(13) Države članice također i dalje mogu slobodno, na primjer, uređivati zahtjeve potrošača u vezi s odgovornošću za štetu protiv treće strane koja nije trgovac, a koja isporučuje ili se obvezuje isporučiti digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu, kao što je subjekt koji razvija uslugu ili sadržaj, a koji nije istovremeno trgovac u skladu s ovom Direktivom.
- = -
(14) Države članice trebale bi također i dalje moći slobodno, na primjer, uređivati posljedice neisporuke ili neusklađenosti digitalnog sadržaja ili digitalne usluge, ako je do takve neisporuke ili neusklađenosti došlo zbog prepreke koja je izvan kontrole trgovca i ako se od trgovca nije moglo očekivati da izbjegne ili nadvlada tu prepreku ili njezine posljedice, kao u slučaju više sile.
- = -
(15) Države članice trebale bi također i dalje moći slobodno, na primjer, uređivati prava ugovornih strana da uskrate ispunjenje svojih obveza ili njihova dijela dok druga ugovorna strana ne ispuni svoje obveze.
Primjerice, države članice trebale bi moći slobodno urediti pitanje ima li potrošač, u slučaju neusklađenosti, pravo uskratiti plaćanje cijene ili njezina dijela, sve dok trgovac ne uskladi digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu, ili pitanje ima li trgovac pravo zadržati svaki povrat iznosa koji duguje potrošaču nakon raskida ugovora sve dok potrošač ne ispuni obvezu predviđenu ovom Direktivom i vrati materijalni nosač podataka trgovcu.
- = -
(16) Države članice trebale bi također i dalje moći slobodno proširiti primjenu pravila ove Direktive na ugovore koji su isključeni iz područja primjene ove Direktive, ili na drugi način uređivati takve ugovore.
Na primjer, države članice trebale bi i dalje moći slobodno proširiti zaštitu koja je dana potrošačima ovom Direktivom i na fizičke ili pravne osobe koje nisu potrošači u smislu ove Direktive, kao što su nevladine organizacije, start-up poduzeća ili MSP-ovi.
- = -
(17) Definicijom potrošača trebalo bi obuhvatiti fizičke osobe koje djeluju izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.
Međutim, države članice trebale bi također i dalje moći slobodno, u slučaju ugovora s dvojnom svrhom, ako je ugovor sklopljen u svrhu koja je djelomično u okviru i djelomično izvan okvira trgovačke djelatnosti koju osoba obavlja, a svrha trgovačke djelatnosti ograničena je i ne prevladava u cjelokupnom kontekstu ugovora, odrediti bi li tu osobu, i pod kojim uvjetima, također trebalo smatrati potrošačem.
- = -
(18) Ova Direktiva trebala bi se primjenjivati na svaki ugovor na temelju kojeg trgovac isporučuje ili se obvezuje isporučiti digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu potrošaču.
U okviru ove Direktive bi se pružatelje platforme moglo smatrati trgovcima ako djeluju u svrhe koje se odnose na njihovo vlastito poslovanje i kao izravan ugovorni partner potrošača za isporuku digitalnog sadržaja ili digitalne usluge.
Države članice trebale bi i dalje moći slobodno proširiti primjenu ove Direktive na pružatelje platforme koji ne ispunjavaju zahtjeve na temelju kojih bi ih se u skladu s ovom Direktivom smatralo trgovcima.
- = -
(20) Ova Direktiva i Direktiva (EU) 2019/771 Europskog parlamenta i Vijeća (3) trebale bi se međusobno nadopunjavati.
Iako se ovom Direktivom utvrđuju pravila o određenim zahtjevima koji se odnose na ugovore o isporuci digitalnog sadržaja ili digitalnih usluga, Direktivom (EU) 2019/771 utvrđuju se pravila o određenim zahtjevima koji se odnose na ugovore o kupoprodaji robe.
Sukladno tome, kako bi se ispunila očekivanja potrošača i osigurao jasan i jednostavan pravni okvir za trgovce digitalnim sadržajem, ova bi se Direktiva trebala primjenjivati i na digitalni sadržaj koji je isporučen na materijalnom nosaču podataka, kao što su DVD-ovi, CD-ovi, USB memorije i memorijske kartice, kao i na sam materijalni nosač podataka, pod uvjetom da taj nosač služi isključivo kao nosač digitalnog sadržaja.
Međutim, umjesto odredbi ove Direktive o obvezi isporuke trgovca te o pravnim sredstvima dostupnima potrošaču u slučaju neisporuke, trebale bi se primjenjivati odredbe Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća (4) o obvezama u pogledu isporuke robe i pravnim sredstvima u slučaju neisporuke.
Osim toga, odredbe Direktive 2011/83/EU, primjerice u pogledu prava odustajanja i prirode ugovora na temelju kojeg se isporučuje ta roba, trebale bi se i dalje primjenjivati na takve materijalne nosače podataka i na digitalni sadržaj koji se na njima isporučuje.
Ovom se Direktivom isto tako ne dovodi u pitanje pravo distribucije koje se primjenjuje na tu robu u okviru zakonodavstva o autorskom pravu.
- = -
(24) Digitalni sadržaj ili digitalne usluge često se isporučuju i tako da potrošač trgovcu ne plaća novčani iznos, nego mu dostavlja osobne podatke.
Takvi se poslovni modeli u različitim oblicima upotrebljavaju na znatnom dijelu tržišta.
Ovom Direktivom trebalo bi se osigurati da potrošači u kontekstu takvih poslovnih modela imaju pravo na ugovorna pravna sredstva, pri čemu se potpuno priznaje da je zaštita osobnih podataka temeljno pravo i da se stoga osobni podaci ne mogu smatrati robom.
Ova bi se Direktiva stoga trebala primjenjivati na ugovore na temelju kojih trgovac isporučuje ili se obvezuje isporučiti digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu potrošaču, a potrošač dostavlja ili se obvezuje dostaviti osobne podatke.
Osobni podaci mogli bi se dostaviti trgovcu u vrijeme sklapanja ugovora ili kasnije, na primjer kada potrošač da svoju suglasnost trgovcu da se koristi svim osobnim podacima koje potrošač učita ili stvori koristeći se digitalnim sadržajem ili digitalnom uslugom.
Pravo Unije o zaštiti osobnih podataka predviđa iscrpni popis pravnih osnova za zakonitu obradu osobnih podataka.
Ova Direktiva trebala bi se primjenjivati na svaki ugovor na temelju kojeg potrošač dostavlja ili se obvezuje dostaviti osobne podatke trgovcu.
Na primjer, ova bi se Direktiva trebala primjenjivati kada potrošač otvori korisnički račun na društvenim medijima te navede naziv i adresu e-pošte koji se koriste u svrhe različite od obične isporuke digitalnog sadržaja ili digitalne usluge, ili u svrhe različite od ispunjavanja pravnih zahtjeva.
Trebala bi se jednako primjenjivati u slučaju kada potrošač trgovcu daje privolu da u promidžbene svrhe obrađuje bilo koju vrstu materijala koji se smatra osobnim podacima, kao što su fotografije ili objave koje potrošač učitava.
Međutim, države članice trebale bi i dalje moći slobodno odrediti jesu li ispunjeni zahtjevi u pogledu sklapanja, postojanja i valjanosti ugovora u sklopu nacionalnog prava.
- = -
(25) Ako se digitalni sadržaj i digitalne usluge ne isporučuju u zamjenu za određenu cijenu, ova Direktiva ne bi se trebala primjenjivati u situacijama u kojima trgovac prikuplja osobne podatke isključivo radi isporuke digitalnog sadržaja ili digitalne usluge ili isključivo u svrhu ispunjavanja pravnih zahtjeva.
Takve situacije, na primjer, mogu uključivati slučajeve u kojima je registracija potrošača potrebna u skladu s primjenjivim propisima za sigurnosne svrhe i radi identifikacije.
Ova Direktiva ne bi se trebala primjenjivati ni u situacijama kada trgovac prikuplja samo metapodatke, kao što su informacije o uređaju potrošača ili povijesti pretraživanja, osim ako se predmetna situacija smatra ugovorom u skladu s nacionalnim pravom.
Ne bi se trebala primjenjivati ni u situacijama u kojima je potrošač izložen oglasima isključivo radi ostvarivanja pristupa digitalnom sadržaju ili digitalnoj usluzi iako nije sklopio ugovor s trgovcem.
Međutim, države članice i dalje bi trebale moći slobodno proširiti primjenu ove Direktive na takve situacije, ili na drugi način uređivati takve situacije, koje su isključene iz područja primjene ove Direktive.
- = -
(40) Ovom Direktivom ne bi se trebale uređivati posljedice za ugovore obuhvaćene ovom Direktivom u slučaju da potrošač povuče privolu za obradu svojih osobnih podataka.
Takve posljedice trebale bi i dalje biti predmet nacionalnog prava.
- = -
(44) S obzirom na činjenicu da se digitalni sadržaj i digitalne usluge neprestano razvijaju, trgovci se mogu dogovoriti s potrošačima da im pružaju ažuriranja i značajke kako oni postaju dostupni.
Usklađenost digitalnog sadržaja ili digitalne usluge trebala bi se stoga procjenjivati i s obzirom na to jesu li digitalni sadržaj ili usluga ažurirani na ugovoren način.
Neisporuku ugovorenih ažuriranja trebalo bi smatrati neusklađenošću digitalnog sadržaja ili digitalne usluge.
Nadalje, neispravna ili nepotpuna ažuriranja trebalo bi također smatrati neusklađenošću digitalnog sadržaja ili digitalne usluge jer bi to značilo da obveza ažuriranja nije ispunjena na ugovoren način.
- = -
(47) Trgovac bi trebao, u roku koji bi potrošač razumno očekivao, potrošaču pružati ažuriranja, uključujući sigurnosna ažuriranja, kako bi digitalni sadržaj ili digitalna usluga ostali usklađeni i sigurni.
Na primjer, kada je riječ o digitalnom sadržaju ili digitalnoj usluzi čija je svrha vremenski ograničena, obveza pružanja ažuriranja trebala bi biti ograničena na to razdoblje, dok bi za druge vrste digitalnog sadržaja ili digitalne usluge razdoblje tijekom kojeg bi se potrošaču trebala pružati ažuriranja moglo biti jednako razdoblju odgovornosti za neusklađenost s ugovorom ili bi moglo biti duže od tog razdoblja, što je posebno često u slučaju sigurnosnih ažuriranja.
Potrošaču bi trebalo ostaviti slobodu izbora hoće li ta ažuriranja instalirati.
Međutim, ako odluči ne instalirati ažuriranja, potrošač ne bi trebao očekivati da će digitalni sadržaj ili digitalna usluga ostati usklađeni.
Trgovac bi trebao obavijestiti potrošača o tome da će, ako potrošač odluči ne instalirati ažuriranja koja su potrebna da bi digitalni sadržaj ili digitalna usluga i dalje bili usklađeni, uključujući sigurnosna ažuriranja, to utjecati na odgovornost trgovca za usklađenost onih značajki digitalnog sadržaja ili digitalne usluge za koje je potrebno instalirati relevantna ažuriranja kako bi one ostale usklađene.
Ovom se Direktivom ne bi smjelo utjecati na obveze pružanja sigurnosnih ažuriranja utvrđene u pravu Unije ili nacionalnom pravu.
- = -
(51) Brojne se vrste digitalnog sadržaja ili digitalnih usluga isporučuju kontinuirano tijekom određenog razdoblja, kao što je pristup uslugama u oblaku.
Stoga je potrebno osigurati da su digitalni sadržaj ili digitalna usluga usklađeni tijekom cijelog trajanja ugovora.
Kratke prekide isporuke digitalnog sadržaja ili digitalne usluge trebalo bi smatrati trenucima neusklađenosti ako ti prekidi nisu zanemarivi ili ako se ponavljaju.
Nadalje, s obzirom na učestala unaprjeđenja digitalnog sadržaja i digitalnih usluga, a posebno putem ažuriranja, verzija digitalnog sadržaja ili digitalne usluge koja se isporučuje potrošaču trebala bi biti najnovija dostupna u trenutku sklapanja ugovora, ako se ugovorne strane ne dogovore drukčije.
- = -
(58) Države članice trebale bi i dalje moći slobodno uređivati nacionalne rokove zastare.
Međutim, takvim se rokovima zastare potrošače ne bi trebalo spriječiti da ostvaruju svoja prava tijekom cijelog razdoblja u kojem je trgovac odgovoran za neusklađenost.
Iako se ovom Direktivom stoga ne bi trebao uskladiti početak tijeka nacionalnih rokova zastare, njome bi se trebalo osigurati da takvi rokovi potrošačima ipak omogućuju da koriste svoja pravna sredstva za svaku neusklađenost koja postane očita barem tijekom razdoblja u kojem je trgovac odgovoran za neusklađenost.
- = -
(71) Potrošač bi trebao imati pravo povući sadržaj u razumnom roku, bez ometanja od strane trgovca, u uobičajeno upotrebljavanom strojno čitljivom formatu i besplatno, osim troškova uzrokovanih digitalnim okružjem potrošača, kao što su na primjer troškovi priključka na mrežu, koji nisu izravno povezani s povlačenjem sadržaja.
Međutim, obveza trgovca da stavi na raspolaganje takav sadržaj ne bi se trebala primjenjivati ako je sadržaj koristan samo u kontekstu korištenja digitalnog sadržaja ili digitalne usluge ili ako se odnosi samo na aktivnost potrošača pri korištenju digitalnog sadržaja ili digitalne usluge ili ako ga je trgovac objedinio s drugim podacima i ne može ga razdvojiti ili bi takvo razdvajanje zahtijevalo nerazmjerne napore.
U takvim slučajevima sadržaj nije od znatne praktične koristi ili interesa za potrošača, uzimajući u obzir i interese trgovca.
Nadalje, obveza trgovca da po raskidu ugovora potrošaču stavi na raspolaganje svaki sadržaj koji se ne smatra osobnim podacima i koji je pružio ili stvorio potrošač ne bi trebala dovoditi u pitanje pravo trgovca da ne otkriva određeni sadržaj u skladu s mjerodavnim pravom.
- = -
(77) Ako preinaka negativno utječe na potrošačev pristup digitalnom sadržaju ili digitalnoj usluzi ili korištenje njima na način koji nije neznatan, potrošač bi zbog takve preinake trebao imati pravo na besplatan raskid ugovora.
Umjesto toga, trgovac može odlučiti omogućiti potrošaču da zadrži pristup digitalnom sadržaju ili digitalnoj usluzi bez dodatnih troškova, bez uvođenja preinake i uz usklađenost, u kojem slučaju potrošač ne bi trebao imati pravo raskinuti ugovor.
Međutim, ako digitalni sadržaj ili digitalna usluga u vezi s kojima je trgovac potrošaču omogućio da zadrži pristup više nisu u skladu sa subjektivnim i objektivnim zahtjevima u pogledu usklađenosti, potrošač bi trebao imati mogućnost iskoristiti pravna sredstva u slučaju neusklađenosti, kako je predviđeno ovom Direktivom.
Ako zahtjevi u vezi s takvom preinakom, kako su utvrđeni ovom Direktivom, nisu ispunjeni i ako preinaka dovede do neusklađenosti, ne bi se smjelo utjecati na pravo potrošača na usklađivanje digitalnog sadržaja ili digitalne usluge, sniženje cijene ili raskid ugovora kako je predviđeno ovom Direktivom.
Slično tome, ako nakon preinake dođe do neusklađenosti digitalnog sadržaja ili digitalne usluge koja nije uzrokovana tom preinakom, potrošač bi i dalje trebao imati pravo na korištenje pravnim sredstvima predviđenima ovom Direktivom u slučaju neusklađenosti u vezi s tim digitalnim sadržajem ili tom digitalnom uslugom.
- = -