REGIS - Reg. Intermediation Services 2019/1150 HR

1. Svrha je ove Uredbe doprinijeti pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta utvrđivanjem pravila kojima se osigurava da poslovni korisnici usluga internetskog posredovanja i korporativni korisnici internetskih stranica u odnosu na internetske tražilice uživaju prikladnu transparentnost, pravednost i mogućnosti djelotvorne pravne zaštite.

2. Ova se Uredba primjenjuje na usluge internetskog posredovanja i internetske tražilice koje se pružaju ili čije se pružanje nudi poslovnim korisnicima i korporativnim korisnicima internetskih stranica koji imaju poslovni nastan ili boravište u Uniji i koji, putem tih usluga internetskog posredovanja ili internetskih tražilica, nude robu ili usluge potrošačima koji se nalaze u Uniji, neovisno o mjestu poslovnog nastana ili boravišta pružatelja tih usluga i neovisno o pravu koje je inače mjerodavno.

3. Ova se Uredba ne primjenjuje na internetske platne usluge ili alate za internetsko oglašavanje ili razmjene internetskog oglašavanja koji se ne pružaju u svrhu olakšavanja pokretanja izravnih transakcija i koji ne uključuju ugovorni odnos s potrošačima.

4. Ovom se Uredbom ne dovode u pitanje nacionalna pravila kojima se, u skladu s pravom Unije, zabranjuju ili sankcioniraju jednostrana postupanja ili nepoštene poslovne prakse u mjeri u kojoj relevantni aspekti nisu obuhvaćeni ovom Uredbom. Ovom se Uredbom ne utječe na nacionalno građansko pravo, osobito ugovorno pravo, poput pravila o valjanosti, sastavljanju, učincima ili raskidu ugovora pod uvjetom da su pravila nacionalnog građanskog prava u skladu s pravom Unije te u mjeri u kojoj relevantni aspekti nisu obuhvaćeni ovom Uredbom.

5. Ovom se Uredbom ne dovodi u pitanje pravo Unije, a osobito mjerodavno pravo Unije u područjima pravosudne suradnje u građanskim stvarima, tržišnog natjecanja, zaštite podataka, zaštite poslovnih tajni, zaštite potrošača, elektroničke trgovine i financijskih usluga.

Članak 11.

Interni sustav rješavanja pritužbi

1. Pružatelji usluga internetskog posredovanja moraju imati interni sustav rješavanja pritužbi poslovnih korisnika.

Taj interni sustav rješavanja pritužbi mora biti lako dostupan i besplatan poslovnim korisnicima te se njime mora osigurati rješavanje pritužbi u razumnom roku. Mora se temeljiti na načelima transparentnosti i jednakog postupanja u jednakim situacijama te postupanju s pritužbama na način koji je razmjeran njihovoj važnosti i složenosti. Poslovnim korisnicima mora omogućiti da podnose pritužbe izravno dotičnom pružatelju usluga u pogledu sljedećih pitanja:

(a)	navodne neusklađenosti tog pružatelja usluga s bilo kojom obvezom utvrđenom u ovoj Uredbi koja utječe na poslovnog korisnika koji podnosi pritužbu („podnositelj pritužbe”);

(b)	tehničkih problema koji se izravno odnose na pružanje usluga internetskog posredovanja te koji utječu na podnositelja pritužbe;

(c)	mjera koje poduzima taj pružatelj ili njegova postupanja koje se izravno odnosi na pružanje usluga internetskog posredovanja te koje utječe na podnositelja pritužbe.

2. U okviru svojeg internog sustava rješavanja pritužbi pružatelji usluga internetskog posredovanja:

(a)	uredno razmatraju podnesene pritužbe i daljnje mjere koje će možda trebati poduzeti u vezi s pritužbom kako bi se na odgovarajući način riješio nastali problem;

(b)	brzo i djelotvorno obrađuju pritužbe, uzimajući u obzir važnost i složenost nastalog problema;

(c)	obavješćuju podnositelja pritužbe o ishodu internog postupka rješavanja pritužbe, pojedinačno i upotrebom jednostavnog i razumljivog jezika.

3. Pružatelji usluga internetskog posredovanja u svojim uvjetima upotrebe pružaju sve relevantne informacije koje se odnose na pristup njihovu internom sustavu rješavanja pritužbi i na njegovo funkcioniranje.

4. Pružatelji usluga internetskog posredovanja utvrđuju i čine lako dostupnima javnosti informacije o funkcioniranju i djelotvornosti internog sustava rješavanja pritužbi. Oni te informacije provjeravaju najmanje jednom godišnje te ih ažuriraju ako su potrebne značajne promjene.

Te informacije obuhvaćaju ukupan broj podnesenih pritužbi, glavne vrste pritužbi, prosječno vrijeme potrebno za obradu pritužbi i agregirane informacije u vezi s ishodom pritužbi.

5. Odredbe ovog članka ne primjenjuju se na pružatelje usluga internetskog posredovanja koji su mala poduzeća u smislu Priloga Preporuci 2003/361/EZ.

Članak 12.

Mirenje

1. Pružatelji usluga internetskog posredovanja u svojim uvjetima upotrebe određuju dva ili više miritelja s kojima su spremni surađivati kako bi pokušali postići dogovor s poslovnim subjektima u pogledu postizanja izvansudske nagodbe u bilo kakvim sporovima između pružatelja usluga i poslovnog korisnika nastalima u vezi s pružanjem dotičnih usluga internetskog posredovanja, uključujući pritužbe koje nije bilo moguće riješiti putem internog sustava rješavanja pritužbi iz članka 11.

Pružatelji usluga internetskog posredovanja smiju odrediti miritelje koji svoje usluge mirenja pružaju s lokacije izvan Unije samo ako je osigurano da dotični poslovni korisnici nisu zbog činjenice da miritelji te usluge pružaju izvan Unije lišeni pravne zaštite utvrđene pravom Unije ili pravom država članica.

2. Miritelji iz stavka 1. ispunjavaju sljedeće zahtjeve:

(a)	nepristrani su i neovisni;

(b)	njihove usluge mirenja cjenovno su pristupačne poslovnim korisnicima dotičnih usluga internetskog posredovanja;

(c)	svoje usluge mirenja mogu pružati na jeziku na kojem su sastavljeni uvjeti upotrebe kojima je uređen ugovorni odnos između pružatelja usluga internetskog posredovanja i dotičnog poslovnog korisnika;

(d)	lako su dostupni bilo fizički, u mjestu poslovnog nastana ili boravišta poslovnog korisnika, bilo daljinski, s pomoću komunikacijskih tehnologija;

(e)	mogu pružati usluge mirenja bez nepotrebne odgode;

(f)	u dovoljnoj mjeri razumiju opće trgovinske odnose između poslovnih subjekata, što im omogućuje da učinkovito doprinesu pokušaju rješavanja sporova.

3. Neovisno o dobrovoljnoj prirodi mirenja, pružatelji usluga internetskog posredovanja i poslovni korisnici svim pokušajima mirenja koji se provode u skladu s ovim člankom pristupaju u dobroj vjeri.

4. Pružatelji usluga internetskog posredovanja snose razuman udio ukupnih troškova mirenja u svakom pojedinačnom slučaju. Razuman udio tih ukupnih troškova određuje se, na temelju prijedloga miritelja, uzimajući u obzir sve relevantne elemente predmetnog slučaja, osobito relativnu osnovanost tvrdnji stranaka u sporu, ponašanje stranaka te veličinu i financijsku moć stranaka u međusobnom odnosu.

5. Bilo koji pokušaj postizanja dogovora putem mirenja o rješavanju spora u skladu s ovim člankom ne utječe na prava pružatelja usluga internetskog posredovanja i dotičnih poslovnih korisnika da pokrenu sudske postupke u bilo kojem trenutku prije, tijekom ili nakon postupka mirenja.

6. Ako to zatraži poslovni korisnik, prije ili tijekom postupka mirenja, pružatelj usluga internetskog posredovanja stavlja poslovnom korisniku na raspolaganje informacije o funkcioniranju i djelotvornosti mirenja u vezi s njegovim aktivnostima.

7. Obveza utvrđena u stavku 1. ne primjenjuje se na pružatelje usluga internetskog posredovanja koji su mala poduzeća u smislu Priloga Preporuci 2003/361/EZ.

Članak 13.

Specijalizirani miritelji

Komisija u bliskoj suradnji s državama članicama potiče pružatelje internetskih usluga te organizacije i udruženja koji ih zastupaju da pojedinačno ili zajednički uspostave jednu organizaciju ili više organizacija koje pružaju usluge mirenja, a koje ispunjavaju zahtjeve utvrđene u članku 12. stavku 2., u posebnu svrhu olakšavanja izvansudskog rješavanja sporova s poslovnim korisnicima nastalih u vezi s pružanjem tih usluga, osobito uzimajući u obzir prekograničnu prirodu usluga internetskog posredovanja.

Članak 14.

Sudski postupci koje pokreću reprezentativne organizacije ili udruženja i javna tijela

1. Organizacije i udruženja koji imaju legitiman interes za zastupanje poslovnih korisnika ili korporativnih korisnika internetskih stranica, kao i javna tijela uspostavljena u državama članicama, imaju pravo na pokretanje postupka pred nadležnim nacionalnim sudovima u Uniji, u skladu s pravilima prava države članice u kojoj je postupak pokrenut, radi zaustavljanja ili zabrane neusklađenosti pružatelja usluga internetskog posredovanja ili pružatelja internetskih tražilica s relevantnim zahtjevima utvrđenima u ovoj Uredbi.

2. Komisija potiče države članice da razmjenjuju najbolje prakse i informacije s drugim državama članicama koje se temelje na registrima nezakonitih radnji u vezi s kojima su nacionalni sudovi izdali sudske zabrane, ako su relevantna javna tijela ili tijela vlasti osnovala takve registre.

3. Organizacije ili udruženja imaju pravo iz stavka 1. samo ako ispunjavaju sve sljedeće zahtjeve:

(a)	zakonito su osnovani u skladu s pravom države članice;

(b)	nastoje ostvariti ciljeve koji su u kolektivnom interesu skupine poslovnih korisnika ili korporativnih korisnika internetskih stranica koje zastupaju na trajnoj osnovi;

(c)	neprofitni su;

(d)	na njihovo odlučivanje neprimjereno ne utječu nikakvi treći pružatelji financiranja, posebno pružatelji usluga internetskog posredovanja ili internetskih tražilica.

U tu svrhu, organizacije ili udruženja javno i u cijelosti objavljuju informacije o svojem članstvu i izvoru financiranja.

4. U državama članicama u kojima su javna tijela uspostavljena, ta javna tijela imaju pravo iz stavka 1. ako im je povjerena zadaća obrane kolektivnih interesa poslovnih korisnika ili korporativnih korisnika internetskih stranica ili osiguravanja usklađenosti sa zahtjevima utvrđenima u ovoj Uredbi, u skladu s nacionalnim pravom dotične države članice.

5. Države članice mogu imenovati:

(a)	organizacije ili udruženja s poslovnim nastanom u dotičnoj državi članici koji ispunjavaju barem zahtjeve iz stavka 3., na zahtjev tih organizacija ili udruženja;

(b)	javna tijela uspostavljena u dotičnoj državi članici koja ispunjavaju zahtjeve iz stavka 4.

kojima je dodijeljeno pravo iz stavka 1. Države članice priopćuju Komisiji naziv i svrhu djelovanja svih takvih imenovanih organizacija, udruženja ili javnih tijela.

6. Komisija sastavlja popis organizacija, udruženja i javnih tijela imenovanih u skladu sa stavkom 5. U tom se popisu navodi svrha tih organizacija, udruženja i javnih tijela. Taj se popis objavljuje u Službenom listu Europske unije. Izmjene toga popisa objavljuju se bez odgode, a u svakom slučaju ažurirani popis sastavlja se i objavljuje svakih šest mjeseci.

7. Sudovi prihvaćaju popis iz stavka 6. kao dokaz pravne sposobnosti organizacije, udruženja ili javnog tijela, pri čemu se ne dovodi u pitanje pravo suda da ispita opravdava li svrha podnositelj zahtjeva pokretanje postupka u konkretnom slučaju.

8. Ako država članica ili Komisija izrazi zabrinutost u vezi s time ispunjava li organizacija ili udruženje kriterije utvrđene u stavku 3. odnosno ispunjava li javno tijelo kriterije utvrđene u stavku 4., država članica koja je imenovala tu organizaciju, udruženje ili javno tijelo u skladu sa stavkom 5. istražuje razloge za zabrinutost i, prema potrebi, opoziva imenovanje ako nije ispunjen jedan kriterij ili više njih.

9. Pravom iz stavka 1. ne dovode se u pitanje prava poslovnih korisnika i korporativnih korisnika internetskih stranica da pred nadležnim nacionalnim sudovima pokrenu bilo koji postupak, u skladu s pravilima prava države članice u kojoj je pokrenut postupak, koji se temelji na pojedinačnim pravima i s ciljem okončavanja neusklađenosti pružatelja usluga internetskog posredovanja ili pružatelja internetskih tražilica s relevantnim zahtjevima utvrđenima ovom Uredbom.

Članak 17.

Kodeksi ponašanja

1. Komisija potiče pružatelje usluga internetskog posredovanja te organizacije i udruženja koji ih zastupaju, zajedno s poslovnim korisnicima, uključujući MSP-ove i njihove reprezentativne organizacije, na izradu kodeksâ ponašanja u svrhu doprinosa pravilnoj primjeni ove Uredbe, uzimajući u obzir posebne značajke različitih sektora u kojima se pružaju usluge internetskog posredovanja, kao i posebne značajke MSP-ova.

2. Komisija potiče pružatelje internetskih tražilica te organizacije i udruženja koji ih zastupaju na izradu kodeksâ ponašanja u izričitu svrhu doprinosa pravilnoj primjeni članka 5.

3. Komisija potiče pružatelje usluga internetskog posredovanja da usvoje i provedu sektorske kodekse ponašanja, ako takvi sektorski kodeksi ponašanja postoje i u velikoj se mjeri primjenjuju.

whereas

(2) Usluge internetskog posredovanja mogu biti ključne za poslovni uspjeh poduzeća koja upotrebljavaju takve usluge kako bi doprli do potrošača.
Kako bi se u potpunosti iskoristile prednosti ekonomije internetskih platformi, važno je da se poduzeća mogu pouzdati u usluge internetskog posredovanja s kojima ulaze u trgovinske odnose.
To je važno poglavito jer porast transakcija koje se provode putem usluga internetskog posredovanja, omogućen snažnim podatkovno utemeljenim mrežnim učincima, vodi do toga da takvi poslovni korisnici, osobito mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća (MSP-ovi), ovise o tim uslugama kako bi doprli do potrošača.
S obzirom na tu povećanu ovisnost, pružatelji tih usluga često imaju veću pregovaračku moć, što im u praksi omogućuje da postupaju jednostrano na način koji može biti nepravedan i štetan za legitimne interese njihovih poslovnih korisnika i, neizravno, potrošača u Uniji.
Na primjer, mogli bi jednostrano poslovnim korisnicima nametnuti prakse koje uvelike odstupaju od dobrog poslovnog ponašanja ili su u suprotnosti s načelom dobre vjere i poštenog poslovanja.
Ovom Uredbom uređuju se takve potencijalne poteškoće u ekonomiji internetskih platformi.

- = -

(5) Priroda odnosa između pružatelja usluga internetskog posredovanja i poslovnih korisnika mogla bi dovesti i do situacija u kojima poslovni korisnici često imaju ograničene mogućnosti traženja pravne zaštite u slučajevima kada je jednostrano djelovanje pružatelja tih usluga dovelo do spora.
Ti pružatelji u brojnim slučajevima ne nude pristupačne i učinkovite interne sustave rješavanja pritužbi.
Postojeći alternativni mehanizmi za izvansudsko rješavanje sporova također mogu biti neučinkoviti zbog različitih razloga, uključujući manjak specijaliziranih miritelja i strah poslovnih korisnika od odmazde.

- = -

(6) Usluge internetskog posredovanja i internetske tražilice, kao i transakcije koje te usluge omogućuju, imaju intrinzični prekogranični potencijal i osobito su važne za pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta Unije u današnjem gospodarstvu.
Potencijalno nepoštene i štetne poslovne prakse određenih pružatelja tih usluga i nedostatak mehanizama djelotvorne pravne zaštite sprečavaju potpuno ostvarenje tog potencijala i negativno utječu na pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

- = -

(9) Budući da usluge internetskog posredovanja i internetske tražilice obično imaju globalnu dimenziju, ova bi se Uredba trebala primjenjivati na pružatelje tih usluga neovisno o tome imaju li poslovni nastan u državi članici ili izvan Unije, pod uvjetom da su ispunjena dva kumulativna uvjeta.
Prvo, poslovni korisnici ili korporativni korisnici internetskih stranica trebali bi imati poslovni nastan u Uniji.
Drugo, poslovni korisnici ili korporativni korisnici internetskih stranica trebali bi putem pružanja tih usluga nuditi svoju robu ili usluge potrošačima koji se nalaze u Uniji barem za dio transakcije.
Kako bi se utvrdilo nude li poslovni korisnici ili korporativni korisnici internetskih stranica robu ili usluge potrošačima koji se nalaze u Uniji, potrebno je utvrditi je li očigledno da poslovni korisnici ili korporativni korisnici internetskih stranica usmjeravaju svoje aktivnosti na potrošače koji se nalaze u jednoj ili više država članica.
Taj bi se kriterij trebalo tumačiti u skladu s relevantnom sudskom praksom Suda Europske unije u vezi s člankom 17.
stavkom 1.
točkom (c) Uredbe (EZ) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (3) i člankom 6.
stavkom 1.
točkom (b) Uredbe (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (4).
Takvi potrošači trebali bi se nalaziti u Uniji, ali ne moraju imati boravište u Uniji ni biti državljani neke od država članica.
Prema tome, ova se Uredba ne bi trebala primjenjivati ako poslovni korisnici ili korporativni korisnici internetskih stranica nemaju poslovni nastan u Uniji ili ako imaju poslovni nastan u Uniji, ali upotrebljavaju usluge internetskog posredovanja ili internetske tražilice kako bi ponudili robu ili usluge isključivo potrošačima koji se nalaze izvan Unije ili osobama koje nisu potrošači.
Nadalje, ova bi se Uredba trebala primjenjivati bez obzira na pravo koje je inače mjerodavno za ugovor.

- = -

(23) Prekid usluga internetskog posredovanja u cijelosti i povezano brisanje podataka koji su dani u svrhu upotrebe ili su nastali pri pružanju usluga internetskog posredovanja predstavljaju gubitak ključnih informacija, što bi moglo imati znatan učinak na poslovne korisnike i usto bi moglo narušiti njihovu sposobnost da pravilno ostvaruju druga prava koja su im dodijeljena na temelju ove Uredbe.
Stoga bi pružatelj usluga internetskog posredovanja trebao dotičnom poslovnom korisniku dati izjavu s razlozima na trajnom nosaču podataka najmanje 30 dana prije nego što stupi na snagu prekid pružanja njegovih usluga internetskog posredovanja u cijelosti.
Međutim, u slučajevima kada se zakonskom ili regulatornom obvezom zahtijeva da pružatelj usluga internetskog posredovanja prekine pružati usluge internetskog posredovanja u cijelosti određenom korisniku, taj se obavijesni rok ne bi trebao primjenjivati.
Jednako tako, rok od 30 dana ne bi se trebao primjenjivati ni kada se pružatelj usluga internetskog posredovanja pozove na pravo prekida pružanja usluge na temelju nacionalnog prava koje je u skladu s pravom Unije, a kojim se dopušta trenutni prekid ako se, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja i odvagujući interese obiju strana, ne može razumno očekivati da se ugovorni odnos nastavi do dogovorenog kraja razdoblja ili isteka obavijesnog roka.
Konačno, obavijesni rok od 30 dana ne bi se trebao primjenjivati ako pružatelj usluga internetskog posredovanja može dokazati opetovano kršenje uvjeta upotrebe.
Različite iznimke od obavijesnog roka od 30 dana posebno se mogu pojaviti u slučaju nezakonitog ili neprimjerenog sadržaja, sigurnosti robe ili usluge, krivotvorenja, prijevare, zlonamjernog softvera, neželjene pošte, povreda podataka, ostalih rizika u području kibersigurnosti ili primjerenosti robe ili usluge za maloljetnike.
Kako bi se osigurala proporcionalnost, pružatelji usluga internetskog posredovanja trebali bi, ako je to razumno i tehnički izvedivo, iz ponude povući samo pojedinačnu robu ili usluge poslovnog korisnika.
Prekid usluga internetskog posredovanja u cijelosti predstavlja najoštriju mjeru.

- = -

(24) Rangiranje robe i usluga od strane pružatelja usluga internetskog posredovanja ima važan učinak na odabir potrošača i, posljedično, na poslovni uspjeh poslovnih korisnika koji nude tu robu i usluge potrošačima.
Rangiranje se odnosi na relativnu vidljivost ponuda poslovnih korisnika ili relevantnost rezultata pretraživanja kako su predstavljeni, organizirani ili priopćeni od strane pružatelja usluga internetskog posredovanja ili pružatelja internetskih tražilica, a rezultat su upotrebe mehanizama algoritamskog sekvenciranja, mehanizama ocjene ili recenzija, vizualnih informacija ili drugih alata za utvrđivanje važnosti ili njihovih kombinacija.
Predvidljivost podrazumijeva da pružatelji usluga internetskog posredovanja utvrđuju rang na neproizvoljan način.
Pružatelji usluga stoga bi unaprijed trebali opisati najvažnije parametre za određivanje ranga kako bi poboljšali predvidljivost za poslovne korisnike, kako bi im omogućili da bolje razumiju funkcioniranje mehanizma rangiranja i kako bi im omogućili da usporede praksu rangiranja različitih pružatelja usluga.
Precizna formulacija te obveze transparentnosti važna je za poslovne korisnike jer podrazumijeva utvrđivanje ograničenog broja najrelevantnijih parametara među potencijalno mnogo brojnijim parametrima koji imaju određeni učinak na rang.
Taj obrazloženi opis trebao bi pomoći poslovnim korisnicima da poboljšaju predstavljanje svoje robe i usluga ili neke značajke svojstvene toj robi ili uslugama.
Pojam najvažnijeg parametra trebalo bi shvatiti da se odnosi na bilo kakve opće kriterije, postupke, konkretne signale ugrađene u algoritme ili druge mehanizme za prilagodbu ili degradiranje statusa koji se upotrebljavaju u vezi s rangiranjem.

- = -

(25) Opis najvažnijih parametara za određivanje ranga trebao bi uključivati i objašnjenje bilo kakve mogućnosti poslovnih korisnika da aktivno utječu na rangiranje u zamjenu za naknadu, kao i objašnjenje relativnih učinaka takvog postupanja.
U tom bi se pogledu naknada mogla odnositi na plaćanja izvršena s glavnim ili isključivim ciljem poboljšanja ranga, kao i na neizravnu naknadu u obliku prihvaćanja dodatnih obveza bilo koje vrste od strane poslovnog korisnika koje bi mogle imati takav praktični učinak, primjerice korištenje usluga koje su pomoćne ili bilo kakvih premium značajki.
Sadržaj opisa, uključujući broj i vrstu najvažnijih parametara, može se u skladu s tim uvelike razlikovati ovisno o pojedinim uslugama internetskog posredovanja, ali bi poslovnim korisnicima trebao omogućiti odgovarajuće razumijevanje načina na koji se mehanizmom rangiranja u obzir uzimaju značajke stvarne robe ili usluga koje nudi poslovni korisnik te njihova relevantnost za potrošače određenih usluga internetskog posredovanja.
Pokazatelji koji se upotrebljavaju za mjerenje kvalitete robe ili usluga poslovnih korisnika, upotreba uređivača i njihova sposobnost utjecanja na rang te robe ili usluga, opseg učinka naknade na rangiranje kao i elementi koji se ne odnose ili se samo u maloj mjeri odnose na samu robu ili uslugu, kao što su prezentacijske značajke internetske ponude, mogli bi biti primjeri najvažnijih parametara koji bi, kada su uključeni u opći opis mehanizma rangiranja na jednostavnom i razumljivom jeziku, trebali pomoći poslovnim korisnicima da steknu potrebno odgovarajuće razumijevanje njegova funkcioniranja.

- = -

(38) Cilj zahtjeva ove Uredbe u pogledu internih sustava rješavanja pritužbi jest omogućiti razuman stupanj fleksibilnosti pružateljima usluga internetskog posredovanja pri upravljanju tim sustavima i rješavanju pojedinačnih pritužbi kako bi administrativno opterećenje smanjilo na najmanju moguću mjeru.
Nadalje, interni sustavi rješavanja pritužbi pružateljima usluga internetskog posredovanja trebali bi omogućiti da prema potrebi na proporcionalan način riješe bilo koji slučaj upotrebe tih sustava, od strane određenih poslovnih korisnika, u zloj vjeri.
Uzimajući u obzir troškove uspostave i upravljanja takvim sustavima, prikladno je iz tih obveza izuzeti sve pružatelje usluga internetskog posredovanja koji su mala poduzeća, u skladu s relevantnim odredbama Preporuke Komisije 2003/361/EZ (9).
Pravilima o konsolidaciji iz te preporuke osigurava se sprečavanje bilo kakvog izbjegavanja propisa.
Tim izuzećem ne bi se smjelo utjecati na pravo takvih poduzeća na dobrovoljnu uspostavu internog sustava rješavanja pritužbi koji ispunjava kriterije utvrđene u ovoj Uredbi.

- = -

(39) Korištenje izraza „interni” ne bi se smjelo tumačiti tako da sprečava da se interni sustav rješavanja pritužbi delegira vanjskom pružatelju usluga ili drugoj korporativnoj strukturi sve dok takav pružatelj usluga ili druga korporativna struktura imaju punu nadležnost i sposobnost da osiguraju usklađenost internog sustava rješavanja pritužbi sa zahtjevima iz ove Uredbe.

- = -

(41) Pružatelji usluga internetskog posredovanja trebali bi snositi razuman udio ukupnih troškova mirenja, uzimajući u obzir sve relevantne elemente predmetnog slučaja.
U tu svrhu miritelj bi trebao predložiti koji se udio u konkretnom slučaju smatra razumnim.
Uzimajući u obzir troškove i administrativno opterećenje povezane s potrebom za određivanjem miritelja u uvjetima upotrebe, prikladno je iz te obveze izuzeti sve pružatelje usluga internetskog posredovanja koji su mala poduzeća, u skladu s relevantnim odredbama Preporuke 2003/361/EZ.
Pravilima o konsolidaciji iz te preporuke osigurava se sprečavanje bilo kakvog izbjegavanja propisa.
Međutim, to ne bi smjelo utjecati na pravo takvih poduzeća da odrede miritelje u svojim uvjetima upotrebe koji ispunjavaju kriterije utvrđene u ovoj Uredbi.

- = -

(47) Komisija bi trebala stalno pratiti primjenu ove Uredbe u bliskoj suradnji s državama članicama.
U tom bi kontekstu Komisija trebala nastojati uspostaviti široku mrežu za razmjenu informacija uz pomoć relevantnih stručnih tijela, centara izvrsnosti i Promatračnice ekonomije internetskih platformi.
Države članice trebale bi na zahtjev dostaviti Komisiji sve relevantne informacije koje imaju u tom kontekstu.
Konačno, u tome bi trebala pomoći i sveukupna veća transparentnost poslovnih odnosa između poslovnih korisnika i pružatelja usluga internetskog posredovanja te između korporativnih korisnika internetskih stranica i internetskih tražilica koja se ovom Uredbom nastoji postići.
Kako bi učinkovito izvršila svoje dužnosti praćenja i preispitivanja u skladu s ovom Uredbom, Komisija bi trebala nastojati prikupiti informacije od pružatelja usluga internetskog posredovanja.
Pružatelji usluga internetskog posredovanja trebali bi u dobroj vjeri surađivati u olakšavanju prikupljanja takvih podataka, ako je to primjenjivo.

- = -

keyboard_tab REGIS - Reg. Intermediation Services 2019/1150 HR

REGIS - Reg. Intermediation Services 2019/1150 HR