search


keyboard_tab Digital Service Act 2022/2065 HR

BG CS DA DE EL EN ES ET FI FR GA HR HU IT LV LT MT NL PL PT RO SK SL SV print pdf

2022/2065 HR cercato: 'njihovu' . Output generated live by software developed by IusOnDemand srl


expand index njihovu:

    POGLAVLJE I.
    OPĆE ODREDBE

    POGLAVLJE II.
    ODGOVORNOST PRUŽATELJA USLUGA POSREDOVANJA

    POGLAVLJE III.
    OBVEZE DUŽNE PAŽNJE ZA TRANSPARENTNO I SIGURNO INTERNETSKO OKRUŽENJE

    ODJELJAK 1.
    Odredbe koje se primjenjuju na sve pružatelje usluga posredovanja
  • 1 Članak 14. Uvjeti poslovanja

  • ODJELJAK 2.
    Dodatne odredbe koje se primjenjuju na pružatelje usluga smještaja informacija na poslužitelju, uključujući internetske platforme

    ODJELJAK 3.
    Dodatne odredbe koje se primjenjuju na pružatelje internetskih platformi
  • 1 Članak 21. Izvansudsko rješavanje sporova

  • ODJELJAK 4.
    Dodatne odredbe koje se primjenjuju na pružatelje internetskih platformi kojima se potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima

    ODJELJAK 5.
    Dodatne obveze za pružatelje vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica u pogledu upravljanja sistemskim rizicima
  • 1 Članak 34. Procjena rizika
  • 1 Članak 36. Mehanizam za odgovor na krizu
  • 1 Članak 37. Neovisna revizija
  • 1 Članak 40. Pristup podacima i kontrola

  • ODJELJAK 6.
    Ostale odredbe o obvezama dužne pažnje

    POGLAVLJE IV.
    PROVEDBA, SURADNJA, SANKCIJE I IZVRŠAVANJE

    ODJELJAK 1.
    Nadležna tijela i nacionalni koordinatori za digitalne usluge
  • 1 Članak 48. Krizni protokoli

  • ODJELJAK 2.
    Nadležnosti, koordinirane istrage i mehanizmi dosljednosti

    ODJELJAK 3.
    Europski odbor za digitalne usluge
  • 1 Članak 60. Zajedničke istrage

  • ODJELJAK 4.
    Nadzor, istraga, izvršavanje i praćenje u vezi s pružateljima vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica

    ODJELJAK 5.
    Zajedničke odredbe o izvršavanju

    ODJELJAK 6.
    Delegirani i provedbeni akti

    POGLAVLJE V.
    ZAVRŠNE ODREDBE


whereas njihovu:


definitions:


cloud tag: and the number of total unique words without stopwords is: 1364

 

Članak 14.

Uvjeti poslovanja

1.   Pružatelji usluga posredovanja u svoje uvjete poslovanja uključuju informacije o svim ograničenjima koja su uveli na korištenje svojih usluge u pogledu informacija dobivenih od primatelja usluge. Te informacije obuhvaćaju informacije o svim politikama, postupcima, mjerama i alatima koji se upotrebljavaju za potrebe moderiranja sadržaja, uključujući algoritamsko donošenje odluka i preispitivanje koje provodi čovjek, kao i o poslovnik o njihovu internom sustavu za rješavanje pritužbi. Sastavljaju se jasnim, jednostavnim, razumljivim, korisniku prilagođenim i nedvosmislenim jezikom te moraju biti javno dostupni u lako dostupnom i strojno čitljivom formatu.

2.   Pružatelji usluga posredovanja obavješćuju primatelje usluge o svim značajnim izmjenama uvjeta poslovanja.

3.   Ako je usluga posredovanja prvenstveno usmjerena na maloljetnike ili je maloljetnici najviše koriste, pružatelj te usluge posredovanja objašnjava uvjete i ograničenja korištenja usluge na način koji maloljetnici mogu razumjeti.

4.   Pružatelji usluga posredovanja postupaju savjesno, objektivno i proporcionalno u primjeni i provedbi ograničenja iz stavka 1., propisno poštujući prava i zakonite interese svih uključenih strana, uključujući temeljna prava primateljâ usluge, kao što su sloboda izražavanja, sloboda i pluralizam medija te druga temeljna prava i slobode, kako su utvrđena u Povelji.

5.   Pružatelji vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica primateljima usluga pružaju lako dostupan i strojno čitljiv sažetak uvjeta poslovanja, uključujući dostupne pravne lijekove i mehanizme pravne zaštite, na jasnom i nedvosmislenom jeziku.

6.   Vrlo velike internetske platforme i vrlo velike internetske tražilice, u smislu članka 33., objavljuju svoje uvjete poslovanja na službenim jezicima svih država članica u kojima nude svoje usluge.

Članak 21.

Izvansudsko rješavanje sporova

1.   Primatelji usluga, uključujući pojedince ili subjekte koji su podnijeli obavijesti, kojima su upućene odluke iz članka 20. stavka 1. imaju pravo odabrati bilo koje tijelo za izvansudsko rješavanje sporova certificirano u skladu sa stavkom 3. ovog članka kako bi se riješili sporovi o tim odlukama, uključujući pritužbe koje nisu mogle biti riješene u okviru internog sustava za rješavanje pritužbi iz tog članka.

Pružatelji internetskih platformi osiguravaju da su informacije o mogućnosti pristupa primateljâ usluge izvansudskom rješavanju sporova, kako je navedeno u prvom podstavku, lako dostupne na njihovu internetskom sučelju, jasne i prilagođene korisnicima.

Prvim podstavkom ne dovodi se u pitanje pravo dotičnog primatelja usluge da u bilo kojoj fazi pokrene postupak u cilju osporavanja tih odluka pružatelja internetskih platformi pred sudom u skladu s mjerodavnim pravom.

2.   Obje stranke moraju u dobroj vjeri surađivati s odabranim certificiranim tijelom za izvansudsko rješavanje sporova s ciljem rješavanja spora.

Pružatelji internetskih platformi mogu odbiti suradnju s takvim tijelom za izvansudsko rješavanje sporova ako je već riješen spor u vezi s istim informacijama i istim osnovama za navodnu nezakonitost ili nespojivost sadržaja.

Certificirano tijelo za izvansudsko rješavanje sporova nije ovlašteno za nametanje obvezujućeg rješenja spora strankama.

3.   Koordinator za digitalne usluge u državi članici u kojoj je tijelo za izvansudsko rješavanje sporova osnovano certificira to tijelo, na njegov zahtjev, na razdoblje od najviše pet godina, s mogućnošću produženja, ako je to tijelo dokazalo da ispunjava sve sljedeće uvjete:

(a)

nepristrano je i neovisno, među ostalim financijski neovisno, o pružateljima internetskih platformi i primateljima usluga koje pružaju pružatelji internetskih platformi, među ostalim pojedinci i subjekti koji su podnijeli obavijesti;

(b)

ima potrebno stručno znanje o pitanjima koja se pojavljuju u određenom području ili određenim područjima nezakonitog sadržaja ili o primjeni i provedbi uvjeta poslovanja jedne ili više vrsta internetskih platformi koje mu omogućuje da djelotvorno doprinese rješavanju spora;

(c)

njegovi članovi dobivaju naknadu na način koji nije povezan s ishodom postupka;

(d)

izvansudsko rješavanje sporova koje nudi lako je dostupno pomoću tehnologije elektroničke komunikacije i omogućava započinjanje postupka rješavanja sporova i podnošenja potrebnih popratnih dokumenata putem interneta;

(e)

sporove je sposoban rješavati brzo, učinkovito i ekonomično te na najmanje jednom službenom jeziku institucija Unije;

(f)

izvansudsko rješavanje spora koje nudi odvija se u skladu je s jasnim i pravednim poslovnikom koji je lako i javno dostupan te u skladu s primjenjivim zakonodavstvom, uključujući zahtjeve iz ovog članka.

Koordinator za digitalne usluge u certifikatu, prema potrebi, navodi:

(a)

na koja se pitanja odnosi stručno znanje tog tijela, kako je navedeno u prvom podstavku točki (b); te

(b)

službene jezike institucija Unije na kojima je tijelo sposobno rješavati sporove, kako je navedeno u prvom podstavku točki (e).

4.   Certificirana tijela za izvansudsko rješavanje sporova koordinatora za digitalne usluge koji ih je certificirao jednom godišnje izvješćuju o svojem funkcioniranju, navodeći barem broj zaprimljenih sporova, informacije o ishodima tih sporova, prosječno vrijeme potrebno za njihovo rješavanje te sve nedostatke ili poteškoće na koje se naišlo. Na zahtjev koordinatora za digitalne usluge pružaju dodatne informacije.

Koordinatori za digitalne usluge svake dvije godine sastavljaju izvješće o funkcioniranju tijela za izvansudsko rješavanje sporova koja su certificirali. U tom izvješću posebno se:

(a)

navodi broj sporova koje je svako tijelo certificirano za izvansudsko rješavanje sporova zaprimilo godišnje;

(b)

navode ishodi postupaka pokrenutih pred tim tijelima i prosječno vrijeme potrebno za rješavanje sporova;

(c)

utvrđuje i objašnjava sve sistemske ili sektorske nedostatke ili poteškoće na koje se naišlo u vezi s funkcioniranjem tih tijela;

(d)

utvrđuju najbolje prakse povezane s tim funkcioniranjem;

(e)

prema potrebi daju preporuke o tome kako poboljšati to funkcioniranje.

Certificirana tijela za izvansudsko rješavanje sporova svoje odluke stavljaju na raspolaganje stankama u razumnom roku, a najkasnije 90 kalendarskih dana nakon primitka pritužbe. U slučaju vrlo složenih sporova tijelo certificirano za izvansudsko rješavanje sporova može, po vlastitom nahođenju, produljiti rok od 90 kalendarskih dana, za dodatni rok koji ne prelazi 90 dana, što dovodi do ukupnog trajanja od najviše 180 dana.

5.   Ako tijelo za izvansudsko rješavanje sporova riješi spor odlukom u korist primatelja usluge, među ostalim pojedinca ili subjekta koji je podnio obavijest, pružatelj internetske platforme plaća sve naknade koje naplaćuje tijelo za izvansudsko rješavanje sporova i nadoknađuje tom primatelju, među ostalim pojedincu ili subjektu, sve pristojbe i druge razumne troškove koje je primatelj usluge platio u vezi s rješavanjem spora. Ako tijelo za izvansudsko rješavanje sporova spor riješi odlukom u korist pružatelja internetske platforme, primatelj usluge, među ostalim pojedinac ili subjekt, ne mora nadoknaditi bilo kakve pristojbe ili druge troškove koje je pružatelj internetske platforme platio ili treba platiti u vezi s rješavanjem spora, osim ako tijelo za izvansudsko rješavanje sporova ne utvrdi da je taj primatelj očito postupao u zloj vjeri.

Pristojbe koje tijelo za izvansudsko rješavanje sporova naplaćuje pružateljima internetskih platformi za rješavanje sporova moraju biti razumne i ni u kojem slučaju ne smiju premašiti troškove koji su nastali za tijelo. Rješavanje sporova mora biti dostupno primateljima usluge besplatno ili uz nominalnu naknadu.

Prije početka rješavanja spora certificirana tijela za izvansudsko rješavanje sporova obavješćuju dotičnog primatelja usluge, uključujući pojedince ili subjekte koji su podnijeli obavijest i dotičnog pružatelja internetske platforme, o naknadama ili mehanizmima koji se upotrebljavaju za određivanje naknada.

6.   Države članice mogu osnovati tijela za izvansudsko rješavanje sporova za potrebe stavka 1. ili podupirati aktivnosti nekih ili svih tijela za izvansudsko rješavanje sporova koja su certificirala u skladu sa stavkom 3.

Države članice osiguravaju da nijedna aktivnost koju poduzimaju na temelju prvog podstavka ne utječe na sposobnost njihovih koordinatora za digitalne usluge da certificiraju dotična tijela u skladu sa stavkom 3.

7.   Koordinator za digitalne usluge koji je certificirao tijelo za izvansudsko rješavanje sporova taj certifikat opoziva ako utvrdi, nakon istrage provedene na vlastitu inicijativu ili na temelju informacija dobivenih od treće strane, da tijelo za izvansudsko rješavanje sporova više ne ispunjava uvjete utvrđene u stavku 3. Prije opoziva tog certifikata, koordinator za digitalne usluge tom tijelu pruža mogućnost da reagira na zaključke njegove istrage i namjeru opoziva certifikata tijela za izvansudsko rješavanje sporova.

8.   Koordinatori za digitalne usluge obavješćuju Komisiju o tijelima za izvansudsko rješavanje sporova koja su certificirali u skladu sa stavkom 3., uključujući, prema potrebi, specifikacije iz drugog podstavka tog stavka, kao i o tijelima za izvansudsko rješavanje sporova čije su certifikate opozvali. Komisija objavljuje i ažurira popis tih tijela, uključujući navedene specifikacije, na posebnoj, lako dostupnoj internetskoj stranici.

9.   Ovim se člankom ne dovodi u pitanje Direktiva 2013/11/EU ni postupci ni subjekti za alternativno rješavanje potrošačkih sporova uspostavljeni na temelju te direktive.

Članak 34.

Procjena rizika

1.   Pružatelji vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica s dužnom pažnjom utvrđuju, analiziraju i procjenjuju sve sistemske rizike u Uniji koji proizlaze iz dizajna ili funkcioniranja njihove usluge i njezinih povezanih sustava, među ostalim algoritamskih sustava, i od korištenja njihovih usluga.

Oni provode procjene rizika od datuma primjene iz članka 33. stavka 6. drugog podstavka i najmanje jednom godišnje nakon toga, a u svakom slučaju prije uvođenja funkcionalnosti koje će vjerojatno imati ključan učinak na rizike utvrđene u skladu s ovim člankom. Ta procjena rizika odnosi se na njihove usluge, razmjerna je sistemskim rizicima uzimajući u obzir njihovu ozbiljnost i vjerojatnost i uključuje sljedeće sistemske rizike:

(a)

širenje nezakonitog sadržaja putem njihovih usluga;

(b)

sve stvarne ili predvidive negativne učinke na ostvarivanje temeljnih prava, osobito prava na ljudsko dostojanstvo utvrđenog u članku 1. Povelje, prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života utvrđenog u članku 7. Povelje, prava na zaštitu osobnih podataka utvrđenu u članku 8. Povelje, prava na slobodu izražavanja i informiranja, uključujući slobodu i pluralizam medija, utvrđenog u članku 11. Povelje, prava na nediskriminaciju utvrđenog u članku 21. Povelje, prava na poštovanje prava djeteta utvrđenog u članku 24. Povelje i prava na visoku razinu zaštite potrošača utvrđenog u članku 38. Povelje;

(c)

sve stvarne ili predvidive negativne učinke na građanski diskurs i izborne procese te na javnu sigurnost;

(d)

sve stvarne ili predvidive negativne učinke povezane s rodno uvjetovanim nasiljem, zaštitom javnog zdravlja i maloljetnika te ozbiljnim negativnim posljedicama za fizičku i mentalnu dobrobit osobe.

2.   Pri provedbi procjena rizika pružatelji vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica osobito uzimaju u obzir utječu li sljedeći čimbenici na bilo koji od sistemskih rizika iz stavka 1. i na koji način:

(a)

dizajn njihovih sustava za preporučivanje i bilo koji drugi relevantni algoritamski sustavi;

(b)

njihovi sustavi za moderiranje sadržaja;

(c)

primjenjivi uvjeti poslovanja i njihova provedba;

(d)

sustavi za odabir i prikazivanje oglasa;

(e)

prakse pružatelja usluga povezane s podacima.

U procjenama se također analizira utječe li na rizike u skladu sa stavkom 1. i na koji način namjerno manipuliranje njihovom uslugom, uključujući nevjerodostojno korištenje uslugom ili automatizirano iskorištavanje usluge, kao i povećanje i potencijalno brzo i sveobuhvatno širenje nezakonitog sadržaja i informacija koje nisu u skladu s njihovim uvjetima poslovanja.

U procjeni se uzimaju u obzir posebni regionalni ili jezični aspekti, uključujući kada su specifični za državu članicu.

3.   Pružatelji vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica čuvaju popratne dokumente o procjenama rizika najmanje tri godine nakon provedbe procjena rizika te ih na zahtjev dostavljaju Komisiji i koordinatoru za digitalne usluge u državi poslovnog nastana.

Članak 36.

Mehanizam za odgovor na krizu

1.   U slučaju krize Komisija na preporuku Odbora može donijeti odluku kojom se od jednog ili više pružatelja vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica zahtijeva da poduzmu jedno ili više sljedećih djelovanja:

(a)

procijene doprinose li funkcioniranje i upotreba njihovih usluga znatno ozbiljnoj prijetnji kako je navedena u stavku 2. i, ako da, u kojoj mjeri i na koji način, ili je vjerojatno da će joj znatno doprinijeti;

(b)

utvrde i primijene posebne učinkovite i razmjerne mjere, kao što su one predviđene u članku 35. stavku 1. ili članku 48. stavku 2., kako bi spriječile, uklonile ili ograničile svaki takav doprinos ozbiljnoj prijetnji utvrđenoj u skladu s točkom (a) ovog stavka;

(c)

do određenog datuma ili u redovitim vremenskim razmacima navedenima u odluci izvijeste Komisiju o procjenama iz točke (a), točnom sadržaju, provedbi te kvalitativnom i kvantitativnom učinku posebnih mjera poduzetih u skladu s točkom (b) te o svim drugim pitanjima povezanima s tim procjenama ili tim mjerama, kako je navedeno u odluci.

Pri utvrđivanju i primjeni mjera na temelju točke (b) ovog stavka pružatelj ili pružatelji usluga uzimaju u obzir ozbiljnost ozbiljne prijetnje iz stavka 2., hitnost mjera i stvarne ili potencijalne posljedice za prava i zakonite interese svih uključenih strana, uključujući moguće nepoštovanje temeljnih prava utvrđenih u Povelji.

2.   Za potrebe ovog članka smatra se da je kriza nastupila ako izvanredne okolnosti dovedu do ozbiljne prijetnje javnoj sigurnosti ili javnom zdravlju u Uniji ili bitnim dijelovima Unije.

3.   Pri donošenju odluke iz stavka 1. Komisija osigurava da su ispunjeni svi sljedeći zahtjevi:

(a)

djelovanja koja se zahtijevaju odlukom nužna su, opravdana i proporcionalna, osobito uzimajući u obzir ozbiljnost ozbiljne prijetnje iz stavka 2., hitnost mjera i stvarne ili potencijalne posljedice za prava i zakonite interese svih uključenih strana, uključujući moguće nepoštovanje temeljnih prava utvrđenih u Povelji;

(b)

u odluci se navodi razuman rok u kojem se trebaju poduzeti posebne mjere iz stavka 1. točke (b), osobito uzimajući u obzir hitnost tih mjera i vrijeme potrebno za njihovu pripremu i provedbu;

(c)

djelovanja koja se zahtijevaju odlukom ograničena su na razdoblje od najviše tri mjeseca.

4.   Nakon donošenja odluke iz stavka 1. Komisija bez nepotrebne odgode poduzima sljedeće korake:

(a)

obavješćuje o odluci pružatelja ili pružatelje kojima je odluka upućena;

(b)

javno objavljuje odluku; i

(c)

obavješćuje Odbor o odluci, poziva ga da podnese svoja stajališta o toj odluci i obavješćuje ga o svakom daljnjem razvoju događaja u vezi s tom odlukom.

5.   Posebne mjere koje treba poduzeti u skladu sa stavkom 1. točkom (b) i stavkom 7. drugim podstavkom odabire pružatelj ili pružatelji kojima je upućena odluka Komisije.

6.   Komisija može na vlastitu inicijativu ili na zahtjev pružatelja pokrenuti dijalog s pružateljem kako bi utvrdila jesu li, s obzirom na posebne okolnosti pružatelja, planirane ili provedene mjere iz stavka 1. točke (b) djelotvorne i razmjerne u postizanju željenih ciljeva. Komisija posebno osigurava da mjere koje je pružatelj poduzeo u skladu sa stavkom 1. točkom (b) ispunjavaju zahtjeve iz stavka 3. točaka (a) i (c).

7.   Komisija prati primjenu posebnih mjera poduzetih u skladu s odlukom iz stavka 1. ovog članka na temelju izvješća iz točke (c) tog stavka i svih drugih relevantnih informacija, uključujući informacije koje može zatražiti na temelju članka 40. ili članka 67., uzimajući u obzir razvoj krize. Komisija redovito izvješćuje Odbor o tom praćenju, najmanje jednom mjesečno.

Ako Komisija smatra da planirane ili provedene posebne mjere na temelju stavka 1. točke (b) nisu djelotvorne ili razmjerne, može, nakon savjetovanja s Odborom, donijeti odluku kojom se od pružatelja zahtijeva da preispita utvrđivanje ili primjenu tih posebnih mjera.

8.   Ako je to primjereno s obzirom na razvoj krize, Komisija na preporuku Odbora može izmijeniti odluku iz stavka 1. ili iz stavka 7. drugog podstavka na sljedeći način:

(a)

opozivom odluke i, prema potrebi, zahtijevanjem od vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice da prestanu primjenjivati mjere utvrđene i provedene na temelju stavka 1. točke (b) ili stavka 7. drugog podstavka, osobito ako razlozi za takve mjere više ne postoje;

(b)

produljenjem razdoblja iz stavka 3. točke (c) za razdoblje od najviše tri mjeseca;

(c)

uzimanjem u obzir iskustva stečenog u primjeni mjera, a posebno mogućeg neuspjeha da se mjerama poštuju temeljna prava utvrđena u Povelji.

9.   Zahtjevi iz stavaka od 1. do 6. primjenjuju se na odluku i njezinu izmjenu iz ovog članka.

10.   Komisija u najvećoj mogućoj mjeri uzima u obzir preporuke koje Odbor daje na temelju ovog članka.

11.   Nakon donošenja odluka u skladu s ovim člankom Komisija svake godine izvješćuje Europski parlament i Vijeće o primjeni posebnih mjera poduzetih na temelju tih odluka, a u svakom slučaju tri mjeseca nakon završetka krize.

Članak 37.

Neovisna revizija

1.   Pružatelji vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica podliježu, na vlastiti trošak i barem jednom godišnje, neovisnim revizijama radi ocjenjivanja usklađenosti s:

(a)

obvezama iz poglavlja III.;

(b)

svim obvezama preuzetima na temelju kodeksa ponašanja iz članaka 45. i 46. i kriznih protokola iz članka 48.

2.   Pružatelji vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica organizacijama koje provode revizije na temelju ovog članka pružaju potrebnu suradnju i pomoć kako bi im se omogućila provedba tih revizija na djelotvoran, učinkovit i pravodoban način, među ostalim tako da im omoguće pristup svim relevantnim podacima i prostorijama te odgovaranjem na usmena ili pisana pitanja. Suzdržavaju se od ometanja, neopravdanog utjecanja ili potkopavanja provedbe revizije.

Takvim revizijama osigurava se odgovarajuća povjerljivost i čuvanje poslovne tajne u pogledu informacija dobivenih od pružatelja vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica i trećih strana u kontekstu revizija, među ostalim nakon završetka revizija. Međutim, ispunjavanje tog zahtjeva ne smije negativno utjecati na provedbu revizija i druge odredbe ove Uredbe, posebno one o transparentnosti, nadzoru i izvršavanju. Ako je to potrebno u svrhu izvješćivanja radi transparentnosti u skladu s člankom 42. stavkom 4., u izvješću o reviziji i izvješću o provedbi revizije iz stavaka 4. i 6. ovog članka prilažu se verzije koje ne sadržavaju informacije koje bi se razumno mogle smatrati povjerljivima.

3.   Revizije koje se provode na temelju stavka 1. provode organizacije koje:

(a)

ne ovise o pružatelju dotičnih vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica niti su u sukobu interesa s njim ni s bilo kojom pravnom osobom povezanom s tim pružateljem; osobito da:

i.

nisu pružile bilo kakve nerevizorske usluge povezane s pitanjima obuhvaćenima revizijom predmetnom pružatelju vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice ni bilo kojoj pravnoj osobi povezanoj s tim pružateljem u razdoblju od 12 mjeseci prije početka revizije te su se obvezale da im neće pružati takve usluge u razdoblju od 12 mjeseci nakon završetka revizije;

ii.

nisu pružile usluge revizije u skladu s ovim člankom dotičnom pružatelju vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice ni bilo kojoj pravnoj osobi povezanoj s tim pružateljem tijekom razdoblja duljeg od 10 uzastopnih godina;

iii.

ne provode reviziju za naknade koje ovise o rezultatu revizije;

(b)

imaju dokazano stručno znanje u području upravljanja rizicima, tehničke kompetencije i sposobnosti;

(c)

imaju dokazanu objektivnost i profesionalnu etiku, posebno na temelju pridržavanja kodeksa ponašanja ili odgovarajućih standarda.

4.   Pružatelji vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica osiguravaju da organizacije koje provode revizije sastavljaju izvješće za svaku reviziju. To izvješće mora biti obrazloženo, u pisanom obliku i sadržavati barem sljedeće:

(a)

ime, adresu i kontaktnu točku pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice koji je predmet revizije, te razdoblje obuhvaćeno revizijom;

(b)

ime i adresu organizacije ili organizacija koje provode reviziju;

(c)

izjavu o interesima;

(d)

opis posebnih revidiranih elemenata i primijenjenu metodologiju;

(e)

opis i sažetak glavnih zaključaka revizije;

(f)

popis trećih strana s kojima se savjetovalo u okviru revizije;

(g)

revizorsko mišljenje o tome je li pružatelj vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice koji je predmet revizije postupao u skladu s obvezama i dužnostima iz stavka 1., odnosno „pozitivno”, „pozitivno s komentarima” ili „negativno”;

(h)

ako revizorsko mišljenje nije „pozitivno”, operativne preporuke o posebnim mjerama za postizanje usklađenosti i preporučeni vremenski okvir za postizanje usklađenosti.

5.   Ako organizacija koja provodi reviziju nije mogla provesti reviziju određenih posebnih elemenata ili izraziti revizorsko mišljenje na temelju svojih istraga, ona u revizorsko izvješće uključuje objašnjenje okolnosti i razloge zbog kojih ti elementi nisu mogli biti obuhvaćeni revizijom.

6.   Pružatelji vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica koji prime revizorsko izvješće koje nije „pozitivno” uzimaju u obzir sve operativne preporuke koje su im upućene kako bi poduzeli potrebne mjere za njihovu provedbu. U roku od mjesec dana od primitka tih preporuka donose izvješće o provedbi revizijskih preporuka u kojem se utvrđuju te mjere. Ako ne provedu operativne preporuke, u izvješću o provedbi revizijskih preporuka moraju obrazložiti zašto to nisu učinili i navesti sve alternativne mjere koje su poduzele kako bi otklonile sve utvrđene slučajeve neusklađenosti.

7.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 87. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem potrebnih pravila za provedbu revizija u skladu s ovim člankom, posebno u pogledu potrebnih pravila o postupovnim koracima, revizijskim metodologijama i predlošcima za izvješćivanje za revizije provedene u skladu s ovim člankom. Tim delegiranim aktima uzimaju se u obzir svi dobrovoljni revizijski standardi iz članka 44. stavka 1. točke (e).

Članak 40.

Pristup podacima i kontrola

1.   Pružatelji vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica omogućuju koordinatoru za digitalne usluge u državi poslovnog nastana ili Komisiji, na njihov obrazloženi zahtjev i u razumnom roku, navedenom u zahtjevu, pristup podacima koji su potrebni za praćenje i ocjenjivanje usklađenosti s ovom Uredbom.

2.   Koordinatori za digitalne usluge i Komisija upotrebljavaju podatke kojima se pristupa na temelju stavka 1. samo u svrhu praćenja i procjene usklađenosti s ovom Uredbom te uzimaju u obzir prava i interese pružatelja vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica i primatelja dotične usluge, uključujući zaštitu osobnih podataka, zaštitu povjerljivih informacija, posebno poslovnih tajni te očuvanje sigurnosti njihovih usluga.

3.   Za potrebe stavka 1. pružatelji vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica na zahtjev koordinatora za digitalne usluge u državi poslovnog nastana ili Komisije objašnjavaju dizajn, logiku funkcioniranja i testiranja svojih algoritamskih sustava, uključujući svoje sustave za preporučivanje.

4.   Na obrazloženi zahtjev koordinatora za digitalne usluge u državi poslovnog nastana, pružatelji vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica u razumnom roku, navedenom u zahtjevu, pružaju pristup podacima provjerenim istraživačima koji ispunjavaju zahtjeve iz stavka 8. ovog članka isključivo u svrhu provođenja istraživanja koje doprinosi otkrivanju, utvrđivanju i razumijevanju sistemskih rizika u Uniji utvrđenih u skladu s člankom 34. stavkom 1. i procjeni prikladnosti, učinkovitosti i učinaka mjera za smanjenje rizika na temelju članka 35.

5.   U roku od 15 dana od primitka zahtjeva kako je navedeno u stavku 4. pružatelji vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica mogu od koordinatora za digitalne usluge u državi poslovnog nastana zatražiti izmjenu zahtjeva ako smatraju da ne mogu dati pristup traženim podacima zbog jednog od sljedećih dvaju razloga:

(a)

nemaju pristup tim podacima;

(b)

davanje pristupa tim podacima prouzročilo bi znatne nedostatke u sigurnosti njihove usluge ili zaštiti povjerljivih informacija, osobito poslovnih tajni.

6.   Zahtjevi za izmjenu na temelju stavka 5. sadržavaju prijedloge jednog ili više alternativnih načina kojima se može omogućiti pristup traženim podacima ili drugim podacima koji su primjereni i dostatni za potrebe zahtjeva.

Koordinator za digitalne usluge u državi poslovnog nastana odlučuje o zahtjevu za izmjenu u roku od 15 dana i pružatelju vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica dostavlja odluku te, prema potrebi, izmijenjeni zahtjev i novi rok za ispunjavanje zahtjeva.

7.   Pružatelji vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica olakšavaju i osiguravaju pristup podacima na temelju stavaka 1. i 4. putem odgovarajućih sučelja navedenih u zahtjevu, uključujući internetske baze podataka ili aplikacijska programska sučelja.

8.   Na temelju pravilno obrazložene prijave istraživača, koordinator za digitalne usluge u državi poslovnog nastana dodjeljuje tim istraživačima status „provjerenih istraživača” za specifično istraživanje navedeno u prijavi i izdaje obrazloženi zahtjev za pristup podacima pružatelju vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice na temelju stavka 4. ako istraživači dokažu da ispunjavaju sve sljedeće uvjete:

(a)

povezani su s istraživačkom organizacijom kako je definirana u članku 2. točki 1. Direktive (EU) 2019/790;

(b)

nezavisni su od komercijalnih interesa;

(c)

u njihovoj prijavi navodi se izvor financiranja istraživanja;

(d)

sposobni su ispuniti posebne zahtjeve u pogledu sigurnosti i povjerljivosti podataka koji odgovaraju svakom pojedinom zahtjevu i zaštititi osobne podatke te u svojem zahtjevu opisuju primjerene tehničke i organizacijske mjere koje su u tu svrhu uveli;

(e)

u prijavi se dokazuje da je njihov pristup traženim podacima i u traženim rokovima potreban i razmjeran svrhama njihova istraživanja te da će očekivani rezultati tog istraživanja doprinijeti svrhama utvrđenima u stavku 4.;

(f)

planirane istraživačke aktivnosti provodit će se u svrhe utvrđene u stavku 4.;

(g)

obvezali su se da će svoje rezultate istraživanja besplatno javno objaviti u razumnom roku nakon završetka istraživanja podložno pravima i interesima primatelja dotične usluge u skladu s Uredbom (EU) 2016/679.

Po primitku prijave na temelju ovog stavka koordinator za digitalne usluge u državi poslovnog nastana o tome obavješćuje Komisiju i Odbor.

9.   Istraživači prijavu mogu podnijeti i koordinatoru za digitalne usluge u državi članici istraživačke organizacije s kojom su povezani. Po primitku prijave u skladu s ovim stavkom koordinator za digitalne usluge provodi početno ocjenjivanje ispunjavaju li dotični istraživači sve uvjete utvrđene u stavku 8. Dotični koordinator za digitalne usluge zatim šalje prijavu, zajedno s popratnim dokumentima koje su dostavili dotični istraživači i početnom ocjenom, koordinatoru za digitalne usluge u državi poslovnog nastana. Koordinator za digitalne usluge u državi poslovnog nastana bez nepotrebne odgode donosi odluku o dodjeli istraživaču statusa provjerenog istraživača.

Iako se dostavljena početna procjena uzima u obzir, konačna odluka da se istraživaču dodijeli status provjerenog istraživača na temelju stavka 8. u nadležnosti je koordinatora za digitalne usluge u državi poslovnog nastana.

10.   Koordinator za digitalne usluge koji je dodijelio status provjerenog istraživača i izdao obrazloženi zahtjev za pristup podacima pružateljima vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica u korist provjerenog istraživača donosi odluku o ukidanju pristupa ako utvrdi, nakon istrage provedene na vlastitu inicijativu ili na temelju informacija dobivenih od trećih strana, da provjereni istraživač više ne ispunjava uvjete utvrđene u stavku 8. te o toj odluci obavješćuje pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice na koji se odluka odnosi. Prije ukidanja pristupa, koordinator za digitalne usluge provjerenom istraživaču omogućuje da reagira na nalaze njegove istrage i namjeru ukidanja pristupa.

11.   Koordinatori za digitalne usluge poslovnog nastana Odboru dostavljaju imena i podatke za kontakt fizičkih osoba ili subjekata kojima su dodijelili status „provjerenog istraživača” u skladu sa stavkom 8., kao i svrhu istraživanja u pogledu kojeg je prijava podnesena ili, ako su ukinuli pristup podacima u skladu sa stavkom 10., priopćuju tu informaciju Odboru.

12.   Pružatelji vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica bez nepotrebne odgode daju pristup podacima, među ostalim, podacima u stvarnom vremenu ako je to tehnički moguće, pod uvjetom da su ti podaci javno dostupni istraživačima na njihovu internetskom sučelju, među ostalim onima povezanim s neprofitnim tijelima, organizacijama i udruženjima, koji ispunjavaju uvjete utvrđene u stavku 8. točkama (b), (c), (d) i (e) i koji upotrebljavaju podatke isključivo za provođenje istraživanja koje doprinosi otkrivanju, identifikaciji i razumijevanju sistemskih rizika u Uniji u skladu s člankom 34. stavkom 1.

13.   Komisija, nakon savjetovanja s Odborom, donosi delegirane akte kojima se dopunjuje ova Uredba utvrđivanjem tehničkih uvjeta pod kojima pružatelji vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica trebaju dijeliti podatke na temelju stavaka 1. i 4. te svrhe u koje se podaci mogu koristiti. Tim delegiranim aktima utvrđuju se posebni uvjeti pod kojima se dijeljenje podataka s istraživačima može obavljati u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 i relevantni objektivni pokazatelji, postupci i, prema potrebi, neovisni savjetodavni mehanizmi kao potpora dijeljenju podataka, uzimajući u obzir prava i interese pružatelja vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica i primatelja dotične usluge, uključujući zaštitu povjerljivih informacija, osobito poslovnih tajni, te očuvanje sigurnosti njihovih usluga.

Članak 48.

Krizni protokoli

1.   Odbor može preporučiti Komisiji da, u skladu sa stavcima 2., 3. i 4., pokrene izradu dobrovoljnih kriznih protokola za postupanje u kriznim situacijama. Te krizne situacije strogo su ograničene na izvanredne okolnosti koje utječu na javnu sigurnost ili javno zdravlje.

2.   Komisija potiče i olakšava sudjelovanje pružatelja vrlo velikih internetskih platformi, vrlo velikih internetskih tražilica i, prema potrebi, drugih internetskih platformi ili drugih internetskih tražilica, u izradi, testiranju i primjeni tih kriznih protokola. Komisija nastoji osigurati da ti krizni protokoli uključuju jednu ili više sljedećih mjera:

(a)

lako uočljivo prikazivanje informacija o kriznoj situaciji koje su dostavila tijela država članica ili su dobivene na razini Unije ili su ih, ovisno o kontekstu krize, dostavila druga relevantna pouzdana tijela;

(b)

osiguravanje da pružatelj usluga posredovanja odredi posebnu kontaktnu točku za upravljanje krizama; prema potrebi to može biti elektronička kontaktna točka iz članka 11. ili, u slučaju pružatelja vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica, službenik za praćenje usklađenosti iz točke 41.;

(c)

prema potrebi, prilagođavanje sredstava namijenjenih usklađivanju s obvezama utvrđenima u člancima 16., 20., 22., 23. i 35. potrebama nastalima zbog krizne situacije.

3.   Komisija, prema potrebi, u izradu, testiranje i nadzor primjene kriznih protokola uključuje tijela država članica te može uključiti i tijela, urede i agencije Unije. Komisija može, ako je to potrebno i primjereno, u izradu kriznih protokola uključiti i organizacije civilnog društva ili druge relevantne organizacije.

4.   Komisija nastoji osigurati da se u kriznim protokolima jasno utvrdi sve od sljedećeg:

(a)

posebni parametri za određivanje što čini posebnu izvanrednu okolnost za koju je krizni protokol namijenjen i ciljevi koji se njime nastoje postići;

(b)

ulogu svakog sudionika i mjere koje trebaju uspostaviti kao pripremu te nakon aktivacije kriznog protokola;

(c)

jasan postupak za određivanje kad treba aktivirati krizni protokol;

(d)

jasan postupak za određivanje razdoblja u kojem se poduzimaju mjere koje treba poduzeti nakon aktivacije kriznog protokola, koje je strogo ograničeno na ono što je nužno za rješavanje posebnih izvanrednih okolnosti o kojima je riječ;

(e)

zaštitne mjere protiv svih nepovoljnih učinaka na ostvarivanje temeljnih prava utvrđenih u Povelji, osobito slobode izražavanja i informiranja te prava na nediskriminaciju;

(f)

postupak javnog izvješćivanja nakon prestanka krizne situacije o svim poduzetim mjerama, njihovu trajanju i učincima.

5.   Ako Komisija smatra da krizni protokol nije djelotvoran u kriznoj situaciji ili ne štiti ostvarivanje temeljnih prava iz stavka 4. točke (e), od sudionika traži da revidiraju krizni protokol, među ostalim i poduzimanjem dodatnih mjera.

POGLAVLJE IV.

PROVEDBA, SURADNJA, SANKCIJE I IZVRŠAVANJE

ODJELJAK 1.

Nadležna tijela i nacionalni koordinatori za digitalne usluge

Članak 60.

Zajedničke istrage

1.   Koordinator za digitalne usluge u državi poslovnog nastana može pokrenuti i voditi zajedničke istrage uz sudjelovanje jednog ili više dotičnih drugih koordinatora za digitalne usluge:

(a)

na vlastitu inicijativu, kako bi istražio navodnu povredu ove Uredbe od strane određenog pružatelja usluga posredovanja u nekoliko država članica; ili

(b)

na preporuku Odbora, a na zahtjev najmanje triju koordinatora za digitalne usluge u kojem se, na temelju osnovane sumnje, ukazuje na postojanje povrede od strane određenog pružatelja usluga posredovanja koja utječe na primatelje usluge u njihovim državama članicama.

2.   Svaki koordinator za digitalne usluge koji dokaže da ima zakoniti interes za sudjelovanje u zajedničkoj istrazi na temelju stavka 1. može zatražiti da sudjeluje u njoj. Zajednička istraga zaključuje se u roku od tri mjeseca od njezina pokretanja, osim ako se sudionici istrage dogovore drukčije.

Koordinator za digitalne usluge u državi poslovnog nastana obavješćuje sve koordinatore za digitalne usluge, Komisiju i Odbor o svojem preliminarnom stajalištu o navodnoj povredi najkasnije mjesec dana od isteka roka iz prvog podstavka. U preliminarnom stajalištu u obzir se uzimaju stajališta svih drugih koordinatora za digitalne usluge koji sudjeluju u zajedničkoj istrazi. U tom preliminarnom stajalištu prema potrebi se utvrđuju i predviđene izvršne mjere.

3.   Odbor može uputiti predmet Komisiji u skladu s člankom 59. ako:

(a)

koordinator za digitalne usluge u državi poslovnog nastana nije dostavio svoje preliminarno stajalište u roku utvrđenom u stavku 2.;

(b)

se Odbor u bitnome ne slaže s preliminarnim stajalištem koje je dostavio koordinator za digitalne usluge u državi poslovnog nastana; ili

(c)

koordinator za digitalne usluge u državi poslovnog nastana nije pokrenuo zajedničku istragu odmah nakon preporuke Odbora na temelju stavka 1. točke (b).

4.   Pri provođenju zajedničke istrage koordinatori za digitalne usluge koji u njoj sudjeluju surađuju u dobroj vjeri, uzimajući u obzir, ako je to primjenjivo, navode koordinatora za digitalne usluge u državi poslovnog nastana i preporuku Odbora. Koordinatori za digitalne usluge u državi pružanja usluga koji sudjeluju u zajedničkoj istrazi imaju pravo, na zahtjev koordinatora za digitalne usluge u državi poslovnog nastana ili nakon savjetovanja s njim, izvršavati svoje istražne ovlasti iz članka 51. stavka 1. prema pružateljima usluga posredovanja na koje se odnosi navodna povreda, u pogledu informacija i prostora koji se nalaze na njihovu državnom području.

ODJELJAK 3.

Europski odbor za digitalne usluge


whereas









keyboard_arrow_down