(10) Ovom Direktivom trebalo bi se definirati njezino područje primjene na jasan i nedvosmislen način i pružiti jasna materijalna pravila za digitalni sadržaj ili digitalne usluge koji su obuhvaćeni njezinim područjem primjene.
Područje primjene ove Direktive i njezina materijalna pravila trebali bi biti tehnološki neutralni i otporni na buduće promjene.
- = -
(21) Direktiva (EU) 2019/771 trebala bi se primjenjivati na ugovore o kupoprodaji robe, uključujući robu s digitalnim elementima.
Pojam roba s digitalnim elementima trebao bi se odnositi na robu koja ima ugrađen digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu ili je povezana s njima tako da bi odsutnost tog digitalnog sadržaja ili te digitalne usluge onemogućila funkcioniranje te robe.
Digitalni sadržaj ili digitalna usluga ugrađeni u robu ili povezani s njom na taj način trebali bi biti obuhvaćeni područjem primjene Direktive (EU) 2019/771 ako su isporučeni s robom u sklopu ugovora o kupoprodaji te robe.
Sadržaj tog ugovora trebao bi određivati čini li isporuka ugrađenog ili povezanog digitalnog sadržaja ili digitalne usluge dio ugovora o kupoprodaji s prodavateljem.
To bi trebalo uključivati ugrađeni ili povezani digitalni sadržaj ili digitalne usluge čija se isporuka izričito zahtijeva ugovorom.
Također bi trebalo uključivati ugovore o kupoprodaji za koje se podrazumijeva da obuhvaćaju isporuku određenog digitalnog sadržaja ili određene digitalne usluge jer je to uobičajeno za robu iste vrste i potrošač bi ih mogao razumno očekivati s obzirom na prirodu robe i uzimajući u obzir javne izjave koje su dali prodavatelj ili druge osobe u prethodnim fazama lanca transakcija, što uključuje proizvođača, ili koje su dane u njihovo ime.
Ako je, primjerice, u oglasu za pametni televizor bilo naznačeno da uključuje posebnu videoaplikaciju, ta bi se videoaplikacija smatrala dijelom ugovora o kupoprodaji.
To bi se trebalo primjenjivati bez obzira na to jesu li digitalni sadržaj ili digitalna usluga prethodno instalirani u samu robu ili ih se naknadno treba preuzeti na drugom uređaju i s robom su samo povezani.
- = -
(22) Nasuprot tome, ako odsutnost ugrađenog ili povezanog digitalnog sadržaja ili digitalne usluge ne sprečava funkcioniranje robe ili ako potrošač sklopi ugovor o isporuci digitalnog sadržaja ili digitalne usluge koji ne čini dio ugovora o kupoprodaji robe s digitalnim elementima, taj bi se ugovor trebao smatrati odvojenim od ugovora o kupoprodaji robe, čak i ako prodavatelj djeluje kao posrednik za taj drugi ugovor s dobavljačem koji je treća strana i mogao bi biti obuhvaćen područjem primjene ove Direktive.
Primjerice, ako potrošač na pametni telefon preuzme aplikaciju za igru iz trgovine aplikacijama, ugovor o isporuci aplikacije za igru odvojen je od ugovora o kupoprodaji samog pametnog telefona.
Direktiva (EU) 2019/771 trebala bi se stoga primjenjivati samo na ugovor o kupoprodaji koji se odnosi na pametni telefon, dok bi ova Direktiva mogla obuhvaćati isporuku aplikacije za igru, ako su ispunjeni uvjeti iz ove Direktive.
Još jedan primjer bio bi slučaj u kojem je izričito dogovoreno da potrošač kupuje pametni telefon bez određenog operativnog sustava i u kojem potrošač naknadno sklapa ugovor o isporuci operativnog sustava s trećom stranom.
U takvom slučaju isporuka zasebno kupljenog operativnog sustava ne bi činila dio ugovora o kupoprodaji te stoga ne bi bila obuhvaćena područjem primjene Direktive (EU) 2019/771, ali bi mogla biti obuhvaćena područjem primjene ove Direktive, ako su ispunjeni uvjeti iz ove Direktive.
- = -
(33) Digitalni sadržaj ili digitalne usluge često se kombiniraju s isporukom robe ili drugih usluga te se potrošaču nude u istom ugovoru koji sadržava različite elemente u paketu, kao što su pružanje usluga digitalne televizije i kupnja elektroničke opreme.
U takvim slučajevima ugovor između potrošača i trgovca uključuje elemente ugovora o isporuci digitalnog sadržaja ili digitalne usluge, ali i elemente drugih vrsta ugovora, kao što su ugovori o kupoprodaji robe ili pružanju usluga.
Ova Direktiva trebala bi se primjenjivati samo na elemente cjelokupnog ugovora koji se sastoje od isporuke digitalnog sadržaja ili digitalnih usluga.
Drugi elementi ugovora trebali bi biti uređeni pravilima koja su primjenjiva na te ugovore na temelju nacionalnog prava ili, ako je primjenjivo, pravilima drugih pravnih akata Unije kojima se uređuje određeni sektor ili predmet.
Isto tako, svi učinci koje bi raskid jednog elementa iz paketa ugovora mogao proizvesti na druge elemente tog paketa ugovora trebali bi biti uređeni nacionalnim pravom.
Međutim, kako bi se osigurala dosljednost sa specifičnim sektorskim odredbama Direktive (EU) 2018/1972 Europskog parlamenta i Vijeća (10) kojima se uređuju paketi ugovora, kada trgovac nudi, u smislu te direktive, digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu u kombinaciji s brojevno utemeljenom interpersonalnom komunikacijskom uslugom ili uslugom pristupa internetu, odredbe ove Direktive o izmjeni digitalnog sadržaja ne bi se trebale primjenjivati na digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu koji su element takvog paketa.
Relevantne odredbe Direktive (EU) 2018/1972 trebale bi se umjesto toga primjenjivati na sve elemente paketa, uključujući i digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu.
- = -
(40) Ovom Direktivom ne bi se trebale uređivati posljedice za ugovore obuhvaćene ovom Direktivom u slučaju da potrošač povuče privolu za obradu svojih osobnih podataka.
Takve posljedice trebale bi i dalje biti predmet nacionalnog prava.
- = -
(41) Trgovac potrošaču isporučuje digitalni sadržaj ili digitalne usluge na različite načine.
Primjereno je utvrditi jednostavna i jasna pravila o načinima i vremenu za ispunjenje te obveze isporuke, koja je glavna ugovorna obveza trgovca, tako da digitalni sadržaj ili digitalna usluga budu stavljeni na raspolaganje ili učinjeni dostupnim potrošaču.
Trebalo bi se smatrati da su digitalni sadržaj ili digitalna usluga stavljeni na raspolaganje ili učinjeni dostupnim potrošaču kada digitalni sadržaj ili digitalna usluga, ili bilo koje sredstvo prikladno za pristup njima ili njihovo preuzimanje, dođu do potrošača te trgovac ne treba poduzeti nikakve dodatne korake kako bi potrošaču omogućio upotrebu digitalnog sadržaja ili digitalne usluge u skladu s ugovorom.
Budući da trgovac u načelu nije odgovoran za postupanja ili propuste treće strane koja upravlja fizičkim ili virtualnim uređajem, primjerice elektroničkom platformom ili uređajem za pohranu podataka u oblaku, koje potrošač odabere za primanje ili pohranu digitalnog sadržaja ili digitalne usluge, trebalo bi biti dovoljno da trgovac digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu isporuči toj trećoj strani.
Međutim, ne može se smatrati da je potrošač odabrao fizički ili virtualni uređaj ako je taj uređaj pod kontrolom trgovca ili je ugovorno povezan s trgovcem, ili ako je potrošač odabrao taj fizički ili virtualni uređaj za primanje digitalnog sadržaja ili digitalne usluge, ali je to bio jedini izbor koji mu je trgovac ponudio za primanje digitalnog sadržaja ili digitalne usluge ili pristup njima.
- = -
(42) Digitalni sadržaj ili digitalna usluga trebali bi ispunjavati zahtjeve dogovorene između trgovca i potrošača u ugovoru.
Osobito, trebali bi biti usklađeni s opisom, količinom, primjerice broj glazbenih datoteka kojima se može pristupiti, kvalitetom, primjerice rezolucija slike, jezikom i verzijom koji su dogovoreni u ugovoru.
Trebali bi također ispunjavati zahtjeve u pogledu sigurnosti, funkcionalnosti, kompatibilnosti, interoperabilnosti i drugih značajki, kako je utvrđeno ugovorom.
Zahtjevi ugovora trebali bi uključivati one koji proizlaze iz predugovornih informacija koje, u skladu s Direktivom 2011/83/EU, čine sastavni dio ugovora.
Ti bi se zahtjevi mogli utvrditi i u sporazumu o razini usluga ako u sklopu mjerodavnog nacionalnog prava takav tip sporazuma čini dio ugovornog odnosa između potrošača i trgovca.
- = -
(43) Pojam funkcionalnosti trebalo bi razumjeti kao da se odnosi na načine na koje se digitalni sadržaj ili digitalna usluga mogu upotrijebiti.
Na primjer, izostanak ili prisutnost tehničkih ograničenja poput zaštite putem upravljanja digitalnim pravima ili regionalnog kodiranja mogli bi utjecati na mogućnost digitalnog sadržaja ili digitalne usluge da izvrše sve svoje funkcije s obzirom na njihovu svrhu.
Pojam interoperabilnosti odnosi se na to mogu li, i u kojoj mjeri, digitalni sadržaj ili digitalna usluga funkcionirati s hardverom ili softverom drukčijim od onih s pomoću kojih se obično koriste digitalni sadržaj ili digitalne usluge iste vrste.
Uspješno funkcioniranje moglo bi, na primjer, uključivati mogućnost digitalnog sadržaja ili digitalne usluge da razmjenjuje informacije s takvim drugim softverom ili hardverom i da koristi razmijenjene informacije.
- = -
(45) Radi postizanja usklađenosti i osiguravanja da se potrošačima ne uskraćuju prava, na primjer u slučajevima u kojima su ugovorom postavljeni vrlo niski standardi, digitalni sadržaj ili digitalna usluga trebali bi biti u skladu ne samo sa subjektivnim zahtjevima u pogledu usklađenosti, nego i s objektivnim zahtjevima u pogledu usklađenosti utvrđenima u ovoj Direktivi.
Usklađenost bi se među ostalim trebala ocjenjivati s obzirom na svrhu za koju bi se digitalni sadržaj ili digitalna usluga iste vrste obično upotrebljavali.
Također bi trebali posjedovati svojstva i značajke koje su uobičajene za digitalni sadržaj ili digitalne usluge iste vrste i koje potrošači mogu razumno očekivati s obzirom na prirodu digitalnog sadržaja ili digitalne usluge te uzimajući u obzir sve javne izjave o specifičnim svojstvima digitalnog sadržaja ili digitalne usluge koje su dali trgovac ili druge osobe u prethodnim fazama lanca transakcija, ili koje su dane u njihovo ime.
- = -
(47) Trgovac bi trebao, u roku koji bi potrošač razumno očekivao, potrošaču pružati ažuriranja, uključujući sigurnosna ažuriranja, kako bi digitalni sadržaj ili digitalna usluga ostali usklađeni i sigurni.
Na primjer, kada je riječ o digitalnom sadržaju ili digitalnoj usluzi čija je svrha vremenski ograničena, obveza pružanja ažuriranja trebala bi biti ograničena na to razdoblje, dok bi za druge vrste digitalnog sadržaja ili digitalne usluge razdoblje tijekom kojeg bi se potrošaču trebala pružati ažuriranja moglo biti jednako razdoblju odgovornosti za neusklađenost s ugovorom ili bi moglo biti duže od tog razdoblja, što je posebno često u slučaju sigurnosnih ažuriranja.
Potrošaču bi trebalo ostaviti slobodu izbora hoće li ta ažuriranja instalirati.
Međutim, ako odluči ne instalirati ažuriranja, potrošač ne bi trebao očekivati da će digitalni sadržaj ili digitalna usluga ostati usklađeni.
Trgovac bi trebao obavijestiti potrošača o tome da će, ako potrošač odluči ne instalirati ažuriranja koja su potrebna da bi digitalni sadržaj ili digitalna usluga i dalje bili usklađeni, uključujući sigurnosna ažuriranja, to utjecati na odgovornost trgovca za usklađenost onih značajki digitalnog sadržaja ili digitalne usluge za koje je potrebno instalirati relevantna ažuriranja kako bi one ostale usklađene.
Ovom se Direktivom ne bi smjelo utjecati na obveze pružanja sigurnosnih ažuriranja utvrđene u pravu Unije ili nacionalnom pravu.
- = -
(48) Uredba (EU) 2016/679 ili bilo koji drugi pravni akt Unije u području zaštite podataka trebali bi se u potpunosti primjenjivati na obradu osobnih podataka u vezi sa svakim ugovorom obuhvaćenim područjem primjene ove Direktive.
Osim toga, ovom se Direktivom ne bi trebalo dovoditi u pitanje prava, obveze i izvanugovorna pravna sredstva predviđena Uredbom (EU) 2016/679. Činjenice koje dovode do neusklađenosti sa zahtjevima iz Uredbe (EU) 2016/679, uključujući ključna načela kao što su zahtjevi u vezi sa smanjenjem količine podataka te tehničku i integriranu zaštitu podataka, mogu se, ovisno o okolnostima slučaja, također smatrati neusklađenošću digitalnog sadržaja ili digitalne usluge sa subjektivnim ili objektivnim zahtjevima u pogledu usklađenosti predviđenima u ovoj Direktivi.
Jedan primjer mogao bi biti slučaj u kojem trgovac izričito u ugovoru preuzima obvezu, ili se ugovor može protumačiti na taj način, koja je također povezana s obvezama trgovca u okviru Uredbe (EU) 2016/679.
U tom slučaju takva ugovorna obveza može postati dio subjektivnih zahtjeva u pogledu usklađenosti.
Drugi primjer mogao bi biti slučaj u kojem bi nepoštovanje obveza u okviru Uredbe (EU) 2016/679 moglo istovremeno digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu učiniti neprimjerenima za svrhu za koju su namijenjeni i stoga predstavljati neusklađenost s objektivnim zahtjevima u pogledu usklađenosti prema kojima digitalni sadržaj ili digitalna usluga moraju biti primjereni za svrhu za koju bi se digitalni sadržaj ili digitalna usluga iste vrste obično koristili.
- = -
(49) Kako bi se osigurala dostatna razina fleksibilnosti, ugovorne strane trebale bi moći odstupiti od objektivnih zahtjeva u pogledu usklađenosti.
Takvo odstupanje trebalo bi biti moguće samo ako je potrošač o njemu posebno obaviješten i ako ga potrošač prihvaća zasebno od drugih izjava ili sporazuma i to aktivnim i nedvojbenim postupanjem.
Oba ta uvjeta mogla bi se ispuniti primjerice označivanjem polja, pritiskom na gumb ili aktiviranjem slične funkcije.
- = -
(51) Brojne se vrste digitalnog sadržaja ili digitalnih usluga isporučuju kontinuirano tijekom određenog razdoblja, kao što je pristup uslugama u oblaku.
Stoga je potrebno osigurati da su digitalni sadržaj ili digitalna usluga usklađeni tijekom cijelog trajanja ugovora.
Kratke prekide isporuke digitalnog sadržaja ili digitalne usluge trebalo bi smatrati trenucima neusklađenosti ako ti prekidi nisu zanemarivi ili ako se ponavljaju.
Nadalje, s obzirom na učestala unaprjeđenja digitalnog sadržaja i digitalnih usluga, a posebno putem ažuriranja, verzija digitalnog sadržaja ili digitalne usluge koja se isporučuje potrošaču trebala bi biti najnovija dostupna u trenutku sklapanja ugovora, ako se ugovorne strane ne dogovore drukčije.
- = -
(52) Kako bi digitalni sadržaj ili digitalna usluga pravilno funkcionirali, moraju biti ispravno integrirani u računalnu opremu i programe potrošača.
Neusklađenost digitalnog sadržaja ili digitalne usluge koja je posljedica nepravilne integracije trebala bi se smatrati neusklađenošću samog digitalnog sadržaja ili digitalne usluge, ako ih je integrirao trgovac ili je to učinjeno pod njegovom kontrolom ili je to učinio potrošač prateći upute trgovca za integraciju, a nepravilna je integracija bila posljedica nedostataka u obveznim uputama za integraciju, kao što su nepotpunost ili nedovoljna jasnoća uputa za integraciju koje prosječan potrošač zbog toga teško može koristiti.
- = -
(53) Ograničenja korištenja digitalnog sadržaja ili digitalne usluge od strane potrošača u skladu s ovom Direktivom mogla bi proizaći iz ograničenja koje je nametnuo nositelj prava intelektualnog vlasništva u skladu s pravom o intelektualnom vlasništvu.
Takva bi ograničenja mogla biti posljedica sporazuma o licenciji za krajnjeg korisnika u skladu s kojim se digitalni sadržaj ili digitalna usluga isporučuju potrošaču.
Primjer takvog slučaja je kada se sporazumom o licenciji za krajnjeg korisnika potrošaču zabranjuje korištenje određenih značajki povezanih s funkcionalnošću digitalnog sadržaja ili digitalne usluge.
Takvo ograničenje moglo bi prouzročiti da digitalni sadržaj ili digitalna usluga krše objektivne zahtjeve u pogledu usklađenosti utvrđene u ovoj Direktivi, ako se ono odnosi na značajke koje digitalni sadržaj ili digitalne usluge iste vrste obično posjeduju i koje potrošač može razumno očekivati.
U takvim bi slučajevima potrošač trebao imati pravo protiv trgovca koji je isporučio digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu upotrijebiti pravna sredstva predviđena u ovoj Direktivi u pogledu neusklađenosti.
Trgovac bi takvu odgovornost trebao moći izbjeći samo ako ispunjava uvjete za odstupanje od objektivnih zahtjeva u pogledu usklađenosti, kako su utvrđeni ovom Direktivom, odnosno samo ako trgovac prije sklapanja ugovora posebno obavijesti potrošača o tome da određena značajka digitalnog sadržaja ili digitalne usluge odstupa od objektivnih zahtjeva u pogledu usklađenosti i ako potrošač izričito i zasebno prihvati to odstupanje.
- = -
(54) Pravni nedostaci posebno su važni u odnosu na digitalni sadržaj ili digitalne usluge, koji podliježu pravima intelektualnog vlasništva.
Ograničenja korištenja digitalnog sadržaja ili digitalne usluge od strane potrošača u skladu s ovom Direktivom mogla bi biti posljedica povrede prava treće strane.
Potrošač bi zbog takve povrede mogao biti spriječen u uživanju u digitalnom sadržaju ili digitalnoj usluzi ili nekim njihovim značajkama, primjerice kada potrošač uopće ne može pristupiti digitalnom sadržaju ili digitalnoj usluzi ili to ne može učiniti na zakonit način.
To bi moglo biti zbog toga što je treća strana osnovano prisilila trgovca da prestane kršiti ta prava i da prestane nuditi predmetni digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu, ili zbog toga što potrošač ne može koristiti digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu, a da pritom ne krši zakon.
U slučaju povrede prava treće strane koja dovede do ograničenja koje onemogućava ili ograničava korištenje digitalnog sadržaja ili digitalne usluge u skladu sa subjektivnim i objektivnim zahtjevima u pogledu usklađenosti, potrošač bi trebao imati pravo na pravna sredstva u pogledu neusklađenosti, osim ako je nacionalnim pravom predviđena ništetnost ili pobojnost ugovora, primjerice zbog povrede obveza koje proizlaze iz zakonske odgovornosti za pravne nedostatke.
- = -
(56) Digitalni sadržaj ili digitalne usluge potrošačima se mogu isporučivati jednokratnom isporukom, primjerice kada potrošači preuzmu e-knjigu i pohrane je na svojem osobnom uređaju.
Slično tome, isporuka se može sastojati od niza takvih pojedinačnih isporuka, primjerice kada potrošači svaki tjedan dobiju poveznicu za preuzimanje nove e-knjige.
Ova kategorija digitalnog sadržaja ili digitalne usluge razlikuje se po tome što razdoblje u kojem potrošači mogu koristiti digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu ili im pristupati nije ograničeno.
U takvim bi se slučajevima usklađenost digitalnog sadržaja ili digitalne usluge trebala procijeniti u trenutku isporuke te bi stoga trgovac trebao biti odgovoran samo za neusklađenost koja postoji u trenutku jednokratne isporuke ili pojedinačne jednokratne isporuke.
Radi osiguravanja pravne sigurnosti, trgovci i potrošači trebali bi moći računati na ujednačeno najkraće razdoblje tijekom kojeg bi trgovac trebao odgovarati za neusklađenost.
U vezi s ugovorima kojima je predviđena jednokratna isporuka ili niz pojedinačnih isporuka digitalnog sadržaja ili digitalne usluge, države članice trebale bi osigurati da su trgovci odgovorni tijekom razdoblja od najmanje dvije godine od trenutka isporuke, ako je u okviru njihova nacionalnog prava trgovac odgovoran samo za svaku neusklađenost koja postane očita u određenom razdoblju nakon isporuke.
- = -
(61) Ako trgovac nije isporučio digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu, potrošač bi trebao pozvati trgovca da mu isporuči digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu.
U takvim slučajevima trgovac bi trebao djelovati bez nepotrebne odgode ili unutar dodatnog roka koji su ugovorne strane izričito dogovorile.
Budući da se digitalni sadržaj ili digitalna usluga isporučuju u digitalnom obliku, u većini slučajeva za isporuku ne bi trebalo biti potrebno dodatno vrijeme za stavljanje digitalnog sadržaja ili digitalne usluge na raspolaganje potrošaču.
Stoga bi u takvim slučajevima obveza trgovca da digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu isporuči bez nepotrebne odgode trebala značiti da ih treba isporučiti odmah.
Ako trgovac tada ne isporuči digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu, potrošač bi trebao imati pravo na raskid ugovora.
U određenim okolnostima, primjerice ako je očito da trgovac neće isporučiti digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu ili ako je određeno vrijeme isporuke ključno za potrošača, potrošač bi trebao imati pravo na raskid ugovora, a da pritom ne mora prethodno pozvati trgovca da mu isporuči digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu.
- = -
(64) S obzirom na raznolikost digitalnog sadržaja i digitalnih usluga, nije primjereno određivati fiksne rokove za ostvarenje prava ili ispunjavanje obveza koje se odnose na digitalni sadržaj ili digitalne usluge.
Tim se rokovima ne bi uzela u obzir takva raznolikost te bi oni, ovisno o slučaju, mogli biti prekratki ili predugi.
Stoga je primjerenije zahtijevati da se digitalni sadržaj ili digitalna usluga usklade u razumnom roku.
Takav zahtjev ne bi trebao spriječiti ugovorne strane da se dogovore o određenom roku za usklađivanje digitalnog sadržaja ili digitalne usluge.
Digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu trebalo bi uskladiti potpuno besplatno.
Potrošač posebno ne bi trebao snositi nikakve troškove povezane s razvojem ažurirane verzije digitalnog sadržaja ili digitalne usluge.
- = -
(74) Ovom Direktivom trebale bi se obuhvatiti i preinake, poput ažuriranja i nadogradnji, koje trgovci provode na digitalnom sadržaju ili digitalnoj usluzi koji se isporučuju ili čine dostupnima potrošaču tijekom određenog razdoblja.
Uzimajući u obzir činjenicu da se digitalni sadržaj i digitalne usluge brzo razvijaju, takva ažuriranja, nadogradnje ili slične preinake mogu biti potrebne i često idu u korist potrošača.
Neke od preinaka, primjerice one koje su ugovorom određene kao ažuriranja, mogu činiti dio ugovorne obveze.
Druge preinake mogu biti potrebne radi ispunjenja objektivnih zahtjeva u pogledu usklađenosti digitalnog sadržaja ili digitalne usluge kako je utvrđeno u ovoj Direktivi.
Za druge preinake, koje bi odstupale od objektivnih zahtjeva u pogledu usklađenosti i koje su predvidive u vrijeme sklapanja ugovora, trebalo bi pri sklapanju ugovora zahtijevati izričitu suglasnost potrošača.
- = -
(76) Potrošači bi trebali biti obaviješteni o preinakama na jasan i razumljiv način.
Ako preinaka negativno utječe na pristup digitalnom sadržaju ili digitalnoj usluzi ili korištenje njima na način koji nije tek neznatan, potrošač bi trebao biti obaviješten na način kojim se omogućuje pohrana informacija na trajni nosač podataka.
Trajni nosač podataka trebao bi omogućiti potrošaču pohranu informacija sve dok mu je to potrebno radi zaštite vlastitih interesa koji proizlaze iz njegova odnosa s trgovcem.
Ti bi nosači podataka trebali uključivati posebice papir, DVD-ove, CD-ove, USB memorije, memorijske kartice ili tvrde diskove i e-poštu.
- = -
(78) Neusklađenost digitalnog sadržaja ili digitalne usluge, u obliku u kojem su isporučeni potrošaču, često nastaje zbog jedne od transakcija u nizu, koja povezuje izvornog dizajnera s krajnjim trgovcem.
Iako bi krajnji trgovac trebao odgovarati potrošaču u slučaju neusklađenosti, važno je osigurati da trgovac ima odgovarajuća prava u odnosu prema raznim osobama u lancu transakcija, kako bi imao pokriće za svoju odgovornost prema potrošaču.
Takva bi prava trebala biti ograničena na komercijalne transakcije te ne bi trebala obuhvaćati situacije u kojima trgovac odgovara potrošaču za neusklađenost digitalnog sadržaja ili digitalne usluge koji su sastavljeni ili izgrađeni na softveru koji je bez novčanog plaćanja na temelju besplatne i otvorene licence isporučila osoba u jednoj od prethodnih faza lanca transakcija.
Međutim, osobe u lancu transakcija protiv kojih krajnji trgovac može upotrijebiti pravna sredstva te načine i uvjete njihove upotrebe trebale bi utvrditi države članice u okviru primjenjivog nacionalnog prava.
- = -