Data Act 2023/2854 HR

1.	„podaci” znači svaki digitalni prikaz akata, činjenica ili informacija i svaka kompilacija tih akata, činjenica ili informacija, među ostalim u obliku zvučnog, vizualnog ili audiovizualnog zapisa;

2.	„metapodaci” znači strukturiran opis sadržaja ili uporabe podataka kojim se olakšavaju pronalaženje i uporaba tih podataka;

3.	„osobni podaci” znači osobni podaci kako su definirani u članku 4. točki 1. Uredbe (EU) 2016/679;

4.	„neosobni podaci” znači podaci koji nisu osobni podaci;

„povezani proizvod” znači predmet koji pribavlja, generira ili prikuplja podatke koji se odnose na njegovu uporabu ili okruženje, koji može prenositi podatke proizvoda putem elektroničke komunikacijske usluge, fizičke veze ili pristupa na uređaju i čija glavna funkcija nisu pohrana, obrada ili prijenos podataka u ime bilo koje strane koja nije korisnik;

„povezana usluga” znači digitalna usluga, osim elektroničke komunikacijske usluge, uključujući softver, koja je povezana s proizvodom u trenutku kupnje, najma ili leasinga na takav način da bi njezina odsutnost spriječila povezani proizvod u izvršavanju jedne ili više njegovih funkcija ili koju proizvođač ili treća strana naknadno povezuju s proizvodom radi proširivanja, ažuriranja ili prilagođavanja funkcija povezanog proizvoda;

„obrada” znači svaki postupak ili niz postupaka koji se obavljaju na podacima ili skupovima podataka, bilo automatiziranim ili neautomatiziranim sredstvima, kao što su prikupljanje, bilježenje, organizacija, strukturiranje, pohrana, prilagodba ili izmjena, dohvat, obavljanje uvida, uporaba, otkrivanje prijenosom, širenjem ili stavljanjem na raspolaganje na drugi način, usklađivanje ili kombiniranje, ograničavanje, brisanje ili uništavanje;

„usluga obrade podataka” znači digitalna usluga koja se pruža klijentu i kojom se omogućuje sveprisutan mrežni pristup na zahtjev zajedničkom skupu konfigurabilnih, nadogradivih i elastičnih računalnih resursa centralizirane, distribuirane ili visoko distribuirane prirode koja se može brzo osigurati i isporučiti uz minimalan napor upravljanja ili minimalnu interakciju pružatelja usluga;

9.	„usluga iste vrste” znači skup usluga obrade podataka koje imaju isti glavni cilj, isti model usluge obrade podataka i iste glavne funkcionalnosti;

10.	„usluga podatkovnog posredovanja” znači usluga podatkovnog posredovanja kako je definirana u članku 2. točki 11. Uredbe (EU) 2022/868;

11.	„ispitanik” znači ispitanik kako je navedeno u članku 4. točki 1. Uredbe (EU) 2016/679;

12.	„korisnik” znači fizička ili pravna osoba koja je vlasnik povezanog proizvoda ili na koju su u okviru ugovora prenesena privremena prava na uporabu tog povezanog proizvoda ili koja prima povezane usluge;

13.

„imatelj podataka” znači fizička ili pravna osoba koja ima pravo ili obvezu, u skladu s ovom Uredbom, primjenjivim pravom Unije ili nacionalnim zakonodavstvom donesenim u skladu s pravom Unije, upotrebljavati ili stavljati na raspolaganje podatke, uključujući, ako je to dogovoreno ugovorom, podatke proizvoda ili podatke o povezanim uslugama koje je dohvatila ili generirala tijekom pružanja povezane usluge;

14.

„primatelj podataka” znači fizička ili pravna osoba koja djeluje u svrhe povezane sa svojom trgovačkom, poslovnom, obrtničkom ili profesionalnom djelatnošću, osim korisnika povezanog proizvoda ili povezane usluge, kojoj imatelj podataka stavlja na raspolaganje podatke, uključujući treću stranu slijedom zahtjeva korisnika upućenog imatelju podataka ili u skladu s pravnom obvezom na temelju prava Unije ili nacionalnog zakonodavstva donesenog u skladu s pravom Unije;

15.	„podaci proizvoda” znači podaci generirani uporabom povezanog proizvoda koje je proizvođač dizajnirao tako da ih korisnik, imatelj podataka ili treća strana, uključujući, ako je to relevantno, proizvođač, mogu dohvatiti putem elektroničke komunikacijske usluge, fizičke veze ili pristupa na uređaju;

16.	„podaci o povezanim uslugama” znači podaci koji predstavljaju digitalizaciju korisničkih radnji ili događaja koji se odnose na povezani proizvod, koje je korisnik zabilježio namjerno ili koji su generirani kao nusproizvod djelovanja korisnika tijekom pružanja povezane usluge od strane pružatelja;

17.	„lako dostupni podaci” znači podaci proizvoda i podaci o povezanim uslugama koje imatelj podataka zakonito pribavi ili može zakonito pribaviti iz povezanog proizvoda ili povezane usluge, bez nerazmjernog napora koji nadilazi jednostavnu radnju;

18.	„poslovna tajna” znači poslovna tajna kako je definirana u članku 2. točki 1. Uredbe (EU) 2016/943;

19.	„nositelj poslovne tajne” znači nositelj poslovne tajne kako je definiran u članku 2. točki 2. Uredbe (EU) 2016/943;

20.	„izrada profila” znači izrada profila kako je definirana u članku 4. točki 4. Uredbe (EU) 2016/679;

21.	„stavljanje na raspolaganje na tržištu” znači svaka isporuka povezanog proizvoda za distribuciju, potrošnju ili uporabu na tržištu Unije u okviru trgovačke djelatnosti uz plaćanje ili besplatno;

22.	„stavljanje na tržište” znači prvo stavljanje povezanog proizvoda na raspolaganje na tržištu Unije;

23.	„potrošač” znači bilo koja fizička osoba koja djeluje u svrhe koje su izvan okvira njezine trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti;

24.	„poduzeće” znači fizička ili pravna osoba koja u vezi s ugovorima i praksama obuhvaćenima ovom Uredbom djeluje u svrhe povezane sa svojom trgovačkom, poslovnom, obrtničkom ili profesionalnom djelatnošću;

25.	„malo poduzeće” znači malo poduzeće kako je definirano u članku 2. stavku 2. Priloga Preporuci 2003/361/EZ;

26.	„mikropoduzeće” znači mikropoduzeće kako je definirano u članku 2. stavku 3. Priloga Preporuci 2003/361/EZ;

27.	„tijela Unije” znači tijela, uredi i agencije Unije osnovani aktima donesenima na temelju Ugovora o Europskoj uniji, UFEU-a ili Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju odnosno na temelju tih akata;

28.	„tijelo javnog sektora” znači nacionalna, regionalna ili lokalna tijela država članica i javnopravna tijela država članica ili udruženja koja je osnovalo jedno takvo tijelo ili više njih ili jedno takvo tijelo javnog sektora ili više njih;

29.

„izvanredno stanje” znači iznimna situacija, vremenski ograničena, kao što su izvanredno stanje u području javnog zdravlja, izvanredno stanje koje proizlazi iz prirodnih katastrofa, katastrofa velikih razmjera uzrokovana ljudskim djelovanjem, uključujući veliki kibernetički sigurnosni incident, koja negativno utječe na stanovništvo Unije, ili državu članicu ili njezin dio, uz opasnost od teških i trajnih posljedica na životne uvjete ili gospodarsku stabilnost, financijsku stabilnost ili od znatne i brze degradacije gospodarske imovine u Uniji ili dotičnoj državi članici, a utvrđuje se i službeno proglašava u skladu s relevantnim postupcima na temelju prava Unije ili nacionalnog prava;

30.	„klijent” znači fizička ili pravna osoba koja je stupila u ugovorni odnos s pružateljem usluga obrade podataka s ciljem korištenja jednom ili više uslugom obrade podataka;

31.	„virtualni asistenti” znači softver koji može obrađivati naloge, zadaće ili pitanja, uključujući one koji se temelje na zvučnim i pisanim unosima, gestama ili pokretima te koji na temelju tih naloga, zadaća ili pitanja pruža pristup ostalim uslugama ili upravlja funkcijama povezanih proizvoda;

32.	„digitalni resursi” znači elementi u digitalnom obliku, uključujući aplikacije, za koje klijent ima pravo uporabe, neovisno o ugovornom odnosu s uslugom obrade podataka koju namjerava promijeniti;

33.	„lokalna infrastruktura IKT-a” znači infrastruktura IKT-a i računalni resursi koji su u vlasništvu klijenta, koje je klijent unajmio ili uzeo u leasing, a nalaze se u podatkovnom centru samog klijenta te njima upravlja klijent ili treća strana;

34.

„promjena” znači proces koji uključuje izvornog pružatelja usluga obrade podataka, klijenta usluge obrade podataka i, ako je to relevantno, odredišnog pružatelja usluga obrade podataka, u kojem klijent usluge obrade podataka prelazi s korištenja jednom uslugom obrade podataka na drugu uslugu iste vrste ili na drugu uslugu koju nudi drugi pružatelj usluga obrade podataka ili na lokalnu infrastrukturu IKT-a, među ostalim izdvajanjem, pretvaranjem i učitavanjem podataka;

35.	„naknade za izlaz podataka” znači naknade za prijenos podataka koje se naplaćuju klijentima za izdvajanje njihovih podataka putem mreže iz infrastrukture IKT-a pružatelja usluga obrade podataka u sustav drugog pružatelja ili u lokalnu infrastrukturu IKT-a;

36.

„naknade za promjenu” znači naknade, osim standardnih naknada za usluge ili sankcija za prijevremeni raskid ugovora, koje pružatelj usluga obrade podataka nameće klijentu za radnje propisane ovom Uredbom za promjenu, tj. prebacivanje na sustav drugog pružatelja usluga ili na lokalnu infrastrukturu IKT-a, uključujući naknade za izlaz podataka;

37.

„funkcionalna ekvivalentnost” znači ponovna uspostava, na temelju klijentovih podataka koji se mogu izvesti i klijentovih digitalnih resursa, minimalne razine funkcionalnosti u okruženju nove usluge obrade podataka iste vrste usluge nakon procesa promjene, ako odredišna usluga obrade podataka daje materijalno usporediv rezultat kao odgovor na isti ulazni podatak za zajedničke značajke isporučene klijentu na temelju ugovora;

38.

„podaci koji se mogu izvesti” za potrebe članaka od 23. do 31. i članka 35. znači ulazni podaci i izlazni podaci, uključujući metapodatke, koji su izravno ili neizravno generirani ili su zajednički generirani, klijentovim korištenjem uslugom obrade podataka, isključujući imovinu ili podatke pružateljâ usluga obrade podataka odnosno imovinu ili podatke trećih strana, koji su zaštićeni pravima intelektualnog vlasništva ili koji čine poslovne tajne;

39.	„pametni ugovor” znači računalni program koji se upotrebljava za automatizirano izvršenje sporazuma ili njegova dijela, pri čemu se upotrebljava slijed elektroničkih zapisa podataka i osigurava njihova cjelovitost i točnost kronološkog redoslijeda;

40.	„interoperabilnost” znači sposobnost dvaju ili više podatkovnih prostora ili komunikacijskih mreža, sustava, povezanih proizvoda, aplikacija ili komponenata da razmjenjuju i upotrebljavaju podatke radi obavljanja svojih funkcija;

41.	„otvorena specifikacija interoperabilnosti” znači tehnička specifikacija u području informacijske i komunikacijske tehnologije usmjerena na postizanje interoperabilnosti među uslugama obrade podataka;

42.	„zajedničke specifikacije” znači dokument koji nije norma, koji sadržava tehnička rješenja koja služe kao sredstvo za ispunjavanje određenih zahtjeva i obveza utvrđenih u okviru ove Uredbe;

43.	„usklađena norma” znači usklađena norma kako je definirana u članku 2. točki 1. podtočki (c) Uredbe (EU) br. 1025/2012;

POGLAVLJE II.

DIJELJENJE PODATAKA IZMEĐU PODUZEĆA I POTROŠAČA TE MEĐU PODUZEĆIMA

Članak 4.

Prava i obveze korisnikâ i imateljâ podataka u pogledu pristupa podacima proizvoda i podacima o povezanim uslugama, uporabe tih podataka i njihova stavljanja na raspolaganje

1. Ako korisnik ne može izravno pristupiti podacima iz povezanog proizvoda ili povezane usluge, imatelji podataka korisniku bez nepotrebne odgode stavljaju na raspolaganje lako dostupne podatke, kao i relevantne metapodatke potrebne za tumačenje i uporabu tih podataka, jednake kvalitete koja je dostupna imatelju podataka, na jednostavan i siguran način, besplatno, u sveobuhvatnom, strukturiranom, uobičajenom i strojno čitljivom formatu te, ako je to relevantno i tehnički izvedivo, kontinuirano i u stvarnom vremenu. To se provodi na temelju običnog zahtjeva upućenog elektroničkim putem ako je to tehnički izvedivo.

2. Korisnici i imatelji podataka mogu ugovorom ograničiti ili zabraniti pristup podacima, njihovu uporabu ili daljnje dijeljenje ako bi takva obrada mogla ugroziti sigurnosne zahtjeve povezanog proizvoda, kako su utvrđeni pravom Unije ili nacionalnim pravom, što bi dovelo do teškog štetnog učinka na zdravlje, sigurnost ili zaštitu fizičkih osoba. Sektorska tijela mogu u tom kontekstu pružiti korisnicima i imateljima podataka tehničko stručno znanja. Ako imatelj podataka odbije dijeliti podatke u skladu s ovim člankom, o tome obavješćuje nadležno tijelo imenovano u skladu s člankom 37.

3. Ne dovodeći u pitanje pravo korisnika da u bilo kojem trenutku zatraži pravnu zaštitu pred sudom države članice, korisnik može, u vezi sa svakim sporom s imateljem podataka koji se odnosi na ugovorna ograničenja ili zabrane iz stavka 2.:

(a)	u skladu s člankom 37. stavkom 5. točkom (b) podnijeti pritužbu nadležnom tijelu; ili

(b)	dogovoriti se s imateljem podataka da se predmet uputi tijelu za rješavanje sporova u skladu s člankom 10. stavkom 1.

4. Imatelji podataka ne smiju neopravdano otežavati ostvarivanje izborâ ili prava korisnika na temelju ovog članka, među ostalim i nuđenjem izborâ korisniku na način koji nije neutralan ili potkopavanjem ili narušavanjem autonomije, odlučivanja ili izborâ korisnika putem strukture, dizajna, funkcije ili načina rada korisničkog digitalnog sučelja ili njegova dijela.

5. Kako bi se provjerilo ispunjava li fizička ili pravna osoba uvjete da bi se smatrala korisnikom za potrebe stavka 1., imatelj podataka ne smije zahtijevati od te osobe da pruži nikakve informacije osim onih koje su potrebne. Imatelji podataka ne smije čuvati nikakve informacije, osobito evidencijske podatke, o pristupu korisnika traženim podacima osim onih koje su potrebne za ispravno izvršavanje korisnikova zahtjeva za pristup te za sigurnost i održavanje podatkovne infrastrukture.

6. Poslovne tajne čuvaju se i otkrivaju trećim stranama samo ako, prije otkrivanja, imatelj podataka i korisnik poduzmu sve potrebne mjere za očuvanje povjerljivosti poslovnih tajni, osobito u odnosu na treće strane. Imatelj podataka ili, ako nije riječ o istoj osobi, nositelj poslovne tajne, identificira podatke koji su zaštićeni kao poslovne tajne, među ostalim u relevantnim metapodacima, i dogovara s korisnikom razmjerne tehničke i organizacijske mjere potrebne za očuvanje povjerljivosti podijeljenih podataka, posebno u odnosu na treće strane, kao što su modeli ugovornih odredbi, sporazumi o povjerljivosti, strogi protokoli o pristupu, tehnički standardi i primjena kodeksa ponašanja.

7. Ako se ne postigne sporazum o potrebnim mjerama iz stavka 6. ili ako korisnik ne provede mjere dogovorene u skladu sa stavkom 6. ili ugrozi povjerljivost poslovnih tajni, imatelj podataka može uskratiti ili, ovisno o slučaju, suspendirati dijeljenje podataka koji su identificirani kao poslovne tajne. Odluka imatelja podataka mora biti propisno obrazložena i mora se dostaviti korisniku u pisanom obliku bez nepotrebne odgode. U takvim slučajevima imatelj podataka obavješćuje nadležno tijelo imenovano u skladu s člankom 37. da je uskratio ili suspendirao dijeljenje podataka i navodi koje mjere nisu dogovorene ili provedene te, ako je to relevantno, za koje je poslovne tajne ugrožena povjerljivost.

8. U iznimnim okolnostima, ako imatelj podataka koji je nositelj poslovne tajne može dokazati da će vrlo vjerojatno pretrpjeti tešku ekonomsku štetu od otkrivanja poslovnih tajni, unatoč tehničkim i organizacijskim mjerama koje je poduzeo korisnik u skladu sa stavkom 6. ovog članka, taj imatelj podataka može na pojedinačnoj osnovi odbiti zahtjev za pristup dotičnim podacima. Taj dokaz mora biti propisno obrazložen na temelju objektivnih elemenata, posebno izvršivosti zaštite poslovnih tajni u trećim zemljama, prirodi i razini povjerljivosti traženih podataka te jedinstvenosti i inovativnosti povezanog proizvoda te se mora dostaviti korisniku u pisanom obliku bez nepotrebne odgode. Ako imatelj podataka odbije podijeliti podatke u skladu s ovim stavkom, o tome obavješćuje nadležno tijelo imenovano u skladu s člankom 37.

9. Ne dovodeći u pitanje pravo korisnika da u bilo kojem trenutku zatraži pravnu zaštitu pred sudom države članice, korisnik koji želi osporiti odluku imatelja podataka da odbije ili da uskrati ili da suspendira dijeljenje podataka u skladu sa stavcima 7. i 8., može:

(a)	u skladu s člankom 37. stavkom 5. točkom (b) podnijeti pritužbu nadležnom tijelu koje bez nepotrebne odgode odlučuje mora li se i pod kojim uvjetima dijeljenje podataka započeti ili nastaviti; ili

(b)	dogovoriti se s imateljem podataka da se predmet uputi tijelu za rješavanje sporova u skladu s člankom 10. stavkom 1.

10. Korisnik ne smije upotrebljavati podatke pribavljene na temelju zahtjeva iz stavka 1. za razvoj povezanog proizvoda koji je u konkurenciji s proizvodom iz kojeg podaci potječu, ne smije dijeliti te podatke s trećom stranom s tom namjerom te ne smije upotrebljavati takve podatke kako bi stekao uvid u gospodarsko stanje, imovinu i proizvodne metode proizvođača, ili ako je to primjenjivo, imatelja podataka.

11. Korisnik ne smije radi dobivanja pristupa podacima primjenjivati sredstva prisile ili zloupotrebljavati nedostatke u tehničkoj infrastrukturi imatelja podataka namijenjenoj zaštiti podataka.

12. Ako korisnik nije ispitanik čiji se osobni podaci traže, imatelj podataka sve osobne podatke generirane uporabom povezanog proizvoda ili povezane usluge stavlja na raspolaganje korisniku samo ako postoji valjana pravna osnova za obradu u skladu s člankom 6. Uredbe (EU) 2016/679 i, ako je to relevantno, ako su ispunjeni uvjeti iz članka 9. te uredbe i članka 5. stavka 3. Direktive 2002/58/EZ.

13. Imatelj podataka smije upotrebljavati lako dostupne podatke koji su neosobni podaci samo na temelju ugovora s korisnikom. Imatelj podataka ne smije upotrebljavati takve podatke kako bi stekao uvid u gospodarsko stanje, imovinu i proizvodne metode korisnika ili korisnikovu uporabu tih podataka na bilo koji drugi način kojim bi se mogao ugroziti poslovni položaj tog korisnika na tržištima na kojima je korisnik aktivan.

14. Imatelji podataka ne smiju stavljati na raspolaganje neosobne podatke proizvoda trećim stranama u komercijalne ili nekomercijalne svrhe osim radi ispunjenja svojeg ugovora s korisnikom. Ako je to relevantno, imatelji podataka ugovorom obvezuju treće strane da ne dijele dalje podatke koje su dobili od njih.

Članak 8.

Uvjeti pod kojima imatelji podataka stavljaju podatke na raspolaganje primateljima podataka

1. Ako je, u odnosima među poduzećima, imatelj podataka obvezan staviti podatke na raspolaganje primatelju podataka u skladu s člankom 5. ili u skladu s drugim primjenjivim pravom Unije ili nacionalnim zakonodavstvom donesenim u skladu s pravom Unije, s primateljem podataka dogovara aranžmane za stavljanje podataka na raspolaganje i to čini pod poštenim, razumnim i nediskriminirajućim uvjetima te na transparentan način u skladu s ovim poglavljem i poglavljem IV.

2. Ugovorna odredba koja se odnosi na pristup podacima i njihovu uporabu ili na odgovornosti i pravna sredstva u slučaju kršenja ili okončanja obveza povezanih s podacima nije obvezujuća ako čini nepoštenu ugovornu odredbu u smislu članka 13. ili ako se njome, na štetu korisnika, isključuje primjena prava korisnika iz poglavlja II., odstupa od tih prava ili mijenja njihov učinak.

3. Imatelj podataka pri stavljanju podataka na raspolaganje ne smije, u pogledu aranžmana za stavljanje podataka na raspolaganje, diskriminirati usporedive kategorije primatelja podataka, uključujući partnerska poduzeća ili povezana poduzeća imatelja podataka. Ako primatelj podataka smatra da su uvjeti pod kojima su mu podaci stavljeni na raspolaganje diskriminirajući, imatelj podataka bez nepotrebne odgode primatelju podataka na temelju njegova obrazloženog zahtjeva pruža informacije iz kojih je vidljivo da nije bilo diskriminacije.

4. Imatelj podataka ne smije stavljati podatke na raspolaganje primatelju podataka, među ostalim ni na isključivoj osnovi, osim ako to od njega zatraži korisnik u skladu s poglavljem II.

5. Imatelji podataka i primatelji podataka nisu obvezni pružiti nikakve informacije osim onih koje su potrebne za provjeru usklađenosti s dogovorenim ugovornim odredbama za stavljanje podataka na raspolaganje ili s njihovim obvezama na temelju ove Uredbe ili drugog primjenjivog prava Unije ili nacionalnog zakonodavstva donesenog u skladu s pravom Unije.

6. Osim ako je drukčije predviđeno u pravu Unije, uključujući članak 4. stavak 6. i članak 5. stavak 9. ove Uredbe, ili u nacionalnom zakonodavstvu donesenom u skladu s pravom Unije, obvezom stavljanja podataka na raspolaganje primatelju podataka ne obvezuje se na otkrivanje poslovnih tajni.

Članak 9.

Naknada za stavljanje podataka na raspolaganje

1. Naknada za stavljanje podataka na raspolaganje u odnosima među poduzećima o kojoj su se dogovorili imatelj podataka i primatelj podataka mora biti nediskriminirajuća i razumna i može uključivati maržu.

2. Kada se dogovaraju o naknadi imatelj podataka i primatelj podataka posebno uzimaju u obzir:

(a)	troškove nastale pri stavljanju podataka na raspolaganje, uključujući posebno troškove potrebne za formatiranje podataka, širenje podataka elektroničkim putem i njihovu pohranu;

(b)	ulaganja u prikupljanje i izradu podataka, ako je to primjenjivo, uzimajući u obzir jesu li druge strane doprinijele pribavljanju, generiranju ili prikupljanju dotičnih podataka.

3. Naknada iz stavka 1. može također ovisiti o količini, formatu i prirodi podataka.

4. Ako je primatelj podataka MSP ili neprofitna istraživačka organizacija i ako takav primatelj podataka nema partnerska poduzeća ili povezana poduzeća koja se ne smatraju MSP-ovima, dogovorena naknada ne smije premašiti troškove iz stavka 2. točke (a).

5. Komisija donosi smjernice za izračun razumne naknade, uzimajući u obzir savjete Europskog odbora za inovacije u području podataka (EDIB) iz članka 42.

6. Ovim se člankom ne sprečava da se drugim pravom Unije ili nacionalnim zakonodavstvom donesenim u skladu s pravom Unije isključi naknada za stavljanje podataka na raspolaganje ili predvidi niža naknada.

7. Imatelj podataka primatelju podataka pruža informacije u kojima se osnova za izračun naknade navodi dovoljno detaljno kako bi primatelj podataka mogao procijeniti jesu li ispunjeni zahtjevi iz stavaka od 1. do 4.

Članak 11.

Mjere tehničke zaštite o neovlaštenoj uporabi ili otkrivanju podataka

1. Imatelj podataka može primijeniti primjerene mjere tehničke zaštite, uključujući pametne ugovore i šifriranje, kako bi spriječio neovlašten pristup podacima, uključujući metapodatke, i kako bi osigurao usklađenost s člancima 4., 5., 6., 8. i 9., kao i s dogovorenim ugovornim odredbama za stavljanje podataka na raspolaganje. Takvim mjerama tehničke zaštite ne smije se diskriminirati primatelje podataka niti se smije ugrožavati pravo korisnika na pribavljanje kopije podataka, dohvaćanje podataka, uporabu podataka ili pristup podacima, na pružanje podataka trećim stranama u skladu s člankom 5. ili bilo koje pravo treće strane u skladu s pravom Unije ili nacionalnim zakonodavstvom donesenim u skladu s pravom Unije. Korisnici, treće strane i primatelji podataka ne smiju izmijeniti niti ukloniti takve mjere tehničke zaštite osim ako je imatelj podataka za to dao suglasnost.

2. U okolnostima iz stavka 3. treća strana ili primatelj podataka bez nepotrebne odgode postupa u skladu sa zahtjevima imatelja podataka i, ako je to primjenjivo i ako nije riječ o istoj osobi, nositelja poslovne tajne ili korisnika:

(a)	za brisanje podataka koje je na raspolaganje stavio imatelj podataka i svih njihovih kopija;

(b)

za okončanje proizvodnje, nuđenja ili stavljanja na tržište ili uporabe robe, izvedenih podataka ili usluga, koji su proizvedeni na temelju znanja stečenog uporabom takvih podataka ili uvoza, izvoza ili pohrane robe kojom je počinjena povreda u te svrhe i uništavanje sve robe kojom je počinjena povreda ako postoji ozbiljan rizik da će nezakonita uporaba tih podataka prouzročiti znatnu štetu imatelju podataka, nositelju poslovne tajne ili korisniku ili ako takva mjera ne bi bila nerazmjerna s obzirom na interese imatelja podataka, nositelja poslovne tajne ili korisnika;

(c)	za obavješćivanje korisnika o neovlaštenoj uporabi ili otkrivanju podataka te o mjerama poduzetima kako bi se zaustavili neovlaštena uporaba ili otkrivanje podataka;

(d)	za nadoknadu strani koja je žrtva zlouporabe ili otkrivanja takvih podataka kojima je nezakonito pristupljeno ili koji su nezakonito upotrijebljeni.

3. Stavak 2. primjenjuje se ako je treća strana ili primatelj podataka:

(a)	za potrebe pribavljanja podataka pružio lažne informacije imatelju podataka, primijenio obmanjujuća sredstva ili sredstva prisile ili zloupotrijebio nedostatke u tehničkoj infrastrukturi imatelja podataka namijenjenoj zaštiti podataka;

(b)	u neovlaštene svrhe upotrijebio podatke koji su stavljeni na raspolaganje, uključujući razvoj konkurentnog povezanog proizvoda u smislu članka 6. stavka 2. točke (e);

(c)	nezakonito otkrio podatke drugoj strani;

(d)	nije održao tehničke i organizacijske mjere dogovorene u skladu s člankom 5. stavkom 9.; ili

(e)	izmijenio ili uklonio mjere tehničke zaštite koje primjenjuje imatelj podataka u skladu sa stavkom 1. ovog članka bez suglasnosti imatelja podataka.

4. Stavak 2. primjenjuje se i ako korisnik izmijeni ili ukloni mjere tehničke zaštite koje primjenjuje imatelj podataka ili ne održi tehničke i organizacijske mjere koje je korisnik poduzeo u dogovoru s imateljem podataka ili, ako nije riječ o istoj osobi, nositeljem poslovnih tajni, kako bi očuvao poslovne tajne, kao i u pogledu bilo koje druge strane koja prima podatke od korisnika slijedom povrede ove Uredbe.

5. Ako je primatelj podataka povrijedio članak 6. stavak 2. točku (a) ili točku (b), korisnici imaju ista prava kao i imatelji podataka u skladu sa stavkom 2. ovog članka.

Članak 15.

Iznimna potreba za uporabom podataka

1. Iznimna potreba za uporabom određenih podataka u smislu ovog poglavlja ograničena je u pogledu vremena i područja primjene te se smatra da postoji samo u nekoj od sljedećih okolnosti:

(a)	ako su traženi podaci potrebni kako bi se odgovorilo na izvanredno stanje, a tijelo javnog sektora, Komisija, Europska središnja banka ili tijelo Unije takve podatke ne može pravodobno i djelotvorno pribaviti na drugi način pod jednakim uvjetima;

(b)

u okolnostima koje nisu obuhvaćene točkom (a) i samo ako se to odnosi na neosobne podatke, pri čemu:

tijelo javnog sektora, Komisija, Europska središnja banka ili tijelo Unije djeluje na temelju prava Unije ili nacionalnog prava te je utvrdilo da ga nedostatak određenih podataka onemogućava u izvršavanju specifične zadaće koja se obavlja u javnom interesu, koja je izričito predviđena zakonom, kao što je izrada službene statistike ili ublažavanje izvanrednog stanja ili oporavak od izvanrednog stanja; i

ii.

tijelo javnog sektora, Komisija, Europska središnja banka ili tijelo Unije iscrpilo je sva ostala sredstva koja su mu na raspolaganju za pribavljanje takvih podataka, uključujući kupnju neosobnih podataka na tržištu po tržišnim cijenama ili oslanjanje na postojeće obveze stavljanja podataka na raspolaganje ili donošenje novih zakonodavnih mjera kojima se može osigurati pravodobna dostupnost podataka.

2. Stavak 1. točka (b) ne primjenjuje se na mikropoduzeća i mala poduzeća.

3. Obveza da tijelo javnog sektora dokaže da nije moglo pribaviti neosobne podatke kupnjom tih podataka na tržištu ne primjenjuje se ako je specifična zadaća koja se obavlja u javnom interesu izrada službene statistike i ako kupnja takvih podataka nije dopuštena nacionalnim pravom.

Članak 19.

Obveze tijelâ javnog sektora, Komisije, Europske središnje banke i tijelâ Unije

1. Tijelo javnog sektora, Komisija, Europska središnja banka ili tijelo Unije koje primi podatke u skladu sa zahtjevom podnesenim na temelju članka 14.:

(a)	ne smije upotrebljavati podatke na način koji nije u skladu sa svrhom u koju su podaci zatraženi;

(b)	moralo je provesti tehničke i organizacijske mjere kojima se čuvaju povjerljivost i cjelovitost traženih podataka i sigurnost prijenosâ podataka, osobito osobnih podataka, te zaštititi prava i slobode ispitanikâ;

(c)

mora izbrisati podatke čim više nisu potrebni za navedenu svrhu i bez nepotrebne odgode obavijestiti imatelja podataka te pojedince ili organizacije koji su primili podatke u skladu s člankom 21. stavkom 1. da su podaci izbrisani, osim ako se arhiviranje podataka zahtijeva u skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom o javnom pristupu dokumentima u kontekstu obveza u pogledu transparentnosti.

2. Tijelo javnog sektora, Komisija, Europska središnja banka, tijelo Unije ili treća strana koja primi podatke na temelju ovog poglavlja:

(a)	ne smije iskorištavati podatke ili uvid u ekonomsko stanje, imovinu i proizvodne ili operativne metode imatelja podataka za razvoj ili unapređenje povezanog proizvoda ili povezane usluge koji su u konkurenciji s povezanim proizvodom ili povezanom uslugom imatelja podataka;

(b)	ne smije dijeliti podatke s drugom trećom stranom u bilo koju od svrha iz točke (a).

3. Otkrivanje poslovnih tajni tijelu javnog sektora, Komisiji, Europskoj središnjoj banci ili tijelu Unije zahtijeva se samo u mjeri u kojoj je to nužno za postizanje svrhe zahtjeva na temelju članka 15. U tom slučaju imatelj podataka ili, ako nije riječ o istoj osobi, nositelj poslovne tajne utvrđuje koji su podaci zaštićeni kao poslovne tajne, uključujući u relevantnim metapodacima. Tijelo javnog sektora, Komisija, Europska središnja banka ili tijelo Unije, prije otkrivanja poslovnih tajni, poduzimaju sve potrebne i primjerene tehničke i organizacijske mjere kako bi očuvali povjerljivost poslovnih tajni, što prema potrebi uključuje uporabu modela ugovornih odredbi, tehničkih standarda i primjenu kodeksa ponašanja.

4. Tijelo javnog sektora, Komisija, Europska središnja banka ili tijelo Unije odgovorno je za sigurnost podataka koje prima.

Članak 20.

Naknada u slučaju iznimne potrebe

1. Imatelji podataka koji nisu mikropoduzeća i mala poduzeća besplatno stavljaju na raspolaganje podatke koji su potrebni kako bi se odgovorilo na izvanredno stanje u skladu s člankom 15. stavkom 1. točkom (a). Tijelo javnog sektora, Komisija, Europska središnja banka ili tijelo Unije koji su primili podatke odaju javno priznanje imatelju podataka ako to imatelj podataka zatraži.

2. Imatelj podataka ima pravo na poštenu naknadu za stavljanje podataka na raspolaganje slijedom ispunjavanja zahtjeva podnesenog u skladu s člankom 15. stavkom 1. točkom (b). Takva naknada pokriva tehničke i organizacijske troškove nastale zbog ispunjavanja zahtjeva, uključujući, ako je to primjenjivo, troškove anonimizacije, pseudonimizacije, agregiranja i tehničke prilagodbe te razumnu maržu. Na zahtjev tijela javnog sektora, Komisije, Europske središnje banke ili tijela Unije imatelj podataka pruža informacije o osnovi za izračun troškova i razumne marže.

3. Stavak 2. primjenjuje se i ako mikropoduzeće i malo poduzeće zatraže naknadu za stavljanje podataka na raspolaganje.

4. Imatelji podataka nemaju pravo na naknadu za stavljanje podataka na raspolaganje slijedom ispunjavanja zahtjeva podnesenog u skladu s člankom 15. stavkom 1. točkom (b) ako je specifična zadaća koja se obavlja u javnom interesu izrada službene statistike i ako kupnja podataka nije dopuštena nacionalnim pravom. Države članice obavješćuju Komisiju ako kupnja podataka za izradu službene statistike nije dopuštena nacionalnim pravom.

5. Ako se tijelo javnog sektora, Komisija, Europska središnja banka ili tijelo Unije ne složi s razinom naknade koju je zatražio imatelj podataka, može podnijeti pritužbu nadležnom tijelu države članice u kojoj imatelj podataka ima poslovni nastan imenovanom u skladu s člankom 37.

Članak 21.

Dijeljenje podataka pribavljenih u kontekstu iznimne potrebe s istraživačkim organizacijama ili tijelima za statistiku

1. Tijelo javnog sektora, Komisija, Europska središnja banka ili tijelo Unije ima pravo dijeliti podatke dobivene na temelju ovog poglavlja:

(a)	s pojedincima ili organizacijama radi provođenja znanstvenih istraživanja ili analiza usklađenih sa svrhom u koju su podaci zatraženi; ili

(b)	s nacionalnim zavodima za statistiku i Eurostatom radi izrade službene statistike.

2. Pojedinci ili organizacije koji prime podatke na temelju stavka 1. moraju djelovati na neprofitnoj osnovi ili u kontekstu misije javnog interesa priznate u pravu Unije ili nacionalnom pravu. To ne uključuje organizacije na koje komercijalna poduzeća imaju znatan utjecaj, što vjerojatno može rezultirati povlaštenim pristupom rezultatima istraživanja.

3. Pojedinci ili organizacije koji prime podatke na temelju stavka 1. ovog članka moraju ispunjavati iste obveze koje se primjenjuju na tijela javnog sektora, Komisiju, Europsku središnju banku ili tijela Unije na temelju članka 17. stavka 3. i članka 19.

4. Neovisno o članku 19. stavku 1. točki (c), pojedinci ili organizacije koji prime podatke na temelju stavka 1. ovog članka mogu zadržati podatke primljene u svrhu u koju su podaci zatraženi najviše šest mjeseci nakon što tijela javnog sektora, Komisija, Europska središnja banka i tijela Unije izbrišu te podatke.

5. Ako tijelo javnog sektora, Komisija, Europska središnja banka ili tijelo Unije podatke namjerava dostaviti ili staviti na raspolaganje na temelju stavka 1. ovog članka, o tome bez nepotrebne odgode obavješćuje imatelja podataka od kojeg su podaci primljeni te navodi identitet i podatke za kontakt organizacije ili pojedinca koji primaju podatke, svrhu dostave podataka ili stavljanja podataka na raspolaganje, razdoblje u kojem se podaci trebaju upotrebljavati te poduzete mjere tehničke zaštite i organizacijske mjere, među ostalim i ako je riječ o osobnim podacima ili poslovnim tajnama. Ako se imatelj podataka ne slaže s dostavom podataka ili stavljanjem podataka na raspolaganje, može podnijeti pritužbu nadležnom tijelu države članice u kojoj imatelj podataka ima poslovni nastan imenovanom u skladu s člankom 37.

Članak 25.

Ugovorne odredbe koje se odnose na promjenu

1. Prava klijenta i obveze pružatelja usluga obrade podataka koje se odnose na promjenu pružatelja takvih usluga ili, ako je to primjenjivo, na prebacivanje na lokalnu infrastrukturu IKT-a jasno se navode u pisanom ugovoru. Pružatelj usluga obrade podataka stavlja taj ugovor na raspolaganje klijentu prije potpisivanja ugovora na način kojim se klijentu omogućuje da pohrani i reproducira ugovor.

2. Ne dovodeći u pitanje Direktivu (EU) 2019/770, ugovor iz stavka 1. ovog članka sadržava barem sljedeće:

(a)

klauzule kojima se klijentu omogućuju da se na zahtjev prebaci na uslugu obrade podataka koju nudi drugi pružatelj usluga obrade podataka ili da sve podatke koji se mogu izvesti i digitalne resurse premjesti na lokalnu infrastrukturu IKT-a bez nepotrebne odgode i u svakom slučaju najkasnije u obveznom maksimalnom prijelaznom razdoblju od 30 kalendarskih dana, koje počinje nakon isteka maksimalnog otkaznog roka iz točke (d), a tijekom kojeg se ugovor o pružanju usluge i dalje primjenjuje i tijekom kojeg pružatelj usluga obrade podataka:

i.	u procesu promjene pruža razumnu pomoć klijentu i trećim stranama koje je klijent ovlastio;

ii.	postupa s dužnom pažnjom radi održavanja kontinuiteta poslovanja te nastavlja pružati funkcije ili usluge na temelju ugovora;

iii.	pruža jasne informacije o poznatim rizicima za kontinuitet u pružanju funkcija ili usluga od strane izvornog pružatelja usluga obrade podataka;

iv.	osigurava održavanje visoke razine sigurnosti tijekom cijelog procesa promjene, osobito sigurnosti podataka tijekom njihova prijenosa i kontinuirane sigurnosti podataka tijekom razdoblja dohvata navedenog u točki (g), u skladu s primjenjivim pravom Unije ili nacionalnim pravom;

(b)	obvezu pružatelja usluga obrade podataka da podupire izlaznu strategiju klijenta koja je relevantna za ugovorene usluge, među ostalim pružanjem svih relevantnih informacija;

(c)

klauzulu kojom se utvrđuje da se ugovor smatra raskinutim te da se klijenta obavješćuje o raskidu u jednom od sljedećih slučajeva:

i.	ako je to primjenjivo, nakon uspješnog dovršetka procesa promjene;

ii.	nakon isteka maksimalnog otkaznog roka iz točke (d) ako klijent ne želi promijeniti pružatelja usluga, nego želi izbrisati svoje podatke koji se mogu izvesti i svoje digitalne resurse nakon otkazivanja usluge;

(d)	maksimalni otkazni rok za pokretanje procesa promjene, koji ne smije biti dulji od dva mjeseca;

(e)	iscrpno navođenje svih kategorija podataka i digitalnih resursa koji se mogu prenijeti tijekom procesa promjene, uključujući barem sve podatke koji se mogu izvesti;

(f)

iscrpno navođenje kategorija podataka koji su specifični za interno funkcioniranje pružateljeve usluge obrade podataka, a koje treba izuzeti od podataka koji se mogu izvesti u skladu s točkom (e) ovog stavka ako postoji rizik od povrede pružateljevih poslovnih tajnih, pod uvjetom da se takvim iznimkama ne ometa niti odgađa proces promjene predviđen u članku 23.;

(g)	minimalno razdoblje za dohvat podataka od najmanje 30 kalendarskih dana, koje počinje nakon isteka prijelaznog razdoblja o kojem su se dogovorili klijent i pružatelj usluga obrade podataka u skladu s točkom (a) ovog stavka i stavkom 4.;

(h)

klauzulu kojom se jamči potpuno brisanje svih podataka koji se mogu izvesti i digitalnih resursa koje izravno generira klijent, ili koji se izravno odnose na klijenta, nakon isteka razdoblja dohvata iz točke (g) ili nakon isteka alternativnoga dogovorenog razdoblja na datum koji je kasniji od datuma isteka razdoblja dohvata iz točke (g), pod uvjetom da je proces promjene uspješno dovršen;

(i)	naknade za promjenu koje mogu nametnuti pružatelji usluga obrade podataka u skladu s člankom 29.

3. Ugovor iz stavka 1. uključuje klauzule kojima se predviđa da klijent može obavijestiti pružatelja usluga obrade podataka o svojoj odluci da izvrši jednu ili više sljedećih radnji nakon isteka maksimalnog otkaznog roka iz stavka 2. točke (d):

(a)	prebaci se na drugog pružatelja usluga obrade podataka, u kojem slučaju klijent daje potrebne pojedinosti tom pružatelju;

(b)	prebaci se na lokalnu infrastrukturu IKT-a;

(c)	izbriše svoje podatke koji se mogu izvesti i digitalne resurse.

4. Ako je obvezno maksimalno prijelazno razdoblje kako je predviđeno u stavku 2. točki (a) tehnički neizvedivo, pružatelj usluga obrade podataka o tome obavješćuje klijenta u roku od 14 radnih dana od podnošenja zahtjeva za promjenu i propisno obrazlaže tehničku neizvedivost te navodi alternativno prijelazno razdoblje koje ne smije biti dulje od sedam mjeseci. U skladu sa stavkom 1. kontinuitet pružanja usluge osigurava se tijekom cijelog alternativnog prijelaznog razdoblja.

5. Ne dovodeći u pitanje stavak 4., ugovor iz stavka 1. uključuje klauzule kojima se klijentu daje pravo da jednom produlji prijelazno razdoblje za razdoblje koje klijent smatra primjerenim za svoje potrebe.

Članak 32.

Međunarodni pristup tijela vlasti i međunarodni prijenos tijelima vlasti

1. Pružatelji usluga obrade podataka poduzimaju sve prikladne tehničke, organizacijske i pravne mjere, uključujući ugovore, kako bi spriječili međunarodni pristup tijelâ vlasti i pristup tijelâ vlasti trećih zemalja neosobnim podacima koji se čuvaju u Uniji i međunarodni prijenos tijelima vlasti neosobnih podataka koji se čuvaju u Uniji ako bi takav prijenos odnosno pristup bili protivni pravu Unije ili nacionalnom pravu relevantne države članice, ne dovodeći u pitanje stavak 2. ili 3.

2. Svaka odluka ili presuda suda treće zemlje i svaka odluka upravnog tijela treće zemlje kojom se od pružatelja usluga obrade podataka zahtijeva da prenese neosobne podatke koji su obuhvaćeni područjem primjene ove Uredbe i koji se čuvaju u Uniji odnosno da omogući pristup takvim neosobnim podacima priznaje se ili je izvršiva na bilo koji način samo ako se temelji na međunarodnom sporazumu, kao što je ugovor o uzajamnoj pravnoj pomoći, koji je na snazi između treće zemlje koja je podnijela zahtjev i Unije, ili bilo kojem takvom sporazumu između treće zemlje koja je podnijela zahtjev i države članice.

3. Ako ne postoji međunarodni sporazum kako je naveden u stavku 2., a pružatelj usluga obrade podataka adresat je odluke ili presude suda treće zemlje ili odluke upravnog tijela treće zemlje kojom se nalaže da se neosobni podaci koji su obuhvaćeni područjem primjene ove Uredbe i koji se čuvaju u Uniji prenesu odnosno da se omogući pristup takvim neosobnim podacima i ako bi postupanje u skladu s takvom odlukom moglo dovesti adresata u sukob s pravom Unije ili s nacionalnim pravom relevantne države članice, ti se podaci prenose tom tijelu treće zemlje odnosno tom tijelu treće zemlje omogućuje se pristup tim podacima samo:

(a)	ako se u sustavu treće zemlje zahtijeva da se navedu razlozi za takvu odluku ili presudu i razmjernost takve odluke ili presude te se zahtijeva da takva odluka ili presuda budu specifične prirode, na primjer, uspostavljanjem dostatne veze s određenim osumnjičenim osobama ili s povredama;

(b)	ako obrazloženi prigovor adresata podliježe preispitivanju od strane nadležnog suda treće zemlje; i

(c)	ako je nadležni sud treće zemlje koji izdaje odluku ili presudu ili preispituje odluku upravnog tijela ovlašten na temelju prava te treće zemlje propisno uzeti u obzir relevantne pravne interese pružatelja podataka zaštićene pravom Unije ili nacionalnim pravom relevantne države članice.

Adresat odluke ili presude može zatražiti mišljenje relevantnog nacionalnog tijela ili tijela vlasti nadležnog za međunarodnu suradnju u pravnim stvarima kako bi se utvrdilo jesu li uvjeti utvrđeni u prvom podstavku ispunjeni, posebno ako smatra da bi se odluka mogla odnositi na poslovne tajne i druge poslovno osjetljive podatke kao i na sadržaj zaštićen pravima intelektualnog vlasništva ili da prijenos može dovesti do ponovne identifikacije. Relevantno nacionalno tijelo ili relevantno nacionalno tijelo vlasti može se savjetovati s Komisijom. Ako adresat smatra da bi odluka ili presuda mogla ugroziti nacionalnu sigurnost ili obrambene interese Unije ili njezinih država članica, traži mišljenje relevantnog nacionalnog tijela ili relevantnog nacionalnog tijela vlasti kako bi se utvrdilo odnose li se traženi podaci na nacionalnu sigurnost ili obrambene interese Unije ili njezinih država članica. Ako adresat ne primi odgovor u roku od mjesec dana ili ako se u mišljenju takvog nacionalnog tijela ili takvog nacionalnog tijela vlasti zaključi da uvjeti utvrđeni u prvom podstavku nisu ispunjeni, adresat na temelju tih razloga može odbiti zahtjev za prijenos neosobnih podataka odnosno pristup neosobnim podacima.

EDIB iz članka 42. savjetuje Komisiju i pomaže joj u izradi smjernica za procjenu ispunjavanja uvjeta utvrđenih u prvom podstavku ovog stavka.

4. Ako su uvjeti utvrđeni u stavku 2. ili 3. ispunjeni, pružatelj usluga obrade podataka dostavlja najmanju dopuštenu količinu podataka kao odgovor na zahtjev, na temelju razumnog tumačenja tog zahtjeva od strane pružatelja ili relevantnog nacionalnog tijela ili relevantnog nacionalnog tijela vlasti iz stavka 3. drugog podstavka.

5. Pružatelj usluga obrade podataka obavješćuje klijenta o postojanju zahtjeva tijela treće zemlje za pristup njegovim podacima prije nego što postupi u skladu s tim zahtjevom, osim ako zahtjev služi u svrhu izvršavanja zakonodavstva i sve dok je to potrebno kako bi se očuvala djelotvornost izvršavanja zakonodavstva.

POGLAVLJE VIII.

INTEROPERABILNOST

Članak 37.

Nadležna tijela i koordinatori podataka

1. Svaka država članica imenuje jedno ili više nadležnih tijela koja će biti odgovorna za primjenu i izvršavanje ove Uredbe (nadležna tijela). Države članice mogu osnovati jedno ili više novih tijela ili se mogu osloniti na postojeća tijelima.

2. Ako država članica imenuje više nadležnih tijela, među njima imenuje koordinatora podataka kako bi olakšala suradnju među nadležnim tijelima i pomogla subjektima obuhvaćenima područjem primjene ove Uredbe u vezi sa svim pitanjima koja se odnose na primjenu i izvršavanje. Nadležna tijela surađuju međusobno pri izvršavanju svojih zadaća i ovlasti koje su im dodijeljene na temelju stavka 5.

3. Nadzorna tijela odgovorna za praćenje primjene Uredbe (EU) 2016/679 odgovorna su za praćenje primjene ove Uredbe u mjeri u kojoj se to odnosi na zaštitu osobnih podataka. Poglavlja VI. i VII. Uredbe (EU) 2016/679 primjenjuju se mutatis mutandis.

Europski nadzornik za zaštitu podataka odgovoran je za praćenje primjene ove Uredbe u mjeri u kojoj se ona odnosi na Komisiju, Europsku središnju banku ili tijela Unije. Ako je to relevantno, članak 62. Uredbe (EU) 2018/1725 primjenjuje se mutatis mutandis.

Zadaće i ovlasti nadzornih tijela iz ovog stavka izvršavaju se s obzirom na obradu osobnih podataka.

4. Ne dovodeći u pitanje stavak 1. ovog članka:

(a)	u vezi s posebnim sektorskim pitanjima pristupa podacima i uporabe podataka povezanima s primjenom ove Uredbe poštuje se nadležnost sektorskih tijela;

(b)	nadležno tijelo odgovorno za primjenu i izvršavanje članaka od 23. do 31. te članaka 34. i 35. mora imati iskustvo u području podataka i elektroničkim komunikacijskim uslugama.

5. Države članice osiguravaju da su zadaće i ovlasti nadležnih tijela jasno definirane i da uključuju:

(a)	promicanje podatkovne pismenosti i informiranje korisnika i subjekata obuhvaćenih područjem primjene ove Uredbe o pravima i obvezama koji se na njoj temelje;

(b)

rješavanje pritužaba koje proizlaze iz navodnih povreda ove Uredbe, među ostalim u vezi s poslovnim tajnama, i istraživanje predmeta pritužaba, u mjeri u kojoj je to primjereno, te redovito obavješćivanje podnositelja pritužaba, ako je to relevantno u skladu s nacionalnim pravom, o napretku i ishodu istrage, i to u razumnom roku, posebno ako je potrebna daljnja istraga ili koordinacija s drugim nadležnim tijelom;

(c)	provedbu istraga o pitanjima koja se odnose na primjenu ove Uredbe, među ostalim na temelju informacija primljenih od drugog nadležnog tijela ili drugog tijela javne vlasti;

(d)	izricanje učinkovitih, proporcionalnih i odvraćajućih financijskih sankcija koje mogu uključivati periodične sankcije i sankcije s retroaktivnim učinkom, ili pokretanje sudskih postupaka radi izricanja novčanih kazni;

(e)	praćenje tehnološkog i relevantnog komercijalnog razvoja koji je važan za stavljanje podataka na raspolaganje i njihovu uporabu;

(f)

suradnju s nadležnim tijelima drugih država članica i, ako je relevantno, s Komisijom ili EDIB-om, radi osiguravanja dosljedne i učinkovite primjene ove Uredbe, među ostalim i razmjene svih relevantnih informacija elektroničkim putem, bez nepotrebne odgode, među ostalim i u pogledu stavka 10. ovog članka;

(g)

suradnju s relevantnim nadležnim tijelima odgovornima za provedbu drugih pravnih akata Unije ili nacionalnih pravnih akata, među ostalim i s tijelima nadležnima u području podataka i za elektroničke komunikacijske usluge, s nadzornim tijelom odgovornim za praćenje primjene Uredbe (EU) 2016/679 ili sa sektorskim tijelima, kako bi se osiguralo dosljedno izvršavanje ove Uredbe u odnosu na drugo pravo Unije i nacionalno pravo;

(h)	suradnju s relevantnim nadležnim tijelima kako bi se osiguralo dosljedno izvršavanje članaka od 23. do 31. te članaka 34. i 35. u odnosu na drugo pravo Unije i samoregulaciju koji se primjenjuju na pružatelje usluga obrade podataka;

(i)	osiguravanje da se naknade za promjenu ukinu u skladu s člankom 29.;

(j)	razmatranje zahtjeva za podatke podnesenih na temelju poglavlja V.

Ako je imenovan, koordinator podataka olakšava suradnju iz prvog podstavka točaka (f), (g) i (h) i pomaže nadležnim tijelima na njihov zahtjev.

6. Koordinator podataka, ako je takvo nadležno tijelo imenovano:

(a)	djeluje kao jedinstvena kontaktna točka za sva pitanja povezana s primjenom ove Uredbe;

(b)	osigurava da su na internetu javno dostupni zahtjevi za stavljanje podataka na raspolaganje koje su podnijela tijela javnog sektora u slučaju iznimne potrebe iz poglavlja V. i promiče dobrovoljne sporazume o dijeljenju podataka između tijelâ javnog sektora i imateljâ podataka;

(c)	jednom godišnje obavješćuje Komisiju o odbijanjima o kojima je obaviješteno na temelju članka 4. stavaka 2. i 8. te članka 5. stavka 11.

7. Države članice obavješćuju Komisiju o nazivima nadležnih tijela te o njihovim zadaćama i ovlastima te, ako je to primjenjivo, o nazivu odnosno imenu koordinatora podataka. Komisija vodi javni registar tih tijela.

8. Pri obavljanju svojih zadaća i izvršavanju svojih ovlasti u skladu s ovom Uredbom nadležna tijela nepristrana su i nisu pod vanjskim utjecajem, bilo izravnim ili neizravnim, te ne traže niti primaju upute u pogledu pojedinačnih slučajeva od nijednog drugog tijela javne vlasti odnosno nijedne privatne strane.

9. Države članice osiguravaju da nadležna tijela raspolažu dostatnim ljudskim i tehničkim resursima i relevantnim stručnim znanjem za djelotvorno obavljanje svojih zadaća u skladu s ovom Uredbom.

10. Subjekti obuhvaćeni područjem primjene ove Uredbe podliježu nadležnosti države članice u kojoj imaju poslovni nastan. Ako subjekt ima poslovni nastan u više država članica, smatra se da je u nadležnosti države članice u kojoj ima glavni poslovni nastan, odnosno u kojoj ima mjesto poslovanja ili registrirano sjedište iz kojeg se obavljaju glavne financijske funkcije i operativna kontrola.

11. Svi subjekti koji su obuhvaćeni područjem primjene ove Uredbe i koji stavljaju povezane proizvode na raspolaganje ili nude usluge u Uniji, a nemaju poslovni nastan u Uniji, moraju imenovati pravnog zastupnika u jednoj od država članica.

12. Za potrebe osiguravanja usklađenosti s ovom Uredbom subjekt obuhvaćen područjem primjene ove Uredbe koji stavlja povezane proizvode na raspolaganje ili nudi usluge u Uniji ovlašćuje pravnog zastupnika kako bi se osim tom subjektu ili umjesto njemu nadzorna tijela obraćala tom pravnom zastupniku u vezi sa svim pitanjima povezanima s tim subjektom. Taj pravni zastupnik surađuje s nadležnim tijelima i na zahtjev im pruža sveobuhvatan prikaz mjera i radnji koje je poduzeo subjekt koji je obuhvaćen područjem primjene ove Uredbe i koji stavlja povezane proizvode na raspolaganje ili nudi usluge u Uniji kako bi osigurao usklađenost s ovom Uredbom.

13. Smatra se da je subjekt koji je obuhvaćen područjem primjene ove Uredbe i koji stavlja povezane proizvode na raspolaganje ili nudi usluge u Uniji u nadležnosti države članice u kojoj se nalazi njegov pravni zastupnik. Imenovanjem pravnog zastupnika od strane takvog subjekta ne dovode se u pitanje odgovornost takvog subjekta i bilo kakvi pravni postupci koji bi mogli biti pokrenuti protiv takvog subjekta. Dok subjekt ne imenuje pravnog zastupnika u skladu s ovim člankom u nadležnosti je svih država članica, ako je to primjenjivo, za potrebe osiguravanja primjene i izvršavanja ove Uredbe. Svako nadležno tijelo može izvršavati svoju nadležnost, među ostalim izricanjem učinkovitih, proporcionalnih i odvraćajućih sankcija, pod uvjetom da subjekt nije predmetom drugog postupka izvršavanja na temelju ove Uredbe, koji vodi drugo nadležno tijelo zbog istih činjenica.

14. Nadležna tijela ovlaštena su od korisnika, imatelja podataka ili primatelja podataka, ili njihovih pravnih zastupnika, koji su u nadležnosti njihove države članice zatražiti sve informacije potrebne za provjeru usklađenosti s ovom Uredbom. Svaki zahtjev za informacije mora biti razmjeran izvršenju povezane zadaće i obrazložen.

15. Ako nadležno tijelo u jednoj državi članici traži pomoć ili mjere izvršavanja od nadležnog tijela u drugoj državi članici, ono podnosi obrazložen zahtjev. Nadležno tijelo po primitku takvog zahtjeva bez nepotrebne odgode dostavlja odgovor u kojem navodi koje su radnje poduzete ili se planiraju poduzeti.

16. Nadležna tijela poštuju načela povjerljivosti i čuvanja profesionalne i poslovne tajne te štite osobne podatke u skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom. Sve informacije razmijenjene u kontekstu zahtjeva za pomoć i pružene u skladu s ovim člankom smiju se upotrebljavati samo u vezi s onim pitanjem za koje su zatražene.

Članak 38.

Pravo na podnošenje pritužbe

1. Ne dovodeći u pitanje bilo koje drugo pravno sredstvo u upravnom ili sudskom postupku, fizičke i pravne osobe imaju pravo podnijeti pritužbu, pojedinačno ili, prema potrebi, kolektivno, relevantnom nadležnom tijelu u državi članici njihova uobičajenog boravišta, mjesta rada ili poslovnog nastana ako smatraju da su njihova prava iz ove Uredbe povrijeđena. Koordinator podataka na zahtjev dostavlja fizičkim i pravnim osobama sve informacije potrebne za podnošenje pritužbi odgovarajućem nadležnom tijelu.

2. Nadležno tijelo kojem je podnesena pritužba obavješćuje podnositelja pritužbe u skladu s nacionalnim pravom o tijeku postupka i donesenoj odluci.

3. Nadležna tijela surađuju kako bi djelotvorno i pravodobno obradila i riješila pritužbe, među ostalim razmjenom svih relevantnih informacija elektroničkim putem, bez nepotrebne odgode. Ta suradnja ne utječe na mehanizme suradnje predviđene poglavljima VI. i VII. Uredbe (EU) 2016/679 i Uredbom (EU) 2017/2394.

Članak 39.

Pravo na djelotvoran pravni lijek

1. Neovisno o pravnim sredstvima u upravnom ili izvansudskom postupku, svaka pogođena fizička i pravna osoba ima pravo na djelotvoran pravni lijek u odnosu na pravno obvezujuće odluke koje su donijela nadležna tijela.

2. Ako nadležno tijelo ne postupi na temelju pritužbe, svaka pogođena fizička i pravna osoba, u skladu s nacionalnim pravom, ima pravo na djelotvoran pravni lijek ili pristup preispitivanju koje provodi nepristrano tijelo s odgovarajućim stručnim znanjem.

3. Postupci na temelju ovog članka pokreću se pred sudovima države članice nadležnog tijela protiv kojeg se pravno sredstvo podnosi pojedinačno ili, ako je to relevantno, kolektivno putem zastupnikâ jedne fizičke ili pravne osobe ili više njih.

whereas

keyboard_tab Data Act 2023/2854 HR

Data Act 2023/2854 HR