi se funkcioniranju unutarnjeg tržišta, osigurava se visoka razina zaštite nositelja prava, olakšava se reguliranje prava i stvara okvir u kojem se mogu iskorištavati djela i drugi predmeti zaštite.
Tim se usklađenim pravnim okvirom doprinosi pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta te se potiču inovacije, kreativnost, ulaganja i proizvodnja novog sadržaja, među ostalim i u digitalnom okruženju, kako bi se izbjegla rascjepkanost unutarnjeg tržišta.
Zaštitom koja se osigurava tim pravnim okvirom doprinosi se i cilju Unije koji se odnosi na poštovanje i promicanje kulturne raznolikosti, stavljajući istodobno u prvi plan europsko zajedničko kulturno nasljeđe. Člankom 167.
stavkom 4.
Ugovora o funkcioniranju Europske unije zahtijeva se od Unije da u svojem djelovanju vodi računa o kulturnim aspektima.

- = -

(41) Informacije o trenutačnom i budućem korištenju djela i drugih predmeta zaštite nedostupnih na tržištu od strane institucija kulturne baštine na temelju ove Direktive i o aranžmanima koji su uspostavljeni kako bi svi nositelji prava mogli isključiti primjenu licencija ili iznimke ili ograničenja na svoja djela ili druge predmete zaštite, trebalo bi prema potrebi na odgovarajući način objavljivati prije i tijekom korištenja na temelju licencije ili na temelju iznimke, odnosno ograničenja.
Takvo objavljivanje posebno je važno za prekogranično korištenje na unutarnjem tržištu.
Stoga je primjereno predvidjeti stvaranje jedinstvenog javno dostupnog internetskog portala za Uniju kako bi se te informacije stavljale na raspolaganje javnosti tijekom razumnog roka prije korištenja.
Takav bi portal nositeljima prava trebao olakšati isključivanje primjene licencija ili iznimke ili ograničenja na svoja djela ili druge predmete zaštite.
U skladu s Uredbom (EU) br. 386/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (11), Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo povjeravaju se određene zadaće i aktivnosti koje se financiraju njegovim vlastitim proračunskim sredstvima i čiji je cilj olakšavati i poduprijeti aktivnosti nacionalnih tijela, privatnog sektora i institucija Unije u suzbijanju i sprečavanju povreda prava intelektualnog vlasništva.
Stoga je primjereno osloniti se na taj ured da uspostavi portal na kojem će te informacije biti dostupne i upravlja njime.

- = -

(46) S obzirom na sve veću važnost mogućnosti da se u digitalnom dobu nude fleksibilni sustavi licenciranja i na sve veće korištenje takvih sustava, države članice trebale bi moći predvidjeti mehanizme licenciranja koji organizacijama za kolektivno ostvarivanje prava omogućuju sklapanje licencija na dobrovoljnoj osnovi, bez obzira na to jesu li svi nositelji prava ovlastili dotičnu organizaciju da to učine.
Države članice trebale bi imati mogućnost zadržati i uvesti takve mehanizme u skladu sa svojim nacionalnim tradicijama, praksama ili okolnostima, podložno zaštitnim mjerama predviđenima ovom Direktivom i u skladu s pravom Unije i međunarodnim obvezama Unije.
Takvi bi mehanizmi trebali imali učinak samo na državnom području dotične države članice, osim ako je pravom Unije predviđeno drukčije.
Države članice trebale bi imati fleksibilnost u odabiru pojedine vrste mehanizma koji omogućuje proširenje licencija za djela ili druge predmete zaštite na prava nositelja prava koji nisu ovlastili organizaciju koja sklapa sporazum, pod uvjetom da je takav mehanizam u skladu s pravom Unije, uključujući pravila o kolektivnom ostvarivanju prava predviđena Direktivom 2014/26/EU.
Takvim bi se mehanizmom posebno trebalo osigurati da se članak 7.
Direktive 2014/26/EU primjenjuje na nositelje prava koji nisu članovi organizacije koja sklapa sporazum.
Takvi mehanizmi mogli bi uključivati prošireno kolektivno licenciranje, zakonske ovlasti i pretpostavke zastupanja.
Odredbe ove Direktive koje se odnose na kolektivno licenciranje ne bi trebale utjecati na postojeću mogućnost država članica da primjenjuju obvezno kolektivno ostvarivanje prava ili druge kolektivne mehanizme licenciranja s proširenim učinkom, kao što je onaj iz članka 3.
Direktive Vijeća 93/83/EEZ (12).

- = -

(47) Važno je da se mehanizmi za kolektivno licenciranje s proširenim učinkom primjenjuju samo u dobro utvrđenim područjima korištenja, u kojima je dobivanje odobrenja od nositelja prava na pojedinačnoj osnovi obično zahtjevno i nepraktično do te mjere da nije vjerojatno dobivanje traženog licenciranja, odnosno transakcije koja uključuje licenciju koja obuhvaća sve dotične nositelje prava, zbog prirode korištenja ili vrsta dotičnih djela ili drugih predmeta zaštite.
Takvi mehanizmi trebali bi se temeljiti na objektivnim, transparentnim i nediskriminirajućim kriterijima u pogledu postupanja s nositeljima prava, uključujući nositelje prava koji nisu članovi organizacije za kolektivno ostvarivanje prava.
Osobito, sama činjenica da dotični nositelji prava nisu državljani države članice korisnika koji traži licenciju ili u njoj nemaju boravište odnosno poslovni nastan ne bi sama po sebi trebala biti razlog da se reguliranje prava smatra toliko zahtjevnim i nepraktičnim da opravdava korištenje takvih mehanizama.
Jednako je važno da licencirano korištenje ne utječe negativno na gospodarsku vrijednost relevantnih prava i da nositelje prava ne lišava znatne komercijalne koristi.

- = -

(59) Zaštita koja se pruža izdavačima informativnih publikacija na temelju ove Direktive ne bi trebala utjecati na prava autora i drugih nositelja prava na djela ili druge predmete zaštite koji su u njih uključeni, uključujući u pogledu mjere do koje autori i drugi nositelji prava mogu iskorištavati svoja djela ili druge predmete zaštite neovisno o informativnoj publikaciji u koju su uključeni.
Stoga se izdavači informativnih publikacija ne bi trebali moći pozvati na zaštitu koja im je na temelju ove Direktive odobrena u odnosu na autore i druge nositelje prava ili u odnosu na druge ovlaštene korisnike istih djela ili drugih predmeta zaštite.
Time se ne bi trebalo dovoditi u pitanje ugovorne aranžmane sklopljene između izdavača informativnih publikacija, s jedne strane, i autora i drugih nositelja prava, s druge strane.
Autori čija su djela uključena u informativne publikacije trebali bi imati pravo na odgovarajući udio prihoda koji izdavači informativnih publikacija dobivaju od pružatelja usluga informacijskog društva za korištenje njihovih informativnih publikacija.
Time se ne bi trebalo dovoditi u pitanje nacionalne propise o vlasništvu ili ostvarivanju prava u okviru ugovora o radu, pod uvjetom da su takvi propisi u skladu s pravom Unije.

- = -

(60) Izdavači, uključujući izdavače informativnih publikacija, knjiga ili znanstvenih publikacija i glazbenih publikacija, često postupaju na temelju prijenosa prava autorâ putem ugovora ili zakonskih odredaba.
U tom kontekstu izdavači ulažu s ciljem iskorištavanja djela sadržanih u njihovim publikacijama i u nekim slučajevima mogu biti lišeni prihoda ako se ta djela koriste na temelju iznimki ili ograničenja, kao što su ona koja se odnose na privatno umnožavanje i reprografiju, uključujući odgovarajuće postojeće nacionalne sustave za reprografiju u državama članicama ili u okviru sustava javne posudbe.
Naknadu za korištenje u skladu s tim iznimkama ili ograničenjima u nekoliko država članica dijele autori i izdavači.
Kako bi se uzelo u obzir tu situaciju i kako bi se poboljšala pravna sigurnost svih dotičnih strana, ovom se Direktivom državama članicama koje su uspostavile sustave za dijeljenje naknade između autora i izdavača omogućuje da zadrže postojeće sustave.
To je osobito važno onim državama članicama koje su prije 12. studenoga 2015.
imale takve mehanizme dijeljenja naknade, iako se u drugim državama članicama naknada ne dijeli te na nju imaju pravo samo autori u skladu s nacionalnim politikama u području kulture.
Iako bi se ova Direktiva na nediskriminirajući način trebala primjenjivati na sve države članice, njome bi se trebale poštovati tradicije u tom području i ona ne bi trebala obvezivati države članice koje trenutačno nemaju takve sustave za dijeljenje naknade da takve sustave uvode.
Ona ne bi trebala utjecati na postojeće ili buduće aranžmane u državama članicama u pogledu naknade u kontekstu javne posudbe.

- = -

(69) Ako pružatelji usluge dijeljenja sadržaja putem interneta dobiju odobrenja, između ostalog i putem ugovora o licenciranju, za korištenje na njihovoj usluzi sadržaja koji su učitali korisnici usluge, ta bi odobrenja trebala također obuhvatiti radnje relevantne za autorsko pravo u pogledu učitavanja od strane korisnika unutar područja primjene odobrenja danih pružateljima usluga, ali samo u slučajevima kada ti korisnici djeluju u nekomercijalne svrhe, kao što je dijeljenje njihova sadržaja bez svrhe ostvarivanja dobiti, ili ako prihod koji je ostvaren učitavanjem od strane korisnika nije znatan u odnosu na radnje korisnika relevantne za autorsko pravo obuhvaćene takvim odobrenjima.
Ako su nositelji prava izričito ovlastili korisnike da učitaju i stave na raspolaganje djela ili druge predmete zaštite u sklopu usluge dijeljenja sadržaja putem interneta, pružateljima usluge odobrena je radnja priopćavanja javnosti u okviru područja primjene odobrenja koje je nositelj prava dao. Međutim, ne bi trebala postojati pretpostavka u korist pružatelja usluge dijeljenja sadržaja putem interneta da su njihovi korisnici regulirali sva relevantna prava.

- = -

(75) Budući da su autori i izvođači često u lošijem ugovornom položaju kada odobravaju licencije ili prenose svoja prava, potrebne su im informacije na temelju kojih mogu ocjenjivati trajnu gospodarsku vrijednost svojih prava u odnosu na naknadu koju su primili za svoju licenciju ili prijenos, ali često se suočavaju s nedostatkom transparentnosti.
Stoga je razmjena odgovarajućih i točnih informacija njihovih ugovornih partnera ili pravnih sljednika važna za transparentnost i ravnotežu sustava kojim se uređuju naknade za autore i izvođače.
Te bi informacije trebale biti ažurirane kako bi se omogućio pristup najnovijim podacima, relevantne za iskorištavanje djela ili izvedbe, te sveobuhvatne tako da obuhvaćaju sve izvore prihoda relevantne za određeni slučaj, uključujući, ako je primjenjivo, prihode od prodaje robe.
Sve dok je iskorištavanje u tijeku ugovorni partneri autora i izvođača trebali bi im pružati informacije o svim načinima iskorištavanja i svim relevantnim prihodima ostvarenima širom svijeta, i to bi trebali činiti s redovitošću koja je primjerena za relevantni sektor, ali najmanje jedanput godišnje.
Informacije bi se trebale pružati na način koji je razumljiv autoru ili izvođaču te bi trebale omogućiti učinkovitu procjenu gospodarske vrijednosti dotičnih prava.
Obveza transparentnosti trebala bi se ipak primjenjivati samo ako je riječ o pravima relevantnima za autorsko pravo. Obrada osobnih podataka, kao što su podaci za kontakt i podaci o naknadama, koji su potrebni za informiranje autora i izvođača u pogledu iskorištavanja njihovih djela i izvedbi, trebala bi se provoditi u skladu s člankom 6.
stavkom 1.
točkom (c) Uredbe (EU) 2016/679.

- = -

(76) Kako bi se osiguralo da autori i izvođači dobivaju odgovarajuće informacije u vezi s iskorištavanjem i onda kada druge ugovorne stranke imaju podlicencirano pravo na iskorištavanje, ovom se Direktivom ovlašćuje autore i izvođače da, u slučajevima kada je prva ugovorna strana dostavila njoj dostupne informacije koje ipak nisu dovoljne za procjenu gospodarske vrijednosti njihovih prava, zatraže dodatne relevantne informacije o iskorištavanju prava.
Taj bi zahtjev trebalo podnositi izravno podlicenciranim stjecateljima licencije ili putem ugovornih partnera autora i izvođača.
Autori i izvođači i njihovi ugovorni partneri trebali bi se moći dogovoriti da informacije koje dijele ostanu povjerljive, no pritom bi autori i izvođači uvijek trebali moći koristiti zajedničke informacije u svrhu ostvarivanja prava iz ove Direktive.
Države članice trebale bi imati mogućnost da u skladu s pravom Unije predvide dodatne mjere kako bi osigurale transparentnost za autore i izvođače.

- = -

(78) Određeni ugovori za iskorištavanje prava usklađeni na razini Unije dugog su trajanja i autori i izvođači imaju ograničene mogućnosti ponovnog pregovaranja o tim ugovorima s njihovim ugovornim partnerima ili njihovim pravnim sljednicima u slučaju da se gospodarska vrijednost prava pokaže znatno višom nego što je prvotno procijenjeno. U skladu s tim, ne dovodeći u pitanje pravo primjenjivo na ugovore u državama članicama, trebalo bi predvidjeti mehanizam za prilagodbu naknade za slučajeve kada izvorno dogovorena naknada u skladu s licencijom ili prijenosom prava evidentno postane nerazmjerno niska u usporedbi s povezanim prihodima koji nastaju naknadnim iskorištavanjem djela ili fiksacijom izvedbe od strane ugovornih partnera autora ili izvođača.
Za procjenu toga je li naknada nerazmjerno niska trebalo bi uzeti u obzir sve prihode relevantne za taj slučaj, uključujući, ako je primjenjivo, prihode od prodaje robe.
Pri procjeni situacije trebale bi se uzeti u obzir posebne okolnosti svakog slučaja, uključujući doprinos autora ili izvođača, te posebnosti i prakse povezane s nadoknadom različitih sektora sadržaja kao i činjenica temelji li se ugovor na kolektivnom ugovoru.
Predstavnici autora i izvođača propisno ovlašteni u skladu s nacionalnim pravom u skladu s pravom Unije trebali bi moći pružiti pomoć jednom autoru ili izvođaču ili više njih u odnosu na zahtjeve za prilagodbu ugovora, uzimajući u obzir i interese drugih autora ili izvođača, prema potrebi.

- = -

(79) Autori i izvođači često oklijevaju kada trebaju ostvariti svoja prava u odnosu na druge ugovorne partnere pred sudom.
Države članice trebale bi stoga predvidjeti postupak alternativnog rješavanja sporova kojim se rješavaju potraživanja autora i izvođača, ili njihovih predstavnika u njihovo ime, u vezi s obvezama transparentnosti i mehanizmom za prilagodbu ugovora.
U tu svrhu države članice trebale bi moći uspostaviti novo tijelo ili mehanizam ili se osloniti na postojeći koji ispunjava uvjete utvrđene ovom Direktivom, bez obzira na to jesu li ta tijela ili mehanizmi sektorska ili javna, uključujući i kada su dio nacionalnog pravosudnog sustava.
Države članice trebale bi imati fleksibilnost pri odlučivanja o načinu na koji se trebaju raspodijeliti troškovi povezani s postupkom rješavanja sporova.
Takav postupak alternativnog rješavanja sporova ne bi trebao dovoditi u pitanje pravo stranaka da se pozivaju na svoja prava i da ih štite pokretanjem postupka pred sudom.

- = -

(83) S obzirom na to da cilj ove Direktive, odnosno modernizaciju određenih aspekata okvira Unije o autorskom pravu kako bi se uzele u obzir tehnološke promjene i novi kanali za distribuciju zaštićenog sadržaja na unutarnjem tržištu, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njihova opsega, učinaka i prekogranične dimenzije on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5.
UEU-a.
U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

- = -

(85) Pri obradi osobnih podataka na temelju ove Direktive trebala bi se poštovati temeljna prava, uključujući pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života i pravo na zaštitu osobnih podataka utvrđeni u članku 7.
odnosno 8.
Povelje, i ta obrada mora biti u skladu s Direktivom 2002/58/EZ i Uredbom (EU) 2016/679.

- = -

keyboard_tab Diritto d'autore 2019/0790 HR

Diritto d'autore 2019/0790 HR