EIDAS 2014/0910 HR

1. Ova se Uredba primjenjuje na sustave elektroničke identifikacije koje je prijavila država članica, kao i na pružatelje usluga povjerenja koji imaju poslovni nastan u Uniji.

2. Ova se Uredba ne primjenjuje na pružanje usluga povjerenja koje se isključivo koriste unutar zatvorenih sustava koji proizlaze iz nacionalnog prava ili iz sporazumâ među utvrđenom skupinom sudionika.

3. Ova Uredba ne utječe na nacionalno pravo ili pravo Unije koje se odnosi na sklapanje i valjanost ugovorâ ili drugih pravnih ili postupovnih obveza u pogledu forme.

Članak 5.

Obrada i zaštita podataka

1. Obrada osobnih podataka provodi se u skladu s Direktivom 95/46/EZ.

2. Ne dovodeći u pitanje pravne učinke koje pseudonimi imaju prema nacionalnom pravu, korištenje pseudonimom u elektroničkim transakcijama nije zabranjeno.

POGLAVLJE II.

ELEKTRONIČKA IDENTIFIKACIJA

Članak 6.

Uzajamno priznavanje

1. Kada se prema nacionalnom pravu ili nacionalnom administrativnom praksom zahtijeva elektronička identifikacija pomoću sredstva elektroničke identifikacije i autentikacije radi pristupa usluzi koju tijelo javnog sektora pruža online u jednoj državi članici, sredstvo elektroničke identifikacije izdano u drugoj državi članici priznaje se u prvoj državi članici za potrebe prekogranične autentikacije na tu uslugu online, pod uvjetom da su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)	sredstvo elektroničke identifikacije izdano je u okviru sustava elektroničke identifikacije koji je uvršten na popis koji je objavila Komisija na temelju članka 9.;

(b)

razina sigurnosti tih sredstava elektroničke identifikacije odgovara razini sigurnosti koja je jednaka ili viša od razine sigurnosti koju zahtijeva nadležno tijelo javnog sektora radi pristupa toj usluzi online u prvoj državi članici ili viša od te razine, pod uvjetom da razina sigurnosti tih sredstava elektroničke identifikacije odgovara značajnoj ili visokoj razini sigurnosti;

(c)	odgovarajuće tijelo javnog sektora primjenjuje značajnu ili visoku razinu sigurnosti u odnosu na pristupanje toj usluzi online.

Takvo priznavanje mora uslijediti najkasnije 12 mjeseci nakon što Komisija objavi popis iz prvog podstavka točke (a).

2. Sredstvo elektroničke identifikacije koje se izdaje u okviru sustava elektroničke identifikacije uvrštenog na popis koji je objavila Komisija na temelju članka 9. i koji odgovara niskoj razini sigurnosti, tijela javnog sektora mogu priznati za potrebe prekogranične autentikacije na uslugu koju ta tijela pružaju online.

Članak 9.

Prijavljivanje

1. Država članica koja provodi prijavljivanje Komisiji prijavljuje sljedeće informacije i, bez odgađanja, sve njihove naknadne izmjene:

(a)	opis sustava elektroničke identifikacije, uključujući njegove razine sigurnosti i izdavatelja ili izdavatelje sredstava elektroničke identifikacije u okviru sustava;

(b)

primjenjivi sustav nadzora i informacije o pravilima o odgovornosti s obzirom na sljedeće:

i.	stranu koja izdaje sredstvo elektroničke identifikacije; i

ii.	stranu koja provodi postupak autentikacije;

(c)	tijelo ili tijela odgovorno (odgovorna) za sustav elektroničke identifikacije;

(d)	informacije o subjektu ili subjektima koji upravljaju registracijom jedinstvenih osobnih identifikacijskih podataka;

(e)	opis načina ispunjavanja zahtjeva određenih u provedbenim aktima iz članka 12. stavka 8.;

(f)	opis autentikacije iz članka 7. točke (f);

(g)	dogovori za suspenziju ili opoziv bilo prijavljenog sustava elektroničke identifikacije ili autentikacije ili ugroženih dijelova o kojima je riječ.

2. Godinu dana od dana primjene provedbenih akata iz članka 8. stavka 3. i članka 12. stavka 8., Komisija u Službenom listu Europske unije objavljuje popis sustavâ elektroničke identifikacije koji su prijavljeni na temelju stavka 1. ovog članka i osnovne informacije o njima.

3. Ako Komisija primi prijavu nakon isteka razdoblja iz stavka 2., ona u Službenom listu Europske unije objavljuje izmjene popisa iz stavka 2., u roku od dva mjeseca od datuma primitka te prijave.

4. Država članica može Komisiji podnijeti zahtjev za uklanjanje sustava elektroničke identifikacije koji je prijavila ta država članica s popisa iz stavka 2. Komisija objavljuje odgovarajuće izmjene popisa u Službenom listu Europske unije u roku od mjeseca dana od datuma primitka zahtjeva države članice.

5. Komisija može provedbenim aktima utvrditi okolnosti, oblike i postupke prijava prema stavku 1. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 48. stavka 2.

Članak 10.

Povreda sigurnosti

1. U slučaju povrede ili djelomičnog ugrožavanja bilo sustava elektroničke identifikacije koji je prijavljen na temelju članka 9. stavka 1. ili autentikacije iz članka 7. točke (f) na način koji utječe na pouzdanost prekogranične autentikacije tog sustava, država članica koja provodi prijavljivanje bez odgađanja suspendira ili opoziva tu prekograničnu autentikaciju ili ugrožene dijelove o kojima je riječ i obavješćuje ostale države članice i Komisiju.

2. Kada je povreda ili ugrožavanje iz stavka 1. otklonjeno, država članica koja provodi prijavljivanje ponovno uspostavlja prekograničnu autentikaciju i bez odgađanja obavješćuje ostale države članice i Komisiju.

3. Ako povreda ili ugrožavanje iz stavka 1. nije otklonjeno u roku od 3 mjeseca od suspenzije ili opoziva, država članica koja provodi prijavljivanje obavješćuje druge države članice i Komisiju o povlačenju sustava elektroničke identifikacije.

Komisija u Službenom listu Europske unije bez odgađanja objavljuje odgovarajuće izmjene popisa iz članka 9. stavka 2.

Članak 14.

Međunarodni aspekti

1. Usluge povjerenja koje pružaju pružatelji usluga povjerenja s poslovnim nastanom u trećoj zemlji priznaju se kao pravno jednake kvalificiranim uslugama povjerenja koje pružaju kvalificirani pružatelji usluga povjerenja s poslovnim nastanom u Uniji kada su usluge povjerenja iz treće zemlje priznate u okviru sporazuma sklopljenog između Unije i treće zemlje o kojoj je riječi ili određene međunarodne organizacije u skladu s člankom 218. UFEU-a.

2. Sporazumima iz stavka 1. posebno se osigurava da:

(a)

pružatelji usluga povjerenja u trećoj zemlji ili međunarodne organizacije s kojima je sklopljen sporazum i usluge povjerenja koje oni pružaju ispunjavaju zahtjeve koji se primjenjuju na kvalificirane pružatelje usluga povjerenja s poslovnim nastanom u Uniji i na kvalificirane usluge povjerenja koje oni pružaju;

(b)

kvalificirane usluge povjerenja koje pružaju kvalificirani pružatelji usluga povjerenja s poslovnim nastanom u Uniji budu priznate kao pravno jednake uslugama povjerenja koje pružaju pružatelji usluga povjerenja u trećoj zemlji ili koje pružaju međunarodne organizacije s kojima je sklopljen sporazum.

Članak 18.

Uzajamna pomoć

1. Nadzorna tijela surađuju s ciljem razmjenjivanja dobre prakse.

Nadzorno tijelo, po primitku obrazloženog zahtjeva drugog nadzornog tijela, tom tijelu pruža pomoć kako bi se aktivnosti nadzornih tijela mogle provoditi na dosljedan način. Uzajamna pomoć može posebno obuhvaćati zahtjeve za informacijama i nadzorne mjere, kao što su zahtjevi za provođenje kontrola koje se odnose na izvješća o ocjenjivanju sukladnosti, kako je navedeno u člancima 20. i 21.

2. Nadzorno tijelo kojemu je upućen zahtjev za pomoć može odbiti taj zahtjev zbog bilo kojeg od sljedećih razloga:

(a)	nadzorno tijelo nije nadležno za pružanje tražene pomoći;

(b)	tražena pomoć nije razmjerna aktivnostima nadzora nadzornog tijela koje se provode u skladu s člankom 17.;

(c)	pružanje tražene pomoći ne bi bilo u skladu s ovom Uredbom.

3. Prema potrebi, države članice mogu ovlastiti svoja nadzorna tijela da provode zajedničke istrage u kojima sudjeluje osoblje nadzornih tijela iz drugih država članica. Dogovore i postupke za takva zajednička djelovanja dogovaraju i uspostavljaju dotične države članice u skladu sa svojim nacionalnim pravima.

Članak 19.

Sigurnosni zahtjevi primjenjivi na pružatelje usluga povjerenja

1. Kvalificirani i nekvalificirani pružatelji usluga povjerenja poduzimaju odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere za upravljanje rizicima koji prijete sigurnosti usluga povjerenja koje oni pružaju. Uzimajući u obzir najnovija tehnološka rješenja, tim se mjerama osigurava da razina sigurnosti odgovara stupnju rizika. Posebno se poduzimaju mjere za sprečavanje i smanjivanje utjecaja sigurnosnih incidenata te za obavješćivanje dionika o neželjenim učincima bilo kakvih incidenata te vrste.

2. Kvalificirani i nekvalificirani pružatelji usluga povjerenja obavješćuju, bez odgađanja, ali u svakom slučaju u roku od 24 sata od saznanja za iste, nadzorno tijelo i, prema potrebi, druga odgovarajuća tijela, kao što je nadležno nacionalno tijelo za sigurnost informacija ili tijelo za zaštitu podataka, o svakoj povredi sigurnosti ili gubitku cjelovitosti koji imaju značajan utjecaj na pruženu uslugu povjerenja ili u njoj sadržane osobne podatke.

Ako je izgledno da bi povreda sigurnosti ili gubitak cjelovitosti mogli nepovoljno utjecati na fizičku ili pravnu osobu kojoj su pružene usluge povjerenja, pružatelj usluga povjerenja o povredi ili gubitku cjelovitosti bez odgađanja obavješćuje i tu fizičku ili pravnu osobu.

Prema potrebi, posebno ako se povreda sigurnosti ili gubitak cjelovitosti odnosi na dvije države članice ili više njih, prijavljeno nadzorno tijelo obavješćuje nadzorna tijela u drugim državama članicama na koje se to odnosi i ENISA-u.

Prijavljeno nadzorno tijelo obavješćuje javnost ili zahtijeva od pružatelja usluga povjerenja da to učini ako utvrdi da je otkrivanje povrede sigurnosti ili gubitka cjelovitosti u javnom interesu.

3. Nadzorno tijelo jednom godišnje dostavlja ENISA-i sažetak obavijesti o povredi sigurnosti i gubitku cjelovitosti koje je primilo od pružateljâ usluga povjerenja.

4. Komisija može provedbenim aktima:

(a)	podrobnije odrediti mjere iz stavka 1.; i

(b)	odrediti oblike i postupke, uključujući rokove, primjenjive za potrebe stavka 2.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 48. stavka 2.

ODJELJAK 3.

Kvalificirane usluge povjerenja

Članak 21.

Početak pružanja kvalificirane usluge povjerenja

1. Ako pružatelji usluga povjerenja bez kvalificiranog statusa namjeravaju započeti s pružanjem kvalificiranih usluga povjerenja, oni nadzornom tijelu podnose prijavu o svojoj namjeri zajedno s izvješćem o ocjenjivanju sukladnosti koje je izdalo tijelo za ocjenjivanje sukladnosti.

2. Nadzorno tijelo provjerava je li pružatelj usluga povjerenja sukladan odnosno jesu li usluge povjerenja koje on pruža sukladne sa zahtjevima utvrđenima u ovoj Uredbi i posebno sa zahtjevima za kvalificirane pružatelje usluga povjerenja i za kvalificirane usluge povjerenja koje oni pružaju.

Ako nadzorno tijelo zaključi da su pružatelj usluga povjerenja i usluge povjerenja koje on pruža sukladni zahtjevima iz prvog podstavka, nadzorno tijelo odobrava kvalificirani status pružatelju usluga povjerenja i uslugama povjerenja koje on pruža te obavješćuje tijelo iz članka 22. stavka 3. u svrhu ažuriranja pouzdanih popisa iz članka 22. stavka 1., najkasnije tri mjeseca nakon prijave u skladu sa stavkom 1. ovog članka.

Ako provjera nije dovršena u roku od tri mjeseca od obavješćivanja, nadzorno tijelo o tome obavješćuje pružatelja usluga povjerenja, navodeći razloge za kašnjenje i rok do kojeg provjera mora biti dovršena.

3. Pružatelji kvalificiranih usluga povjerenja mogu početi pružati kvalificiranu uslugu povjerenja nakon što kvalificirani status bude naznačen na pouzdanim popisima iz članka 22. stavka 1.

4. Komisija može provedbenim aktima utvrditi oblike i postupke za potrebe stavaka 1. i 2. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 48. stavka 2.

Članak 27.

Elektronički potpisi u javnim uslugama

1. Ako država članica zahtijeva napredan elektronički potpis za korištenje online uslugom koju nudi tijelo javnog sektora ili uslugom koja se nudi u ime tijela javnog sektora, ta država članica priznaje napredne elektroničke potpise, napredne elektroničke potpise koji se temelje na kvalificiranom certifikatu za elektroničke potpise i kvalificirane elektroničke potpise barem u formatima ili korištenjem metodama koji su određeni u provedbenim aktima iz stavka 5.

2. Ako država članica zahtijeva napredan elektronički potpis koji se temelji na kvalificiranom certifikatu za korištenje online uslugom koju nudi tijelo javnog sektora ili uslugom koja se nudi u ime tijela javnog sektora, ta država članica priznaje napredne elektroničke potpise koji se temelje na kvalificiranom certifikatu i kvalificirane elektroničke potpise barem u formatima ili korištenjem metodama koji su određeni u provedbenim aktima iz stavka 5.

3. Za prekogranično korištenje online uslugom koju nudi tijelo javnog sektora države članice ne zahtijevaju elektronički potpis više sigurnosne razine od kvalificiranog elektroničkog potpisa.

4. Komisija može provedbenim aktima utvrditi referentne brojeve normi za napredne elektroničke potpise. Ako napredni elektronički potpis udovoljava tim normama, smatra se da je postignuta sukladnost sa zahtjevima za napredne elektroničke potpise iz stavaka 1. i 2. ovog članka te članka 26. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 48. stavka 2.

5. Komisija, uzimajući u obzir postojeću praksu, norme i pravne akte Unije, putem provedbenih akata do 18. rujna 2015. utvrđuje referentne formate naprednih elektroničkih potpisa ili referentne metode ako se koriste alternativni formati. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 48. stavka 2.

Članak 31.

Objavljivanje popisa certificiranih kvalificiranih sredstava za izradu elektroničkog potpisa

1. Države članice obavješćuju Komisiju, bez odgađanja, a najkasnije u roku od mjeseca dana nakon dovršetka certificiranja, o informacijama o sredstvima za izradu kvalificiranog elektroničkog potpisa koja su certificirala tijela iz članka 30. stavka 1. Također obavješćuju Komisiju, bez odgađanja, a najkasnije u roku od mjeseca dana nakon poništenja certificiranja, o informacijama o sredstvima za izradu elektroničkog potpisa koja više nisu certificirana.

2. Na temelju primljenih informacija Komisija izrađuje, objavljuje i vodi popis certificiranih kvalificiranih sredstava za izradu elektroničkog potpisa.

3. Komisija može provedbenim aktima utvrditi formate i postupke primjenjive za potrebe stavka 1. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 48. stavka 2.

Članak 32.

Zahtjevi za validaciju kvalificiranih elektroničkih potpisa

1. Postupkom validacije kvalificiranog elektroničkog potpisa potvrđuje se valjanost kvalificiranog elektroničkog potpisa pod sljedećim uvjetima:

(a)	certifikat koji podržava potpis je u trenutku potpisivanja bio kvalificirani certifikat za elektronički potpis koji je u skladu Prilogom I.;

(b)	kvalificirani certifikat izdao je kvalificirani pružatelj usluga povjerenja i bio je valjan u trenutku potpisivanja;

(c)	podaci za validaciju potpisa odgovaraju podacima koji se pružaju pouzdajućoj strani;

(d)	jedinstveni skup podataka koji predstavlja potpisnika u certifikatu ispravno je dostavljen pouzdajućoj strani;

(e)	korištenje pseudonimom, ako je pseudonim bio korišten u trenutku potpisivanja, jasno je naznačeno pouzdajućoj strani;

(f)	elektronički potpis izrađen je sredstvom za izradu kvalificiranog elektroničkog potpisa;

(g)	nije ugrožena cjelovitost potpisanih podataka;

(h)	zahtjevi predviđeni u članku 26. bili su ispunjeni u trenutku potpisivanja.

2. Sustav koji se upotrebljava za potvrđivanje kvalificiranog elektroničkog potpisa osigurava pouzdajućoj strani točan rezultat postupka validacije i omogućuje joj otkrivanje svih poteškoća bitnih za sigurnost.

3. Komisija može provedbenim aktima utvrditi referentne brojeve normi za validaciju kvalificiranih elektroničkih potpisa. Ako validacija kvalificiranih elektroničkih potpisa udovoljava tim normama, smatra se da je postignuta sukladnost sa zahtjevima utvrđenima u stavku 1. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 48. stavka 2.

Članak 35.

Pravni učinci elektroničkih pečata

1. Elektroničkom pečatu se kao dokazu u sudskim postupcima ne smiju uskratiti pravni učinak i dopuštenost samo zbog toga što je on u elektroničkom obliku ili zbog toga što ne ispunjava sve zahtjeve za kvalificirani elektronički pečat.

2. Za kvalificirani elektronički pečat predmnijeva se cjelovitost podataka i točnost izvora podataka s kojima je kvalificirani elektronički pečat povezan.

3. Kvalificirani elektronički pečat koji se temelji na kvalificiranom certifikatu izdanom u jednoj državi članici priznaje se kao kvalificirani elektronički pečat u svim ostalim državama članicama.

Članak 37.

Elektronički pečati u javnim uslugama

1. Ako država članica zahtijeva napredan elektronički pečat za korištenje online uslugom koju nudi tijelo javnog sektora ili usluge koja se nudi u ime tijela javnog sektora, ta država članica priznaje napredne elektroničke pečate, napredne elektroničke pečate koji se temelje na kvalificiranom certifikatu za elektroničke pečate i kvalificirane elektroničke pečate barem u formatima ili korištenjem metodama koji su određeni u provedbenim aktima iz stavka 5.

2. Ako država članica zahtijeva napredan elektronički pečat koji se temelji na kvalificiranom certifikatu za korištenje online uslugom koju nudi tijelo javnog sektora ili usluge koja se nudi u ime tijela javnog sektora, ta država članica priznaje napredne elektroničke pečate koji se temelje na kvalificiranom certifikatu i kvalificiranom elektroničkom potpisu barem u formatima ili korištenjem metodama koji su određeni u provedbenim aktima iz stavka 5.

3. Za prekogranično korištenje online uslugom koju nudi tijelo javnog sektora države članice ne zahtijevaju elektronički pečat više sigurnosne razine od kvalificiranog elektroničkog pečata.

4. Komisija može provedbenim aktima utvrditi referentne brojeve normi za napredne elektroničke pečate. Ako napredni elektronički pečat udovoljava tim normama, smatra se da je postignuta sukladnost sa zahtjevima za napredne elektroničke pečate iz stavaka 1. i 2. ovog članka i članka 36. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 48. stavka 2.

5. Komisija, uzimajući u obzir postojeću praksu, norme i pravne akte Unije, do 18. rujna 2015. provedbenim aktima utvrđuje referentne formate naprednih elektroničkih pečata ili referentne metode ako se koriste alternativni formati. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 48. stavka 2.

Članak 41.

Pravni učinak elektroničkih vremenskih žigova

1. Elektroničkom vremenskom žigu se kao dokazu u sudskim postupcima ne smiju uskratiti pravni učinak i dopuštenost samo zbog toga što je on u elektroničkom obliku ili zbog toga što ne ispunjava sve zahtjeve kvalificiranog elektroničkog vremenskog žiga.

2. Za kvalificirani elektronički vremenski žig predmnijeva se točnost datuma i vremena koje pokazuje te cjelovitost podataka s kojima su datum i vrijeme povezani.

3. Kvalificirani elektronički vremenski žig izdan u jednoj državi članici priznaje se kao kvalificirani elektronički vremenski žig u svim državama članicama.

Članak 43.

Pravni učinak usluge elektroničke preporučene dostave

1. Podacima poslanima i primljenima uporabom usluge elektroničke preporučene dostave ne smije se kao dokazima u sudskim postupcima uskratiti pravni učinak i dopuštenost samo zbog toga što su oni u elektroničkom obliku ili zbog toga što ne ispunjavaju sve zahtjeve kvalificirane usluge elektroničke preporučene dostave.

2. Za podatke poslane i primljene uporabom kvalificirane usluge elektroničke preporučene dostave predmnijeva se cjelovitost podataka, slanje tih podataka od strane identificiranog pošiljatelja, njihov primitak od strane identificiranog primatelja te točnost datuma i vremena slanja i primitka podataka kako su naznačeni kvalificiranom uslugom elektroničke preporučene dostave.

Članak 47.

Izvršavanje ovlasti

1. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 30. stavka 4. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno razdoblje počevši od 17. rujna 2014.

3. Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 30. stavka 4. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum naveden u spomenutoj odluci. Opoziv ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5. Delegirani akt donesen na temelju članka 30. stavka 4. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 49.

Preispitivanje

Komisija preispituje primjenu ove Uredbe i podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću najkasnije do 1. srpnja 2020. Komisija posebno provodi evaluaciju potrebe za izmjenom područja primjene ove Uredbe ili njezinih određenih odredaba, uključujući članak 6., članak 7. točku (f) te članke 34., 43., 44. i 45., uzimajući u obzir iskustvo stečeno primjenom ove Uredbe, kao i tehnološki, tržišni i pravni razvoj.

Izvješće iz prvog stavka je, prema potrebi, popraćeno zakonodavnim prijedlozima.

Osim toga, svake četiri godine nakon izvješća iz prvog stavka, Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o napretku prema ostvarivanju ciljeva ove Uredbe.

Članak 51.

Prijelazne mjere

1. Sredstva za sigurnu izradu potpisa čija je sukladnost utvrđena u skladu s člankom 3. stavkom 4. Direktive 1999/93/EZ smatraju se kvalificiranim sredstvima za izradu elektroničkih potpisa prema ovoj Uredbi.

2. Kvalificirani certifikati izdani fizičkim osobama prema Direktivi 1999/93/EZ smatraju se kvalificiranim certifikatima za elektroničke potpise prema ovoj Uredbi do njihova isteka.

3. Pružatelj usluga certificiranja koji izdaje kvalificirane certifikate u skladu s Direktivom 1999/93/EZ podnosi izvješće o ocjenjivanju sukladnosti nadzornom tijelu što je prije moguće, no najkasnije do 1. srpnja 2017. Do podnošenja takvog izvješća o ocjenjivanju sukladnosti i dovršetka ocjenjivanja od strane nadzornog tijela taj se pružatelj usluga certificiranja smatra kvalificiranim pružateljem usluga povjerenja prema ovoj Uredbi.

4. Ako pružatelj usluga certificiranja koji izdaje kvalificirane certifikate prema Direktivi 1999/93/EZ nadzornom tijelu ne podnese izvješće o ocjenjivanju sukladnosti u roku iz stavka 3., taj se pružatelj usluga certificiranja ne smatra kvalificiranim pružateljem usluga povjerenja prema ovoj Uredbi od 2. srpnja 2017.

Članak 52.

Stupanje na snagu

1. Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana nakon dana objave u Službenom listu Europske unije.

2. Ova se Uredba primjenjuje od 1. srpnja 2016. izuzevši sljedeće:

(a)

članak 8. stavak 3., članak 9. stavak 5., članak 12. stavci od 2. do 9., članak 17. stavak 8., članak 19. stavak 4., članak 20. stavak 4., članak 21. stavak 4., članak 22. stavak 5., članak 23. stavak 3., članak 24. stavak 5., članak 27. stavci 4. i 5., članak 28. stavak 6., članak 29. stavak 2., članak 30. stavci 3. i 4., članak 31. stavak 3., članak 32. stavak 3., članak 33. stavak 2., članak 34. stavak 2., članak 37. stavci 4. i 5., članak 38. stavak 6., članak 42. stavak 2., članak 44. stavak 2., članak 45. stavak 2., članak 47. i članak 48. primjenjuju se od 17. rujna 2014.;

(b)	članak 7., članak 8. stavci 1. i 2., članci 9.,10., 11. i članak 12. stavak 1. primjenjuju se od dana primjene provedbenih akata iz članka 8. stavka 3. i članka 12. stavka 8.;

(c)	članak 6. primjenjuje se nakon tri godine od dana primjene provedbenih akata iz članka 8. stavka 3. i članka 12. stavka 8.

3. Ako je prijavljeni sustav elektroničke identifikacije uvršten na popis koji je objavila Komisija na temelju članka 9. prije datuma iz stavka 2. točke (c) ovog članka, priznavanje sredstava elektroničke identifikacije u okviru tog sustava na temelju članka 6. odvija se najkasnije 12 mjeseci nakon objave tog sustava, ali ne prije datuma iz stavka 2. točke (c) ovog članka.

4. Neovisno o stavku 2. točki (c) ovog članka, država članica može odlučiti da sredstva elektroničke identifikacije u okviru sustava elektroničke identifikacije koji je prijavila druga država članica na temelju člankom 9. stavka 1. budu priznata u prvoj državi članici od dana primjene provedbenih akata iz članka 8. stavka 3. i članka 12. stavka 8. Dotične države članice o tome obavješćuju Komisiju. Komisija objavljuje te informacije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 23. srpnja 2014.

Za Parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

S. GOZI

(1) SL C 351, 15.11.2012., str. 73.

(2) Stajalište Europskog parlamenta od 3. travnja 2014. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 23. srpnja 2014.

(3) Direktiva 1999/93/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 1999. o okviru Zajednice za elektroničke potpise (SL L 13, 19.1.2000., str. 12.).

(4) SL C 50, 21.2.2012., str. 1.

(5) Direktiva 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006..o uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 376, 27.12.2006., str. 36.).

(6) Direktiva 2011/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2011. o primjeni prava pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj skrbi (SL L 88, 4.4.2011., str. 45.).

(7) Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).

(8) Odluka Vijeća 2010/48/EZ od 26. studenoga 2009. o sklapanju Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom od strane Europske zajednice (SL L 23, 27.1.2010., str. 35.).

(9) Uredba (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o utvrđivanju zahtjeva za akreditaciju i za nadzor tržišta u odnosu na stavljanje proizvoda na tržište i o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 339/93 (SL L 218, 13.8.2008., str. 30.).

(10) Odluka Komisije 2009/767/EZ od 16. listopada 2009. o utvrđivanju mjera kojima se olakšava uporaba postupaka elektroničkim putem preko „jedinstvenih kontaktnih točaka” u skladu s Direktivom 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 274, 20.10.2009., str. 36.).

(11) Odluka Komisije 2011/130/EU od 25. veljače 2011. o uspostavljanju minimalnih zahtjeva za prekograničnu obradu dokumenata koje elektronički potpisuju nadležna tijela prema Direktivi 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 53, 26.2.2011., str. 66.).

(12) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(13) Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001.,str. 1.).

(14) SL C 28, 30.1.2013., str. 6.

(15) Direktiva 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (SL L 94, 28.3.2014., str. 65.).

PRILOG I.

ZAHTJEVI ZA KVALIFICIRANE CERTIFIKATE ZA ELEKTRONIČKE POTPISE

Kvalificirani certifikati za elektroničke potpise sadržavaju:

(a)	naznaku, barem u obliku prikladnom za automatiziranu obradu, da je certifikat izdan kao kvalificirani certifikat za elektroničke potpise;

(b)

skup podataka koji nedvojbeno predstavlja kvalificiranog pružatelja usluga povjerenja koji izdaje kvalificirane certifikate uključujući barem državu članicu u kojoj pružatelj ima poslovni nastan i

—	za pravnu osobu: naziv i, kada je to primjenjivo, registracijski broj kako je navedeno u službenoj evidenciji,

—	za fizičku osobu: ime osobe;

(c)	barem ime potpisnika, ili pseudonim; ako se koristi pseudonimom, on se mora jasno naznačiti;

(d)	podatke za validaciju elektroničkog potpisa koji odgovaraju podacima za izradu elektroničkog potpisa;

(e)	podatke o početku i završetku roka valjanosti certifikata;

(f)	identifikacijsku oznaku certifikata koja mora biti jedinstvena za kvalificiranog pružatelja usluga povjerenja;

(g)	napredan elektronički potpis ili napredan elektronički pečat kvalificiranog pružatelja usluga povjerenja koji izdaje certifikat;

(h)	lokaciju na kojoj je besplatno dostupan certifikat koji podržava napredan elektronički potpis ili napredan elektronički pečat iz točke (g);

(i)	lokaciju usluga koje se mogu koristiti za ispitivanje statusa valjanosti kvalificiranog certifikata;

(j)	ako su podaci za izradu elektroničkog potpisa koji su povezani s podacima za validaciju elektroničkog potpisa smješteni u kvalificiranom sredstvu za izradu elektroničkog potpisa, odgovarajuću naznaku navedenog, barem u obliku prikladnom za automatiziranu obradu.

PRILOG II.

ZAHTJEVI ZA KVALIFICIRANA SREDSTVA ZA IZRADU ELEKTRONIČKIH POTPISA

Kvalificirana sredstva za izradu elektroničkih potpisa moraju pomoću odgovarajućih tehničkih i postupovnih sredstava osigurati barem da:

(a)	je u razumnoj mjeri osigurana povjerljivost podataka za izradu elektroničkog potpisa koji se upotrebljavaju za izradu elektroničkog potpisa;

(b)	se podaci za izradu elektroničkog potpisa koji se upotrebljavaju za izradu elektroničkog potpisa praktički mogu pojaviti samo jedanput;

(c)	se podaci za izradu elektroničkog potpisa koji se upotrebljavaju za izradu elektroničkog potpisa ne mogu, uz razuman stupanj pouzdanja, iz njega izvesti, te da je elektronički potpis pouzdano zaštićen od krivotvorenja korištenjem trenutačno dostupnom tehnologijom;

(d)	da zakoniti potpisnik može pouzdano zaštititi podatke za izradu elektroničkog potpisa koji se koriste za izradu elektroničkog potpisa od korištenja od strane drugih osoba.

Kvalificirana sredstva za izradu elektroničkih potpisa ne smiju mijenjati podatke koji se potpisuju niti priječe prikazivanje takvih podataka potpisniku prije potpisivanja.

Generiranje ili upravljanje podacima za izradu elektroničkog potpisa u ime potpisnika može obavljati isključivo kvalificirani pružatelj usluga povjerenja.

Ne dovodeći u pitanje stavak 1. točku (d), kvalificirani pružatelji usluga povjerenja koji upravljaju podacima za izradu elektroničkog potpisa u ime potpisnika smiju duplicirati podatke za izradu elektroničkog potpisa isključivo u svrhu izrade sigurnosnih kopija pod uvjetom da su ispunjeni sljedeći zahtjevi:

(a)	sigurnost dupliciranih skupova podataka mora biti na razini jednakoj razini sigurnosti izvornih skupova podataka;

(b)	broj dupliciranih skupova podataka ne prelazi broj neophodan za osiguravanje kontinuiteta usluge.

PRILOG III.

ZAHTJEVI ZA KVALIFICIRANE CERTIFIKATE ZA ELEKTRONIČKE PEČATE

Kvalificirani certifikati za elektroničke pečate sadržavaju:

(a)	naznaku, barem u obliku prikladnom za automatiziranu obradu, da je certifikat izdan kao kvalificirani certifikat za elektroničke pečate;

(b)

skup podataka koji nedvojbeno predstavljaju kvalificiranog pružatelja usluga povjerenja koji izdaje kvalificirane certifikate, uključujući barem državu članicu u kojoj pružatelj ima poslovni nastan i

—	za pravnu osobu: naziv i, kada je to primjenjivo, registracijski broj kako je navedeno u službenoj evidenciji,

—	za fizičku osobu: ime osobe;

(c)	barem naziv autora pečata i, kada je to primjenjivo, registracijski broj kako je navedeno u službenoj evidenciji;

(d)	podatke za validaciju elektroničkog pečata koji odgovaraju podacima za izradu elektroničkog pečata;

(e)	podatke o početku i kraju roka valjanosti certifikata;

(f)	identifikacijsku oznaku certifikata koja mora biti jedinstvena za tog kvalificiranog pružatelja usluga povjerenja;

(g)	napredan elektronički potpis ili napredan elektronički pečat kvalificiranog pružatelja usluga povjerenja koji izdaje certifikat;

(h)	lokaciju na kojoj je besplatno dostupan certifikat koji podržava napredan elektronički potpis ili napredan elektronički pečat iz točke (g);

(i)	lokaciju usluga koje se mogu koristiti za ispitivanje statusa valjanosti kvalificiranog certifikata;

(j)	kada su podaci za izradu elektroničkog pečata koji su povezani s podacima za validaciju elektroničkog pečata smješteni u kvalificiranom sredstvu za izradu elektroničkog pečata, odgovarajuću naznaku navedenog, barem u obliku prikladnom za automatiziranu obradu.

PRILOG IV.

ZAHTJEVI ZA KVALIFICIRANE CERTIFIKATE ZA AUTENTIKACIJU MREŽNIH STRANICA

Kvalificirani certifikati za autentikaciju mrežnih stranica sadrže:

(a)	naznaku, barem u obliku prikladnom za automatiziranu obradu, da je certifikat izdan kao kvalificirani certifikat za autentikaciju mrežnih stranica;

(b)

—	za pravnu osobu: naziv i, kada je to primjenjivo, registracijski broj kako je navedeno u službenoj evidenciji,

—	za fizičku osobu: ime osobe;

(c)	za fizičke osobe: barem ime osobe kojoj je izdan certifikat ili pseudonim. Ako se koristi pseudonim, on se mora jasno naznačiti; za pravne osobe: barem naziv pravne osobe kojoj je izdan certifikat i, kada je to primjenjivo, registracijski broj kako je navedeno u službenoj evidenciji;

(d)	elementi adrese, uključujući barem grad i državu, fizičke ili pravne osobe kojoj je izdan certifikat i, kada je to primjenjivo, kako je navedeno u službenoj evidenciji;

(e)	naziv(i) domene(-a) kojom(-ima) upravlja fizička ili pravna osoba kojoj je izdan certifikat;

(f)	podatke o početku i kraju roka valjanosti certifikata;

(g)	identifikacijsku oznaku certifikata koja mora biti jedinstvena za kvalificiranog pružatelja usluga povjerenja;

(h)	napredan elektronički potpis ili napredan elektronički pečat kvalificiranog pružatelja usluga povjerenja koji izdaje certifikat;

(i)	lokaciju na kojoj je besplatno dostupan certifikat koji podržava napredan elektronički potpis ili napredan elektronički pečat iz točke (h);

(j)	lokaciju usluga statusa valjanosti certifikata koje se mogu koristiti za ispitivanje statusa valjanosti kvalificiranog certifikata.

whereas

(3) Direktivom 1999/93/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3) uređeni su elektronički potpisi, no nije utvrđen sveobuhvatan prekogranični i međusektorski okvir za sigurne i vjerodostojne elektroničke transakcije te elektroničke transakcije koje bi bile jednostavne za korištenje.
Ovom se Uredbom unapređuje i širi pravna stečevina navedene Direktive.

- = -

(4) U Komunikaciji Komisije od 26.
kolovoza 2010.
pod nazivom „Digitalni program za Europu” rascjepkanost digitalnog tržišta, nedostatak interoperabilnosti i povećanje mrežnog kriminala prepoznati su kao glavne prepreke uspješnom ciklusu digitalnog gospodarstva.
U svome Izvješću EU-a o građanstvu iz 2010.
pod nazivom „Ukidanje prepreka za prava građana EU-a” Komisija je dodatno istaknula nužnost rješavanja glavnih poteškoća koje građane Unije priječe u korištenju pogodnostima digitalnog jedinstvenog tržišta i prekograničnih digitalnih usluga.

- = -

(6) Vijeće je u svojim zaključcima od 27.
svibnja 2011.
pozvalo Komisiju da doprinese jedinstvenom digitalnom tržištu stvaranjem odgovarajućih uvjeta za uzajamno priznavanje ključnih prekograničnih čimbenika, kao što su elektronička identifikacija, elektronički dokumenti, elektronički potpisi i usluge elektroničke dostave, te uvjeta za interoperabilne usluge e-uprave širom Europske unije.

- = -

(14) U ovoj Uredbi moraju biti određeni izvjesni uvjeti o tome koja sredstva elektroničke identifikacije moraju biti priznata i o načinu na koji bi sustave elektroničke identifikacije trebalo prijaviti.
Ti bi uvjeti trebali pomoći državama članicama da izgrade nužno međusobno povjerenje u njihove sustave elektroničke identifikacije i uzajamno priznaju sredstva elektroničke identifikacije koja su obuhvaćena njihovim prijavljenim sustavima.
Načelo uzajamnog priznavanja trebalo bi vrijediti ako sustav elektroničke identifikacije države članice koja provodi prijavljivanje ispunjava uvjete prijavljivanja i ako je prijava objavljena u Službenom listu Europske unije.
Međutim, načelo uzajamnog priznavanja trebalo bi se odnositi samo na autentikaciju na online uslugu.
Pristup tim online uslugama i njihovo konačno pružanje podnositelju trebali bi biti usko povezani s pravom primanja takvih usluga pod uvjetima određenima nacionalnim zakonodavstvom.

- = -

(15) Obveza priznavanja sredstava elektroničke identifikacije trebala bi se odnositi samo na ona sredstva čija razina osiguranja identiteta odgovara razini koja je jednaka ili viša od razine koja se zahtijeva za dotičnu online uslugu.
Pored toga, ta obveza trebala bi se primjenjivati samo kada dotično tijelo javnog sektora koristi razinu sigurnosti koja je „značajna” ili „visoka” u odnosu na pristup toj usluzi online.
U skladu s pravom Unije, države članice trebale bi i dalje imati slobodu priznavanja sredstava elektroničke identifikacije koja imaju niže razine osiguranja identiteta.

- = -

(16) Razine osiguranja identiteta trebale bi označivati stupanj pouzdanja u sredstva elektroničke identifikacije pri utvrđivanju identiteta osobe te na taj način osigurati da osoba koja se predstavlja pod određenim identiteom stvarno jest osoba kojoj je taj identitet dodijeljen.
Razina sigurnosti ovisi o stupnju pouzdanja koji sredstvo elektroničke identifikacije pruža u odnosu na traženi ili utvrđeni identitet osobe uzimajući u obzir postupke (na primjer dokazivanje identiteta i verifikaciju te autentikaciju), aktivnosti upravljanja (na primjer tijelo koje izdaje sredstva elektroničke identifikacije i postupak izdavanja takvih sredstava) i provedene tehničke kontrole.
Postoje različite tehničke definicije i opisi razina sigurnosti koje su posljedica opsežnih pilot-istraživanja financiranih sredstvima Unije, kao i normizacije i međunarodnih aktivnosti.
Posebice, opsežni pilot-projekti STORK i ISO 29115 odnose se, između ostalog, na razine 2, 3 i 4, o čemu bi trebalo voditi u najvećoj mogućoj mjeri računa pri određivanju minimalnih tehničkih zahtjeva, normi i postupaka za nisku, značajnu i visoku razinu sigurnosti u smislu ove Uredbe, osiguravajući pritom dosljednu primjenu ove Uredbe, posebno u pogledu visoke razine sigurnosti koja se odnosi na dokazivanje identiteta za izdavanje kvalificiranih certifikata.
Utvrđeni zahtjevi trebali bi biti tehnološki neutralni.
Neophodne sigurnosne zahtjeve trebalo bi biti moguće ispuniti primjenom različitih tehnologija.

- = -

(19) Sigurnost sustava elektroničke identifikacije ključna je za vjerodostojno prekogranično uzajamno priznavanje sredstava elektroničke identifikacije.
U vezi s tim, države članice trebale bi surađivati u pogledu sigurnosti i interoperabilnosti sustavâ elektroničke identifikacije na razini Unije.
Uvijek kada sustavi elektroničke identifikacije zahtijevaju da pouzdajuće strane na nacionalnoj razini koriste poseban hardver ili softver, prekogranična interoperabilnost traži od tih država članica da pouzdajućim stranama s poslovnim nastanom izvan njihovog državnog područja ne nameće takve zahtjeve i pripadajuće troškove.
U tom slučaju trebalo bi razmotriti i razviti odgovarajuća rješenja unutar područja primjene okvira za interoperabilnost.
S druge strane, neizbježni su tehnički zahtjevi koji proizlaze iz nužno povezanih specifikacija nacionalnih sredstava elektroničke identifikacije i koji bi mogli utjecati na imatelje takvih elektroničkih sredstava (npr.
pametnih kartica).

- = -

(21) Ovom bi se Uredbom također trebao uspostaviti opći pravni okvir za korištenje uslugama povjerenja.
Međutim, njome se ne bi trebalo uvesti opću obvezu njihovog korištenja ili uvođenja pristupne točke za sve postojeće usluge povjerenja.
Posebice, ona ne bi smjela obuhvaćati pružanje usluga koje se isključivo koriste unutar zatvorenih sustava među utvrđenom skupinom sudionika koji nemaju nikakav utjecaj na treće strane.
Primjerice, sustavi uspostavljeni u poduzećima ili upravama javnih tijela radi upravljanja internim postupcima koji koriste usluge povjerenja ne bi trebali biti podložni zahtjevima ove Uredbe.
Samo usluge povjerenja koje se pružaju javnosti i koje imaju učinke na treće strane trebale bi ispunjavati zahtjeve utvrđene u Uredbi.
Ova Uredba ne bi trebala obuhvaćati ni aspekte koji se odnose na sklapanje i valjanost ugovorâ ili drugih pravnih obveza ako postoje zahtjevi vezani uz oblik utvrđeni nacionalnim pravom ili pravom Unije.
Osim toga, ona ne bi trebala utjecati na nacionalne zahtjeve vezane uz oblik koji vrijede za javne registre, a posebno trgovačke registre i zemljišne knjige.

- = -

(23) U mjeri u kojoj se ovom Uredbom stvara obveza priznavanja usluge povjerenja, takva usluga povjerenja može biti odbijena samo ako je osoba na koju se obveza odnosi, zbog tehničkih razloga na koje ona ne može neposredno utjecati, nije u mogućnosti učitati ili verificirati tu uslugu.
Međutim, ta obveza sama po sebi ne bi smjela od javnog tijela zahtijevati nabavu hardvera ili softvera potrebnih za tehničku mogućnost učitavanja svih postojećih usluga povjerenja.

- = -

(24) Države članice mogu zadržati ili uvesti nacionalne odredbe koje se odnose na usluge povjerenja, u skladu s pravom Unije, ako te usluge nisu u potpunosti usklađene s ovom Uredbom.
Međutim, usluge povjerenja koje su u skladu s ovom Uredbom trebale bi slobodno cirkulirati na unutarnjem tržištu.

- = -

(33) Odredbe o korištenju pseudonimom u certifikatima ne bi trebale sprečavati države članice da zahtijevaju identifikaciju osoba na temelju prava Unije ili nacionalnog prava.

- = -

(34) Sve države članice trebale bi poštovati zajedničke osnovne kriterije nadzora radi osiguravanja usporedive sigurnosne razine zaštite kvalificiranih usluga povjerenja.
Radi olakšavanja dosljedne primjene tih zahtjeva širom Unije, države članice trebale bi usvojiti usporedive postupke i razmjenjivati informacije o svojim aktivnostima nadzora i najboljoj praksi u tom području.

- = -

(39) Kako bi Komisija i države članice mogle procijeniti djelotvornost mehanizma za prijavu povreda koji se uvodi ovom Uredbom, od nadzornih tijela trebalo bi zatražiti da Komisiji i Agenciji Europske unije za sigurnost mreža i podataka (ENISA) dostave sažete informacije.

- = -

(42) Radi olakšavanja nadzora kvalificiranih pružatelja usluga povjerenja, primjerice kada pružatelj pruža svoje usluge na državnom području druge države članice u kojoj ne podliježe nadzoru, ili kada su računala pružatelja smještena na državnom području države članice koja nije država u kojoj ima poslovni nastan, trebalo bi uspostaviti sustav uzajamne pomoći među nadzornim tijelima u državama članicama.

- = -

(47) Pouzdanje u uporabu online usluga i jednostavnost njihove uporabe imaju presudno značenje za to da njihovi korisnici mogu u potpunosti iskoristiti prednosti elektroničkih usluga i svjesno se pouzdati u njih.
U tu svrhu trebalo bi stvoriti kvalificirani EU znak pouzdanosti kako bi se utvrdile kvalificirane usluge povjerenja koje pružaju kvalificirani pružatelji usluga povjerenja.
Takvim EU znakom pouzdanosti za kvalificirane usluge povjerenja jasno bi se razlučile kvalificirane usluge povjerenja od drugih usluga povjerenja čime bi se doprinijelo transparentnosti na tržištu.
Korištenje EU znakom pouzdanosti trebalo bi biti dobrovoljno za kvalificirane pružatelje usluga povjerenja te ne bi trebalo stvarati bilo koji drugi zahtjev osim onih koji su već predviđeni ovom Uredbom.

- = -

(57) Radi osiguravanja pravne sigurnosti u pogledu valjanosti potpisa, nužno je utvrditi komponente kvalificiranog elektroničkog potpisa koje bi trebala procijeniti pouzdajuća strana koja obavlja validaciju.
Osim toga, utvrđivanjem zahtjeva za kvalificirane pružatelje usluga povjerenja koji mogu pružiti kvalificiranu uslugu validacije pouzdajućim stranama koje ne žele ili ne mogu same obaviti validaciju kvalificiranih elektroničkih potpisa, trebali bi potaknuti privatni i javni sektor na ulaganja u takve usluge.
Oba elementa trebala bi za sve aktere na razini Unije omogućiti jednostavnu i praktičnu validaciju kvalificiranog elektroničkog potpisa.

- = -

(67) Usluge autentikacije mrežnih stranica osiguravaju sredstva pomoću kojih posjetitelj mrežnih stranica može biti siguran da iza tih mrežnih stranica stoji vjerodostojan i zakoniti subjekt.
Te usluge doprinose izgradnji povjerenja i pouzdanja u vođenje poslovanja online jer će korisnici imati pouzdanja u mrežne stranice koje su autenticirane.
Pružanje i korištenje uslugama autentikacije mrežnih stranica u cijelosti su dobrovoljni.
Međutim, kako bi autentikacija mrežnih stranica postala sredstvo jačanja povjerenja, pružanja boljeg iskustva za korisnika i unapređivanja rasta na unutarnjem tržištu, ovom bi Uredbom trebalo utvrditi minimalne obveze u odnosu na sigurnost i odgovornost pružateljâ usluga i usluga koje oni pružaju.
U tu svrhu, u obzir su uzeti rezultati postojećih industrijskih inicijativa, na primjer, Tijela za certificiranje/Forum preglednikâ – Forum CA/B.
Osim toga, ova Uredba ne bi trebala ograničavati korištenje drugim sredstvima ili metodama autentikacije mrežnih stranica koji nisu obuhvaćeni ovom Uredbom niti bi trebala sprečavati pružatelje usluga autentikacije mrežnih stranica iz trećih zemalja da svoje usluge pružaju korisnicima u Uniji.
Međutim, usluge autentikacije mrežnih stranica pružatelja usluga iz treće zemlje trebale bi se priznavati kao kvalificirane, u skladu s ovom Uredbom, samo ako je sklopljen međunarodni sporazum između Unije i zemlje u kojoj taj pružatelj usluge ima poslovni nastan.

- = -

(68) U skladu s odredbama o poslovnom nastanu iz Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), pojam „pravne osobe” gospodarskim subjektima ostavlja mogućnost da odaberu pravni oblik koji smatraju prikladnim za obavljanje svoje djelatnosti.
Sukladno tomu, „pravne osobe”, u smislu UFEU-a, znači svi subjekti koji su osnovani prema pravu države članice ili uređeni pravom države članice, bez obzira na njihov pravni oblik.

- = -

(69) Institucije, tijela, urede i agencije Unije potiče se da priznaju elektroničku identifikaciju i usluge povjerenja obuhvaćene ovom Uredbom u svrhu kapitalizacije administrativne suradnje, posebno u vezi s postojećom dobrom praksom i rezultatima projekata koji su u tijeku u područjima obuhvaćenima ovom Uredbom.

- = -

(71) Kako bi se osiguravali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Uredbe, posebno uvjeti za utvrđivanje referentnih brojeva normi čije bi korištenje predmnijevalo ispunjavanje određenih zahtjeva koji su utvrđeni u ovoj Uredbi, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji.
Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (12).

- = -

(75) Datumi primjene određeni u ovoj Uredbi ne utječu na postojeće obveze država članica prema pravu Unije, posebno prema Direktivi 2006/123/EZ.

- = -

(76) S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5.
Ugovora o Europskoj uniji.
U skladu s načelnom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

- = -

keyboard_tab EIDAS 2014/0910 HR

EIDAS 2014/0910 HR