Data Act 2023/2854 HR

BG CS DA DE EL EN ES ET FI FR GA HR HU IT LV LT MT NL PL PT RO SK SL SV print pdf

2023/2854 HR cercato: 'utvrdi' . Output generated live by software developed by IusOnDemand srl

expand index utvrdi:

2 Članak 10. Rješavanje sporova

1 Članak 13. Nepoštene ugovorne odredbe jednostrano nametnute drugom poduzeću

1 Članak 15. Iznimna potreba za uporabom podataka

2 Članak 32. Međunarodni pristup tijela vlasti i međunarodni prijenos tijelima vlasti

1 Članak 40. Sankcije

whereas utvrdi:

definitions:

cloud tag:

and the number of total unique words without stopwords is: 825

Članak 10.

Rješavanje sporova

1. Korisnici, imatelji podataka i primatelji podataka imaju pristup tijelu za rješavanje sporova koje je certificirano u skladu sa stavkom 5. ovog članka radi rješavanja sporova u skladu s člankom 4. stavcima 3. i 9. i člankom 5. stavkom 12. kao i sporova povezanih s poštenim, razumnim i nediskriminirajućim uvjetima za stavljanje podataka na raspolaganje i transparentnim načinom stavljanja podataka na raspolaganje u skladu s ovim poglavljem i poglavljem IV.

2. Tijela za rješavanje sporova obavješćuju dotične strane o naknadama ili mehanizmima za određivanje naknada prije nego što te strane zatraže donošenje odluke.

3. Za sporove upućene tijelu za rješavanje sporova u skladu s člankom 4. stavcima 3. i 9. i člankom 5. stavkom 12., ako tijelo za rješavanje sporova spor riješi u korist korisnika ili primatelja podataka, imatelj podataka snosi sve naknade koje naplaćuje tijelo za rješavanje sporova i nadoknađuje tom korisniku ili tom primatelju podataka sve ostale razumne troškove koji su mu nastali u vezi s rješavanjem spora. Ako tijelo za rješavanje sporova spor riješi u korist imatelja podataka, korisnik ili primatelj podataka nije obvezan nadoknaditi naknade ili ostale troškove koje je imatelj podataka platio ili mora platiti u vezi s rješavanjem spora, osim ako tijelo za rješavanje sporova utvrdi da je korisnik ili primatelj podataka očito postupao u zloj vjeri.

4. Klijenti i pružatelji usluga obrade podataka imaju pristup tijelu za rješavanje sporova koje je certificirano u skladu sa stavkom 5. ovog članka radi rješavanja sporova povezanih s kršenjem pravâ klijenata i obveza pružateljâ usluga obrade podataka u skladu s člancima od 23. do 31.

5. Država članica u kojoj je tijelo za rješavanje sporova uspostavljeno certificira to tijelo, na njegov zahtjev, ako je dokazalo da ispunjava sve sljedeće uvjete:

(a)	nepristrano je i neovisno te odluke mora donositi u skladu s jasnim, nediskriminirajućim i pravednim poslovnikom;

(b)	ima potrebno stručno znanje, posebno u vezi s poštenim, razumnim i nediskriminirajućim uvjetima, uključujući naknadu, te u vezi sa stavljanjem podataka na raspolaganje na transparentan način, koje tom tijelu omogućuje da djelotvorno utvrdi te uvjete;

(c)	lako je dostupno s pomoću elektroničke komunikacijske tehnologije;

(d)	sposobno je donositi svoje odluke brzo, djelotvorno i troškovno učinkovito, na najmanje jednom službenom jeziku Unije.

6. Države članice obavješćuju Komisiju o tijelima za rješavanje sporova koja su certificirana u skladu sa stavkom 5. Komisija objavljuje popis tih tijela na posebnim internetskim stranicama i ažurira ga.

7. Tijelo za rješavanje sporova odbija postupati po zahtjevu za rješavanje spora koji je već podnesen drugom tijelu za rješavanje sporova ili sudu države članice.

8. Tijelo za rješavanje sporova stranama pruža mogućnost da u razumnom roku iznesu svoja stajališta o pitanjima koja su podnijele tom tijelu. U tom kontekstu svakoj strani u sporu dostavljaju se podnesci druge strane u sporu i izjave stručnjaka. Stranama se pruža mogućnost da iznesu primjedbe na te podneske i izjave.

9. Tijelo za rješavanje sporova donosi svoju odluku o pitanju koje mu je upućeno u roku od 90 dana od primitka zahtjeva u skladu sa stavcima 1. i 4. Ta odluka mora biti u pisanom obliku ili mora biti zabilježena na trajnom nosaču podataka te mora biti potkrijepljena obrazloženjem.

10. Tijela za rješavanje sporova izrađuju i objavljuju godišnja izvješća o radu. Takva godišnja izvješća sadržavaju posebno sljedeće opće informacije:

(a)	objedinjene ishode sporova;

(b)	prosječno vrijeme potrebno za rješavanje sporova;

(c)	najčešće razloge za sporove.

11. Kako bi se olakšala razmjena informacija i najboljih praksi, tijelo za rješavanje sporova može odlučiti uključiti preporuke u izvješće iz stavka 10. o tome kako se problemi mogu izbjeći ili riješiti.

12. Odluka tijela za rješavanje sporova obvezujuća je za strane samo ako su izričito pristale na njezinu obvezujuću prirodu prije početka postupka rješavanja spora.

13. Ovaj članak ne utječe na pravo strana da zatraže djelotvoran pravni lijek pred sudom države članice.

Članak 13.

Nepoštene ugovorne odredbe jednostrano nametnute drugom poduzeću

1. Ugovorna odredba koja se odnosi na pristup podacima i njihovu uporabu ili na odgovornost i pravna sredstva u slučaju kršenja ili okončanja obveza povezanih s podacima, a koju je jedno poduzeće jednostrano nametnulo drugom poduzeću nije obvezujuća za potonje poduzeće ako je nepoštena.

2. Ugovorna odredba koja odražava obvezne odredbe prava Unije ili odredbe prava Unije koje bi se primjenjivale da to pitanje nije uređeno ugovornim odredbama ne smatra se nepoštenom.

3. Ugovorna je odredba nepoštena ako je takve prirode da njezina primjena znatno odstupa od dobre poslovne prakse u pristupu podacima i njihovoj uporabi te je suprotna dobroj vjeri i poštenom poslovanju.

4. Posebno, ugovorna je odredba nepoštena za potrebe stavka 3. ako je njezin cilj ili učinak:

(a)	isključiti ili ograničiti odgovornost strane koja je jednostrano nametnula odredbu zbog namjernog činjenja ili krajnje nepažnje;

(b)	isključiti pravna sredstva dostupna strani kojoj je odredba jednostrano nametnuta u slučaju neizvršenja ugovornih obveza ili isključiti odgovornost strane koja je jednostrano nametnula odredbu u slučaju kršenja tih obveza;

(c)	dati strani koja je jednostrano nametnula odredbu isključivo pravo da utvrdi jesu li dostavljeni podaci u skladu s ugovorom ili da tumači bilo koju ugovornu odredbu.

5. Za potrebe stavka 3. pretpostavlja se da je ugovorna odredba nepoštena ako je njezin cilj ili učinak:

(a)	neprimjereno ograničiti pravna sredstva u slučaju neizvršenja ugovornih obveza ili odgovornost u slučaju kršenja tih obveza ili proširiti odgovornost poduzeća kojem je odredba jednostrano nametnuta;

(b)

omogućiti strani koja je jednostrano nametnula odredbu pristup podacima druge ugovorne strane i njihovu uporabu na način koji znatno šteti legitimnim interesima druge ugovorne strane, osobito ako takvi podaci sadržavaju poslovno osjetljive podatke ili su zaštićeni poslovnim tajnama ili pravima intelektualnog vlasništva;

(c)

spriječiti stranu kojoj je odredba jednostrano nametnuta da upotrebljava podatke koje je dostavila ili generirala tijekom razdoblja ugovora ili ograničiti uporabu tih podataka u takvoj mjeri da ta strana nema pravo upotrebljavati takve podatke, prikupljati ih, pristupati im ili ih nadzirati ili iskorištavati njihovu vrijednost na primjeren način;

(d)	spriječiti stranu kojoj je odredba jednostrano nametnuta da raskine ugovor u razumnom roku;

(e)	spriječiti stranu kojoj je odredba jednostrano nametnuta da pribavi kopiju podataka koje je dostavila ili generirala tijekom razdoblju ugovora ili u razumnom roku nakon raskida ugovora;

(f)

omogućiti strani koja je jednostrano nametnula odredbu da raskine ugovor uz nerazumno kratak otkazni rok, uzimajući u obzir svaku razumnu mogućnost za drugu ugovornu stranu da prijeđe na alternativnu i usporedivu uslugu te financijsku štetu prouzročenu takvim raskidom ugovora, osim kad za to postoje ozbiljni razlozi;

(g)

omogućiti strani koja je jednostrano nametnula odredbu da znatno izmijeni cijenu utvrđenu u ugovoru ili bilo koji drugi bitan uvjet povezan s prirodom, formatom, kvalitetom ili količinom podataka koji se dijele, ako u ugovoru nije naveden ni valjan razlog ni pravo druge strane da raskine ugovor u slučaju takve izmjene.

Prvi podstavak točka (g) ne utječe na odredbe prema kojima strana koja je jednostrano nametnula odredbu zadržava pravo jednostrano izmijeniti odredbe ugovora na neodređeno vrijeme, pod uvjetom da je u ugovoru naveden valjan razlog za takvu jednostranu izmjenu, da je stranka koja je jednostrano nametnula odredbu dužna obavijestiti drugu ugovornu stranku uz razuman otkazni rok o svakoj takvoj izmjeni koju namjerava provesti te da druga ugovorna strana u slučaju izmjene može besplatno raskinuti ugovor.

6. U smislu ovog članka ugovorna se odredba smatra jednostrano nametnutom ako ju je predložila jedna ugovorna strana, a druga ugovorna strana nije mogla utjecati na njezin sadržaj unatoč pokušaju da o njemu pregovara. Teret dokazivanja da odredba nije jednostrano nametnuta snosi ugovorna strana koja je ugovornu odredbu predložila. Ugovorna strana koja je predložila spornu ugovornu odredbu ne može se pozivati na to da je ugovorna odredba nepoštena ugovorna odredba.

7. Ako je nepoštena ugovorna odredba odvojiva od ostalih odredbi ugovora, ostale su odredbe obvezujuće.

8. Ovaj se članak ne primjenjuje na ugovorne odredbe kojima se utvrđuje glavni predmet ugovora ili na primjerenost cijene u odnosu na podatke dostavljene u zamjenu.

9. Strane ugovora iz stavka 1. ne smiju isključiti primjenu ovog članka, odstupiti od njega niti mijenjati njegove učinke.

POGLAVLJE V.

STAVLJANJE PODATAKA NA RASPOLAGANJE TIJELIMA JAVNOG SEKTORA, KOMISIJI, EUROPSKOJ SREDIŠNJOJ BANCI I TIJELIMA UNIJE NA TEMELJU IZNIMNE POTREBE

Članak 15.

Iznimna potreba za uporabom podataka

1. Iznimna potreba za uporabom određenih podataka u smislu ovog poglavlja ograničena je u pogledu vremena i područja primjene te se smatra da postoji samo u nekoj od sljedećih okolnosti:

(a)	ako su traženi podaci potrebni kako bi se odgovorilo na izvanredno stanje, a tijelo javnog sektora, Komisija, Europska središnja banka ili tijelo Unije takve podatke ne može pravodobno i djelotvorno pribaviti na drugi način pod jednakim uvjetima;

(b)

u okolnostima koje nisu obuhvaćene točkom (a) i samo ako se to odnosi na neosobne podatke, pri čemu:

tijelo javnog sektora, Komisija, Europska središnja banka ili tijelo Unije djeluje na temelju prava Unije ili nacionalnog prava te je utvrdilo da ga nedostatak određenih podataka onemogućava u izvršavanju specifične zadaće koja se obavlja u javnom interesu, koja je izričito predviđena zakonom, kao što je izrada službene statistike ili ublažavanje izvanrednog stanja ili oporavak od izvanrednog stanja; i

ii.

tijelo javnog sektora, Komisija, Europska središnja banka ili tijelo Unije iscrpilo je sva ostala sredstva koja su mu na raspolaganju za pribavljanje takvih podataka, uključujući kupnju neosobnih podataka na tržištu po tržišnim cijenama ili oslanjanje na postojeće obveze stavljanja podataka na raspolaganje ili donošenje novih zakonodavnih mjera kojima se može osigurati pravodobna dostupnost podataka.

2. Stavak 1. točka (b) ne primjenjuje se na mikropoduzeća i mala poduzeća.

3. Obveza da tijelo javnog sektora dokaže da nije moglo pribaviti neosobne podatke kupnjom tih podataka na tržištu ne primjenjuje se ako je specifična zadaća koja se obavlja u javnom interesu izrada službene statistike i ako kupnja takvih podataka nije dopuštena nacionalnim pravom.

Članak 32.

Međunarodni pristup tijela vlasti i međunarodni prijenos tijelima vlasti

1. Pružatelji usluga obrade podataka poduzimaju sve prikladne tehničke, organizacijske i pravne mjere, uključujući ugovore, kako bi spriječili međunarodni pristup tijelâ vlasti i pristup tijelâ vlasti trećih zemalja neosobnim podacima koji se čuvaju u Uniji i međunarodni prijenos tijelima vlasti neosobnih podataka koji se čuvaju u Uniji ako bi takav prijenos odnosno pristup bili protivni pravu Unije ili nacionalnom pravu relevantne države članice, ne dovodeći u pitanje stavak 2. ili 3.

2. Svaka odluka ili presuda suda treće zemlje i svaka odluka upravnog tijela treće zemlje kojom se od pružatelja usluga obrade podataka zahtijeva da prenese neosobne podatke koji su obuhvaćeni područjem primjene ove Uredbe i koji se čuvaju u Uniji odnosno da omogući pristup takvim neosobnim podacima priznaje se ili je izvršiva na bilo koji način samo ako se temelji na međunarodnom sporazumu, kao što je ugovor o uzajamnoj pravnoj pomoći, koji je na snazi između treće zemlje koja je podnijela zahtjev i Unije, ili bilo kojem takvom sporazumu između treće zemlje koja je podnijela zahtjev i države članice.

3. Ako ne postoji međunarodni sporazum kako je naveden u stavku 2., a pružatelj usluga obrade podataka adresat je odluke ili presude suda treće zemlje ili odluke upravnog tijela treće zemlje kojom se nalaže da se neosobni podaci koji su obuhvaćeni područjem primjene ove Uredbe i koji se čuvaju u Uniji prenesu odnosno da se omogući pristup takvim neosobnim podacima i ako bi postupanje u skladu s takvom odlukom moglo dovesti adresata u sukob s pravom Unije ili s nacionalnim pravom relevantne države članice, ti se podaci prenose tom tijelu treće zemlje odnosno tom tijelu treće zemlje omogućuje se pristup tim podacima samo:

(a)	ako se u sustavu treće zemlje zahtijeva da se navedu razlozi za takvu odluku ili presudu i razmjernost takve odluke ili presude te se zahtijeva da takva odluka ili presuda budu specifične prirode, na primjer, uspostavljanjem dostatne veze s određenim osumnjičenim osobama ili s povredama;

(b)	ako obrazloženi prigovor adresata podliježe preispitivanju od strane nadležnog suda treće zemlje; i

(c)	ako je nadležni sud treće zemlje koji izdaje odluku ili presudu ili preispituje odluku upravnog tijela ovlašten na temelju prava te treće zemlje propisno uzeti u obzir relevantne pravne interese pružatelja podataka zaštićene pravom Unije ili nacionalnim pravom relevantne države članice.

Adresat odluke ili presude može zatražiti mišljenje relevantnog nacionalnog tijela ili tijela vlasti nadležnog za međunarodnu suradnju u pravnim stvarima kako bi se utvrdilo jesu li uvjeti utvrđeni u prvom podstavku ispunjeni, posebno ako smatra da bi se odluka mogla odnositi na poslovne tajne i druge poslovno osjetljive podatke kao i na sadržaj zaštićen pravima intelektualnog vlasništva ili da prijenos može dovesti do ponovne identifikacije. Relevantno nacionalno tijelo ili relevantno nacionalno tijelo vlasti može se savjetovati s Komisijom. Ako adresat smatra da bi odluka ili presuda mogla ugroziti nacionalnu sigurnost ili obrambene interese Unije ili njezinih država članica, traži mišljenje relevantnog nacionalnog tijela ili relevantnog nacionalnog tijela vlasti kako bi se utvrdilo odnose li se traženi podaci na nacionalnu sigurnost ili obrambene interese Unije ili njezinih država članica. Ako adresat ne primi odgovor u roku od mjesec dana ili ako se u mišljenju takvog nacionalnog tijela ili takvog nacionalnog tijela vlasti zaključi da uvjeti utvrđeni u prvom podstavku nisu ispunjeni, adresat na temelju tih razloga može odbiti zahtjev za prijenos neosobnih podataka odnosno pristup neosobnim podacima.

EDIB iz članka 42. savjetuje Komisiju i pomaže joj u izradi smjernica za procjenu ispunjavanja uvjeta utvrđenih u prvom podstavku ovog stavka.

4. Ako su uvjeti utvrđeni u stavku 2. ili 3. ispunjeni, pružatelj usluga obrade podataka dostavlja najmanju dopuštenu količinu podataka kao odgovor na zahtjev, na temelju razumnog tumačenja tog zahtjeva od strane pružatelja ili relevantnog nacionalnog tijela ili relevantnog nacionalnog tijela vlasti iz stavka 3. drugog podstavka.

5. Pružatelj usluga obrade podataka obavješćuje klijenta o postojanju zahtjeva tijela treće zemlje za pristup njegovim podacima prije nego što postupi u skladu s tim zahtjevom, osim ako zahtjev služi u svrhu izvršavanja zakonodavstva i sve dok je to potrebno kako bi se očuvala djelotvornost izvršavanja zakonodavstva.

POGLAVLJE VIII.

INTEROPERABILNOST

Članak 40.

Sankcije

1. Države članice utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju na povrede ove Uredbe i poduzimaju sve potrebne mjere radi osiguranja njihove provedbe. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

2. Države članice do 12. rujna 2025. obavješćuju Komisiju o tim pravilima i mjerama te je bez odgode obavješćuju o svim naknadnim izmjenama koje na njih utječu. Komisija redovito ažurira i održava lako dostupan javni registar tih mjera.

3. Države članice uzimaju u obzir preporuke EDIB-a i sljedeće netaksativne kriterije za izricanje sankcija za povrede ove Uredbe:

(a)	prirodu, težinu, opseg i trajanje povrede;

(b)	sve mjere koje je poduzela strana koja je počinila povredu kako bi ublažila ili popravila štetu prouzročenu povredom;

(c)	sve prethodne povrede koje je počinio počinitelj povrede;

(d)	financijske koristi koje je počinitelj stekao ili gubitke koje je izbjegao zbog povrede, u mjeri u kojoj se takve koristi ili gubici mogu pouzdano utvrditi;

(e)	sve ostale otegotne ili olakotne okolnosti koje su primjenjive na konkretni slučaj;

(f)	godišnji promet počinitelja povrede u prethodnoj financijskoj godini u Uniji.

4. Za povrede obveza utvrđenih u poglavljima II., III. i V. ove Uredbe nadzorna tijela odgovorna za praćenje primjene Uredbe (EU) 2016/679 mogu u okviru svoje nadležnosti izreći upravne novčane kazne u skladu s člankom 83. Uredbe (EU) 2016/679 do iznosa iz članka 83. stavka 5. te uredbe.

5. Za povrede obveza utvrđenih u poglavlju V. ove Uredbe Europski nadzornik za zaštitu podataka može u okviru svoje nadležnosti izreći upravne novčane kazne u skladu s člankom 66. Uredbe (EU) 2018/1725 do iznosa iz članka 66. stavka 3. te uredbe.

whereas

keyboard_tab Data Act 2023/2854 HR

Data Act 2023/2854 HR