search


keyboard_tab Digital Service Act 2022/2065 HR

BG CS DA DE EL EN ES ET FI FR GA HR HU IT LV LT MT NL PL PT RO SK SL SV print pdf

2022/2065 HR cercato: 'slučaj' . Output generated live by software developed by IusOnDemand srl


expand index slučaj:


whereas slučaj:


definitions:


cloud tag: and the number of total unique words without stopwords is: 2024

 

Članak 10.

Nalozi za davanje informacija

1.   Nakon primitka naloga za davanje određenih informacija o određenom pojedinačnom primatelju usluge ili određenim pojedinačnim primateljima usluge, koji je na temelju mjerodavnog prava Unije ili nacionalnog prava koje je u skladu s pravom Unije, izdalo relevantno nacionalno pravosudno ili upravno tijelo, pružatelji usluga posredovanja bez nepotrebne odgode obavješćuju tijelo koje je izdalo nalog ili bilo koje drugo tijelo navedeno u nalogu o primitku naloga i njegovoj provedbi te navode je li i kada nalog proveden.

2.   Države članice osiguravaju da nalog iz stavka 1., kada se dostavlja pružatelju, ispunjava barem sljedeće uvjete:

(a)

taj nalog sadržava sljedeće elemente:

i.

upućivanje na pravnu osnovu za izdavanje naloga na temelju prava Unije ili nacionalnog prava;

ii.

informacije o identitetu tijela koje je izdalo nalog;

iii.

jasne informacije koje pružatelju usluga posredovanja omogućuju identifikaciju određenog primatelja ili određenih primatelja za koje se traže informacije, kao što su ime ili imena računa ili jedinstvenih identifikatora;

iv.

obrazloženje svrhe u koju se informacije traže i zašto je zahtjev za davanje informacija potreban i primjeren za utvrđivanje usklađenosti primatelja usluga posredovanja s primjenjivim pravom Unije ili nacionalnim pravom koje je u skladu s pravom Unije, osim u slučaju kad se takvo obrazloženje ne može dati zbog razloga povezanih sa sprečavanjem, istragom, otkrivanjem i progonom kaznenih djela;

v.

informacije o mehanizmima pravne zaštite dostupnima pružatelju i primateljima dotične usluge;

vi.

ako je to primjenjivo, informacije o tome kojem se tijelu šalju informacije o provedbi naloga;

(b)

tim se nalogom od pružatelja zahtijeva samo davanje informacija koje su već prikupljene za potrebe pružanja usluge i nad kojima ima kontrolu;

(c)

taj se nalog dostavlja na jednom od jezika koje je pružatelj usluga posredovanja naveo na temelju članka 11. stavka 3. ili na drugom službenom jeziku države članice o kojem su se dogovorili tijelo koje je izdalo nalog i pružatelj te se šalje elektroničkoj kontaktnoj točki koju je taj pružatelj usluga odredio u skladu s člankom 11; ako nalog nije sastavljen na jeziku koji je pružatelj usluga posredovanja naveo ili na nekom drugom jeziku koji je bilateralno dogovoren, nalog se može dostaviti na jeziku tijela koje je izdalo nalog, pod uvjetom da mu je priložen prijevod barem elemenata utvrđenih u točkama (a) i (b) ovog stavka na jezik koji je naveden ili bilateralno dogovoren.

3.   Tijelo koje izdaje nalog ili, ako je to primjenjivo, tijelo koje je navedeno u nalogu dostavlja nalog zajedno sa svim informacijama dobivenim od pružatelja usluga posredovanja o provedbi tog naloga koordinatoru za digitalne usluge u državi članici tijela koje je izdalo nalog.

4.   Nakon što primi nalog od pravosudnog ili upravnog tijela, koordinator za digitalne usluge u dotičnoj državi članici bez nepotrebne odgode dostavlja primjerak naloga iz stavka 1. ovog članka svim drugim koordinatorima za digitalne usluge putem sustava uspostavljenog u skladu s člankom 85.

5.   Najkasnije u trenutku provedbe naloga ili, ako je to primjenjivo, u trenutku koji je tijelo koje je izdalo nalog navelo u nalogu pružatelji usluga posredovanja obavješćuju dotičnog primatelja usluge o zaprimljenom nalogu i njegovoj provedbi. Ta obavijest upućena primatelju usluge uključuje obrazloženje i mogućnosti pravne zaštite koje su dostupne, u skladu sa stavkom 2.

6.   Uvjetima i zahtjevima utvrđenima u ovom članku ne dovode se u pitanje nacionalno građansko i kazneno procesno pravo.

POGLAVLJE III.

OBVEZE DUŽNE PAŽNJE ZA TRANSPARENTNO I SIGURNO INTERNETSKO OKRUŽENJE

ODJELJAK 1.

Odredbe koje se primjenjuju na sve pružatelje usluga posredovanja

Članak 15.

Obveze izvješćivanja radi transparentnosti za pružatelje usluga posredovanja

1.   Pružatelji usluga posredovanja najmanje jednom godišnje u strojno čitljivom formatu i na lako dostupan način javno objavljuju jasna i lako razumljiva izvješća o svakom moderiranju sadržaja koje su obavili u relevantnom razdoblju. Izvješća osobito sadržavaju, prema potrebi, informacije o:

(a)

za pružatelje usluga posredovanja – broju naloga zaprimljenih od tijela država članica, uključujući naloge izdane u skladu s člancima 9. i 10., razvrstanih po vrsti nezakonitog sadržaja o kojem je riječ, državi članici koja izdaje nalog i medijalnom vremenu potrebnom za obavješćivanje tijela koje izdaje nalog ili bilo kojeg drugog tijela navedenog u nalogu o njegovu primitku i za provedbu naloga;

(b)

za pružatelje usluga smještaja informacija na poslužitelju – broju obavijesti podnesenih u skladu s člankom 16. razvrstanih po vrsti navodno nezakonitog sadržaja o kojem je riječ, broju obavijesti koje su podnijeli pouzdani prijavitelji, svim djelovanjima poduzetima na temelju obavijesti, razlikujući pritom je li djelovanje poduzeto na temelju zakona ili uvjeta poslovanja pružatelja, broju obavijesti obrađenih automatiziranim sredstvima te medijalnom vremenu potrebnom za poduzimanje djelovanja;

(c)

za pružatelje usluga posredovanja – smislene i razumljive informacije o moderiranju sadržaja obavljenom na vlastitu inicijativu pružatelja usluga, uključujući upotrebu automatiziranih alata, mjere poduzete za pružanje osposobljavanja i pomoći osobama zaduženima za moderiranje sadržaja, broj i vrstu poduzetih mjera koje utječu na raspoloživost, vidljivost i dostupnost informacija dobivenih od primatelja usluge i sposobnost primatelja da pružaju informacije putem usluge te druga povezana ograničenja usluge; prijavljene informacije kategoriziraju se prema vrsti nezakonitog sadržaja ili kršenju uvjeta poslovanja pružatelja usluge, metodi otkrivanja i vrsti primijenjenog ograničenja;

(d)

za pružatelje usluga posredovanja – broju pritužbi zaprimljenih putem internih sustava za rješavanje pritužbi u skladu s uvjetima poslovanja pružatelja, a dodatno za pružatelje internetskih platformi u skladu s člankom 20., osnovama za te pritužbe, odlukama donesenima u vezi s tim pritužbama, medijalnom vremenu potrebnom za donošenje tih odluka i broju slučajeva u kojima su te odluke poništene;

(e)

svakom korištenju automatiziranih sredstava za potrebe moderiranja sadržaja, uključujući kvalitativni opis, navođenje točne svrhe, pokazatelje točnosti i moguću stopu pogreške automatiziranih sredstava korištenih za ostvarenje tih svrha i sve zaštitne mjere koje su primijenjene.

2.   Stavak 1. ovog članka ne primjenjuje se na pružatelje usluga posredovanja koji se smatraju mikropoduzećima ili malim poduzećima u smislu Priloga Preporuci 2003/361/EZ i koji nisu vrlo velike internetske platforme u smislu članka 33. ove Uredbe.

3.   Komisija može donijeti provedbene akte kako bi utvrdila predloške za oblik, sadržaj i druge pojedinosti izvješća na temelju stavka 1. ovog članka, uključujući usklađena razdoblja izvješćivanja. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 88.

ODJELJAK 2.

Dodatne odredbe koje se primjenjuju na pružatelje usluga smještaja informacija na poslužitelju, uključujući internetske platforme

Članak 16.

Mehanizmi obavješćivanja i djelovanja

1.   Pružatelji usluga smještaja informacija na poslužitelju uspostavljaju mehanizme koji svakom pojedincu ili subjektu omogućuju da ih obavijesti o prisutnosti određenih informacija u njihovim uslugama koje taj pojedinac ili subjekt smatra nezakonitim sadržajem. Ti mehanizmi moraju biti lako dostupni, prilagođeni korisnicima i moraju omogućavati podnošenje obavijesti isključivo elektroničkim sredstvima.

2.   Mehanizmi iz stavka 1. moraju biti takvi da olakšavaju podnošenje dovoljno preciznih i primjereno potkrijepljenih obavijesti. U tu svrhu pružatelji usluga smještaja informacija na poslužitelju poduzimaju potrebne mjere kako bi omogućili i olakšali podnošenje obavijesti koje sadržavaju sve sljedeće elemente:

(a)

dovoljno potkrijepljeno obrazloženje zašto pojedinac ili subjekt navodi da su dotične informacije nezakonit sadržaj;

(b)

jasnu naznaku točne elektroničke lokacije te informacije, poput točnog URL-a ili točnih URL-ova, te prema potrebi dodatne informacije koje omogućuju identifikaciju nezakonitog sadržaja prilagođene vrsti sadržaja i specifičnoj vrsti usluge smještaja informacija na poslužitelju;

(c)

ime i e-adresu pojedinca ili subjekta koji podnosi obavijest, osim u slučaju informacija za koje se smatra da uključuju jedno od kaznenih djela iz članaka od 3. do 7. Direktive 2011/93/EU;

(d)

izjavu kojom se potvrđuje da pojedinac ili subjekt koji podnosi obavijest to čini u dobroj vjeri da su informacije i navodi koje sadržava točni i potpuni.

3.   Smatra se da obavijesti iz ovog članka dovode do stvarnog znanja ili spoznaje za potrebe članka 6. o dotičnoj informaciji ako savjesnom pružatelju usluga smještaja informacija na poslužitelju omogućuju da bez detaljnog pravnog ispitivanja utvrdi nezakonitost relevantne aktivnosti ili informacija.

4.   Ako obavijest sadržava elektroničke podatke za kontakt pojedinca ili subjekta koji ju je podnio, pružatelj usluga smještaja informacija na poslužitelju bez nepotrebne odgode tom pojedincu ili subjektu šalje potvrdu o primitku obavijesti.

5.   Pružatelj također bez nepotrebne odgode obavješćuje tog pojedinca ili subjekt o svojoj odluci u pogledu informacija na koje se obavijest odnosi i pritom navodi informacije o mogućnostima pravne zaštite u pogledu te odluke.

6.   Pružatelji usluga smještaja informacija na poslužitelju obrađuju sve obavijesti koje prime mehanizmom iz stavka 1. te na pravodoban, savjestan, neproizvoljan i objektivan način donose odluke u pogledu informacija na koje se obavijesti odnose. Ako se za tu obradu ili donošenje odluka koriste automatskim sredstvima, informaciju o tome uključuju u obavijest iz stavka 5.

Članak 21.

Izvansudsko rješavanje sporova

1.   Primatelji usluga, uključujući pojedince ili subjekte koji su podnijeli obavijesti, kojima su upućene odluke iz članka 20. stavka 1. imaju pravo odabrati bilo koje tijelo za izvansudsko rješavanje sporova certificirano u skladu sa stavkom 3. ovog članka kako bi se riješili sporovi o tim odlukama, uključujući pritužbe koje nisu mogle biti riješene u okviru internog sustava za rješavanje pritužbi iz tog članka.

Pružatelji internetskih platformi osiguravaju da su informacije o mogućnosti pristupa primateljâ usluge izvansudskom rješavanju sporova, kako je navedeno u prvom podstavku, lako dostupne na njihovu internetskom sučelju, jasne i prilagođene korisnicima.

Prvim podstavkom ne dovodi se u pitanje pravo dotičnog primatelja usluge da u bilo kojoj fazi pokrene postupak u cilju osporavanja tih odluka pružatelja internetskih platformi pred sudom u skladu s mjerodavnim pravom.

2.   Obje stranke moraju u dobroj vjeri surađivati s odabranim certificiranim tijelom za izvansudsko rješavanje sporova s ciljem rješavanja spora.

Pružatelji internetskih platformi mogu odbiti suradnju s takvim tijelom za izvansudsko rješavanje sporova ako je već riješen spor u vezi s istim informacijama i istim osnovama za navodnu nezakonitost ili nespojivost sadržaja.

Certificirano tijelo za izvansudsko rješavanje sporova nije ovlašteno za nametanje obvezujućeg rješenja spora strankama.

3.   Koordinator za digitalne usluge u državi članici u kojoj je tijelo za izvansudsko rješavanje sporova osnovano certificira to tijelo, na njegov zahtjev, na razdoblje od najviše pet godina, s mogućnošću produženja, ako je to tijelo dokazalo da ispunjava sve sljedeće uvjete:

(a)

nepristrano je i neovisno, među ostalim financijski neovisno, o pružateljima internetskih platformi i primateljima usluga koje pružaju pružatelji internetskih platformi, među ostalim pojedinci i subjekti koji su podnijeli obavijesti;

(b)

ima potrebno stručno znanje o pitanjima koja se pojavljuju u određenom području ili određenim područjima nezakonitog sadržaja ili o primjeni i provedbi uvjeta poslovanja jedne ili više vrsta internetskih platformi koje mu omogućuje da djelotvorno doprinese rješavanju spora;

(c)

njegovi članovi dobivaju naknadu na način koji nije povezan s ishodom postupka;

(d)

izvansudsko rješavanje sporova koje nudi lako je dostupno pomoću tehnologije elektroničke komunikacije i omogućava započinjanje postupka rješavanja sporova i podnošenja potrebnih popratnih dokumenata putem interneta;

(e)

sporove je sposoban rješavati brzo, učinkovito i ekonomično te na najmanje jednom službenom jeziku institucija Unije;

(f)

izvansudsko rješavanje spora koje nudi odvija se u skladu je s jasnim i pravednim poslovnikom koji je lako i javno dostupan te u skladu s primjenjivim zakonodavstvom, uključujući zahtjeve iz ovog članka.

Koordinator za digitalne usluge u certifikatu, prema potrebi, navodi:

(a)

na koja se pitanja odnosi stručno znanje tog tijela, kako je navedeno u prvom podstavku točki (b); te

(b)

službene jezike institucija Unije na kojima je tijelo sposobno rješavati sporove, kako je navedeno u prvom podstavku točki (e).

4.   Certificirana tijela za izvansudsko rješavanje sporova koordinatora za digitalne usluge koji ih je certificirao jednom godišnje izvješćuju o svojem funkcioniranju, navodeći barem broj zaprimljenih sporova, informacije o ishodima tih sporova, prosječno vrijeme potrebno za njihovo rješavanje te sve nedostatke ili poteškoće na koje se naišlo. Na zahtjev koordinatora za digitalne usluge pružaju dodatne informacije.

Koordinatori za digitalne usluge svake dvije godine sastavljaju izvješće o funkcioniranju tijela za izvansudsko rješavanje sporova koja su certificirali. U tom izvješću posebno se:

(a)

navodi broj sporova koje je svako tijelo certificirano za izvansudsko rješavanje sporova zaprimilo godišnje;

(b)

navode ishodi postupaka pokrenutih pred tim tijelima i prosječno vrijeme potrebno za rješavanje sporova;

(c)

utvrđuje i objašnjava sve sistemske ili sektorske nedostatke ili poteškoće na koje se naišlo u vezi s funkcioniranjem tih tijela;

(d)

utvrđuju najbolje prakse povezane s tim funkcioniranjem;

(e)

prema potrebi daju preporuke o tome kako poboljšati to funkcioniranje.

Certificirana tijela za izvansudsko rješavanje sporova svoje odluke stavljaju na raspolaganje stankama u razumnom roku, a najkasnije 90 kalendarskih dana nakon primitka pritužbe. U slučaju vrlo složenih sporova tijelo certificirano za izvansudsko rješavanje sporova može, po vlastitom nahođenju, produljiti rok od 90 kalendarskih dana, za dodatni rok koji ne prelazi 90 dana, što dovodi do ukupnog trajanja od najviše 180 dana.

5.   Ako tijelo za izvansudsko rješavanje sporova riješi spor odlukom u korist primatelja usluge, među ostalim pojedinca ili subjekta koji je podnio obavijest, pružatelj internetske platforme plaća sve naknade koje naplaćuje tijelo za izvansudsko rješavanje sporova i nadoknađuje tom primatelju, među ostalim pojedincu ili subjektu, sve pristojbe i druge razumne troškove koje je primatelj usluge platio u vezi s rješavanjem spora. Ako tijelo za izvansudsko rješavanje sporova spor riješi odlukom u korist pružatelja internetske platforme, primatelj usluge, među ostalim pojedinac ili subjekt, ne mora nadoknaditi bilo kakve pristojbe ili druge troškove koje je pružatelj internetske platforme platio ili treba platiti u vezi s rješavanjem spora, osim ako tijelo za izvansudsko rješavanje sporova ne utvrdi da je taj primatelj očito postupao u zloj vjeri.

Pristojbe koje tijelo za izvansudsko rješavanje sporova naplaćuje pružateljima internetskih platformi za rješavanje sporova moraju biti razumne i ni u kojem slučaju ne smiju premašiti troškove koji su nastali za tijelo. Rješavanje sporova mora biti dostupno primateljima usluge besplatno ili uz nominalnu naknadu.

Prije početka rješavanja spora certificirana tijela za izvansudsko rješavanje sporova obavješćuju dotičnog primatelja usluge, uključujući pojedince ili subjekte koji su podnijeli obavijest i dotičnog pružatelja internetske platforme, o naknadama ili mehanizmima koji se upotrebljavaju za određivanje naknada.

6.   Države članice mogu osnovati tijela za izvansudsko rješavanje sporova za potrebe stavka 1. ili podupirati aktivnosti nekih ili svih tijela za izvansudsko rješavanje sporova koja su certificirala u skladu sa stavkom 3.

Države članice osiguravaju da nijedna aktivnost koju poduzimaju na temelju prvog podstavka ne utječe na sposobnost njihovih koordinatora za digitalne usluge da certificiraju dotična tijela u skladu sa stavkom 3.

7.   Koordinator za digitalne usluge koji je certificirao tijelo za izvansudsko rješavanje sporova taj certifikat opoziva ako utvrdi, nakon istrage provedene na vlastitu inicijativu ili na temelju informacija dobivenih od treće strane, da tijelo za izvansudsko rješavanje sporova više ne ispunjava uvjete utvrđene u stavku 3. Prije opoziva tog certifikata, koordinator za digitalne usluge tom tijelu pruža mogućnost da reagira na zaključke njegove istrage i namjeru opoziva certifikata tijela za izvansudsko rješavanje sporova.

8.   Koordinatori za digitalne usluge obavješćuju Komisiju o tijelima za izvansudsko rješavanje sporova koja su certificirali u skladu sa stavkom 3., uključujući, prema potrebi, specifikacije iz drugog podstavka tog stavka, kao i o tijelima za izvansudsko rješavanje sporova čije su certifikate opozvali. Komisija objavljuje i ažurira popis tih tijela, uključujući navedene specifikacije, na posebnoj, lako dostupnoj internetskoj stranici.

9.   Ovim se člankom ne dovodi u pitanje Direktiva 2013/11/EU ni postupci ni subjekti za alternativno rješavanje potrošačkih sporova uspostavljeni na temelju te direktive.

Članak 33.

Vrlo velike internetske platforme i vrlo velike internetske tražilice

1.   Ovaj se odjeljak primjenjuje na internetske platforme i internetske tražilice koje imaju broj prosječnih primatelja usluge u Uniji aktivnih na mjesečnoj razini od 45 milijuna ili više, te koje su na temelju stavka 4. određene kao vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice.

2.   Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 87. radi prilagodbe broja prosječnih primatelja usluga u Uniji aktivnih na mjesečnoj razini iz stavka 1. ako se broj stanovnika Unije poveća ili smanji za najmanje 5 % u odnosu na njezino stanovništvo u 2020. ili na njezino stanovništvo nakon prilagodbe delegiranim aktom u godini u kojoj je donesen zadnji delegirani akt. U tom slučaju Komisija prilagođava broj tako da odgovara 10 % stanovništva Unije u godini u kojoj je donesen delegirani akt, zaokružen na više ili na niže, kako bi se broj mogao izraziti u milijunima.

3.   Komisija može donijeti delegirane akte u skladu s člankom 87. nakon savjetovanja s Odborom kako bi dopunila odredbe Uredbe utvrđivanjem metodologije za izračun broja prosječnih primatelja usluge u Uniji aktivnih na mjesečnoj razni za potrebe stavka 1. ovog članka i članka 24. stavka 2., osiguravajući pritom da se metodologijom uzmu u obzir promjene na tržištu i tehnološki napredak.

4.   Komisija, nakon savjetovanja s državom članicom poslovnog nastana ili nakon što je uzela u obzir informacije koje je dostavio koordinator za digitalne usluge u državi poslovnog nastana u skladu s člankom 24. stavkom 4. donosi odluku kojom se kao vrlo velika internetska platforma ili vrlo velika internetska tražilica za potrebe ove Uredbe određuje internetska platforma ili internetska tražilica s brojem prosječnih primatelja usluge aktivnih na mjesečnoj razini koji je jednak broju iz stavka 1. ovog članka ili veći od njega. Komisija donosi svoju odluku na temelju podataka koje je pružatelj internetske platforme dostavio u skladu s člankom 24. stavkom 2. ili informacija zatraženih u skladu s člankom 24. stavkom 3. ili bilo kojih drugih informacija koje su dostupne Komisiji.

Ako pružatelj internetske platforme ili internetske tražilice ne postupi u skladu s člankom 24. stavkom 2. ili ne postupi u skladu sa zahtjevom koordinatora za digitalne usluge u državi poslovnog nastana ili Komisije u skladu s člankom 24. stavkom 3., to ne sprečava Komisiju da tog pružatelja odredi kao pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice u skladu s ovim stavkom.

Ako Komisija svoju odluku temelji na drugim informacijama koje su joj dostupne u skladu s prvim podstavkom ovog stavka ili na temelju dodatnih informacija zatraženih na temelju članka 24. stavka 3., Komisija daje dotičnom pružatelju internetske platforme ili internetske tražilice rok od deset radnih dana da podnese svoja stajališta o preliminarnim nalazima Komisije te o namjeri Komisije da tu internetsku platformu ili internetsku tražilicu odredi kao vrlo veliku internetsku platformu odnosno vrlo veliku internetsku tražilicu. Komisija uzima u obzir stajališta koja je podnio dotični pružatelj usluga.

Propust dotičnog pružatelja internetske platforme ili internetske tražilice da podnese svoje stajalište u skladu s trećim podstavkom ne sprečava Komisiju da tu internetsku platformu ili internetsku tražilicu odredi kao vrlo veliku internetsku platformu odnosno vrlo veliku internetsku tražilicu na temelju drugih informacija koje su joj dostupne.

5.   Komisija ukida određivanje ako tijekom neprekinutog razdoblja od jedne godine internetska platforma ili internetska tražilica nema broj prosječnih primatelja usluge aktivnih na mjesečnoj razini jednak broju iz stavka 1. ili veći od njega.

6.   Komisija dostavlja svoje odluke na temelju stavaka 4. i 5. pružatelju dotične internetske platforme ili internetske tražilice, Odboru i koordinatoru za digitalne usluge u državi poslovnog nastana, bez nepotrebne odgode.

Komisija osigurava da se popis određenih vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica objavi u Službenom listu Europske unije te ažurira taj popis. Obveze utvrđene u ovom odjeljku primjenjuju se ili se prestaju primjenjivati na dotične vrlo velike internetske platforme i vrlo velike internetske tražilice četiri mjeseca nakon obavijesti dotičnom pružatelju usluga iz prvog podstavka.

Članak 34.

Procjena rizika

1.   Pružatelji vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica s dužnom pažnjom utvrđuju, analiziraju i procjenjuju sve sistemske rizike u Uniji koji proizlaze iz dizajna ili funkcioniranja njihove usluge i njezinih povezanih sustava, među ostalim algoritamskih sustava, i od korištenja njihovih usluga.

Oni provode procjene rizika od datuma primjene iz članka 33. stavka 6. drugog podstavka i najmanje jednom godišnje nakon toga, a u svakom slučaju prije uvođenja funkcionalnosti koje će vjerojatno imati ključan učinak na rizike utvrđene u skladu s ovim člankom. Ta procjena rizika odnosi se na njihove usluge, razmjerna je sistemskim rizicima uzimajući u obzir njihovu ozbiljnost i vjerojatnost i uključuje sljedeće sistemske rizike:

(a)

širenje nezakonitog sadržaja putem njihovih usluga;

(b)

sve stvarne ili predvidive negativne učinke na ostvarivanje temeljnih prava, osobito prava na ljudsko dostojanstvo utvrđenog u članku 1. Povelje, prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života utvrđenog u članku 7. Povelje, prava na zaštitu osobnih podataka utvrđenu u članku 8. Povelje, prava na slobodu izražavanja i informiranja, uključujući slobodu i pluralizam medija, utvrđenog u članku 11. Povelje, prava na nediskriminaciju utvrđenog u članku 21. Povelje, prava na poštovanje prava djeteta utvrđenog u članku 24. Povelje i prava na visoku razinu zaštite potrošača utvrđenog u članku 38. Povelje;

(c)

sve stvarne ili predvidive negativne učinke na građanski diskurs i izborne procese te na javnu sigurnost;

(d)

sve stvarne ili predvidive negativne učinke povezane s rodno uvjetovanim nasiljem, zaštitom javnog zdravlja i maloljetnika te ozbiljnim negativnim posljedicama za fizičku i mentalnu dobrobit osobe.

2.   Pri provedbi procjena rizika pružatelji vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica osobito uzimaju u obzir utječu li sljedeći čimbenici na bilo koji od sistemskih rizika iz stavka 1. i na koji način:

(a)

dizajn njihovih sustava za preporučivanje i bilo koji drugi relevantni algoritamski sustavi;

(b)

njihovi sustavi za moderiranje sadržaja;

(c)

primjenjivi uvjeti poslovanja i njihova provedba;

(d)

sustavi za odabir i prikazivanje oglasa;

(e)

prakse pružatelja usluga povezane s podacima.

U procjenama se također analizira utječe li na rizike u skladu sa stavkom 1. i na koji način namjerno manipuliranje njihovom uslugom, uključujući nevjerodostojno korištenje uslugom ili automatizirano iskorištavanje usluge, kao i povećanje i potencijalno brzo i sveobuhvatno širenje nezakonitog sadržaja i informacija koje nisu u skladu s njihovim uvjetima poslovanja.

U procjeni se uzimaju u obzir posebni regionalni ili jezični aspekti, uključujući kada su specifični za državu članicu.

3.   Pružatelji vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica čuvaju popratne dokumente o procjenama rizika najmanje tri godine nakon provedbe procjena rizika te ih na zahtjev dostavljaju Komisiji i koordinatoru za digitalne usluge u državi poslovnog nastana.

Članak 36.

Mehanizam za odgovor na krizu

1.   U slučaju krize Komisija na preporuku Odbora može donijeti odluku kojom se od jednog ili više pružatelja vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica zahtijeva da poduzmu jedno ili više sljedećih djelovanja:

(a)

procijene doprinose li funkcioniranje i upotreba njihovih usluga znatno ozbiljnoj prijetnji kako je navedena u stavku 2. i, ako da, u kojoj mjeri i na koji način, ili je vjerojatno da će joj znatno doprinijeti;

(b)

utvrde i primijene posebne učinkovite i razmjerne mjere, kao što su one predviđene u članku 35. stavku 1. ili članku 48. stavku 2., kako bi spriječile, uklonile ili ograničile svaki takav doprinos ozbiljnoj prijetnji utvrđenoj u skladu s točkom (a) ovog stavka;

(c)

do određenog datuma ili u redovitim vremenskim razmacima navedenima u odluci izvijeste Komisiju o procjenama iz točke (a), točnom sadržaju, provedbi te kvalitativnom i kvantitativnom učinku posebnih mjera poduzetih u skladu s točkom (b) te o svim drugim pitanjima povezanima s tim procjenama ili tim mjerama, kako je navedeno u odluci.

Pri utvrđivanju i primjeni mjera na temelju točke (b) ovog stavka pružatelj ili pružatelji usluga uzimaju u obzir ozbiljnost ozbiljne prijetnje iz stavka 2., hitnost mjera i stvarne ili potencijalne posljedice za prava i zakonite interese svih uključenih strana, uključujući moguće nepoštovanje temeljnih prava utvrđenih u Povelji.

2.   Za potrebe ovog članka smatra se da je kriza nastupila ako izvanredne okolnosti dovedu do ozbiljne prijetnje javnoj sigurnosti ili javnom zdravlju u Uniji ili bitnim dijelovima Unije.

3.   Pri donošenju odluke iz stavka 1. Komisija osigurava da su ispunjeni svi sljedeći zahtjevi:

(a)

djelovanja koja se zahtijevaju odlukom nužna su, opravdana i proporcionalna, osobito uzimajući u obzir ozbiljnost ozbiljne prijetnje iz stavka 2., hitnost mjera i stvarne ili potencijalne posljedice za prava i zakonite interese svih uključenih strana, uključujući moguće nepoštovanje temeljnih prava utvrđenih u Povelji;

(b)

u odluci se navodi razuman rok u kojem se trebaju poduzeti posebne mjere iz stavka 1. točke (b), osobito uzimajući u obzir hitnost tih mjera i vrijeme potrebno za njihovu pripremu i provedbu;

(c)

djelovanja koja se zahtijevaju odlukom ograničena su na razdoblje od najviše tri mjeseca.

4.   Nakon donošenja odluke iz stavka 1. Komisija bez nepotrebne odgode poduzima sljedeće korake:

(a)

obavješćuje o odluci pružatelja ili pružatelje kojima je odluka upućena;

(b)

javno objavljuje odluku; i

(c)

obavješćuje Odbor o odluci, poziva ga da podnese svoja stajališta o toj odluci i obavješćuje ga o svakom daljnjem razvoju događaja u vezi s tom odlukom.

5.   Posebne mjere koje treba poduzeti u skladu sa stavkom 1. točkom (b) i stavkom 7. drugim podstavkom odabire pružatelj ili pružatelji kojima je upućena odluka Komisije.

6.   Komisija može na vlastitu inicijativu ili na zahtjev pružatelja pokrenuti dijalog s pružateljem kako bi utvrdila jesu li, s obzirom na posebne okolnosti pružatelja, planirane ili provedene mjere iz stavka 1. točke (b) djelotvorne i razmjerne u postizanju željenih ciljeva. Komisija posebno osigurava da mjere koje je pružatelj poduzeo u skladu sa stavkom 1. točkom (b) ispunjavaju zahtjeve iz stavka 3. točaka (a) i (c).

7.   Komisija prati primjenu posebnih mjera poduzetih u skladu s odlukom iz stavka 1. ovog članka na temelju izvješća iz točke (c) tog stavka i svih drugih relevantnih informacija, uključujući informacije koje može zatražiti na temelju članka 40. ili članka 67., uzimajući u obzir razvoj krize. Komisija redovito izvješćuje Odbor o tom praćenju, najmanje jednom mjesečno.

Ako Komisija smatra da planirane ili provedene posebne mjere na temelju stavka 1. točke (b) nisu djelotvorne ili razmjerne, može, nakon savjetovanja s Odborom, donijeti odluku kojom se od pružatelja zahtijeva da preispita utvrđivanje ili primjenu tih posebnih mjera.

8.   Ako je to primjereno s obzirom na razvoj krize, Komisija na preporuku Odbora može izmijeniti odluku iz stavka 1. ili iz stavka 7. drugog podstavka na sljedeći način:

(a)

opozivom odluke i, prema potrebi, zahtijevanjem od vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice da prestanu primjenjivati mjere utvrđene i provedene na temelju stavka 1. točke (b) ili stavka 7. drugog podstavka, osobito ako razlozi za takve mjere više ne postoje;

(b)

produljenjem razdoblja iz stavka 3. točke (c) za razdoblje od najviše tri mjeseca;

(c)

uzimanjem u obzir iskustva stečenog u primjeni mjera, a posebno mogućeg neuspjeha da se mjerama poštuju temeljna prava utvrđena u Povelji.

9.   Zahtjevi iz stavaka od 1. do 6. primjenjuju se na odluku i njezinu izmjenu iz ovog članka.

10.   Komisija u najvećoj mogućoj mjeri uzima u obzir preporuke koje Odbor daje na temelju ovog članka.

11.   Nakon donošenja odluka u skladu s ovim člankom Komisija svake godine izvješćuje Europski parlament i Vijeće o primjeni posebnih mjera poduzetih na temelju tih odluka, a u svakom slučaju tri mjeseca nakon završetka krize.

Članak 37.

Neovisna revizija

1.   Pružatelji vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica podliježu, na vlastiti trošak i barem jednom godišnje, neovisnim revizijama radi ocjenjivanja usklađenosti s:

(a)

obvezama iz poglavlja III.;

(b)

svim obvezama preuzetima na temelju kodeksa ponašanja iz članaka 45. i 46. i kriznih protokola iz članka 48.

2.   Pružatelji vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica organizacijama koje provode revizije na temelju ovog članka pružaju potrebnu suradnju i pomoć kako bi im se omogućila provedba tih revizija na djelotvoran, učinkovit i pravodoban način, među ostalim tako da im omoguće pristup svim relevantnim podacima i prostorijama te odgovaranjem na usmena ili pisana pitanja. Suzdržavaju se od ometanja, neopravdanog utjecanja ili potkopavanja provedbe revizije.

Takvim revizijama osigurava se odgovarajuća povjerljivost i čuvanje poslovne tajne u pogledu informacija dobivenih od pružatelja vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica i trećih strana u kontekstu revizija, među ostalim nakon završetka revizija. Međutim, ispunjavanje tog zahtjeva ne smije negativno utjecati na provedbu revizija i druge odredbe ove Uredbe, posebno one o transparentnosti, nadzoru i izvršavanju. Ako je to potrebno u svrhu izvješćivanja radi transparentnosti u skladu s člankom 42. stavkom 4., u izvješću o reviziji i izvješću o provedbi revizije iz stavaka 4. i 6. ovog članka prilažu se verzije koje ne sadržavaju informacije koje bi se razumno mogle smatrati povjerljivima.

3.   Revizije koje se provode na temelju stavka 1. provode organizacije koje:

(a)

ne ovise o pružatelju dotičnih vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica niti su u sukobu interesa s njim ni s bilo kojom pravnom osobom povezanom s tim pružateljem; osobito da:

i.

nisu pružile bilo kakve nerevizorske usluge povezane s pitanjima obuhvaćenima revizijom predmetnom pružatelju vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice ni bilo kojoj pravnoj osobi povezanoj s tim pružateljem u razdoblju od 12 mjeseci prije početka revizije te su se obvezale da im neće pružati takve usluge u razdoblju od 12 mjeseci nakon završetka revizije;

ii.

nisu pružile usluge revizije u skladu s ovim člankom dotičnom pružatelju vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice ni bilo kojoj pravnoj osobi povezanoj s tim pružateljem tijekom razdoblja duljeg od 10 uzastopnih godina;

iii.

ne provode reviziju za naknade koje ovise o rezultatu revizije;

(b)

imaju dokazano stručno znanje u području upravljanja rizicima, tehničke kompetencije i sposobnosti;

(c)

imaju dokazanu objektivnost i profesionalnu etiku, posebno na temelju pridržavanja kodeksa ponašanja ili odgovarajućih standarda.

4.   Pružatelji vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica osiguravaju da organizacije koje provode revizije sastavljaju izvješće za svaku reviziju. To izvješće mora biti obrazloženo, u pisanom obliku i sadržavati barem sljedeće:

(a)

ime, adresu i kontaktnu točku pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice koji je predmet revizije, te razdoblje obuhvaćeno revizijom;

(b)

ime i adresu organizacije ili organizacija koje provode reviziju;

(c)

izjavu o interesima;

(d)

opis posebnih revidiranih elemenata i primijenjenu metodologiju;

(e)

opis i sažetak glavnih zaključaka revizije;

(f)

popis trećih strana s kojima se savjetovalo u okviru revizije;

(g)

revizorsko mišljenje o tome je li pružatelj vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice koji je predmet revizije postupao u skladu s obvezama i dužnostima iz stavka 1., odnosno „pozitivno”, „pozitivno s komentarima” ili „negativno”;

(h)

ako revizorsko mišljenje nije „pozitivno”, operativne preporuke o posebnim mjerama za postizanje usklađenosti i preporučeni vremenski okvir za postizanje usklađenosti.

5.   Ako organizacija koja provodi reviziju nije mogla provesti reviziju određenih posebnih elemenata ili izraziti revizorsko mišljenje na temelju svojih istraga, ona u revizorsko izvješće uključuje objašnjenje okolnosti i razloge zbog kojih ti elementi nisu mogli biti obuhvaćeni revizijom.

6.   Pružatelji vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica koji prime revizorsko izvješće koje nije „pozitivno” uzimaju u obzir sve operativne preporuke koje su im upućene kako bi poduzeli potrebne mjere za njihovu provedbu. U roku od mjesec dana od primitka tih preporuka donose izvješće o provedbi revizijskih preporuka u kojem se utvrđuju te mjere. Ako ne provedu operativne preporuke, u izvješću o provedbi revizijskih preporuka moraju obrazložiti zašto to nisu učinili i navesti sve alternativne mjere koje su poduzele kako bi otklonile sve utvrđene slučajeve neusklađenosti.

7.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 87. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem potrebnih pravila za provedbu revizija u skladu s ovim člankom, posebno u pogledu potrebnih pravila o postupovnim koracima, revizijskim metodologijama i predlošcima za izvješćivanje za revizije provedene u skladu s ovim člankom. Tim delegiranim aktima uzimaju se u obzir svi dobrovoljni revizijski standardi iz članka 44. stavka 1. točke (e).

Članak 39.

Dodatna transparentnost internetskog oglašavanja

1.   Pružatelji vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica koje prikazuju oglase na svojim internetskim sučeljima sastavljaju i javno objavljuju u posebnom odjeljku svojeg internetskog sučelja putem pretraživog i pouzdanog alata koji omogućuje pretraživanje po više kriterija i putem sučelja za programiranje aplikacija, repozitorij u kojem se informacije iz stavka 2. čuvaju tijekom cijelog razdoblja u kojem prikazuju oglas i jednu godinu od posljednjeg prikazivanja oglasa na njihovim internetskim sučeljima. Osiguravaju da repozitorij ne sadržava osobne podatke primatelja usluge kojima je oglas bio ili mogao biti prikazan i poduzimaju razumne napore kako bi osigurali da su informacije točne i potpune.

2.   Repozitorij sadržava barem sljedeće informacije:

(a)

sadržaj oglasa, uključujući naziv proizvoda, usluge ili robne marke te predmet oglasa;

(b)

ime fizičke ili pravne osobe u čije je ime oglas prikazan;

(c)

ime fizičke ili pravne osobe koja je platila oglas, ako ta osoba nije osoba iz točke (b);

(d)

razdoblje u kojem je oglas bio prikazan;

(e)

podatak o tome je li oglas bio namijenjen za prikazivanje jednoj ili više posebnih skupina primatelja usluge i, ako jest, glavne parametre upotrijebljene u tu svrhu, uključujući, ako je to primjenjivo, glavne parametre koji se koriste za isključivanje jedne ili više tih određenih skupina;

(f)

komercijalna priopćenja objavljena na vrlo velikim internetskim platformama i utvrđena u skladu s člankom 26. stavkom 2.;

(g)

ukupni broj ostvarenih primatelja usluge kojima je oglas prikazan i, ako je to primjenjivo, zbirne brojeve raščlanjene po državi članici za skupinu ili skupine primatelja kojima je oglas bio posebno namijenjen.

3.   Kad je riječ o stavku 2. točkama (a), (b) i (c), ako je pružatelj vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica uklonio ili onemogućio pristup određenom oglasu zbog navodne nezakonitosti ili nespojivosti s njegovim uvjetima poslovanja, repozitorij ne uključuje informacije iz tih točaka. U tom slučaju repozitorij za određeni oglas uključuje informacije iz, ovisno o slučaju, članka 17. stavka 3. točaka od (a) do (e) ili članka 9. stavka 2. točke (a) podtočke i.

Komisija može, nakon savjetovanja s Odborom, relevantnim provjerenim istraživačima iz članka 40. i javnosti izdati smjernice o strukturi, organizaciji i funkcijama repozitorija iz ovog članka.

Članak 42.

Obveze izvješćivanja radi transparentnosti

1.   Pružatelji vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica objavljuju izvješća iz članka 15. najkasnije u roku dva mjeseca od datuma primjene iz članka 33. stavka 6. drugog podstavka, a nakon toga barem svakih šest mjeseci.

2.   U izvješćima iz stavka 1. ovog članka koja su objavili pružatelji vrlo velikih internetskih platformi, uz informacije iz članka 15. i članka 24. stavka 1., navodi se:

(a)

količina ljudskih resursa koje pružatelj vrlo velikih internetskih platformi namjenjuje moderiranju sadržaja u pogledu usluge koja se nudi u Uniji, raščlanjena po svakom primjenjivom službenom jeziku država članica, među ostalim za ispunjavanje obveza utvrđenih u člancima 16. i 22., kao i za usklađenost s obvezama utvrđenima u članku 20.;

(b)

kvalifikacije i jezična stručnost osoba koje obavljaju aktivnosti iz točke (a), kao i osposobljavanje i potporu koja se pruža tom osoblju;

(c)

pokazatelji točnosti i povezane informacije iz članka 15. stavka 1. točke (e), raščlanjeni po svakom službenom jeziku država članica.

Izvješća se objavljuju na najmanje jednom službenom jeziku država članica.

3.   Uz informacije iz članka 24. stavka 2., pružatelji vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica u izvješća iz stavka 1. ovog članka uključuju informacije o prosječnim primateljima usluge aktivnim na mjesečnoj razini za svaku državu članicu.

4.   Pružatelji vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica javno objavljuju i dostavljaju koordinatoru za digitalne usluge u državi poslovnog nastana i Komisiji najkasnije u roku tri mjeseca od primitka svakog izvješća o reviziji u skladu s člankom 37. stavkom 4.:

(a)

izvješće u kojem se navode rezultati procjene rizika na temelju članka 34.;

(b)

posebne mjere za smanjenje rizika utvrđene i provedene u skladu s člankom 35. stavkom 1.;

(c)

revizorsko izvješće predviđeno člankom 37. stavkom 4.;

(d)

izvješće o provedbi revizijskih preporuka predviđeno člankom 37. stavkom 6;

(e)

ako je to primjenjivo, informacije o savjetovanjima koja je pružatelj proveo kao potporu procjenama rizika i osmišljavanju mjera za smanjenje rizika.

5.   Ako pružatelj vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice smatra da bi objavljivanje informacija u skladu sa stavkom 4. moglo dovesti do otkrivanja povjerljivih informacija tog pružatelja ili primatelja usluge, uzrokovati slabe točke u pogledu sigurnosti njegove usluge, ugroziti javnu sigurnost ili naštetiti primateljima, pružatelj može ukloniti takve informacije iz javno dostupnih izvješća. U tom slučaju pružatelj dostavlja potpuna izvješća koordinatoru za digitalne usluge u državi poslovnog nastana i Komisiji, zajedno s izjavom o razlozima za uklanjanje informacija iz javno dostupnih izvješća.

Članak 43.

Naknada za nadzor

1.   Komisija pružateljima vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica naplaćuje godišnju naknadu za nadzor nakon njihova određivanja u skladu s člankom 33.

2.   Ukupni iznos godišnjih naknada za nadzor pokriva procijenjene troškove koje Komisija snosi u vezi sa svojim nadzornim zadaćama na temelju ove Uredbe, posebno troškove povezane s određivanjem u skladu s člankom 33., uspostavom, održavanjem i radom baze podataka u skladu s člankom 24. stavkom 5. i sustavom za razmjenu informacija na temelju članka 85., upućivanjem na temelju članka 59., pružanjem potpore Odboru u skladu s člankom 62. i nadzornim zadaćama u skladu s člankom 56. i poglavljem IV. odjeljkom 4.

3.   Pružateljima vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica naplaćuje se godišnja naknada za nadzor za svaku uslugu za koju su određeni u skladu s člankom 33.

Komisija donosi provedbene akte kako bi utvrdila iznos godišnje naknade za nadzor za svakog pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice. Pri donošenju tih provedbenih akata Komisija primjenjuje metodologiju utvrđenu u delegiranom aktu iz stavka 4. ovog članka i poštuje načela utvrđena u stavku 5. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 88.

4.   Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 87. kojima utvrđuje detaljnu metodologiju i postupke za:

(a)

određivanje procijenjenih troškova iz stavka 2.;

(b)

određivanje pojedinačnih godišnjih naknada za nadzor iz stavka 5. točaka (b) i (c);

(c)

određivanje najveće ukupne granice definirane u stavku 5. točki (c); i

(d)

detaljne aranžmane koji su potrebni za izvršavanje plaćanja.

Pri donošenju tih delegiranih akata Komisija poštuje načela utvrđena u stavku 5. ovog članka.

5.   Provedbenim aktom iz stavka 3. i delegiranim aktom iz stavka 4. i poštuju se sljedeća načela:

(a)

procjenom ukupnog iznosa godišnje naknade za nadzor uzimaju se u obzir troškovi nastali u prethodnoj godini;

(b)

godišnja naknada za nadzor razmjerna je broju prosječnih primatelja usluge u Uniji aktivnih na mjesečnoj razini svake vrlo velike internetske platforme ili svake vrlo velike internetske tražilice određene u skladu s člankom 33.;

(c)

ukupni iznos godišnje naknade za nadzor koja se naplaćuje određenom pružatelju vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice ni u kojem slučaju ne premašuje 0,05 % njegova godišnjeg neto prihoda na svjetskoj razini u prethodnoj financijskoj godini.

6.   Pojedinačne godišnje naknade za nadzor naplaćene na temelju stavka 1. ovog članka čine vanjske namjenske prihode u skladu s člankom 21. stavkom 5. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (41).

7.   Komisija svake godine izvješćuje Europski parlament i Vijeće o ukupnom iznosu troškova nastalih pri ispunjavanju zadaća na temelju ove Uredbe i o ukupnom iznosu pojedinačnih godišnjih naknada za nadzor koje su naplaćene u prethodnoj godini.

ODJELJAK 6.

Ostale odredbe o obvezama dužne pažnje

Članak 45.

Kodeksi ponašanja

1.   Komisija i Odbor potiču i olakšavaju izradu dobrovoljnih kodeksa ponašanja na razini Unije kao potporu pravilnoj primjeni ove Uredbe,, uzimajući prije svega u obzir specifične izazove suzbijanja različitih vrsta nezakonitog sadržaja i sistemskih rizika, u skladu s pravom Unije, osobito pravom o tržišnom natjecanju i zaštiti osobnih podataka,.

2.   Ako se pojavi znatan sistemski rizik u smislu članka 34. stavka 1. koji se odnosi na nekoliko vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica, Komisija može pozvati dotične pružatelje vrlo velikih internetskih platformi ili dotične pružatelje vrlo velikih internetskih tražilica te druge pružatelje vrlo velikih internetskih platformi, vrlo velikih internetskih tražilica, internetskih platformi i drugih usluga posredovanja, prema potrebi, kao i relevantna nadležna tijela, organizacije civilnog društva i druge relevantne dionike, da sudjeluju u izradi kodeksa ponašanja, među ostalim utvrđivanjem obveza poduzimanja posebnih mjera za smanjenje rizika, kao i okvira za redovito izvješćivanje o svim poduzetim mjerama i njihovim učincima.

3.   Pri provedbi stavaka 1. i 2. Komisija i Odbor te, prema potrebi, druga tijela nastoje osigurati da su u kodeksima ponašanja jasno utvrđeni njihovi posebni ciljevi, da sadržavaju ključne pokazatelje uspješnosti za mjerenje ostvarenja tih ciljeva te da se u njima uzimaju u obzir potrebe i interesi svih zainteresiranih strana, a osobito građana, na razini Unije. Komisija i Odbor nastoje osigurati i da sudionici redovito izvješćuju Komisiju i svoje koordinatore za digitalne usluge u državi poslovnog nastana o svim poduzetim mjerama i njihovim učincima, izraženima na temelju ključnih pokazatelja uspješnosti u kodeksima. Za ključne pokazatelje uspješnosti i obveze u pogledu izvješćivanja uzimaju se u obzir razlike u veličini i kapacitetu sudionika.

4.   Komisija i Odbor procjenjuju ispunjavaju li kodeksi ponašanja ciljeve navedene u stavcima 1. i 3. te redovito prate i ocjenjuju ostvarivanje njihovih ciljeva, uzimajući u obzir ključne pokazatelje uspješnosti koje mogu sadržavati. Svoje zaključke redovito objavljuju.

Komisija i Odbor također potiču i olakšavaju redovito preispitivanje i prilagođavanje kodeksa ponašanja.

U slučaju sustavnog nepoštovanja kodeksa ponašanja, Komisija i Odbor mogu pozvati potpisnike kodeksa ponašanja da poduzmu potrebna djelovanja.

Članak 48.

Krizni protokoli

1.   Odbor može preporučiti Komisiji da, u skladu sa stavcima 2., 3. i 4., pokrene izradu dobrovoljnih kriznih protokola za postupanje u kriznim situacijama. Te krizne situacije strogo su ograničene na izvanredne okolnosti koje utječu na javnu sigurnost ili javno zdravlje.

2.   Komisija potiče i olakšava sudjelovanje pružatelja vrlo velikih internetskih platformi, vrlo velikih internetskih tražilica i, prema potrebi, drugih internetskih platformi ili drugih internetskih tražilica, u izradi, testiranju i primjeni tih kriznih protokola. Komisija nastoji osigurati da ti krizni protokoli uključuju jednu ili više sljedećih mjera:

(a)

lako uočljivo prikazivanje informacija o kriznoj situaciji koje su dostavila tijela država članica ili su dobivene na razini Unije ili su ih, ovisno o kontekstu krize, dostavila druga relevantna pouzdana tijela;

(b)

osiguravanje da pružatelj usluga posredovanja odredi posebnu kontaktnu točku za upravljanje krizama; prema potrebi to može biti elektronička kontaktna točka iz članka 11. ili, u slučaju pružatelja vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica, službenik za praćenje usklađenosti iz točke 41.;

(c)

prema potrebi, prilagođavanje sredstava namijenjenih usklađivanju s obvezama utvrđenima u člancima 16., 20., 22., 23. i 35. potrebama nastalima zbog krizne situacije.

3.   Komisija, prema potrebi, u izradu, testiranje i nadzor primjene kriznih protokola uključuje tijela država članica te može uključiti i tijela, urede i agencije Unije. Komisija može, ako je to potrebno i primjereno, u izradu kriznih protokola uključiti i organizacije civilnog društva ili druge relevantne organizacije.

4.   Komisija nastoji osigurati da se u kriznim protokolima jasno utvrdi sve od sljedećeg:

(a)

posebni parametri za određivanje što čini posebnu izvanrednu okolnost za koju je krizni protokol namijenjen i ciljevi koji se njime nastoje postići;

(b)

ulogu svakog sudionika i mjere koje trebaju uspostaviti kao pripremu te nakon aktivacije kriznog protokola;

(c)

jasan postupak za određivanje kad treba aktivirati krizni protokol;

(d)

jasan postupak za određivanje razdoblja u kojem se poduzimaju mjere koje treba poduzeti nakon aktivacije kriznog protokola, koje je strogo ograničeno na ono što je nužno za rješavanje posebnih izvanrednih okolnosti o kojima je riječ;

(e)

zaštitne mjere protiv svih nepovoljnih učinaka na ostvarivanje temeljnih prava utvrđenih u Povelji, osobito slobode izražavanja i informiranja te prava na nediskriminaciju;

(f)

postupak javnog izvješćivanja nakon prestanka krizne situacije o svim poduzetim mjerama, njihovu trajanju i učincima.

5.   Ako Komisija smatra da krizni protokol nije djelotvoran u kriznoj situaciji ili ne štiti ostvarivanje temeljnih prava iz stavka 4. točke (e), od sudionika traži da revidiraju krizni protokol, među ostalim i poduzimanjem dodatnih mjera.

POGLAVLJE IV.

PROVEDBA, SURADNJA, SANKCIJE I IZVRŠAVANJE

ODJELJAK 1.

Nadležna tijela i nacionalni koordinatori za digitalne usluge

Članak 49.

Nadležna tijela i koordinatori za digitalne usluge

1.   Države članice određuju jedno ili više nadležnih tijela da budu odgovorna za nadzor pružateljâ usluga posredovanja i izvršavanje ove Uredbe („nadležna tijela”).

2.   Države članice određuju jedno od nadležnih tijela koordinatorom za digitalne usluge. Koordinator za digitalne usluge odgovoran je za sva pitanja povezana s nadzorom i izvršavanjem ove Uredbe u dotičnoj državi članici, osim ako je ta država članica određene posebne zadaće ili sektore dodijelila drugim nadležnim tijelima. Koordinator za digitalne usluge u svakom je slučaju odgovoran za osiguravanje koordinacije na nacionalnoj razini u vezi s tim pitanjima i za doprinos djelotvornom i dosljednom nadzoru i izvršavanju ove Uredbe u cijeloj Uniji.

U tu svrhu koordinatori za digitalne usluge surađuju međusobno, s drugim nacionalnim nadležnim tijelima, Odborom i Komisijom, ne dovodeći pritom u pitanje mogućnost država članica da osiguraju mehanizme suradnje i redovite razmjene mišljenja koordinatora za digitalne usluge s drugim nacionalnim tijelima kada je to relevantno za izvršavanje njihovih zadaća.

Ako država članica uz koordinatora za digitalne usluge imenuje jedno nadležno tijelo ili više njih, ona osigurava da su zadaće tih tijela i koordinatora za digitalne usluge jasno utvrđene te da oni blisko i djelotvorno surađuju u izvršavanju svojih zadaća.

3.   Države članice imenuju koordinatore za digitalne usluge do 17. veljače 2024.

Države članice javno objavljuju te dostavljaju Komisiji i Odboru ime njihovog nadležnog tijela određenog kao koordinatora za digitalne usluge i informacije o tome kako ga se može kontaktirati. Dotična država članica priopćuje Komisiji i Odboru imena drugih nadležnih tijela iz stavka 2., kao i njihove zadaće.

4.   Odredbe primjenjive na koordinatore za digitalne usluge iz članaka 50., 51. i 56. primjenjuju se i na sva druga nadležna tijela koja države članice imenuju na temelju stavka 1. ovog članka.

Članak 56.

Nadležnosti

1.   Država članica u kojoj se nalazi glavni poslovni nastan pružatelja usluga posredovanja ima isključivu ovlast za nadzor i provedbu ove Uredbe, osim za ovlasti navedene u stavcima 2., 3. i 4.

2.   Komisija ima isključive ovlasti za nadzor i provedbu poglavlja III. odjeljka 5.

3.   Komisija ima ovlasti za nadzor i provedbu ove Uredbe, osim obveza utvrđenih u njezinu poglavlju III. odjeljku 5., u odnosu na pružatelja vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica.

4.   Ako Komisija nije pokrenula postupak za istu povredu, država članica u kojoj se nalazi glavni poslovni nastan pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice ima ovlasti za nadzor i provedbu obveza na temelju ove Uredbe koje nisu obveze utvrđene u poglavlju III. odjeljku 5. kada je riječ o tim pružateljima.

5.   Države članice i Komisija u bliskoj suradnji nadziru i provode odredbe ove Uredbe.

6.   Ako pružatelj usluga posredovanja nema poslovni nastan u Uniji, država članica u kojoj njegov pravni zastupnik ima boravište ili poslovni nastan ili Komisija, ovisno o slučaju, u skladu sa stavcima 1. i 4. ovog članka, ima ovlasti za nadzor i provedbu relevantnih obveza na temelju ove Uredbe.

7.   Ako pružatelj usluga posredovanja ne imenuje pravnog zastupnika u skladu s člankom 13., sve države članice te, u slučaju pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice, Komisija, imaju ovlasti za nadzor i provedbu u skladu s ovim člankom.

Ako koordinator za digitalne usluge namjerava izvršavati svoje ovlasti na temelju ovog stavka, o tome obavješćuje sve druge koordinatore za digitalne usluge i Komisiju te osigurava poštovanje primjenjivih zaštitnih mjera predviđenih Poveljom, posebice kako bi se izbjeglo da se isto postupanje sankcionira više puta zbog povrede obveza utvrđenih ovom Uredbom. U slučaju da Komisija namjerava izvršiti svoje ovlasti na temelju ovog stavka, obavješćuje sve druge koordinatore za digitalne usluge o svojoj namjeri. Po primitku obavijesti na temelju ovog stavka druge države članice ne pokreću postupak koji se odnosi na istu povredu koja je navedena u obavijesti.

Članak 57.

Uzajamna pomoć

1.   Koordinatori za digitalne usluge i Komisija blisko surađuju i uzajamno si pomažu kako bi ovu Uredbu primjenjivali na dosljedan i učinkovit način. Uzajamna pomoć osobito uključuje razmjenu informacija u skladu s ovim člankom i dužnost koordinatora za digitalne usluge u državi poslovnog nastana da obavijesti sve koordinatore za digitalne usluge u državi pružanja usluge, Odbor i Komisiju o pokretanju istrage i namjeri donošenja konačne odluke, uključujući njegovu procjenu, u pogledu određenog pružatelja usluga posredovanja.

2.   Za potrebe istrage, koordinator za digitalne usluge u državi poslovnog nastana može od drugih koordinatora za digitalne usluge zatražiti da dostave određene informacije koje posjeduju u vezi s određenim pružateljem usluga posredovanja ili da izvrše svoje istražne ovlasti iz članka 51. stavka 1. u pogledu određenih informacija koje se nalaze u njihovoj državi članici. Koordinator za digitalne usluge koji primi taj zahtjev prema potrebi može uključiti druga nadležna tijela ili druga javna tijela predmetne države članice.

3.   Koordinator za digitalne usluge koji primi zahtjev na temelju stavka 2. ispunjava taj zahtjev i obavješćuje koordinatora za digitalne usluge u državi poslovnog nastana o poduzetim djelovanjima bez nepotrebne odgode i najkasnije dva mjeseca nakon primitka zahtjeva, osim u sljedećim slučajevima:

(a)

opseg ili predmet zahtjeva nije dovoljno određen, opravdan ili razmjeran s obzirom na istražne svrhe; ili

(b)

ni koordinator za digitalne usluge kojemu je upućen zahtjev ni drugo nadležno tijelo ili drugo javno tijelo te države članice ne posjeduju tražene informacije niti im mogu pristupiti; ili

(c)

zahtjev se ne može ispuniti, a da se pritom ne povrijedi pravo Unije ili nacionalno pravo.

Koordinator za digitalne usluge koji je primio zahtjev obrazlaže svoje odbijanje podnošenjem obrazloženog odgovora u roku utvrđenom u prvom podstavku.

Članak 58.

Prekogranična suradnja koordinatora za digitalne usluge

1.   Ako koordinator za digitalne usluge u državi pružanja usluge ima razloga sumnjati da je pružatelj usluge posredovanja povrijedio ovu Uredbu na način koji negativno utječe na primatelje usluge u državi članici tog koordinatora za digitalne usluge, on može od koordinatora za digitalne usluge u državi poslovnog nastana zatražiti da procijeni to pitanje i poduzme potrebne istražne i izvršne mjere radi osiguravanja usklađenosti s ovom Uredbom, osim ako je Komisija pokrenula istragu o istoj navodnoj povredi.

2.   Na zahtjev najmanje triju koordinatora za digitalne usluge u državi pružanja usluga koji imaju razloga sumnjati da je određeni pružatelj usluge posredovanja povrijedio ovu Uredbu na način koji negativno utječe na primatelje usluge u njihovoj državi članici, Odbor može zatražiti od koordinatora za digitalne usluge u državi poslovnog nastana da procijeni to pitanje i poduzme potrebne istražne i izvršne mjere radi osiguravanja usklađenosti s ovom Uredbom, osim ako je Komisija pokrenula istragu o istoj navodnoj povredi.

3.   Zahtjev na temelju stavka 1. ili 2. propisno se obrazlaže i u njemu se navodi barem sljedeće:

(a)

kontaktna točka tog pružatelja usluga posredovanja kako je predviđeno člankom 11.;

(b)

opis relevantnih činjenica, dotične odredbe ove Uredbe i razlozi zašto koordinator za digitalne usluge koji je uputio zahtjev ili Odbor sumnjaju da je pružatelj povrijedio ovu Uredbu, uključujući opis negativnih učinaka navodne povrede;

(c)

sve druge informacije koje koordinator za digitalne usluge koji je uputio zahtjev ili Odbor smatraju važnima, uključujući, prema potrebi, informacije prikupljene na vlastitu inicijativu ili prijedloge za određene istražne ili izvršne mjere koje treba poduzeti, uključujući privremene mjere.

4.   Koordinator za digitalne usluge u državi poslovnog nastana u najvećoj mogućoj mjeri uzima u obzir zahtjev na temelju stavka 1. ili stavka 2. ovog članka. Ako smatra da nema dovoljno informacija za djelovanje na temelju zahtjeva i ima razloga smatrati da bi koordinator za digitalne usluge koji je uputio zahtjev ili Odbor mogli pružiti dodatne informacije, koordinator za digitalne usluge u državi poslovnog nastana može ili zatražiti takve informacije u skladu s člankom 57. ili može pokrenuti zajedničku istragu na temelju članka 60. stavka 1. koja uključuje barem koordinatora za digitalne usluge koji je podnio zahtjev. Rok utvrđen u stavku 5. ovog članka suspendira se do dostave navedenih dodatnih informacija ili do odbijanja poziva za sudjelovanje u zajedničkoj istrazi.

5.   Koordinator za digitalne usluge u državi poslovnog nastana bez nepotrebne odgode, a u svakom slučaju najkasnije dva mjeseca od primitka zahtjeva na temelju stavaka 1. ili 2., koordinatoru za digitalne usluge koji je uputio zahtjev i Odboru dostavlja svoju procjenu o povredi na koju se sumnja i objašnjenje svih istražnih ili izvršnih mjera koje su poduzete ili predviđene u vezi s time radi osiguravanja usklađenosti s ovom Uredbom.

Članak 59.

Upućivanje Komisiji

1.   U slučaju nedostavljanja u roku utvrđenom u članku 58. stavku 5., u slučaju da se Odbor ne slaže s procjenom ili mjerama koje su poduzete ili predviđene u skladu s člankom 58. stavkom 5. ili u slučajevima iz članka 60. stavka 3., Odbor može uputiti to pitanje Komisiji sa svim relevantnim informacijama. Te informacije uključuju barem zahtjev ili preporuku upućene koordinatoru za digitalne usluge u državi poslovnog nastana, procjenu tog koordinatora za digitalne usluge, razloge za neslaganje i sve dodatne informacije kojima se podupire upućivanje.

2.   Komisija to pitanje procjenjuje u roku od dva mjeseca od njegova upućivanja na temelju stavka 1., nakon savjetovanja s koordinatorom za digitalne usluge u državi poslovnog nastana.

3.   Ako na temelju stavka 2. ovog članka Komisija smatra da mišljenje ili istražne ili izvršne mjere poduzete ili predviđene na temelju članka 58. stavka 5. nisu dovoljne za osiguravanje djelotvornog izvršavanja ili na neki drugi način nisu u skladu s ovom Uredbom, svoje mišljenje priopćuje koordinatoru za digitalne usluge u državi poslovnog nastana i Odboru te zahtijeva od koordinatora za digitalne usluge u državi poslovnog nastana da preispita to pitanje.

Koordinator za digitalne usluge u državi poslovnog nastana poduzima potrebne istražne ili izvršne mjere kako bi osigurao usklađenost s ovom Uredbom, uzimajući u najvećoj mogućoj mjeri u obzir Komisijina stajališta i zahtjev za preispitivanje. Koordinator za digitalne usluge u državi poslovnog nastana obavješćuje Komisiju kao i koordinatora za digitalne usluge koji je uputio zahtjev ili Odbor koji je djelovao u skladu s člankom 58. stavkom 1. ili 2. o poduzetim mjerama u roku od dva mjeseca od tog zahtjeva za preispitivanje.

Članak 67.

Zahtjevi za informacije

1.   Kako bi izvršila zadaće koje su joj dodijeljene na temelju ovog odjeljka, Komisija može, jednostavnim zahtjevom ili odlukom, od dotičnog pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice, kao i od svih drugih fizičkih ili pravnih osoba koje djeluju u svrhe povezane sa svojom trgovačkom, poslovnom, obrtničkom ili profesionalnom djelatnošću i za koje se može razumno pretpostaviti da su upoznate s informacijama o povredi na koju se sumnja, uključujući organizacije koje provode revizije iz članka 37. i članka 75. stavka 2., zatražiti da takve informacije dostave u razumnom roku.

2.   Pri slanju jednostavnog zahtjeva za informacije dotičnom pružatelju vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice ili drugoj osobi iz stavka 1. ovog članka Komisija navodi pravnu osnovu i svrhu zahtjeva, precizira koje se informacije traže i određuje rok u kojem se te informacije trebaju dostaviti, kao i novčane kazne predviđene u članku 74. za dostavljanje netočnih, nepotpunih ili obmanjujućih informacija.

3.   Ako Komisija odlukom zatraži od dotičnog pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice ili od druge osobe iz stavka 1. ovog članka da dostave informacije, Komisija navodi pravnu osnovu i svrhu zahtjeva, precizira koje se informacije traže i određuje rok u kojem se te informacije trebaju dostaviti. Navodi i novčane kazne propisane u članku 74. te navodi ili izriče periodične penale propisane u članku 76.Također upozorava na pravo na pokretanje postupka pred Sudom Europske unije radi preispitivanja odluke.

4.   Dotični pružatelji vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice ili druga osoba iz stavka 1. ili njihovi zastupnici i, u slučaju pravnih osoba, trgovačka društva, ili ako nemaju pravnu osobnost, osobe koje su ih na temelju zakona ili njihova statuta ovlaštene zastupati, dostavljaju tražene informacije u ime dotičnog pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice ili u ime druge osobe iz stavka 1. Propisno ovlašteni odvjetnici mogu davati informacije u ime svojih klijenata. Potonji snose punu odgovornost ako su dostavljene informacije nepotpune, netočne ili obmanjujuće.

5.   Na zahtjev Komisije, koordinatori za digitalne usluge i druga nadležna tijela Komisiji dostavljaju sve potrebne informacije za obavljanje zadaća koje su joj povjerene na temelju ovog odjeljka.

6.   Nakon slanja jednostavnog zahtjeva ili odluke iz stavka 1. ovog članka Komisija bez nepotrebne odgode šalje primjerak tog zahtjeva ili odluke koordinatorima za digitalne usluge putem sustava za razmjenu informacija iz članka 85.

Članak 70.

Privremene mjere

1.   U okviru postupka koji može dovesti do donošenja odluke o neusklađenosti na temelju članka 73. stavka 1., a slučaj je hitan zbog rizika od ozbiljne štete za primatelje usluge, Komisija može odlukom odrediti privremene mjere protiv dotičnog pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice na temelju prima facie zaključka o povredi.

2.   Odluka na temelju stavka 1. primjenjuje se na određeno vrijeme i može se produljivati ako je to nužno i primjereno.

Članak 74.

Novčane kazne

1.   U odluci iz članka 73. Komisija može dotičnom pružatelju vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice izreći novčane kazne koje ne premašuju 6 % njegova ukupnog svjetskog godišnjeg prihoda u prethodnoj financijskoj godini ako utvrdi da pružatelj namjerno ili iz nepažnje:

(a)

povrjeđuje relevantne odredbe ove Uredbe;

(b)

ne postupa u skladu s odlukom kojom se određuju privremene mjere na temelju članka 70.; ili

(c)

ne postupa u skladu s obvezom koja je određena kao obvezujuća odlukom na temelju članka 71.

2.   Komisija može donijeti odluku kojom se dotičnom pružatelju vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice ili drugoj fizičkoj ili pravnoj osobi iz članka 67. stavka 1. izriču novčane kazne koje ne premašuju 1 % ukupnog godišnjeg dohotka ili svjetskog prihoda u prethodnoj financijskoj godini u slučaju da namjerno ili iz nepažnje:

(a)

dostave netočne, nepotpune ili obmanjujuće informacije kao odgovor na jednostavan zahtjev ili zahtjev izrečen putem odluke na temelju članka 67.;

(b)

u zadanom roku ne odgovore na zahtjev za informacije izrečen putem odluke;

(c)

ne isprave netočne, nepotpune ili obmanjujuće informacije koje je dao član osoblja u roku koji je odredila Komisija ili ne navedu ili odbiju navesti potpune informacije;

(d)

ne pristaju na inspekciju na temelju članka 69.;

(e)

ne postupaju u skladu s mjerama koje je Komisija donijela na temelju članka 72.; ili

(f)

ne ispunjavaju uvjete za uvid u spis Komisije na temelju članka 79. stavka 4.

3.   Prije donošenja odluke na temelju stavka 2. ovog članka Komisija obavješćuje dotičnog pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice ili drugu osobu iz članka 67. stavka 1. o svojim preliminarnim nalazima.

4.   Pri određivanju visine novčane kazne Komisija uzima u obzir prirodu, težinu, trajanje i ponavljanje povrede te, u slučaju novčanih kazni izrečenih na temelju stavka 2., kašnjenje postupka do kojeg je došlo zbog povrede.

Članak 76.

Periodični penali

1.   Komisija može dotičnom pružatelju vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice ili drugoj osobi iz članka 67. stavka 1., ovisno o slučaju, odlukom izreći periodične penale koji ne premašuju 5 % prosječnog dnevnog dohotka ili svjetskog godišnjeg prihoda u prethodnoj financijskoj godini po danu, računajući od datuma određenog u toj odluci, kako bi ih se primoralo da:

(a)

dostave točne i potpune informacije kao odgovor na odluku kojom se zahtijevaju informacije u skladu s člankom 67.;

(b)

pristanu na inspekciju naloženu odlukom na temelju članka 69.;

(c)

poštuje odluku o privremenim mjerama na temelju članka 70. stavka 1.;

(d)

ispunjavaju obveze koje su pravno obvezujuće prema odluci na temelju članka 71. stavka 1.;

(e)

postupaju u skladu s odlukom na temelju članka 73. stavka 1., što uključuje, ako je to primjenjivo, zahtjeve koje ona sadržava u vezi s akcijskim planom iz članka 75.

2.   Ako dotični pružatelj vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice ili druga osoba iz članka 67. stavka 1. ispune obvezu čijem je izvršavanju bio namijenjen periodični penal, Komisija može odrediti konačni iznos periodičnog penala koji je niži od iznosa na temelju prvotne odluke.

Članak 77.

Rok zastare za izricanje sankcija

1.   Na ovlasti dodijeljene Komisiji člancima 74. i 76. primjenjuje se rok zastare od pet godina.

2.   Vrijeme počinje teći na dan počinjenja povrede. No u slučaju kontinuirane ili ponavljane povrede, rok počinje teći na dan prestanka povrede.

3.   Svakim djelovanjem koje poduzme Komisija ili koordinator za digitalne usluge za potrebe istrage ili postupaka u vezi s povredom, prekida se rok zastare za izricanje novčanih kazni ili periodičnih penala. Djelovanja kojima se prekida rok zastare osobito uključuju sljedeće:

(a)

zahtjeve za informacijama koje uputi Komisija ili koordinator za digitalne usluge;

(b)

inspekciju;

(c)

Komisijino pokretanje postupka u skladu s člankom 66. stavkom 1.

4.   Nakon svakog prekida rok zastare počinje teći iznova. Međutim, rok zastare za izricanje novčanih kazni ili periodičnih penala istječe najkasnije na dan kad protekne razdoblje jednako dvostrukom roku zastare u kojem Komisija nije izrekla novčanu kaznu ili periodične penale. Taj se rok produljuje za vrijeme tijekom kojeg je rok zastare bio suspendiran na temelju stavka 5.

5.   Rok zastare za izricanje novčanih kazni ili periodičnih penala suspendira se dok se o odluci Komisije vodi postupak pred Sudom Europske unije.

Članak 79.

Pravo na saslušanje i pravo na uvid u spis

1.   Prije donošenja odluke na temelju članka 73. stavka 1., članka 74. ili članka 76. Komisija daje dotičnom pružatelju vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice ili drugoj osobi iz članka 67. stavka 1. mogućnost da budu saslušan o:

(a)

preliminarnim nalazima Komisije, među ostalim o svim pitanjima o kojima je Komisija iznijela prigovore; i

(b)

o mjerama koje Komisija namjerava poduzeti s obzirom na preliminarne nalaze iz točke (a).

2.   Dotični pružatelj vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice ili druga osoba iz članka 67. stavka 1. može podnijeti svoje očitovanje o preliminarnim nalazima Komisije u razumnom roku koji je Komisija odredila u svojim preliminarnim nalazima i koji ne smije biti kraći od 14 dana.

3.   Komisija svoje odluke temelji isključivo na prigovorima o kojima su se stranke mogle očitovati.

4.   U postupcima se u potpunosti mora poštovati pravo stranaka na obranu. Stranke imaju pravo na uvid u spis Komisije u skladu s uvjetima dogovorenog otkrivanja, podložno zakonitom interesu dotičnog pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice ili druge osobe iz članka 52. stavka 1. u pogledu zaštite njihovih poslovnih tajni. U slučaju neslaganja između stranaka Komisija je ovlaštena donijeti odluke kojima se utvrđuju takvi uvjeti otkrivanja informacija. Pravo na uvid u spis Komisije ne odnosi se na povjerljive informacije i interne dokumente Komisije, Odbora, koordinatora za digitalne usluge, drugih nadležnih tijela ili drugih javnih tijela država članica. Pravo na uvid posebno se ne odnosi na korespondenciju između Komisije i tih tijela. Odredbe ovog stavka ne sprečavaju Komisiju da otkrije i upotrijebi informacije koje su potrebne kako bi dokazala povredu.

5.   Informacije prikupljene u skladu s člancima 67., 68. i 69. upotrebljavaju se samo za potrebe ove Uredbe.

Članak 92.

Ranija primjena za pružatelje vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica

Ova Uredba počinje se primjenjivati na pružatelje vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica određenih na temelju članka 33. stavka 4. četiri mjeseca nakon dostave obavijesti dotičnom pružatelju iz članka 33. stavka 6. u slučaju da je taj datum raniji od 17. veljače 2024.


whereas









keyboard_arrow_down