keyboard_tab Contratti digitali 2019/0770 HR
BG CS DA DE EL EN ES ET FI FR GA HR HU IT LV LT MT NL PL PT RO SK SL SV print pdf
- whereas (5) 1
- whereas (20) 1
- whereas (22) 2
- whereas (23) 1
- whereas (24) 2
- whereas (28) 3
- whereas (30) 2
- whereas (33) 1
- whereas (37) 1
- whereas (38) 2
- whereas (44) 1
- whereas (48) 2
- whereas (51) 1
- whereas (52) 1
- whereas (54) 2
- whereas (56) 1
- whereas (57) 1
- whereas (58) 1
- whereas (59) 1
- whereas (61) 1
- whereas (64) 1
- whereas (68) 1
- whereas (73) 1
- whereas (75) 1
- whereas (77) 1
- whereas (83) 1
- trgovac 5
- uslugu 5
- potrošač 5
- digitalni 5
- sadržaj 5
- digitalnu 5
- isporuči 3
- ugovor 2
- raskinuti 2
- okolnosti 2
- očito 2
- skladu 2
- pravo 2
- ako 2
- ovog 1
- ugovora 1
- neće 1
- primjenjuju 1
- način 1
- isporučiti 1
- odgovarajući 1
- slučaja 1
- dogovorili 1
- sklapanja 1
- određeno 1
- stavkom 1
- vrijeme 1
- isporuke 1
- ključno 1
- potrošača 1
- trenutka 1
- ugovor: 1
- trenutku 1
- raskine 1
- članka 1
- izjavio 1
- Članak 1
- odmah 1
- nepotrebne 1
- sredstvo 1
- slučaju 1
- neisporuke 1
- nije 1
- isporučio 1
- člankom 1
- poziva 1
- trgovca 1
- nakon 1
- toga 1
- odgode 1
Članak 13.
Pravno sredstvo u slučaju neisporuke
1. Ako trgovac nije isporučio digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu u skladu s člankom 5., potrošač poziva trgovca da mu isporuči digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu. Ako trgovac nakon toga ne isporuči digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu bez nepotrebne odgode ili unutar dodatnog roka koji su ugovorne strane izričito dogovorile, potrošač ima pravo raskinuti ugovor.
2. Stavak 1. ne primjenjuje se i potrošač ima pravo odmah raskinuti ugovor:
(a) | ako je trgovac izjavio da neće isporučiti digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu ili je to iz okolnosti slučaja očito; |
(b) | ako su se potrošač i trgovac dogovorili ili je iz okolnosti sklapanja ugovora očito da je određeno vrijeme isporuke ključno za potrošača, a trgovac ne isporuči digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu do tog trenutka ili u tom trenutku. |
3. Ako potrošač raskine ugovor u skladu sa stavkom 1. ili 2. ovog članka, na odgovarajući se način primjenjuju članci od 15. do 18.
whereas
(5) Potrošači se ne osjećaju uvijek sigurnima pri prekograničnoj kupovini, a posebno pri kupovini na internetu.
Jedan od glavnih čimbenika za pomanjkanje osjećaja sigurnosti potrošača jest nesigurnost u pogledu njihovih ključnih ugovornih prava i nedostatak jasnog ugovornog okvira za digitalni sadržaj ili digitalne usluge.
Brojni potrošači nailaze na poteškoće u pogledu kvalitete ili pristupa digitalnom sadržaju ili digitalnim uslugama.
Na primjer, dobivaju pogrešan ili neispravan digitalni sadržaj ili digitalne usluge ili ne mogu pristupiti predmetnom digitalnom sadržaju ili toj digitalnoj usluzi.
Stoga potrošači trpe financijsku i nefinancijsku štetu.
(20) Ova Direktiva i Direktiva (EU) 2019/771 Europskog parlamenta i Vijeća (3) trebale bi se međusobno nadopunjavati.
Iako se ovom Direktivom utvrđuju pravila o određenim zahtjevima koji se odnose na ugovore o isporuci digitalnog sadržaja ili digitalnih usluga, Direktivom (EU) 2019/771 utvrđuju se pravila o određenim zahtjevima koji se odnose na ugovore o kupoprodaji robe.
Sukladno tome, kako bi se ispunila očekivanja potrošača i osigurao jasan i jednostavan pravni okvir za trgovce digitalnim sadržajem, ova bi se Direktiva trebala primjenjivati i na digitalni sadržaj koji je isporučen na materijalnom nosaču podataka, kao što su DVD-ovi, CD-ovi, USB memorije i memorijske kartice, kao i na sam materijalni nosač podataka, pod uvjetom da taj nosač služi isključivo kao nosač digitalnog sadržaja.
Međutim, umjesto odredbi ove Direktive o obvezi isporuke trgovca te o pravnim sredstvima dostupnima potrošaču u slučaju neisporuke, trebale bi se primjenjivati odredbe Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća (4) o obvezama u pogledu isporuke robe i pravnim sredstvima u slučaju neisporuke.
Osim toga, odredbe Direktive 2011/83/EU, primjerice u pogledu prava odustajanja i prirode ugovora na temelju kojeg se isporučuje ta roba, trebale bi se i dalje primjenjivati na takve materijalne nosače podataka i na digitalni sadržaj koji se na njima isporučuje.
Ovom se Direktivom isto tako ne dovodi u pitanje pravo distribucije koje se primjenjuje na tu robu u okviru zakonodavstva o autorskom pravu.
(22) Nasuprot tome, ako odsutnost ugrađenog ili povezanog digitalnog sadržaja ili digitalne usluge ne sprečava funkcioniranje robe ili ako potrošač sklopi ugovor o isporuci digitalnog sadržaja ili digitalne usluge koji ne čini dio ugovora o kupoprodaji robe s digitalnim elementima, taj bi se ugovor trebao smatrati odvojenim od ugovora o kupoprodaji robe, čak i ako prodavatelj djeluje kao posrednik za taj drugi ugovor s dobavljačem koji je treća strana i mogao bi biti obuhvaćen područjem primjene ove Direktive.
Primjerice, ako potrošač na pametni telefon preuzme aplikaciju za igru iz trgovine aplikacijama, ugovor o isporuci aplikacije za igru odvojen je od ugovora o kupoprodaji samog pametnog telefona.
Direktiva (EU) 2019/771 trebala bi se stoga primjenjivati samo na ugovor o kupoprodaji koji se odnosi na pametni telefon, dok bi ova Direktiva mogla obuhvaćati isporuku aplikacije za igru, ako su ispunjeni uvjeti iz ove Direktive.
Još jedan primjer bio bi slučaj u kojem je izričito dogovoreno da potrošač kupuje pametni telefon bez određenog operativnog sustava i u kojem potrošač naknadno sklapa ugovor o isporuci operativnog sustava s trećom stranom.
U takvom slučaju isporuka zasebno kupljenog operativnog sustava ne bi činila dio ugovora o kupoprodaji te stoga ne bi bila obuhvaćena područjem primjene Direktive (EU) 2019/771, ali bi mogla biti obuhvaćena područjem primjene ove Direktive, ako su ispunjeni uvjeti iz ove Direktive.
(23) Potrošači koriste digitalno iskazanu vrijednost, kao što su elektronski vaučeri ili e-kuponi, za plaćanje različite robe ili usluga na jedinstvenom digitalnom tržištu.
Takva digitalno iskazana vrijednost postaje važna u odnosu na isporuku digitalnog sadržaja ili digitalnih usluga te bi je stoga trebalo smatrati načinom plaćanja u smislu ove Direktive.
Digitalno iskazanu vrijednost trebalo bi razumjeti tako da uključuje i virtualne valute, u mjeri u kojoj su priznate nacionalnim pravom.
Razlikovanje prema načinu plaćanja moglo bi dovesti do diskriminacije i pružiti neopravdan poticaj poduzećima da se okrenu pružanju digitalnog sadržaja ili digitalnih usluga u zamjenu za digitalno iskazanu vrijednost.
Međutim, s obzirom na to da digitalno iskazana vrijednost nema drugu svrhu osim da služi kao način plaćanja, ona se sama po sebi ne bi smjela smatrati digitalnim sadržajem ili digitalnom uslugom u smislu ove Direktive.
(24) Digitalni sadržaj ili digitalne usluge često se isporučuju i tako da potrošač trgovcu ne plaća novčani iznos, nego mu dostavlja osobne podatke.
Takvi se poslovni modeli u različitim oblicima upotrebljavaju na znatnom dijelu tržišta.
Ovom Direktivom trebalo bi se osigurati da potrošači u kontekstu takvih poslovnih modela imaju pravo na ugovorna pravna sredstva, pri čemu se potpuno priznaje da je zaštita osobnih podataka temeljno pravo i da se stoga osobni podaci ne mogu smatrati robom.
Ova bi se Direktiva stoga trebala primjenjivati na ugovore na temelju kojih trgovac isporučuje ili se obvezuje isporučiti digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu potrošaču, a potrošač dostavlja ili se obvezuje dostaviti osobne podatke.
Osobni podaci mogli bi se dostaviti trgovcu u vrijeme sklapanja ugovora ili kasnije, na primjer kada potrošač da svoju suglasnost trgovcu da se koristi svim osobnim podacima koje potrošač učita ili stvori koristeći se digitalnim sadržajem ili digitalnom uslugom.
Pravo Unije o zaštiti osobnih podataka predviđa iscrpni popis pravnih osnova za zakonitu obradu osobnih podataka.
Ova Direktiva trebala bi se primjenjivati na svaki ugovor na temelju kojeg potrošač dostavlja ili se obvezuje dostaviti osobne podatke trgovcu.
Na primjer, ova bi se Direktiva trebala primjenjivati kada potrošač otvori korisnički račun na društvenim medijima te navede naziv i adresu e-pošte koji se koriste u svrhe različite od obične isporuke digitalnog sadržaja ili digitalne usluge, ili u svrhe različite od ispunjavanja pravnih zahtjeva.
Trebala bi se jednako primjenjivati u slučaju kada potrošač trgovcu daje privolu da u promidžbene svrhe obrađuje bilo koju vrstu materijala koji se smatra osobnim podacima, kao što su fotografije ili objave koje potrošač učitava.
Međutim, države članice trebale bi i dalje moći slobodno odrediti jesu li ispunjeni zahtjevi u pogledu sklapanja, postojanja i valjanosti ugovora u sklopu nacionalnog prava.
(28) Tržište za brojevno neovisne interpersonalne komunikacijske usluge, koje se ne povezuju s javno dodijeljenim resursima numeriranja, razvija se velikom brzinom.
Posljednjih godina, pojava novih digitalnih usluga koje omogućuju interpersonalnu komunikaciju putem interneta, kao što su usluge slanja poruka i usluge e-pošte na internetu, dovela je do toga da sve više potrošača koristi takve usluge.
Zbog toga je potrebno osigurati djelotvornu zaštitu potrošača u pogledu takvih usluga.
Stoga bi se ova Direktiva trebala primjenjivati i na brojevno neovisne interpersonalne komunikacijske usluge.
(30) Pravo Unije koje se odnosi na financijske usluge sadržava brojna pravila o zaštiti potrošača.
Financijske usluge kako su definirane pravom koje se primjenjuje u tom sektoru, osobito u Direktivi 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (9), obuhvaćaju i digitalni sadržaj ili digitalne usluge koje se odnose na financijske usluge ili pružaju pristup financijskim uslugama te su stoga obuhvaćene pravom Unije u području zaštite financijskih usluga.
Stoga bi iz područja primjene ove Direktive trebalo isključiti ugovore koji se odnose na digitalni sadržaj ili digitalne usluge koji predstavljaju financijsku uslugu.
(33) Digitalni sadržaj ili digitalne usluge često se kombiniraju s isporukom robe ili drugih usluga te se potrošaču nude u istom ugovoru koji sadržava različite elemente u paketu, kao što su pružanje usluga digitalne televizije i kupnja elektroničke opreme.
U takvim slučajevima ugovor između potrošača i trgovca uključuje elemente ugovora o isporuci digitalnog sadržaja ili digitalne usluge, ali i elemente drugih vrsta ugovora, kao što su ugovori o kupoprodaji robe ili pružanju usluga.
Ova Direktiva trebala bi se primjenjivati samo na elemente cjelokupnog ugovora koji se sastoje od isporuke digitalnog sadržaja ili digitalnih usluga.
Drugi elementi ugovora trebali bi biti uređeni pravilima koja su primjenjiva na te ugovore na temelju nacionalnog prava ili, ako je primjenjivo, pravilima drugih pravnih akata Unije kojima se uređuje određeni sektor ili predmet.
Isto tako, svi učinci koje bi raskid jednog elementa iz paketa ugovora mogao proizvesti na druge elemente tog paketa ugovora trebali bi biti uređeni nacionalnim pravom.
Međutim, kako bi se osigurala dosljednost sa specifičnim sektorskim odredbama Direktive (EU) 2018/1972 Europskog parlamenta i Vijeća (10) kojima se uređuju paketi ugovora, kada trgovac nudi, u smislu te direktive, digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu u kombinaciji s brojevno utemeljenom interpersonalnom komunikacijskom uslugom ili uslugom pristupa internetu, odredbe ove Direktive o izmjeni digitalnog sadržaja ne bi se trebale primjenjivati na digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu koji su element takvog paketa.
Relevantne odredbe Direktive (EU) 2018/1972 trebale bi se umjesto toga primjenjivati na sve elemente paketa, uključujući i digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu.
(37) Obavljanje djelatnosti iz područja primjene ove Direktive moglo bi obuhvaćati obradu osobnih podataka.
Pravom Unije pruža se sveobuhvatan okvir za zaštitu osobnih podataka.
Ovom se Direktivom osobito ne dovode u pitanje Uredba (EU) 2016/679 (12) i Direktiva 2002/58/EZ (13) Europskog parlamenta i Vijeća.
Taj se okvir primjenjuje na sve osobne podatke obrađene u vezi s ugovorima obuhvaćenima ovom Direktivom.
Slijedom toga osobni podaci trebali bi se prikupljati ili na drugi način obrađivati samo u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 i Direktivom 2002/58/EZ.
U slučaju proturječnosti između ove Direktive i prava Unije o zaštiti osobnih podataka, potonje bi trebalo imati prednost.
(38) Ovom se Direktivom ne bi trebali uređivati uvjeti za zakonitu obradu osobnih podataka jer je to pitanje posebno uređeno Uredbom (EU) 2016/679.
Slijedom toga svaka obrada osobnih podataka u vezi s ugovorom koji je obuhvaćen područjem primjene ove Direktive zakonita je samo ako je u skladu s odredbama Uredbe (EU) 2016/679 u vezi s pravnom osnovom za obradu osobnih podataka.
Ako se obrada osobnih podataka temelji na privoli, osobito na temelju članka 6.
stavka 1.
točke (a) Uredbe (EU) 2016/679, primjenjuju se posebne odredbe te uredbe, uključujući odredbe o uvjetima za ocjenu toga je li privola bila dobrovoljna.
Ovom Direktivom ne bi se smjela uređivati valjanost dane privole.
U Uredbi (EU) 2016/679 utvrđena su i sveobuhvatna prava u pogledu brisanja i prenosivosti podataka.
Ovom se Direktivom ne bi trebala dovoditi u pitanje ta prava, koja se primjenjuju na sve osobne podatke koje je potrošač dao trgovcu ili koje je trgovac prikupio u vezi s bilo kojim ugovorom koji je obuhvaćen područjem primjene ove Direktive i ako potrošač raskine ugovor u skladu s ovom Direktivom.
(44) S obzirom na činjenicu da se digitalni sadržaj i digitalne usluge neprestano razvijaju, trgovci se mogu dogovoriti s potrošačima da im pružaju ažuriranja i značajke kako oni postaju dostupni.
Usklađenost digitalnog sadržaja ili digitalne usluge trebala bi se stoga procjenjivati i s obzirom na to jesu li digitalni sadržaj ili usluga ažurirani na ugovoren način.
Neisporuku ugovorenih ažuriranja trebalo bi smatrati neusklađenošću digitalnog sadržaja ili digitalne usluge.
Nadalje, neispravna ili nepotpuna ažuriranja trebalo bi također smatrati neusklađenošću digitalnog sadržaja ili digitalne usluge jer bi to značilo da obveza ažuriranja nije ispunjena na ugovoren način.
(48) Uredba (EU) 2016/679 ili bilo koji drugi pravni akt Unije u području zaštite podataka trebali bi se u potpunosti primjenjivati na obradu osobnih podataka u vezi sa svakim ugovorom obuhvaćenim područjem primjene ove Direktive.
Osim toga, ovom se Direktivom ne bi trebalo dovoditi u pitanje prava, obveze i izvanugovorna pravna sredstva predviđena Uredbom (EU) 2016/679. Činjenice koje dovode do neusklađenosti sa zahtjevima iz Uredbe (EU) 2016/679, uključujući ključna načela kao što su zahtjevi u vezi sa smanjenjem količine podataka te tehničku i integriranu zaštitu podataka, mogu se, ovisno o okolnostima slučaja, također smatrati neusklađenošću digitalnog sadržaja ili digitalne usluge sa subjektivnim ili objektivnim zahtjevima u pogledu usklađenosti predviđenima u ovoj Direktivi.
Jedan primjer mogao bi biti slučaj u kojem trgovac izričito u ugovoru preuzima obvezu, ili se ugovor može protumačiti na taj način, koja je također povezana s obvezama trgovca u okviru Uredbe (EU) 2016/679.
U tom slučaju takva ugovorna obveza može postati dio subjektivnih zahtjeva u pogledu usklađenosti.
Drugi primjer mogao bi biti slučaj u kojem bi nepoštovanje obveza u okviru Uredbe (EU) 2016/679 moglo istovremeno digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu učiniti neprimjerenima za svrhu za koju su namijenjeni i stoga predstavljati neusklađenost s objektivnim zahtjevima u pogledu usklađenosti prema kojima digitalni sadržaj ili digitalna usluga moraju biti primjereni za svrhu za koju bi se digitalni sadržaj ili digitalna usluga iste vrste obično koristili.
(51) Brojne se vrste digitalnog sadržaja ili digitalnih usluga isporučuju kontinuirano tijekom određenog razdoblja, kao što je pristup uslugama u oblaku.
Stoga je potrebno osigurati da su digitalni sadržaj ili digitalna usluga usklađeni tijekom cijelog trajanja ugovora.
Kratke prekide isporuke digitalnog sadržaja ili digitalne usluge trebalo bi smatrati trenucima neusklađenosti ako ti prekidi nisu zanemarivi ili ako se ponavljaju.
Nadalje, s obzirom na učestala unaprjeđenja digitalnog sadržaja i digitalnih usluga, a posebno putem ažuriranja, verzija digitalnog sadržaja ili digitalne usluge koja se isporučuje potrošaču trebala bi biti najnovija dostupna u trenutku sklapanja ugovora, ako se ugovorne strane ne dogovore drukčije.
(52) Kako bi digitalni sadržaj ili digitalna usluga pravilno funkcionirali, moraju biti ispravno integrirani u računalnu opremu i programe potrošača.
Neusklađenost digitalnog sadržaja ili digitalne usluge koja je posljedica nepravilne integracije trebala bi se smatrati neusklađenošću samog digitalnog sadržaja ili digitalne usluge, ako ih je integrirao trgovac ili je to učinjeno pod njegovom kontrolom ili je to učinio potrošač prateći upute trgovca za integraciju, a nepravilna je integracija bila posljedica nedostataka u obveznim uputama za integraciju, kao što su nepotpunost ili nedovoljna jasnoća uputa za integraciju koje prosječan potrošač zbog toga teško može koristiti.
(54) Pravni nedostaci posebno su važni u odnosu na digitalni sadržaj ili digitalne usluge, koji podliježu pravima intelektualnog vlasništva.
Ograničenja korištenja digitalnog sadržaja ili digitalne usluge od strane potrošača u skladu s ovom Direktivom mogla bi biti posljedica povrede prava treće strane.
Potrošač bi zbog takve povrede mogao biti spriječen u uživanju u digitalnom sadržaju ili digitalnoj usluzi ili nekim njihovim značajkama, primjerice kada potrošač uopće ne može pristupiti digitalnom sadržaju ili digitalnoj usluzi ili to ne može učiniti na zakonit način.
To bi moglo biti zbog toga što je treća strana osnovano prisilila trgovca da prestane kršiti ta prava i da prestane nuditi predmetni digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu, ili zbog toga što potrošač ne može koristiti digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu, a da pritom ne krši zakon.
U slučaju povrede prava treće strane koja dovede do ograničenja koje onemogućava ili ograničava korištenje digitalnog sadržaja ili digitalne usluge u skladu sa subjektivnim i objektivnim zahtjevima u pogledu usklađenosti, potrošač bi trebao imati pravo na pravna sredstva u pogledu neusklađenosti, osim ako je nacionalnim pravom predviđena ništetnost ili pobojnost ugovora, primjerice zbog povrede obveza koje proizlaze iz zakonske odgovornosti za pravne nedostatke.
(56) Digitalni sadržaj ili digitalne usluge potrošačima se mogu isporučivati jednokratnom isporukom, primjerice kada potrošači preuzmu e-knjigu i pohrane je na svojem osobnom uređaju.
Slično tome, isporuka se može sastojati od niza takvih pojedinačnih isporuka, primjerice kada potrošači svaki tjedan dobiju poveznicu za preuzimanje nove e-knjige.
Ova kategorija digitalnog sadržaja ili digitalne usluge razlikuje se po tome što razdoblje u kojem potrošači mogu koristiti digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu ili im pristupati nije ograničeno.
U takvim bi se slučajevima usklađenost digitalnog sadržaja ili digitalne usluge trebala procijeniti u trenutku isporuke te bi stoga trgovac trebao biti odgovoran samo za neusklađenost koja postoji u trenutku jednokratne isporuke ili pojedinačne jednokratne isporuke.
Radi osiguravanja pravne sigurnosti, trgovci i potrošači trebali bi moći računati na ujednačeno najkraće razdoblje tijekom kojeg bi trgovac trebao odgovarati za neusklađenost.
U vezi s ugovorima kojima je predviđena jednokratna isporuka ili niz pojedinačnih isporuka digitalnog sadržaja ili digitalne usluge, države članice trebale bi osigurati da su trgovci odgovorni tijekom razdoblja od najmanje dvije godine od trenutka isporuke, ako je u okviru njihova nacionalnog prava trgovac odgovoran samo za svaku neusklađenost koja postane očita u određenom razdoblju nakon isporuke.
(57) Digitalni sadržaj ili digitalne usluge mogli bi se potrošačima isporučivati kontinuirano tijekom određenog razdoblja.
Kontinuirana isporuka može uključivati slučajeve u kojima trgovac neku digitalnu uslugu potrošačima stavi na raspolaganje na određeno ili neodređeno vrijeme, poput dvogodišnjeg ugovora o pohrani podataka u oblaku ili stalnog članstva na platformi društvenih medija.
Ova kategorija razlikuje se po tome što su digitalni sadržaj ili digitalna usluga na raspolaganju ili dostupni potrošačima samo tijekom trajanja ugovora na određeno vrijeme ili dok je ugovor na neodređeno vrijeme na snazi.
Stoga je opravdano da je trgovac u takvim slučajevima odgovoran samo za neusklađenost koja se pojavi tijekom tog razdoblja.
Element kontinuirane isporuke ne bi nužno trebao uključivati dugoročnu isporuku.
Slučajevi poput internetskog streaminga videozapisa trebali bi se smatrati kontinuiranom isporukom tijekom određenog razdoblja, bez obzira na stvarno trajanje audiovizualne datoteke.
Slučajevi u kojima se specifični elementi digitalnog sadržaja ili digitalne usluge stavljaju na raspolaganje periodično ili u nekoliko navrata tijekom trajanja ugovora na određeno vrijeme ili dok je god je na snazi ugovor na neodređeno vrijeme trebali bi se također smatrati kontinuiranom isporukom tijekom određenog razdoblja, na primjer ako je u ugovoru navedeno da se primjerak antivirusnog softvera može koristiti godinu dana i da će se automatski ažurirati prvog dana svakog mjeseca u tom razdoblju, ili da će trgovac izdati ažuriranja kad god nove značajke digitalne igre postanu raspoložive, i ako su digitalni sadržaj ili digitalna usluga na raspolaganju ili dostupni potrošačima samo tijekom trajanja ugovora na određeno vrijeme ili dok god je na snazi ugovor na neodređeno vrijeme.
(58) Države članice trebale bi i dalje moći slobodno uređivati nacionalne rokove zastare.
Međutim, takvim se rokovima zastare potrošače ne bi trebalo spriječiti da ostvaruju svoja prava tijekom cijelog razdoblja u kojem je trgovac odgovoran za neusklađenost.
Iako se ovom Direktivom stoga ne bi trebao uskladiti početak tijeka nacionalnih rokova zastare, njome bi se trebalo osigurati da takvi rokovi potrošačima ipak omogućuju da koriste svoja pravna sredstva za svaku neusklađenost koja postane očita barem tijekom razdoblja u kojem je trgovac odgovoran za neusklađenost.
(59) Trgovac je, s obzirom na posebnu prirodu i visoku složenost digitalnog sadržaja i digitalnih usluga, kao i zbog svojeg boljeg poznavanja i pristupa stručnim znanjima, tehničkim informacijama i visokotehnološkoj pomoći, vjerojatno taj koji može bolje znati od potrošača zašto digitalni sadržaj ili digitalna usluga nisu isporučeni ili nisu usklađeni.
Trgovac vjerojatno može i bolje procijeniti je li neisporuka ili neusklađenost izazvana nekompatibilnošću digitalnog okružja potrošača s tehničkim zahtjevima digitalnog sadržaja ili digitalne usluge.
Stoga u slučaju spora, iako potrošač treba dokazati da digitalni sadržaj ili digitalna usluga nisu usklađeni, on ne bi morao dokazivati da je neusklađenost postojala u trenutku isporuke digitalnog sadržaja ili digitalne usluge ili, ako je riječ o kontinuiranoj isporuci, za vrijeme trajanja ugovora.
(61) Ako trgovac nije isporučio digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu, potrošač bi trebao pozvati trgovca da mu isporuči digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu.
U takvim slučajevima trgovac bi trebao djelovati bez nepotrebne odgode ili unutar dodatnog roka koji su ugovorne strane izričito dogovorile.
Budući da se digitalni sadržaj ili digitalna usluga isporučuju u digitalnom obliku, u većini slučajeva za isporuku ne bi trebalo biti potrebno dodatno vrijeme za stavljanje digitalnog sadržaja ili digitalne usluge na raspolaganje potrošaču.
Stoga bi u takvim slučajevima obveza trgovca da digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu isporuči bez nepotrebne odgode trebala značiti da ih treba isporučiti odmah.
Ako trgovac tada ne isporuči digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu, potrošač bi trebao imati pravo na raskid ugovora.
U određenim okolnostima, primjerice ako je očito da trgovac neće isporučiti digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu ili ako je određeno vrijeme isporuke ključno za potrošača, potrošač bi trebao imati pravo na raskid ugovora, a da pritom ne mora prethodno pozvati trgovca da mu isporuči digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu.
(64) S obzirom na raznolikost digitalnog sadržaja i digitalnih usluga, nije primjereno određivati fiksne rokove za ostvarenje prava ili ispunjavanje obveza koje se odnose na digitalni sadržaj ili digitalne usluge.
Tim se rokovima ne bi uzela u obzir takva raznolikost te bi oni, ovisno o slučaju, mogli biti prekratki ili predugi.
Stoga je primjerenije zahtijevati da se digitalni sadržaj ili digitalna usluga usklade u razumnom roku.
Takav zahtjev ne bi trebao spriječiti ugovorne strane da se dogovore o određenom roku za usklađivanje digitalnog sadržaja ili digitalne usluge.
Digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu trebalo bi uskladiti potpuno besplatno.
Potrošač posebno ne bi trebao snositi nikakve troškove povezane s razvojem ažurirane verzije digitalnog sadržaja ili digitalne usluge.
(68) Ako potrošač raskine ugovor, trgovac bi trebao nadoknaditi cijenu koju je potrošač platio.
Međutim, potrebno je dovesti u ravnotežu legitimne interese potrošača i trgovaca ako se digitalni sadržaj ili digitalna usluga isporučuju tijekom određenog razdoblja i ako su digitalni sadržaj ili digitalna usluga bili usklađeni samo tijekom dijela tog razdoblja.
Stoga bi nakon raskida ugovora potrošač trebao imati pravo samo na dio plaćene cijene koji odgovara i razmjeran je duljini vremena u kojem digitalni sadržaj ili digitalna usluga nisu bili usklađeni.
Potrošač bi također trebao imati pravo na svaki dio cijene koji je platio unaprijed za bilo koje razdoblje koje bi bilo preostalo nakon raskida ugovora.
(73) Načelo odgovornosti trgovca za štetu bitan je element ugovora o isporuci digitalnog sadržaja ili digitalnih usluga.
Stoga bi potrošač trebao imati pravo zatražiti naknadu za štetu nastalu zbog neusklađenosti ili neisporučivanja digitalnog sadržaja ili digitalne usluge.
Naknadom štete potrošača bi se što je više moguće trebalo dovesti u položaj u kojem bi bio da su digitalni sadržaj ili digitalna usluga bili pravodobno isporučeni i usklađeni.
Budući da takvo pravo na naknadu štete već postoji u svim državama članicama, ovom se Direktivom ne bi trebala dovoditi u pitanje nacionalna pravila o naknadi potrošačima za štetu nastalu kršenjem tih pravila.
(75) Pored preinaka čiji je cilj održanje usklađenosti, trgovcu bi trebalo dopustiti da pod određenim uvjetima izmijeni značajke digitalnog sadržaja ili digitalnih usluga, pod uvjetom da je u ugovoru naveden valjan razlog za takvu preinaku.
Takvi valjani razlozi mogli bi obuhvaćati slučajeve kada je preinaka potrebna radi prilagodbe digitalnog sadržaja ili digitalne usluge novom tehničkom okružju ili porastu broja korisnika ili zbog drugih važnih operativnih razloga.
Takve su preinake često u korist potrošača jer se njima poboljšavaju digitalni sadržaj ili digitalna usluga.
Slijedom toga, ugovorne strane trebale bi moći u ugovor uključiti odredbe kojima se trgovcu omogućuju preinake.
Kako bi se uspostavila ravnoteža interesa potrošača i poduzeća, takvu mogućnost trgovca trebalo bi popratiti pravom potrošača na raskid ugovora u slučaju da takve preinake negativno utječu na upotrebu digitalnog sadržaja ili digitalne usluge ili na pristup njima na način koji nije tek neznatan.
Trebalo bi objektivno utvrditi u kojoj mjeri preinake negativno utječu na potrošačevu upotrebu digitalnog sadržaja ili digitalne usluge ili pristup njima te bi pritom trebalo uzeti u obzir prirodu i svrhu digitalnog sadržaja ili digitalne usluge te kvalitetu, funkcionalnost, kompatibilnost i druge glavne značajke koje su uobičajene za digitalni sadržaj ili digitalne usluge iste vrste.
Međutim, pravila predviđena ovom Direktivom koja se odnose na takva ažuriranja, nadogradnje ili slične preinake ne bi se trebala odnositi na situacije u kojima ugovorne strane sklope novi ugovor o isporuci digitalnog sadržaja ili digitalne usluge, primjerice kao posljedicu distribucije nove verzije digitalnog sadržaja ili digitalne usluge.
(77) Ako preinaka negativno utječe na potrošačev pristup digitalnom sadržaju ili digitalnoj usluzi ili korištenje njima na način koji nije neznatan, potrošač bi zbog takve preinake trebao imati pravo na besplatan raskid ugovora.
Umjesto toga, trgovac može odlučiti omogućiti potrošaču da zadrži pristup digitalnom sadržaju ili digitalnoj usluzi bez dodatnih troškova, bez uvođenja preinake i uz usklađenost, u kojem slučaju potrošač ne bi trebao imati pravo raskinuti ugovor.
Međutim, ako digitalni sadržaj ili digitalna usluga u vezi s kojima je trgovac potrošaču omogućio da zadrži pristup više nisu u skladu sa subjektivnim i objektivnim zahtjevima u pogledu usklađenosti, potrošač bi trebao imati mogućnost iskoristiti pravna sredstva u slučaju neusklađenosti, kako je predviđeno ovom Direktivom.
Ako zahtjevi u vezi s takvom preinakom, kako su utvrđeni ovom Direktivom, nisu ispunjeni i ako preinaka dovede do neusklađenosti, ne bi se smjelo utjecati na pravo potrošača na usklađivanje digitalnog sadržaja ili digitalne usluge, sniženje cijene ili raskid ugovora kako je predviđeno ovom Direktivom.
Slično tome, ako nakon preinake dođe do neusklađenosti digitalnog sadržaja ili digitalne usluge koja nije uzrokovana tom preinakom, potrošač bi i dalje trebao imati pravo na korištenje pravnim sredstvima predviđenima ovom Direktivom u slučaju neusklađenosti u vezi s tim digitalnim sadržajem ili tom digitalnom uslugom.
(83) Potrošači bi trebali moći ostvariti korist od svojih prava na temelju ove Direktive čim se počnu primjenjivati odgovarajuće nacionalne mjere za prenošenje.
Te bi se nacionalne mjere za prenošenje trebale stoga primjenjivati i na ugovore na neodređeno i na određeno vrijeme koji su sklopljeni prije datuma početka primjene i kojima se predviđa isporuka digitalnog sadržaja ili digitalnih usluga tijekom određenog razdoblja, bilo kontinuirano bilo putem niza jednokratnih isporuka, ali samo u odnosu na digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu koji su isporučeni nakon datuma početka primjene nacionalnih mjera za prenošenje.
Međutim, kako bi se osigurala ravnoteža između legitimnih interesa potrošača i trgovaca, nacionalne mjere za prenošenje odredbi ove Direktive o preinaci digitalnog sadržaja ili digitalne usluge i pravu na pravnu zaštitu trebale bi se primjenjivati samo na ugovore sklopljene nakon datuma početka primjene u skladu s ovom Direktivom.