REGIS - Reg. Intermediation Services 2019/1150 HR

„poslovni korisnik” znači svaka privatna osoba koja djeluje u trgovačkom ili profesionalnom svojstvu ili bilo koja pravna osoba, koja potrošačima nudi robu ili usluge putem usluga internetskog posredovanja u svrhe povezane s vlastitom trgovačkom, poslovnom, obrtničkom ili profesionalnom djelatnosti;

„usluge internetskog posredovanja” znači usluge koje ispunjavaju sve sljedeće zahtjeve:

(a)	predstavljaju usluge informacijskog društva u smislu članka 1. stavka 1. točke (b) Direktive (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća (12);

(b)	omogućuju poslovnim korisnicima da potrošačima nude robu ili usluge u svrhu olakšavanja pokretanja izravnih transakcija između tih poslovnih korisnika i potrošača, neovisno o tome gdje se te transakcije u konačnici zaključuju;

(c)	pružaju se poslovnim korisnicima na temelju ugovornih odnosa između pružatelja tih usluga i poslovnih korisnika koji nude robu ili usluge potrošačima;

3.	„pružatelj usluga internetskog posredovanja” znači svaka fizička ili pravna osoba koja poslovnim korisnicima pruža ili nudi pružanje usluga internetskog posredovanja;

4.	„potrošač” znači svaka fizička osoba koja djeluje u svrhe izvan okvira svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti;

„internetska tražilica” znači digitalna usluga koja korisnicima omogućuje da unose upite u svrhu pretraživanja, u načelu, svih internetskih stranica ili svih internetskih stranica na određenom jeziku na temelju upita o bilo kojoj temi koji je u obliku ključne riječi, glasovnog zahtjeva, rečenice ili nekog drugog unosa, te vraća rezultate u bilo kojem formatu u kojima se mogu pronaći informacije koje su povezane sa zatraženim sadržajem;

6.	„pružatelj internetske tražilice” znači svaka fizička ili pravna osoba koja potrošačima pruža ili nudi pružanje internetskih tražilica;

„korporativni korisnik internetskih stranica” znači svaka fizička ili pravna osoba koja upotrebljava internetsko sučelje, odnosno bilo koji softver, uključujući internetske stranice ili njihov dio i aplikacije, uključujući mobilne aplikacije, kako bi potrošačima nudila robu ili usluge u svrhe povezane s vlastitom trgovačkom, poslovnom, obrtničkom ili profesionalnom djelatnosti;

„rang” znači relativna vidljivost dana robi ili uslugama ponuđenima putem usluga internetskog posredovanja ili relevantnost dana rezultatima pretraživanja putem internetskih tražilica, kako je pružatelji usluga internetskog posredovanja odnosno pružatelji internetskih tražilica predstavljaju, organiziraju ili o njoj obavješćuju, neovisno o tehnološkim sredstvima upotrijebljenima za takvo predstavljanje, organiziranje ili obavješćivanje;

9.	„kontrola” znači vlasništvo nad poduzetnikom ili sposobnost izvršenja prevladavajućeg utjecaja na poduzetnika, u smislu članka 3. stavka 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 (13);

10.

„uvjeti upotrebe” znači svi uvjeti upotrebe ili specifikacije, neovisno o njihovu nazivu ili obliku, kojima se uređuje ugovorni odnos između pružatelja usluga internetskog posredovanja i njegovih poslovnih korisnika te koje jednostrano određuje pružatelj usluga internetskog posredovanja, pri čemu se to jednostrano određivanje ocjenjuje na temelju ukupne ocjene, za koju relativna veličina dotičnih strana, činjenica da su se odvili pregovori ili da su određene odredbe tih uvjeta mogle biti predmet takvih pregovora i da su ih relevantni pružatelj i poslovni korisnik zajedno odredili nije, samo po sebi, odlučujuće;

11.	„pomoćna roba i usluge” znači roba i usluge koje se potrošaču nude prije dovršetka transakcije pokrenute u okviru usluga internetskog posredovanja kao dodatak i dopuna primarnoj robi ili usluzi koje putem usluga internetskog posredovanja nudi poslovni korisnik;

12.	„mirenje” znači svaki strukturirani postupak kako je definiran člankom 3. točkom (a) Direktive 2008/52/EZ;

13.

„trajni nosač podataka” znači svako sredstvo koje poslovnim korisnicima omogućuje da informacije koje su im osobno upućene pohrani tako da im mogu naknadno pristupati tijekom razdoblja koje odgovara svrhama za koje su te informacije namijenjene i koje omogućuje nepromijenjeno reproduciranje pohranjenih informacija.

Članak 7.

Različito postupanje

1. Pružatelji usluga internetskog posredovanja u svoje uvjete upotrebe uključuju opis različitih postupanja koja primjenjuju ili bi mogli primjenjivati u pogledu robe ili usluga koje potrošačima putem tih usluga internetskog posredovanja nude, s jedne strane, sam pružatelj usluga ili poslovni korisnici pod njegovom kontrolom i, s druge strane, drugi poslovni korisnici. U tom se opisu navode glavni ekonomski, trgovinski ili pravni razlozi za takvo različito postupanje.

2. Pružatelji internetskih tražilica u svojim uvjetima upotrebe navode opis različitih postupanja koja primjenjuju ili bi mogli primjenjivati u pogledu robe ili usluga koje potrošačima putem tih internetskih tražilica nude, s jedne strane, sam pružatelj internetskih tražilica ili korporativni korisnici internetskih stranica pod njegovom kontrolom i, s druge strane, drugi korporativni korisnici internetskih stranica.

3. Opisi iz stavaka 1. i 2. posebno obuhvaćaju, ako je to primjenjivo, različita postupanja putem posebnih mjera koje poduzima pružatelj usluga internetskog posredovanja ili pružatelj internetskih tražilica ili putem njegova ponašanja u pogledu bilo čega od sljedećeg:

(a)

pristupa koji pružatelj ili koji poslovni korisnici ili korporativni korisnici internetskih stranica pod kontrolom tog pružatelja mogu imati osobnim podacima ili drugim podacima, ili i jednima i drugima, koje poslovni korisnici, korporativni korisnici internetskih stranica ili potrošači daju u svrhu upotrebe dotičnih usluga internetskog posredovanja ili internetskih tražilica ili koji su nastali pri pružanju tih usluga;

(b)	rangiranja ili drugih postavki koje primjenjuje pružatelj, a koje utječu na pristup potrošača robi ili uslugama koje drugi poslovni korisnici nude putem tih usluga internetskog posredovanja ili koje drugi korporativni korisnici internetskih stranica nude putem tih internetskih tražilica;

(c)	bilo kakve izravne ili neizravne naknade koja se naplaćuje za upotrebu dotičnih usluga internetskog posredovanja ili internetskih tražilica;

(d)

pristupa, uvjeta ili bilo kakve izravne ili neizravne naknade koja se naplaćuje za upotrebu usluga ili funkcionalnosti ili tehničkih sučelja koji su relevantni za poslovnog korisnika ili korporativnog korisnika internetskih stranica i koji su s dotičnim uslugama internetskog posredovanja ili internetskim tražilicama izravno povezani ili predstavljaju pomoćne usluge pri njihovoj upotrebi.

Članak 11.

Interni sustav rješavanja pritužbi

1. Pružatelji usluga internetskog posredovanja moraju imati interni sustav rješavanja pritužbi poslovnih korisnika.

Taj interni sustav rješavanja pritužbi mora biti lako dostupan i besplatan poslovnim korisnicima te se njime mora osigurati rješavanje pritužbi u razumnom roku. Mora se temeljiti na načelima transparentnosti i jednakog postupanja u jednakim situacijama te postupanju s pritužbama na način koji je razmjeran njihovoj važnosti i složenosti. Poslovnim korisnicima mora omogućiti da podnose pritužbe izravno dotičnom pružatelju usluga u pogledu sljedećih pitanja:

(a)	navodne neusklađenosti tog pružatelja usluga s bilo kojom obvezom utvrđenom u ovoj Uredbi koja utječe na poslovnog korisnika koji podnosi pritužbu („podnositelj pritužbe”);

(b)	tehničkih problema koji se izravno odnose na pružanje usluga internetskog posredovanja te koji utječu na podnositelja pritužbe;

(c)	mjera koje poduzima taj pružatelj ili njegova postupanja koje se izravno odnosi na pružanje usluga internetskog posredovanja te koje utječe na podnositelja pritužbe.

2. U okviru svojeg internog sustava rješavanja pritužbi pružatelji usluga internetskog posredovanja:

(a)	uredno razmatraju podnesene pritužbe i daljnje mjere koje će možda trebati poduzeti u vezi s pritužbom kako bi se na odgovarajući način riješio nastali problem;

(b)	brzo i djelotvorno obrađuju pritužbe, uzimajući u obzir važnost i složenost nastalog problema;

(c)	obavješćuju podnositelja pritužbe o ishodu internog postupka rješavanja pritužbe, pojedinačno i upotrebom jednostavnog i razumljivog jezika.

3. Pružatelji usluga internetskog posredovanja u svojim uvjetima upotrebe pružaju sve relevantne informacije koje se odnose na pristup njihovu internom sustavu rješavanja pritužbi i na njegovo funkcioniranje.

4. Pružatelji usluga internetskog posredovanja utvrđuju i čine lako dostupnima javnosti informacije o funkcioniranju i djelotvornosti internog sustava rješavanja pritužbi. Oni te informacije provjeravaju najmanje jednom godišnje te ih ažuriraju ako su potrebne značajne promjene.

Te informacije obuhvaćaju ukupan broj podnesenih pritužbi, glavne vrste pritužbi, prosječno vrijeme potrebno za obradu pritužbi i agregirane informacije u vezi s ishodom pritužbi.

5. Odredbe ovog članka ne primjenjuju se na pružatelje usluga internetskog posredovanja koji su mala poduzeća u smislu Priloga Preporuci 2003/361/EZ.

Članak 14.

Sudski postupci koje pokreću reprezentativne organizacije ili udruženja i javna tijela

1. Organizacije i udruženja koji imaju legitiman interes za zastupanje poslovnih korisnika ili korporativnih korisnika internetskih stranica, kao i javna tijela uspostavljena u državama članicama, imaju pravo na pokretanje postupka pred nadležnim nacionalnim sudovima u Uniji, u skladu s pravilima prava države članice u kojoj je postupak pokrenut, radi zaustavljanja ili zabrane neusklađenosti pružatelja usluga internetskog posredovanja ili pružatelja internetskih tražilica s relevantnim zahtjevima utvrđenima u ovoj Uredbi.

2. Komisija potiče države članice da razmjenjuju najbolje prakse i informacije s drugim državama članicama koje se temelje na registrima nezakonitih radnji u vezi s kojima su nacionalni sudovi izdali sudske zabrane, ako su relevantna javna tijela ili tijela vlasti osnovala takve registre.

3. Organizacije ili udruženja imaju pravo iz stavka 1. samo ako ispunjavaju sve sljedeće zahtjeve:

(a)	zakonito su osnovani u skladu s pravom države članice;

(b)	nastoje ostvariti ciljeve koji su u kolektivnom interesu skupine poslovnih korisnika ili korporativnih korisnika internetskih stranica koje zastupaju na trajnoj osnovi;

(c)	neprofitni su;

(d)	na njihovo odlučivanje neprimjereno ne utječu nikakvi treći pružatelji financiranja, posebno pružatelji usluga internetskog posredovanja ili internetskih tražilica.

U tu svrhu, organizacije ili udruženja javno i u cijelosti objavljuju informacije o svojem članstvu i izvoru financiranja.

4. U državama članicama u kojima su javna tijela uspostavljena, ta javna tijela imaju pravo iz stavka 1. ako im je povjerena zadaća obrane kolektivnih interesa poslovnih korisnika ili korporativnih korisnika internetskih stranica ili osiguravanja usklađenosti sa zahtjevima utvrđenima u ovoj Uredbi, u skladu s nacionalnim pravom dotične države članice.

5. Države članice mogu imenovati:

(a)	organizacije ili udruženja s poslovnim nastanom u dotičnoj državi članici koji ispunjavaju barem zahtjeve iz stavka 3., na zahtjev tih organizacija ili udruženja;

(b)	javna tijela uspostavljena u dotičnoj državi članici koja ispunjavaju zahtjeve iz stavka 4.

kojima je dodijeljeno pravo iz stavka 1. Države članice priopćuju Komisiji naziv i svrhu djelovanja svih takvih imenovanih organizacija, udruženja ili javnih tijela.

6. Komisija sastavlja popis organizacija, udruženja i javnih tijela imenovanih u skladu sa stavkom 5. U tom se popisu navodi svrha tih organizacija, udruženja i javnih tijela. Taj se popis objavljuje u Službenom listu Europske unije. Izmjene toga popisa objavljuju se bez odgode, a u svakom slučaju ažurirani popis sastavlja se i objavljuje svakih šest mjeseci.

7. Sudovi prihvaćaju popis iz stavka 6. kao dokaz pravne sposobnosti organizacije, udruženja ili javnog tijela, pri čemu se ne dovodi u pitanje pravo suda da ispita opravdava li svrha podnositelj zahtjeva pokretanje postupka u konkretnom slučaju.

8. Ako država članica ili Komisija izrazi zabrinutost u vezi s time ispunjava li organizacija ili udruženje kriterije utvrđene u stavku 3. odnosno ispunjava li javno tijelo kriterije utvrđene u stavku 4., država članica koja je imenovala tu organizaciju, udruženje ili javno tijelo u skladu sa stavkom 5. istražuje razloge za zabrinutost i, prema potrebi, opoziva imenovanje ako nije ispunjen jedan kriterij ili više njih.

9. Pravom iz stavka 1. ne dovode se u pitanje prava poslovnih korisnika i korporativnih korisnika internetskih stranica da pred nadležnim nacionalnim sudovima pokrenu bilo koji postupak, u skladu s pravilima prava države članice u kojoj je pokrenut postupak, koji se temelji na pojedinačnim pravima i s ciljem okončavanja neusklađenosti pružatelja usluga internetskog posredovanja ili pružatelja internetskih tražilica s relevantnim zahtjevima utvrđenima ovom Uredbom.

Članak 18.

Preispitivanje

1. Komisija do 13. siječnja 2022. i svake tri godine nakon toga provodi evaluaciju ove Uredbe te dostavlja izvješće Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru.

2. Prva evaluacija ove Uredbe provodi se osobito u svrhu sljedećeg:

(a)	ocjene usklađenosti s obvezama utvrđenima u člancima od 3. do 10. i njihova utjecaja na ekonomiju internetskih platformi;

(b)	ocjene utjecaja i djelotvornosti svih kodeksa ponašanja donesenih kako bi se poboljšala pravednost i transparentnost;

(c)	dodatnog istraživanja problema uzrokovanih ovisnošću poslovnih korisnika o uslugama internetskog posredovanja i problema uzrokovanih nepoštenim poslovnim praksama pružatelja usluga internetskog posredovanja, te dodatnog utvrđivanja razmjera u kojima su te prakse i dalje raširene;

(d)

istraživanja o tome predstavlja li konkurentni odnos između robe ili usluga koje nudi poslovni korisnik i robe ili usluga koje nudi ili drži pod kontrolom pružatelj usluga internetskog posredovanja pošteno tržišno natjecanje te zloupotrebljavaju li u tom pogledu pružatelji usluga internetskog posredovanja privilegirane podatke;

(e)	ocjenjivanja utjecaja ove Uredbe na moguće neravnoteže u odnosima između pružatelja operativnih sustava i njihovih poslovnih korisnika;

(f)	ocjenjivanja primjerenosti područja primjene ove Uredbe, posebno u pogledu definicije „poslovnog korisnika”, u smislu da se njome ne potiče lažno samozapošljavanje;

Prvom evaluacijom i sljedećim evaluacijama utvrđuje se jesu li potrebna dodatna pravila, među ostalim u pogledu provedbe, kako bi se osiguralo pravedno, predvidljivo, održivo i pouzdano poslovno okruženje na unutarnjem tržištu. Komisija nakon evaluacija poduzima odgovarajuće mjere, koje mogu uključivati zakonodavne prijedloge.

3. Države članice dostavljaju sve relevantne informacije kojima raspolažu, a koje bi Komisiji mogle biti potrebne za izradu izvješća iz stavka 1.

4. Pri provedbi evaluacije ove Uredbe Komisija uzima u obzir, među ostalim, mišljenja i izvješća koja joj je dostavila skupina stručnjaka za Promatračnicu ekonomije internetskih platformi. Ako je to prikladno, ona uzima u obzir i sadržaj te funkcioniranje kodeksâ ponašanja iz članka 17.

whereas

(2) Usluge internetskog posredovanja mogu biti ključne za poslovni uspjeh poduzeća koja upotrebljavaju takve usluge kako bi doprli do potrošača.
Kako bi se u potpunosti iskoristile prednosti ekonomije internetskih platformi, važno je da se poduzeća mogu pouzdati u usluge internetskog posredovanja s kojima ulaze u trgovinske odnose.
To je važno poglavito jer porast transakcija koje se provode putem usluga internetskog posredovanja, omogućen snažnim podatkovno utemeljenim mrežnim učincima, vodi do toga da takvi poslovni korisnici, osobito mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća (MSP-ovi), ovise o tim uslugama kako bi doprli do potrošača.
S obzirom na tu povećanu ovisnost, pružatelji tih usluga često imaju veću pregovaračku moć, što im u praksi omogućuje da postupaju jednostrano na način koji može biti nepravedan i štetan za legitimne interese njihovih poslovnih korisnika i, neizravno, potrošača u Uniji.
Na primjer, mogli bi jednostrano poslovnim korisnicima nametnuti prakse koje uvelike odstupaju od dobrog poslovnog ponašanja ili su u suprotnosti s načelom dobre vjere i poštenog poslovanja.
Ovom Uredbom uređuju se takve potencijalne poteškoće u ekonomiji internetskih platformi.

- = -

(4) Isto tako, internetske tražilice mogu biti važni izvori internetskog prometa za poduzeća koja nude robu ili usluge potrošačima putem internetskih stranica, zbog čega mogu znatno utjecati na poslovni uspjeh takvih korporativnih korisnika internetskih stranica koji nude svoju robu ili usluge putem interneta na unutarnjem tržištu.
U tom pogledu rangiranje internetskih stranica koje obavljaju pružatelji internetskih tražilica, uključujući internetske stranice putem kojih korporativni korisnici internetskih stranica nude svoju robu i usluge potrošačima, ima važan utjecaj na odabir potrošača i poslovni uspjeh tih korporativnih korisnika internetskih stranica. Čak i u slučaju nepostojanja ugovornog odnosa s korporativnim korisnicima internetskih stranica pružatelji internetskih tražilica u praksi mogu jednostrano postupati na način koji može biti nepravedan i koji može biti štetan za legitimne interese korporativnih korisnika internetskih stranica i, neizravno, potrošača u Uniji.

- = -

(8) Tim bi pravilima trebali biti predviđeni i adekvatni poticaji radi promicanja pravednosti i transparentnosti, posebice u pogledu rangiranja korporativnih korisnika internetskih stranica u rezultatima pretraživanja internetskih tražilica.
Tim bi pravilima istodobno trebalo prepoznati i štititi važan inovacijski potencijal šire ekonomije internetskih platformi i omogućiti zdravu konkurenciju koja rezultira većim izborom za potrošače.
Primjereno je razjasniti da se ovom Uredbom ne bi smjelo utjecati na nacionalno građansko pravo, osobito ugovorno pravo, poput pravila o valjanosti, sastavljanju, učincima ili raskidu ugovora pod uvjetom da su pravila nacionalnog građanskog prava u skladu s pravom Unije te u mjeri u kojoj relevantni aspekti nisu obuhvaćeni ovom Uredbom.
Države članice trebale bi i dalje moći slobodno primjenjivati nacionalne propise kojima se zabranjuju ili sankcioniraju jednostrana postupanja ili nepoštene poslovne prakse u mjeri u kojoj relevantni aspekti nisu obuhvaćeni ovom Uredbom.

- = -

(10) Pružatelji koji nude višestrane usluge, koje se u načelu temelje na istom poslovnom modelu izgradnje ekosustava, internetski posreduju u cijelom nizu odnosa između poslovnih subjekata i potrošača.
Kako bi se obuhvatile relevantne usluge, usluge internetskog posredovanja trebalo bi definirati na precizan i tehnološki neutralan način.
Osobito, usluge bi se trebale sastojati od usluga informacijskog društva, za koje je karakteristično da im je svrha olakšavanje pokretanja izravnih transakcija između poslovnih korisnika i potrošača, neovisno o tome zaključuju li se transakcije u konačnici putem interneta, na internetskom portalu predmetnog pružatelja usluga internetskog posredovanja ili poslovnog korisnika, izvanmrežno ili se uopće ne zaključuju, što znači da ne bi trebao postojati zahtjev za bilo kakvim ugovornim odnosom između poslovnih korisnika i potrošača kao preduvjet da bi usluge internetskog posredovanja bile obuhvaćene područjem primjene ove Uredbe.
Uključivanje usluge koja ima samo marginalni karakter samo po sebi ne bi trebalo podrazumijevati da je cilj internetskih stranica ili usluge olakšavanje transakcija u smislu usluga internetskog posredovanja.
Nadalje, usluge bi se trebale pružati na temelju ugovornih odnosa između pružatelja i poslovnih korisnika koji potrošačima nude robu ili usluge.
Trebalo bi smatrati da takav ugovorni odnos postoji ako obje strane izraze namjeru obvezivanja na nedvosmislen način na trajnom nosaču podataka, pri čemu nije nužan izričit pisani sporazum.

- = -

(11) Primjeri usluga internetskog posredovanja obuhvaćenih ovom Uredbom trebali bi posljedično obuhvaćati internetska mjesta trgovanja za e-trgovinu, uključujući tržišta koja se temelje na suradnji, a na kojima su poslovni korisnici aktivni, internetske usluge softverskih aplikacija, kao što su trgovine aplikacijama, i internetske usluge povezane s društvenim medijima, bez obzira na to koja se tehnologija koristi za pružanje takvih usluga.
U tom smislu usluge internetskog posredovanja također bi se mogle pružati s pomoću tehnologije glasovnog asistenta.
Isto tako ne bi trebalo biti relevantno uključuju li te transakcije između poslovnih korisnika i potrošača bilo kakvo novčano plaćanje ni jesu li transakcije djelomično zaključene izvan interneta.
Međutim, ova se Uredba ne bi trebala primjenjivati na istorazinske (peer-to-peer) usluge internetskog posredovanja bez prisutnosti poslovnih korisnika, usluge internetskog posredovanja isključivo između poslovnih subjekata (business-to-business) koje se ne nude potrošačima, alate za internetsko oglašavanje i razmjene internetskog oglašavanja koji se ne pružaju u svrhu olakšavanja pokretanja izravnih transakcija i koji ne obuhvaćaju ugovorni odnos s potrošačima.
Zbog istog razloga ovom Uredbom ne bi trebale biti obuhvaćene softverske usluge za optimizaciju tražilica ni usluge koje su povezane sa softverom za blokiranje oglasa.
Tehnološke funkcionalnosti i sučelja kojima se samo povezuju hardver i aplikacije ne bi trebali biti obuhvaćeni ovom Uredbom jer obično ne ispunjavaju zahtjeve potrebne da bi se smatrali uslugama internetskog posredovanja.
Međutim, takve funkcionalnosti ili sučelja mogu biti izravno povezani s određenim uslugama internetskog posredovanja ili predstavljati pomoćne usluge u odnosu na njih, a u tom slučaju relevantni pružatelji usluga internetskog posredovanja trebali bi podlijegati zahtjevima u pogledu transparentnosti povezanima s različitim postupanjem na temelju tih funkcionalnosti i sučelja.
Nadalje, ova se Uredba ne bi trebala primjenjivati na internetske platne usluge jer one same po sebi ne ispunjavaju primjenjive zahtjeve, nego predstavljaju pomoćne usluge u odnosu na transakciju za isporuku robe i usluga dotičnim potrošačima.

- = -

(13) S obzirom na brzinu inovacija, definicija internetskih tražilica koja se upotrebljava u ovoj Uredbi trebala bi biti tehnološki neutralna.
Osobito bi trebalo smatrati da definicija obuhvaća i glasovne zahtjeve.

- = -

(14) S obzirom na to da se pružatelji usluga internetskog posredovanja obično koriste unaprijed formuliranim uvjetima upotrebe, ova bi se Uredba u svrhu djelotvorne zaštite poslovnih korisnika, ako je to potrebno, trebala primjenjivati u slučajevima kada uvjete ugovornog odnosa, neovisno o njihovu nazivu ili obliku, jednostrano određuje pružatelj usluga internetskog posredovanja.
Jesu li uvjeti upotrebe jednostrano određeni trebalo bi procjenjivati na osnovi svakog pojedinačnog slučaja na temelju ukupne ocjene.
Relativna veličina dotičnih strana, činjenica da su se odvili pregovori ili da su određene odredbe tih uvjeta mogle biti predmet takvih pregovora i da su ih relevantni pružatelj i poslovni korisnik zajedno odredili, ne bi, samo po sebi, trebalo biti odlučujući za tu ukupnu ocjenu.
Osim toga, obveza pružatelja usluga internetskog posredovanja da svoje uvjete upotrebe učine lako dostupnim poslovnim korisnicima, među ostalim i u predugovornoj fazi njihova trgovinskog odnosa, znači da poslovnim korisnicima neće biti uskraćena transparentnost koja proizlazi iz ove Uredbe kao posljedica toga da su imali bilo kakvu mogućnost da uspješno pregovaraju.

- = -

(22) Pružatelj usluga internetskog posredovanja može imati legitimne razloge za donošenje odluke o ograničavanju, suspenziji ili prekidu pružanja svojih usluga određenom poslovnom korisniku, uključujući povlačenjem iz ponude određene robe ili usluga određenog poslovnog korisnika ili uklanjanjem rezultata pretraživanja.
Osim suspenzije, pružatelji usluga internetskog posredovanja mogu i ograničiti pojedinačnu robu i usluge u ponudi poslovnih korisnika, primjerice njihovim degradiranjem ili negativnim utjecanjem na pojavnost poslovnog korisnika („dimming”), što može uključivati snižavanje njegovog ranga.
Međutim, budući da takve odluke mogu znatno utjecati na interese dotičnog poslovnog korisnika, trebalo bi mu, prije ili u trenutku stupanja na snagu ograničenja ili suspenzije, dati izjavu s razlozima za tu odluku na trajnom nosaču podataka.
Kako bi se negativan učinak takvih odluka na poslovne korisnike smanjio na najmanju moguću mjeru, pružatelji usluga internetskog posredovanja također bi trebali pružiti priliku za pojašnjenje činjenica koje su dovele do te odluke u okviru internog postupka rješavanja pritužbi, što će pomoći poslovnom korisniku, ako je to moguće, da ponovno postigne usklađenost.
Osim toga, ako pružatelj usluga internetskog posredovanja opozove odluku o ograničavanju, suspenziji ili prekidu, primjerice zato što je odluka donesena greškom ili zato što kršenje uvjeta upotrebe koja je dovela do te odluke nije počinjena u zloj vjeri i na zadovoljavajući je način ispravljena, pružatelj bi trebao bez nepotrebne odgode ponovno početi pružati uslugu poslovnom korisniku, što uključuje pružanje pristupa poslovnom korisniku osobnim ili drugim podacima, ili i jednima i drugima, koji su bili dostupni prije donošenja odluke.

- = -

(23) Prekid usluga internetskog posredovanja u cijelosti i povezano brisanje podataka koji su dani u svrhu upotrebe ili su nastali pri pružanju usluga internetskog posredovanja predstavljaju gubitak ključnih informacija, što bi moglo imati znatan učinak na poslovne korisnike i usto bi moglo narušiti njihovu sposobnost da pravilno ostvaruju druga prava koja su im dodijeljena na temelju ove Uredbe.
Stoga bi pružatelj usluga internetskog posredovanja trebao dotičnom poslovnom korisniku dati izjavu s razlozima na trajnom nosaču podataka najmanje 30 dana prije nego što stupi na snagu prekid pružanja njegovih usluga internetskog posredovanja u cijelosti.
Međutim, u slučajevima kada se zakonskom ili regulatornom obvezom zahtijeva da pružatelj usluga internetskog posredovanja prekine pružati usluge internetskog posredovanja u cijelosti određenom korisniku, taj se obavijesni rok ne bi trebao primjenjivati.
Jednako tako, rok od 30 dana ne bi se trebao primjenjivati ni kada se pružatelj usluga internetskog posredovanja pozove na pravo prekida pružanja usluge na temelju nacionalnog prava koje je u skladu s pravom Unije, a kojim se dopušta trenutni prekid ako se, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja i odvagujući interese obiju strana, ne može razumno očekivati da se ugovorni odnos nastavi do dogovorenog kraja razdoblja ili isteka obavijesnog roka.
Konačno, obavijesni rok od 30 dana ne bi se trebao primjenjivati ako pružatelj usluga internetskog posredovanja može dokazati opetovano kršenje uvjeta upotrebe.
Različite iznimke od obavijesnog roka od 30 dana posebno se mogu pojaviti u slučaju nezakonitog ili neprimjerenog sadržaja, sigurnosti robe ili usluge, krivotvorenja, prijevare, zlonamjernog softvera, neželjene pošte, povreda podataka, ostalih rizika u području kibersigurnosti ili primjerenosti robe ili usluge za maloljetnike.
Kako bi se osigurala proporcionalnost, pružatelji usluga internetskog posredovanja trebali bi, ako je to razumno i tehnički izvedivo, iz ponude povući samo pojedinačnu robu ili usluge poslovnog korisnika.
Prekid usluga internetskog posredovanja u cijelosti predstavlja najoštriju mjeru.

- = -

(29) Pomoćnu robu i usluge trebalo bi shvatiti kao robu i usluge koje se potrošaču nude neposredno prije dovršetka transakcije pokrenute u okviru usluga internetskog posredovanja kao dopuna primarnoj robi ili usluzi koje nudi poslovni korisnik.
Pomoćna roba i usluge odnose se na proizvode koji, kako bi funkcionirali, obično ovise o primarnoj robi ili usluzi ili su s njima izravno povezani.
Stoga bi taj pojam trebao isključivati robu i usluge koji se samo prodaju uz predmetnu primarnu robu ili uslugu, a nisu po svojoj prirodi dopuna.
Primjeri pomoćnih usluga uključuju usluge popravka za konkretnu robu ili financijske proizvode kao što je automobilsko osiguranje koje se nudi kao dopuna konkretnoj robi ili uslugama koje nudi poslovni korisnik.
Isto tako, pomoćna roba mogla bi uključivati robu koja dopunjuje konkretni proizvod koji nudi poslovni korisnik time što predstavlja alat za poboljšanje ili prilagodbu povezan s tim konkretnim proizvodom.
Pružatelji usluga internetskog posredovanja koji potrošačima nude robu ili usluge koje su pomoćne robi ili usluzi koju prodaje poslovni korisnik putem njihovih usluga internetskog posredovanja trebali bi u svojim uvjetima upotrebe utvrditi opis vrste pomoćne robe i usluga koji se nude.
Takav bi opis trebao biti dostupan u uvjetima upotrebe neovisno o tome pruža li pomoćnu robu ili uslugu sâm pružatelj usluga internetskog posredovanja ili treća strana.
Takav bi opis trebao biti dovoljno sveobuhvatan kako bi poslovni korisnik mogao razumjeti prodaje li se roba ili usluga kao pomoćna robi ili usluzi poslovnog korisnika.
Opis ne bi nužno trebao obuhvaćati konkretnu robu ili uslugu već vrstu proizvoda koji se nudi kao dopuna primarnom proizvodu poslovnog korisnika.
Nadalje, taj bi opis trebao u svim okolnostima uključivati je li i pod kojim uvjetima poslovnom korisniku dopušteno nuditi vlastitu pomoćnu robu ili uslugu uz primarnu robu ili uslugu koju nudi putem usluga internetskog posredovanja.

- = -

(40) Mirenje može biti način na koji pružatelji usluga internetskog posredovanja i njihovi poslovni korisnici mogu riješiti sporove na zadovoljavajući način, bez pokretanja sudskih postupaka, koji mogu biti dugotrajni i skupi.
Stoga bi pružatelji usluga internetskog posredovanja trebali omogućiti mirenje, osobito određivanjem najmanje dvaju javnih ili privatnih miritelja s kojima su spremni surađivati.
Cilj zahtjeva za određivanjem minimalnog broja miritelja jest zaštititi neutralnost miritelja.
Miritelje koji svoje usluge pružaju s lokacije izvan Unije trebalo bi odrediti samo ako se jamči da se upotrebom njihovih usluga dotičnim poslovnim korisnicima ni na koji način ne uskraćuje bilo kakva pravna zaštita koja im je dostupna u skladu sa pravom Unije ili pravom država članica, uključujući zahtjeve iz ove Uredbe i primjenjivog prava o zaštiti osobnih podataka i poslovnih tajni.
Kako bi bili pristupačni i pravedni te što brži, učinkovitiji i djelotvorniji, ti miritelji trebali bi zadovoljavati određene kriterije.
Međutim, pružatelji usluga internetskog posredovanja i njihovi poslovni korisnici trebali bi i dalje moći slobodno zajednički odrediti bilo kojeg miritelja po svojem izboru ako između njih dođe do spora.
U skladu s Direktivom 2008/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (10), mirenje predviđeno ovom Uredbom trebalo bi biti dobrovoljan postupak u smislu da stranke same upravljaju postupkom te da ga mogu započeti i okončati u bilo kojem trenutku.
Bez obzira na njegovu dobrovoljnu prirodu, pružatelji usluga internetskog posredovanja trebali bi u dobroj vjeri ispitati zahtjeve za pokretanje postupka mirenja predviđenog u ovoj Uredbi.

- = -

(44) Različiti čimbenici, kao što su ograničena financijska sredstva, strah od odmazde i odredbe o isključivom izboru prava i suda u uvjetima upotrebe, mogu ograničiti djelotvornost postojećih mogućnosti za sudsku pravnu zaštitu, osobito onih u kojima se zahtijeva da poslovni korisnici ili korporativni korisnici internetskih stranica djeluju pojedinačno i tako da se može utvrditi njihov identitet.
Kako bi se osigurala djelotvorna primjena ove Uredbe, organizacijama, udruženjima koja zastupaju poslovne korisnike ili korporativne korisnike internetskih stranica i određenim javnim tijelima uspostavljenima u državama članicama trebalo bi omogućiti pokretanje postupka pred nacionalnim sudovima u skladu s nacionalnim pravom, uključujući nacionalne postupovne zahtjeve.
Svrha takvog pokretanja postupka pred nacionalnim sudovima trebala bi biti zaustavljanje ili zabrana kršenja pravila utvrđenih u ovoj Uredbi i sprečavanje buduće štete koja bi mogla ugroziti održive poslovne odnose u ekonomiji internetskih platformi.
Kako bi se osiguralo da to pravo ostvaruju na djelotvoran i prikladan način, takve organizacije ili udruženja trebali bi zadovoljiti određene kriterije.
Osobito, moraju biti zakonito osnovani u skladu s pravom države članice, moraju biti neprofitni i nastojati ostvarivati svoje ciljeve na trajnoj osnovi.
Tim bi se zahtjevima trebalo onemogućiti bilo kakvo ad hoc osnivanje organizacija ili udruženja u svrhu određenog postupka ili određenih postupaka, ili s ciljem ostvarivanja dobiti.
Nadalje, trebalo bi osigurati da treće strane koje su pružatelji financiranja ne utječu neprimjereno na odlučivanje tih organizacija ili udruženja.

- = -

(45) Komisiji bi trebalo priopćiti koje bi organizacije, udruženja i javna tijela, prema mišljenju država članica, trebali biti kvalificirani za pokretanje postupka u skladu s ovom Uredbom.
U okviru tog priopćivanja države članice trebale bi izričito uputiti na relevantne nacionalne odredbe na temelju kojih je organizacija, udruženje ili javno tijelo osnovano te, prema potrebi, uputiti na relevantni javni registar u koji je organizacija ili udruženje upisano.
Ta dodatna opcija imenovanja od strane država članica trebala bi omogućiti određenu razinu pravne sigurnosti i predvidljivosti u koje se poslovni korisnici i korporativni korisnici internetskih stranica mogu pouzdati.
Istodobno, time se nastoji skratiti sudske postupke i povećati njihovu djelotvornost, što se doima prikladnim u tom kontekstu.
Komisija bi trebala osigurati objavljivanje popisa tih organizacija, udruženja i javnih tijela u Službenom listu Europske unije.
Uključivanje na taj popis trebalo bi služiti kao dokaz o pravnoj sposobnosti organizacije, udruženja ili javnog tijela koje pokreće postupak, a koji se može osporiti.
Kada postoje razlozi za zabrinutost u vezi s imenovanjem, država članica koja je imenovala organizaciju, udruženje ili javno tijelo trebala bi istražiti te razloge.
Organizacije, udruženja i javna tijela koja nije imenovala država članica trebali bi moći pokrenuti postupak pred nacionalnim sudovima, podložno ispitivanju njihove pravne sposobnosti u skladu s kriterijima utvrđenima u ovoj Uredbi.

- = -

(47) Komisija bi trebala stalno pratiti primjenu ove Uredbe u bliskoj suradnji s državama članicama.
U tom bi kontekstu Komisija trebala nastojati uspostaviti široku mrežu za razmjenu informacija uz pomoć relevantnih stručnih tijela, centara izvrsnosti i Promatračnice ekonomije internetskih platformi.
Države članice trebale bi na zahtjev dostaviti Komisiji sve relevantne informacije koje imaju u tom kontekstu.
Konačno, u tome bi trebala pomoći i sveukupna veća transparentnost poslovnih odnosa između poslovnih korisnika i pružatelja usluga internetskog posredovanja te između korporativnih korisnika internetskih stranica i internetskih tražilica koja se ovom Uredbom nastoji postići.
Kako bi učinkovito izvršila svoje dužnosti praćenja i preispitivanja u skladu s ovom Uredbom, Komisija bi trebala nastojati prikupiti informacije od pružatelja usluga internetskog posredovanja.
Pružatelji usluga internetskog posredovanja trebali bi u dobroj vjeri surađivati u olakšavanju prikupljanja takvih podataka, ako je to primjenjivo.

- = -

(48) Kodeksi ponašanja koje izrađuju dotični pružatelji usluga ili organizacije ili udruženja koja ih zastupaju mogu doprinijeti pravilnoj primjeni ove Uredbe i stoga bi ih trebalo poticati.
Pri izradi takvih kodeksa ponašanja, a na temelju savjetovanja sa svim relevantnim dionicima, treba uzeti u obzir posebne značajke dotičnih sektora, kao i posebne značajke MSP-ova.
Takvi kodeksi ponašanja trebali bi biti formulirani na objektivan i nediskriminirajući način.

- = -

(49) Komisija bi ovu Uredbu trebala periodično evaluirati i pomno pratiti njezine učinke na ekonomiju internetskih platformi, osobito kako bi se utvrdilo jesu li potrebne izmjene s obzirom na relevantni tehnološki razvoj ili kretanja na tržištu.
Ta bi evaluacija trebala uključivati učinke na poslovne korisnike koji bi mogli biti posljedica opće primjene odredaba o isključivom izboru prava i suda u uvjetima upotrebe koje jednostrano određuje pružatelj usluga internetskog posredovanja.
Kako bi se dobio širok uvid u razvoj tog sektora, u evaluaciji bi se trebala uzeti u obzir iskustva država članica i relevantnih dionika.
Skupina stručnjaka za Promatračnicu ekonomije internetskih platformi, koja je uspostavljena u skladu s Odlukom Komisije C(2018)2393, ima ključnu ulogu u pružanju informacija u kontekstu evaluacije ove Uredbe od strane Komisije.
Komisija bi stoga trebala na odgovarajući način razmotriti mišljenja i izvješća koja joj dostavi ta skupina.
Nakon evaluacije Komisija bi trebala poduzeti odgovarajuće mjere.
Daljnje mjere, uključujući mjere zakonodavne prirode, mogu biti primjerene ako se i kada odredbe utvrđene u ovoj Uredbi pokažu nedostatnima za rješavanje problema neravnoteža i nepoštenih poslovnih praksi prisutnih u tom sektoru na odgovarajući način.

- = -

keyboard_tab REGIS - Reg. Intermediation Services 2019/1150 HR

REGIS - Reg. Intermediation Services 2019/1150 HR