search


keyboard_tab Digital Service Act 2022/2065 HR

BG CS DA DE EL EN ES ET FI FR GA HR HU IT LV LT MT NL PL PT RO SK SL SV print pdf

2022/2065 HR cercato: 'njegov' . Output generated live by software developed by IusOnDemand srl


expand index njegov:


whereas njegov:


definitions:


cloud tag: and the number of total unique words without stopwords is: 2453

 

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)

„usluga informacijskog društva” znači usluga kako je definirana u članku 1. stavku 1. točki (b) Direktive (EU) 2015/1535;

(b)

„primatelj usluge” znači svaka fizička ili pravna osoba koja se koristi uslugom posredovanja, posebno u svrhu traženja informacija ili omogućavanja pristupa informacijama;

(c)

„potrošač“ znači svaka fizička osoba koja djeluje u svrhe koje su izvan okvira njezine trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti;

(d)

„nuditi usluge u Uniji” znači omogućavati fizičkim ili pravnim osobama u jednoj državi članici ili u više država članica da se koriste uslugama pružatelja usluga posredovanja koji ima bitnu vezu s Unijom;

(e)

„bitna veza s Unijom” znači veza pružatelja usluga posredovanja s Unijom koja proizlazi ili iz njegova poslovnog nastana u Uniji ili iz posebnih činjeničnih kriterija kao što su:

znatan broj primatelja usluge u jednoj državi članici ili više država članica u odnosu na stanovništvo te države članice ili država članica, ili

usmjeravanje aktivnosti prema jednoj državi članici ili više država članica;

(f)

„trgovac” znači svaka fizička ili pravna osoba, bez obzira na to je li u privatnom ili javnom vlasništvu, koja djeluje, među ostalim i preko druge osobe koja djeluje u njezino ime ili za njezin račun, u svrhe povezane sa svojom trgovačkom, poslovnom, obrtničkom ili profesionalnom djelatnošću;

(g)

„usluga posredovanja” znači jedna od sljedećih usluga informacijskog društva:

i.

usluga „samo prijenosnik informacija”, koja se sastoji od prijenosa informacija u komunikacijskoj mreži dobivenih od primatelja usluge ili od davanja pristupa komunikacijskoj mreži;

ii.

usluga „privremeni smještaj”, koja se sastoji od prijenosa informacija u komunikacijskoj mreži dobivenih od primatelja usluge i uključuje automatsku, prijelaznu i privremenu pohranu tih informacija koja se provodi isključivo u svrhu učinkovitijeg daljnjeg prijenosa informacija drugim primateljima na njihov zahtjev;

iii.

usluga „smještaj informacija na poslužitelju”, koja se sastoji se od pohrane informacija dobivenih od primatelja usluge i na njegov zahtjev;

(h)

„nezakonit sadržaj” znači svaka informacija koja, sama po sebi ili u vezi s određenom aktivnošću, uključujući prodaju proizvoda ili pružanje usluga, nije u skladu s pravom Unije ili pravom bilo koje države članice koje je u skladu s pravom Unije, neovisno o samom sadržaju ili prirodi tog prava;

(i)

„internetska platforma” znači usluga smještaja informacija na poslužitelju kojom se na zahtjev primatelja usluge informacije pohranjuju i šire u javnosti, osim ako je to sporedna aktivnost koja je isključivo pomoćna značajka druge usluge ili manja funkcionalnost glavne usluge i koja se iz objektivnih i tehničkih razloga ne može koristiti bez te druge usluge te integracija značajke ili funkcionalnosti u drugu uslugu nije način za izbjegavanje primjene ove Uredbe;

(j)

„internetska tražilica” znači usluga posredovanja koja korisnicima omogućuje da unose upite u svrhu pretraživanja, u načelu, svih internetskih stranica ili svih internetskih stranica na određenom jeziku na temelju upita o bilo kojoj temi koji je u obliku ključne riječi, glasovnog zahtjeva, rečenice ili nekog drugog unosa, te vraća rezultate u bilo kojem formatu u kojem se mogu pronaći informacije koje su povezane sa zatraženim sadržajem;

(k)

„širenje u javnosti” znači stavljanje informacija na raspolaganje potencijalno neograničenom broju trećih strana na zahtjev primatelja usluge koji je dao te informacije;

(l)

„ugovor na daljinu” znači ugovor na daljinu kako je definiran u članku 2. točki 7. Direktive 2011/83/EU;

(m)

„internetsko sučelje” znači svaki softver, uključujući internetske stranice ili njihove dijelove, i aplikacije, uključujući mobilne aplikacije;

(n)

„koordinator za digitalne usluge u državi poslovnog nastana” znači koordinator za digitalne usluge u državi članici u kojoj se nalazi glavni poslovni nastan pružatelja usluge posredovanja ili u kojoj njegov pravni zastupnik ima boravište ili poslovni nastan;

(o)

„koordinator za digitalne usluge u državi pružanja usluga” znači koordinator za digitalne usluge u državi članici u kojoj se pruža usluga posredovanja;

(p)

„aktivni primatelj internetske platforme” znači primatelj usluge koji se koristi internetskom platformom bilo na način da od internetske platforme traži smještaj informacija na poslužitelju, bilo da je izložen informacijama smještenim na poslužitelju od strane internetske platforme koje ona širi putem svojeg internetskog sučelja;

(q)

„aktivni primatelj internetske tražilice” znači primatelj usluge koji postavlja upit u internetskoj tražilici i koji je izložen informacijama koje se indeksiraju i prikazuju na njezinu internetskom sučelju;

(r)

„oglas” znači informacije namijenjene za promicanje poruke pravne ili fizičke osobe, neovisno o tome služe li u komercijalne ili nekomercijalne svrhe, koje internetska platforma prikazuje na svojem internetskom sučelju za novčanu naknadu upravo za promicanje tih informacija;

(s)

„sustav za preporučivanje” znači potpuno ili djelomično automatiziran sustav kojim se internetska platforma koristi kako bi u svojem internetskom sučelju primateljima usluge predlagala specifične informacije ili kako bi određivala njihov prioritet, među ostalim i na temelju pretrage koju je pokrenuo primatelj usluge ili drukčije određenog relativnog redoslijeda ili važnosti prikazanih informacija;

(t)

„moderiranje sadržaja” znači aktivnosti, automatizirane ili neautomatizirane, koje poduzimaju pružatelji usluga posredovanja s ciljem, osobito, otkrivanja, identificiranja i suzbijanja nezakonitog sadržaja ili informacija dobivenih od primatelja usluge koje nisu u skladu s njihovim uvjetima poslovanja, uključujući poduzete mjere koje utječu na raspoloživost, vidljivost i dostupnost tog nezakonitog sadržaja ili tih informacija, kao što su degradacija, demonetizacija, onemogućavanje pristupa tom sadržaju ili njegovo uklanjanje, ili koje utječu na sposobnost primatelja usluge za davanje tih informacija, kao što su zatvaranje ili suspenzija računa primatelja;

(u)

„uvjeti poslovanja” znači sve odredbe, bez obzira na njihovo ime ili oblik, kojima se uređuje ugovorni odnos između pružatelja usluga posredovanja i primatelja usluga;

(v)

„osobe s invaliditetom” znači osobe s invaliditetom kako je navedeno u članku 3. točki 1. Direktive (EU) 2019/882 Europskog parlamenta i Vijeća (38);

(w)

„komercijalno priopćenje” znači komercijalno priopćenje kako je definirano u članku 2. točki (f) Direktive 2000/31/EZ;

(x)

„prihod” znači iznos koji je poduzetnik ostvario u smislu članka 5. stavka 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 (39).

POGLAVLJE II.

ODGOVORNOST PRUŽATELJA USLUGA POSREDOVANJA

Članak 9.

Nalozi za djelovanje protiv nezakonitog sadržaja

1.   Nakon primitka naloga za djelovanje protiv određenog nezakonitog sadržaja ili određenih nezakonitih sadržaja, koji je na temelju mjerodavnog prava Unije ili nacionalnog prava koje je u skladu s pravom Unije, izdalo relevantno nacionalno pravosudno ili upravno tijelo, pružatelji usluga posredovanja bez nepotrebne odgode obavješćuju tijelo koje je izdalo nalog ili bilo koje drugo tijelo navedeno u nalogu o provedbi naloga te navode je li i kada nalog proveden.

2.   Države članice osiguravaju da nalog iz stavka 1., kada se dostavlja pružatelju, ispunjava barem sljedeće uvjete:

(a)

taj nalog sadržava sljedeće elemente:

i.

upućivanje na pravnu osnovu za izdavanje naloga na temelju prava Unije ili nacionalnog prava;

ii.

obrazloženje zašto su informacije nezakonit sadržaj s upućivanjem na jednu konkretnu odredbu ili više konkretnih odredbi prava Unije ili nacionalnog prava koje je u skladu s pravom Unije;

iii.

informacije o identitetu tijela koje je izdalo nalog;

iv.

jasne informacije koje pružatelju usluga posredovanja omogućuju identifikaciju i lociranje dotičnog nezakonitog sadržaja, kao što su jedan ili više točnih URL-ova i, prema potrebi, dodatne informacije;

v.

informacije o mehanizmima pravne zaštite dostupnima pružatelju usluga posredovanja i primatelju usluge koji je dao sadržaj;

vi.

ako je to primjenjivo, informacije o tome kojem se tijelu šalju informacije o provedbi naloga;

(b)

teritorijalno područje primjene tog naloga, na temelju primjenjivih pravila prava Unije i nacionalnog prava, uključujući Povelju i, prema potrebi, općih načela međunarodnog prava, ograničeno je na ono što je nužno za ostvarivanje njegovih ciljeva;

(c)

taj se nalog dostavlja na jednom od jezika koje je naveo pružatelj usluga posredovanja na temelju članka 11. stavka 3. ili na drugom službenom jeziku države članice o kojem su se dogovorili tijelo koje je izdalo nalog i taj pružatelj te se šalje elektroničkoj kontaktnoj točki koju je taj pružatelj odredio u skladu s člankom 11.; ako nalog nije sastavljen na jeziku koji je pružatelj usluge posredovanja naveo ili na nekom drugom jeziku koji je bilateralno dogovoren, nalog se može dostaviti na jeziku tijela koje je izdalo nalog, pod uvjetom da mu je priložen prijevod barem elemenata utvrđenih u točkama (a) i (b) ovog stavka na jezik koji je naveden ili bilateralno dogovoren.

3.   Tijelo koje je izdalo nalog ili, ako je to primjenjivo, tijelo koje je navedeno u nalogu dostavlja nalog, zajedno s informacijama dobivenim od pružatelja usluga posredovanja o provedbi tog naloga koordinatoru za digitalne usluge u državi članici tijela koje je izdalo nalog.

4.   Nakon što primi nalog od pravosudnog ili upravnog tijela, koordinator za digitalne usluge dotične države članice bez nepotrebne odgode dostavlja primjerak naloga iz stavka 1. ovog članka svim drugim koordinatorima za digitalne usluge putem sustava uspostavljenog u skladu s člankom 85.

5.   Najkasnije u trenutku provedbe naloga ili, ako je to primjenjivo, u trenutku koji je tijelo koje je izdalo nalog navelo u svom nalogu, pružatelji usluga posredovanja o zaprimljenom nalogu i provedbi tog naloga obavješćuju dotičnog primatelja usluge. Ta obavijest upućena primatelju usluge uključuje obrazloženje, mogućnosti pravne zaštite koje su dostupne i opis teritorijalnog područja primjene naloga, u skladu sa stavkom 2.

6.   Uvjetima i zahtjevima utvrđenim u ovom članku ne dovode se u pitanje nacionalno građansko i kazneno procesno pravo.

Članak 10.

Nalozi za davanje informacija

1.   Nakon primitka naloga za davanje određenih informacija o određenom pojedinačnom primatelju usluge ili određenim pojedinačnim primateljima usluge, koji je na temelju mjerodavnog prava Unije ili nacionalnog prava koje je u skladu s pravom Unije, izdalo relevantno nacionalno pravosudno ili upravno tijelo, pružatelji usluga posredovanja bez nepotrebne odgode obavješćuju tijelo koje je izdalo nalog ili bilo koje drugo tijelo navedeno u nalogu o primitku naloga i njegovoj provedbi te navode je li i kada nalog proveden.

2.   Države članice osiguravaju da nalog iz stavka 1., kada se dostavlja pružatelju, ispunjava barem sljedeće uvjete:

(a)

taj nalog sadržava sljedeće elemente:

i.

upućivanje na pravnu osnovu za izdavanje naloga na temelju prava Unije ili nacionalnog prava;

ii.

informacije o identitetu tijela koje je izdalo nalog;

iii.

jasne informacije koje pružatelju usluga posredovanja omogućuju identifikaciju određenog primatelja ili određenih primatelja za koje se traže informacije, kao što su ime ili imena računa ili jedinstvenih identifikatora;

iv.

obrazloženje svrhe u koju se informacije traže i zašto je zahtjev za davanje informacija potreban i primjeren za utvrđivanje usklađenosti primatelja usluga posredovanja s primjenjivim pravom Unije ili nacionalnim pravom koje je u skladu s pravom Unije, osim u slučaju kad se takvo obrazloženje ne može dati zbog razloga povezanih sa sprečavanjem, istragom, otkrivanjem i progonom kaznenih djela;

v.

informacije o mehanizmima pravne zaštite dostupnima pružatelju i primateljima dotične usluge;

vi.

ako je to primjenjivo, informacije o tome kojem se tijelu šalju informacije o provedbi naloga;

(b)

tim se nalogom od pružatelja zahtijeva samo davanje informacija koje su već prikupljene za potrebe pružanja usluge i nad kojima ima kontrolu;

(c)

taj se nalog dostavlja na jednom od jezika koje je pružatelj usluga posredovanja naveo na temelju članka 11. stavka 3. ili na drugom službenom jeziku države članice o kojem su se dogovorili tijelo koje je izdalo nalog i pružatelj te se šalje elektroničkoj kontaktnoj točki koju je taj pružatelj usluga odredio u skladu s člankom 11; ako nalog nije sastavljen na jeziku koji je pružatelj usluga posredovanja naveo ili na nekom drugom jeziku koji je bilateralno dogovoren, nalog se može dostaviti na jeziku tijela koje je izdalo nalog, pod uvjetom da mu je priložen prijevod barem elemenata utvrđenih u točkama (a) i (b) ovog stavka na jezik koji je naveden ili bilateralno dogovoren.

3.   Tijelo koje izdaje nalog ili, ako je to primjenjivo, tijelo koje je navedeno u nalogu dostavlja nalog zajedno sa svim informacijama dobivenim od pružatelja usluga posredovanja o provedbi tog naloga koordinatoru za digitalne usluge u državi članici tijela koje je izdalo nalog.

4.   Nakon što primi nalog od pravosudnog ili upravnog tijela, koordinator za digitalne usluge u dotičnoj državi članici bez nepotrebne odgode dostavlja primjerak naloga iz stavka 1. ovog članka svim drugim koordinatorima za digitalne usluge putem sustava uspostavljenog u skladu s člankom 85.

5.   Najkasnije u trenutku provedbe naloga ili, ako je to primjenjivo, u trenutku koji je tijelo koje je izdalo nalog navelo u nalogu pružatelji usluga posredovanja obavješćuju dotičnog primatelja usluge o zaprimljenom nalogu i njegovoj provedbi. Ta obavijest upućena primatelju usluge uključuje obrazloženje i mogućnosti pravne zaštite koje su dostupne, u skladu sa stavkom 2.

6.   Uvjetima i zahtjevima utvrđenima u ovom članku ne dovode se u pitanje nacionalno građansko i kazneno procesno pravo.

POGLAVLJE III.

OBVEZE DUŽNE PAŽNJE ZA TRANSPARENTNO I SIGURNO INTERNETSKO OKRUŽENJE

ODJELJAK 1.

Odredbe koje se primjenjuju na sve pružatelje usluga posredovanja

Članak 11.

Kontaktne točke za tijela država članica, Komisiju i Odbor

1.   Pružatelji usluga posredovanja određuju jedinstvenu kontaktnu točku kako bi mogli izravno komunicirati elektroničkim putem s tijelima država članica, Komisijom i Odborom iz članka 61. radi primjene ove Uredbe.

2.   Pružatelji usluga posredovanja objavljuju informacije potrebne za jednostavnu identifikaciju svojih jedinstvenih kontaktnih točaka i komunikaciju s njima. Te informacije moraju biti lako dostupne i ažurirane.

3.   Pružatelji usluga posredovanja u informacijama iz stavka 2. navode službeni jezik ili jezike država članica koji se, uz jezik koji uglavnom razumije najveći mogući broj građana Unije, mogu upotrebljavati za komunikaciju s njihovim kontaktnim točkama i koji uključuju barem jedan od službenih jezika države članice u kojoj pružatelj usluga posredovanja ima glavni poslovni nastan ili u kojoj njegov pravni zastupnik ima boravište ili poslovni nastan.

Članak 15.

Obveze izvješćivanja radi transparentnosti za pružatelje usluga posredovanja

1.   Pružatelji usluga posredovanja najmanje jednom godišnje u strojno čitljivom formatu i na lako dostupan način javno objavljuju jasna i lako razumljiva izvješća o svakom moderiranju sadržaja koje su obavili u relevantnom razdoblju. Izvješća osobito sadržavaju, prema potrebi, informacije o:

(a)

za pružatelje usluga posredovanja – broju naloga zaprimljenih od tijela država članica, uključujući naloge izdane u skladu s člancima 9. i 10., razvrstanih po vrsti nezakonitog sadržaja o kojem je riječ, državi članici koja izdaje nalog i medijalnom vremenu potrebnom za obavješćivanje tijela koje izdaje nalog ili bilo kojeg drugog tijela navedenog u nalogu o njegovu primitku i za provedbu naloga;

(b)

za pružatelje usluga smještaja informacija na poslužitelju – broju obavijesti podnesenih u skladu s člankom 16. razvrstanih po vrsti navodno nezakonitog sadržaja o kojem je riječ, broju obavijesti koje su podnijeli pouzdani prijavitelji, svim djelovanjima poduzetima na temelju obavijesti, razlikujući pritom je li djelovanje poduzeto na temelju zakona ili uvjeta poslovanja pružatelja, broju obavijesti obrađenih automatiziranim sredstvima te medijalnom vremenu potrebnom za poduzimanje djelovanja;

(c)

za pružatelje usluga posredovanja – smislene i razumljive informacije o moderiranju sadržaja obavljenom na vlastitu inicijativu pružatelja usluga, uključujući upotrebu automatiziranih alata, mjere poduzete za pružanje osposobljavanja i pomoći osobama zaduženima za moderiranje sadržaja, broj i vrstu poduzetih mjera koje utječu na raspoloživost, vidljivost i dostupnost informacija dobivenih od primatelja usluge i sposobnost primatelja da pružaju informacije putem usluge te druga povezana ograničenja usluge; prijavljene informacije kategoriziraju se prema vrsti nezakonitog sadržaja ili kršenju uvjeta poslovanja pružatelja usluge, metodi otkrivanja i vrsti primijenjenog ograničenja;

(d)

za pružatelje usluga posredovanja – broju pritužbi zaprimljenih putem internih sustava za rješavanje pritužbi u skladu s uvjetima poslovanja pružatelja, a dodatno za pružatelje internetskih platformi u skladu s člankom 20., osnovama za te pritužbe, odlukama donesenima u vezi s tim pritužbama, medijalnom vremenu potrebnom za donošenje tih odluka i broju slučajeva u kojima su te odluke poništene;

(e)

svakom korištenju automatiziranih sredstava za potrebe moderiranja sadržaja, uključujući kvalitativni opis, navođenje točne svrhe, pokazatelje točnosti i moguću stopu pogreške automatiziranih sredstava korištenih za ostvarenje tih svrha i sve zaštitne mjere koje su primijenjene.

2.   Stavak 1. ovog članka ne primjenjuje se na pružatelje usluga posredovanja koji se smatraju mikropoduzećima ili malim poduzećima u smislu Priloga Preporuci 2003/361/EZ i koji nisu vrlo velike internetske platforme u smislu članka 33. ove Uredbe.

3.   Komisija može donijeti provedbene akte kako bi utvrdila predloške za oblik, sadržaj i druge pojedinosti izvješća na temelju stavka 1. ovog članka, uključujući usklađena razdoblja izvješćivanja. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 88.

ODJELJAK 2.

Dodatne odredbe koje se primjenjuju na pružatelje usluga smještaja informacija na poslužitelju, uključujući internetske platforme

Članak 18.

Prijavljivanje sumnji na kaznena djela

1.   Ako pružatelj usluga smještaja informacija na poslužitelju sazna za bilo koju informaciju koja dovodi do sumnje da je počinjeno ili da je vjerojatno da će biti počinjeno kazneno djelo ili da je u tijeku počinjenje kaznenog djela koje uključuje prijetnju životu ili sigurnosti osobe ili osoba, on o svojoj sumnji odmah obavješćuje tijela za izvršavanje zakonodavstva ili pravosudna tijela dotične države članice ili dotičnih država članica i dostavlja sve dostupne relevantne informacije.

2.   Ako pružatelj usluga smještaja informacija na poslužitelju ne može s dovoljnom sigurnošću utvrditi dotičnu državu članicu, o tome obavješćuje tijela za izvršavanje zakonodavstva države članice u kojoj ima poslovni nastan ili u kojoj njegov pravni zastupnik ima boravište ili poslovni nastan ili obavješćuje Europol ili oboje.

Za potrebe ovog članka dotična država članica je država članica za koju postoji sumnja da je u njoj počinjeno kazneno djelo, da je počinjenje kaznenog djela u tijeku ili je vjerojatno da će biti počinjeno ili država članica u kojoj boravi ili u kojoj se nalazi počinitelj na kojeg se sumnja ili država članica u kojoj se boravi ili u kojoj se nalazi žrtva kaznenog djela na koje se sumnja.

ODJELJAK 3.

Dodatne odredbe koje se primjenjuju na pružatelje internetskih platformi

Članak 19.

Izuzeće mikropoduzeća i malih poduzeća

1.   Ovaj odjeljak, uz iznimku njegova članka 24. stavka 3., ne primjenjuje se na pružatelje internetskih platformi koji se smatraju mikropoduzećima ili malim poduzećima kako su definirani u Preporuci 2003/361/EZ.

Ovaj odjeljak, uz iznimku njegova članka 24. stavka 3., ne primjenjuje se na pružatelje internetskih platformi koji su prethodno ispunili uvjete za status mikropoduzeća ili malog poduzeća kako su definirani u Preporuci 2003/361/EZ tijekom 12 mjeseci nakon gubitka tog statusa u skladu s njezinim člankom 4. stavkom 2., osim ako su oni vrlo velike internetske platforme u skladu s člankom 33.

2.   Odstupajući od stavka 1. ovog članka, ovaj odjeljak primjenjuje se na pružatelje internetskih platformi koje su određene kao vrlo velike internetske platforme u skladu s člankom 33., neovisno o tome ispunjavaju li uvjete za status mikropoduzeća ili malih poduzeća.

Članak 20.

Interni sustav za rješavanje pritužbi

1.   Pružatelji internetskih platformi primateljima usluge, među ostalim pojedincima ili subjektima koji su podnijeli obavijest, u razdoblju od najmanje šest mjeseci nakon odluke iz ovog stavka osiguravaju pristup djelotvornom internom sustavu za rješavanje pritužbi koji im omogućuje elektroničko i besplatno podnošenje pritužbi protiv odluke koju pružatelj internetske platforme donese po primitku obavijesti ili protiv sljedećih odluka koje pružatelj internetske platforme donese iz razloga što informacije dobivene od primatelja predstavljaju nezakoniti sadržaj ili su nespojive s njegovim uvjetima poslovanja.

(a)

odluke o tome treba li ukloniti informacije, onemogućiti pristup informacijama ili ograničiti vidljivost informacija;

(b)

odluke o tome treba li suspendirati ili ukinuti pružanje usluge primateljima u cijelosti ili djelomično;

(c)

odluke o tome treba li suspendirati ili zatvoriti račun primatelja;

(d)

odluke o tome treba li suspendirati, ukinuti ili na drugi način ograničiti mogućnost monetizacije informacija koje pružaju primatelji.

2.   Razdoblje od najmanje šest mjeseci iz stavka 1. ovog članka počinje na dan kada je primatelj usluge obaviješten o odluci u skladu s člankom 16. stavkom 5. ili člankom 17.

3.   Pružatelji internetskih platformi osiguravaju da se njihovim internim sustavima za rješavanje pritužbi može lako pristupiti, da su prilagođeni korisniku te da omogućuju i olakšavaju podnošenje dovoljno preciznih i primjereno potkrijepljenih pritužbi.

4.   Pružatelji internetskih platformi na pravodoban, nediskriminirajući, savjestan i neproizvoljan način obrađuju pritužbe podnesene putem internog sustava za rješavanje pritužbi. Ako pritužba sadržava dostatne razloge da pružatelj internetske platforme zaključi da je njegova odluka o nedjelovanju na temelju obavijesti neutemeljena ili da informacije na koje se pritužba odnosi nisu nezakonite i nisu nespojive s njegovim uvjetima poslovanja ili sadržava informacije koje upućuju na to da postupanje podnositelja pritužbe ne opravdava poduzetu mjeru, on bez nepotrebne odgode mijenja svoju odluku iz stavka 1.

5.   Pružatelji internetskih platformi bez nepotrebne odgode obavješćuju podnositelje pritužbi o svojoj obrazloženoj odluci u pogledu informacija na koje se pritužba odnosi te o mogućnosti izvansudskog rješavanja sporova iz članka 21. i drugim dostupnim mogućnostima pravne zaštite.

6.   Pružatelji internetskih platformi osiguravaju da se odluke iz stavka 5. donose pod nadzorom odgovarajuće kvalificiranog osoblja, a ne isključivo automatiziranim sredstvima.

Članak 21.

Izvansudsko rješavanje sporova

1.   Primatelji usluga, uključujući pojedince ili subjekte koji su podnijeli obavijesti, kojima su upućene odluke iz članka 20. stavka 1. imaju pravo odabrati bilo koje tijelo za izvansudsko rješavanje sporova certificirano u skladu sa stavkom 3. ovog članka kako bi se riješili sporovi o tim odlukama, uključujući pritužbe koje nisu mogle biti riješene u okviru internog sustava za rješavanje pritužbi iz tog članka.

Pružatelji internetskih platformi osiguravaju da su informacije o mogućnosti pristupa primateljâ usluge izvansudskom rješavanju sporova, kako je navedeno u prvom podstavku, lako dostupne na njihovu internetskom sučelju, jasne i prilagođene korisnicima.

Prvim podstavkom ne dovodi se u pitanje pravo dotičnog primatelja usluge da u bilo kojoj fazi pokrene postupak u cilju osporavanja tih odluka pružatelja internetskih platformi pred sudom u skladu s mjerodavnim pravom.

2.   Obje stranke moraju u dobroj vjeri surađivati s odabranim certificiranim tijelom za izvansudsko rješavanje sporova s ciljem rješavanja spora.

Pružatelji internetskih platformi mogu odbiti suradnju s takvim tijelom za izvansudsko rješavanje sporova ako je već riješen spor u vezi s istim informacijama i istim osnovama za navodnu nezakonitost ili nespojivost sadržaja.

Certificirano tijelo za izvansudsko rješavanje sporova nije ovlašteno za nametanje obvezujućeg rješenja spora strankama.

3.   Koordinator za digitalne usluge u državi članici u kojoj je tijelo za izvansudsko rješavanje sporova osnovano certificira to tijelo, na njegov zahtjev, na razdoblje od najviše pet godina, s mogućnošću produženja, ako je to tijelo dokazalo da ispunjava sve sljedeće uvjete:

(a)

nepristrano je i neovisno, među ostalim financijski neovisno, o pružateljima internetskih platformi i primateljima usluga koje pružaju pružatelji internetskih platformi, među ostalim pojedinci i subjekti koji su podnijeli obavijesti;

(b)

ima potrebno stručno znanje o pitanjima koja se pojavljuju u određenom području ili određenim područjima nezakonitog sadržaja ili o primjeni i provedbi uvjeta poslovanja jedne ili više vrsta internetskih platformi koje mu omogućuje da djelotvorno doprinese rješavanju spora;

(c)

njegovi članovi dobivaju naknadu na način koji nije povezan s ishodom postupka;

(d)

izvansudsko rješavanje sporova koje nudi lako je dostupno pomoću tehnologije elektroničke komunikacije i omogućava započinjanje postupka rješavanja sporova i podnošenja potrebnih popratnih dokumenata putem interneta;

(e)

sporove je sposoban rješavati brzo, učinkovito i ekonomično te na najmanje jednom službenom jeziku institucija Unije;

(f)

izvansudsko rješavanje spora koje nudi odvija se u skladu je s jasnim i pravednim poslovnikom koji je lako i javno dostupan te u skladu s primjenjivim zakonodavstvom, uključujući zahtjeve iz ovog članka.

Koordinator za digitalne usluge u certifikatu, prema potrebi, navodi:

(a)

na koja se pitanja odnosi stručno znanje tog tijela, kako je navedeno u prvom podstavku točki (b); te

(b)

službene jezike institucija Unije na kojima je tijelo sposobno rješavati sporove, kako je navedeno u prvom podstavku točki (e).

4.   Certificirana tijela za izvansudsko rješavanje sporova koordinatora za digitalne usluge koji ih je certificirao jednom godišnje izvješćuju o svojem funkcioniranju, navodeći barem broj zaprimljenih sporova, informacije o ishodima tih sporova, prosječno vrijeme potrebno za njihovo rješavanje te sve nedostatke ili poteškoće na koje se naišlo. Na zahtjev koordinatora za digitalne usluge pružaju dodatne informacije.

Koordinatori za digitalne usluge svake dvije godine sastavljaju izvješće o funkcioniranju tijela za izvansudsko rješavanje sporova koja su certificirali. U tom izvješću posebno se:

(a)

navodi broj sporova koje je svako tijelo certificirano za izvansudsko rješavanje sporova zaprimilo godišnje;

(b)

navode ishodi postupaka pokrenutih pred tim tijelima i prosječno vrijeme potrebno za rješavanje sporova;

(c)

utvrđuje i objašnjava sve sistemske ili sektorske nedostatke ili poteškoće na koje se naišlo u vezi s funkcioniranjem tih tijela;

(d)

utvrđuju najbolje prakse povezane s tim funkcioniranjem;

(e)

prema potrebi daju preporuke o tome kako poboljšati to funkcioniranje.

Certificirana tijela za izvansudsko rješavanje sporova svoje odluke stavljaju na raspolaganje stankama u razumnom roku, a najkasnije 90 kalendarskih dana nakon primitka pritužbe. U slučaju vrlo složenih sporova tijelo certificirano za izvansudsko rješavanje sporova može, po vlastitom nahođenju, produljiti rok od 90 kalendarskih dana, za dodatni rok koji ne prelazi 90 dana, što dovodi do ukupnog trajanja od najviše 180 dana.

5.   Ako tijelo za izvansudsko rješavanje sporova riješi spor odlukom u korist primatelja usluge, među ostalim pojedinca ili subjekta koji je podnio obavijest, pružatelj internetske platforme plaća sve naknade koje naplaćuje tijelo za izvansudsko rješavanje sporova i nadoknađuje tom primatelju, među ostalim pojedincu ili subjektu, sve pristojbe i druge razumne troškove koje je primatelj usluge platio u vezi s rješavanjem spora. Ako tijelo za izvansudsko rješavanje sporova spor riješi odlukom u korist pružatelja internetske platforme, primatelj usluge, među ostalim pojedinac ili subjekt, ne mora nadoknaditi bilo kakve pristojbe ili druge troškove koje je pružatelj internetske platforme platio ili treba platiti u vezi s rješavanjem spora, osim ako tijelo za izvansudsko rješavanje sporova ne utvrdi da je taj primatelj očito postupao u zloj vjeri.

Pristojbe koje tijelo za izvansudsko rješavanje sporova naplaćuje pružateljima internetskih platformi za rješavanje sporova moraju biti razumne i ni u kojem slučaju ne smiju premašiti troškove koji su nastali za tijelo. Rješavanje sporova mora biti dostupno primateljima usluge besplatno ili uz nominalnu naknadu.

Prije početka rješavanja spora certificirana tijela za izvansudsko rješavanje sporova obavješćuju dotičnog primatelja usluge, uključujući pojedince ili subjekte koji su podnijeli obavijest i dotičnog pružatelja internetske platforme, o naknadama ili mehanizmima koji se upotrebljavaju za određivanje naknada.

6.   Države članice mogu osnovati tijela za izvansudsko rješavanje sporova za potrebe stavka 1. ili podupirati aktivnosti nekih ili svih tijela za izvansudsko rješavanje sporova koja su certificirala u skladu sa stavkom 3.

Države članice osiguravaju da nijedna aktivnost koju poduzimaju na temelju prvog podstavka ne utječe na sposobnost njihovih koordinatora za digitalne usluge da certificiraju dotična tijela u skladu sa stavkom 3.

7.   Koordinator za digitalne usluge koji je certificirao tijelo za izvansudsko rješavanje sporova taj certifikat opoziva ako utvrdi, nakon istrage provedene na vlastitu inicijativu ili na temelju informacija dobivenih od treće strane, da tijelo za izvansudsko rješavanje sporova više ne ispunjava uvjete utvrđene u stavku 3. Prije opoziva tog certifikata, koordinator za digitalne usluge tom tijelu pruža mogućnost da reagira na zaključke njegove istrage i namjeru opoziva certifikata tijela za izvansudsko rješavanje sporova.

8.   Koordinatori za digitalne usluge obavješćuju Komisiju o tijelima za izvansudsko rješavanje sporova koja su certificirali u skladu sa stavkom 3., uključujući, prema potrebi, specifikacije iz drugog podstavka tog stavka, kao i o tijelima za izvansudsko rješavanje sporova čije su certifikate opozvali. Komisija objavljuje i ažurira popis tih tijela, uključujući navedene specifikacije, na posebnoj, lako dostupnoj internetskoj stranici.

9.   Ovim se člankom ne dovodi u pitanje Direktiva 2013/11/EU ni postupci ni subjekti za alternativno rješavanje potrošačkih sporova uspostavljeni na temelju te direktive.

Članak 22.

Pouzdani prijavitelji

1.   Pružatelji internetskih platformi poduzimaju potrebne tehničke i organizacijske mjere kako bi osigurale da se obavijestima koje pouzdani prijavitelji koji djeluju u okviru svojeg područja stručnosti podnose putem mehanizama iz članka 16. daje prioritet te da se obrađuju i da se o njima odlučuje bez nepotrebne odgode.

2.   Status pouzdanog prijavitelja na temelju ove Uredbe dodjeljuje, na zahtjev bilo kojeg subjekta, koordinator za digitalne usluge u državi članici u kojoj podnositelj zahtjeva ima poslovni nastan podnositelju zahtjeva koji je dokazao da ispunjava sve sljedeće uvjete:

(a)

posjeduje posebnu stručno znanje i sposobnost za potrebe otkrivanja, identificiranja i prijavljivanja nezakonitog sadržaja;

(b)

neovisan je o bilo kojem pružatelju internetskih platformi;

(c)

aktivnosti u svrhu podnošenja obavijesti obavlja savjesno, točno i objektivno.

3.   Pouzdani prijavitelji najmanje jedanput godišnje objavljuju lako razumljiva i detaljna izvješća o obavijestima podnesenima u skladu s člankom 16. u relevantnom razdoblju. U izvješću se navodi barem broj obavijesti kategoriziranih prema:

(a)

identitetu pružatelja usluga smještaja informacija na poslužitelju;

(b)

vrsti navodno nezakonitog prijavljenog sadržaja;

(c)

djelovanja koje je poduzeo pružatelj.

Ta izvješća uključuju objašnjenje postojećih postupaka kako bi se osiguralo da pouzdani prijavitelji zadrže svoju neovisnost.

Pouzdani prijavitelji šalju izvješće koordinatoru za digitalne usluge koji im je dodijelio status te ga javno objavljuju. Informacije u tim izvješćima ne sadržavaju osobne podatke.

4.   Koordinatori za digitalne usluge dostavljaju Komisiji i Odboru imena, adrese i e-adrese subjekata kojima su dodijelili status pouzdanog prijavitelja u skladu sa stavkom 2. ili kojima su status pouzdanog prijavitelja suspendirali u skladu sa stavkom 6. ili opozvali u skladu sa stavkom 7.

5.   Informacije iz stavka 4. Komisija javno objavljuje u javnoj dostupnoj bazi podataka u lako dostupnom i strojno čitljivom obliku te ažurira tu bazu.

6.   Ako pružatelj internetskih platformi ima informacije koje upućuju na to da je pouzdani prijavitelj podnio znatan broj nedovoljno preciznih, netočnih ili nedovoljno potkrijepljenih obavijesti putem mehanizama iz članka 16., uključujući informacije prikupljene u vezi s obradom pritužbi putem internih sustava za rješavanje pritužbi iz članka 20. stavka 4., on te informacije priopćuje koordinatoru za digitalne usluge koji je dotičnom subjektu dodijelio status pouzdanog prijavitelja te dostavlja potrebna objašnjenja i popratne dokumente. Po primitku informacije od pružatelja internetskih platformi i ako koordinator za digitalne usluge smatra da postoje zakoniti razlozi za otvaranje istrage, suspendira se status pouzdanog prijavitelja tijekom razdoblja trajanja te istrage. Ta se istraga provodi bez neopravdane odgode.

7.   Koordinator za digitalne usluge koji je subjektu dodijelio status pouzdanog prijavitelja opoziva taj status ako utvrdi, nakon istrage provedene na vlastitu inicijativu ili na temelju informacija dobivenih od trećih strana, uključujući informacije koje je dostavio pružatelj internetskih platformi na temelju stavka 6., da subjekt više ne ispunjava uvjete utvrđene u stavku 2. Prije opoziva tog statusa koordinator za digitalne usluge subjektu pruža mogućnost da reagira na zaključke njegove istrage i namjeru opoziva statusa subjekta pouzdanog prijavitelja.

8.   Komisija, nakon savjetovanja s Odborom, ako je to potrebno, izdaje smjernice za pomoć pružateljima internetskih platformi i koordinatorima za digitalne usluge u primjeni stavaka 2., 6. i 7.

Članak 30.

Sljedivost trgovaca

1.   Pružatelji internetskih platformi kojima se potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima osiguravaju da se trgovci mogu koristiti tim platformama za promicanje poruka ili nuđenje proizvoda ili usluga potrošačima koji se nalaze u Uniji samo ako su prije korištenja njihovim uslugama u te svrhe dobili sljedeće informacije, ako su one primjenjive na trgovca:

(a)

ime, adresu, telefonski broj i e-adresu trgovca;

(b)

presliku identifikacijskog dokumenta trgovca ili bilo koju drugu elektroničku identifikaciju kako je definirana u članku 3. Uredbe (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (40);

(c)

podatke o računu za plaćanje trgovca;

(d)

ako je trgovac upisan u trgovački ili slični javni registar, ime trgovačkog registra u kojem je trgovac registriran, kao i njegov registarski broj, odnosno jednakovrijedan način identifikacije u tom registru;

(e)

samocertificiranje trgovca kojim se obvezuje nuditi isključivo proizvode ili usluge koji su u skladu s primjenjivim pravilima prava Unije.

2.   Po primitku informacije iz stavka 1. i prije nego što dotičnom trgovcu dopusti da se koristi njegovim uslugama, pružatelj internetske platforme kojom se potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima, pomoću bilo koje slobodno dostupne službene internetske baze podataka ili internetskog sučelja koje su na raspolaganje stavile država članica ili Unija ili slanjem zahtjeva trgovcu za dostavljanje popratnih dokumenata iz pouzdanih izvora, ulaže maksimalne napore kako bi procijenio jesu li informacije iz stavka 1. točaka od (a) do (e) pouzdane i cjelovite. Za potrebe ove Uredbe trgovci su odgovorni za točnost dostavljenih informacija.

U pogledu trgovaca koji se 17. veljače 2024. već koriste uslugama pružatelja internetskih platformi kojima se potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima za potrebe iz stavka 1., pružatelji čine sve što je u njihovoj moći kako bi od dotičnih trgovaca dobili informacije u roku od 12 mjeseci. Ako dotični trgovci ne dostave informacije u tom roku, pružatelji suspendiraju pružanje svojih usluga tim trgovcima dok ne dostave sve informacije.

3.   Ako pružatelj internetske platforme kojom se potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima ima dovoljno naznaka ili ima razloga vjerovati da je bilo koja informacija iz stavka 1. koju je dao dotični trgovac netočna, nepotpuna ili da nije ažurirana, taj pružatelj zahtijeva od trgovca da ispravi tu situaciju, bez odgode ili u roku utvrđenom pravom Unije i nacionalnim pravom.

Ako trgovac ne ispravi ili dopuni te informacije, pružatelj internetske platforme kojom se potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima žurno suspendira svoju uslugu tom trgovcu u vezi s ponudom proizvoda ili usluga potrošačima koji se nalaze u Uniji dok on u potpunosti ne ispuni zahtjev.

4.   Ne dovodeći u pitanje članak 4. Uredbe (EU) 2019/1150, ako pružatelj internetske platforme kojom se potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima odbije dopustiti trgovcu korištenje svojom uslugom u skladu sa stavkom 1. ili suspendira pružanje svoje usluge u skladu sa stavkom 3. ovog članka, dotični trgovac ima pravo podnijeti pritužbu kako je predviđeno u člancima 20. i 21. ove Uredbe.

5.   Pružatelji internetskih platformi kojima se potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima pohranjuju informacije dobivene na temelju stavaka 1. i 2. na siguran način tijekom razdoblja od šest mjeseci nakon kraja ugovornog odnosa s dotičnim trgovcem. Nakon toga brišu te informacije.

6.   Ne dovodeći u pitanje stavak 2. ovog članka, pružatelj internetske platforme kojom se potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima otkriva informacije trećim stranama samo ako je to potrebno u skladu s primjenjivim pravom, uključujući naloge iz članka 10. i sve naloge koje su izdala nadležna tijela država članica ili Komisija radi izvršavanja svojih zadaća na temelju ove Uredbe.

7.   Pružatelj internetske platforme kojom se potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima stavlja na raspolaganje primateljima usluge informacije iz stavka 1. točaka (a), (d) i (e) koje su dostupne na njegovoj internetskoj platformi na jasan, lako dostupan i razumljiv način. Te informacije moraju biti dostupne barem na internetskom sučelju internetske platforme na kojem se prikazuju informacije o proizvodu ili usluzi.

Članak 31.

Integrirana usklađenost

1.   Pružatelji internetskih platformi kojima se potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima osiguravaju da je njihovo internetsko sučelje dizajnirano i organizirano na način kojim se trgovcima omogućuje da ispune svoje obveze u pogledu predugovornih informacija, sukladnosti i informacija o sigurnosti proizvoda u skladu s primjenjivim pravom Unije.

Dotični pružatelj osobito osigurava da se njegovim internetskim sučeljem trgovcima omogućuje da pruže informacije o imenu, adresi, telefonskom broju i e-adresi gospodarskog subjekta kako je definiran u članku 3. točki 13. Uredbe (EU) 2019/1020 i drugom pravu Unije.

2.   Pružatelji internetskih platformi kojima se potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima osigurava da je njegovo internetsko sučelje dizajnirano i organizirano na način kojim se trgovcima omogućuje pružanje barem sljedećeg:

(a)

informacija potrebnih za jasnu i nedvosmislenu identifikaciju proizvoda ili usluga koje se promiču ili nude potrošačima koji se nalaze u Uniji putem usluga pružatelja;

(b)

svakog znaka kojim se identificira trgovac, kao što je žig, simbol ili logotip; i

(c)

ako je to primjenjivo, informacija o označivanju i obilježavanju u skladu s pravilima primjenjivog prava Unije o sigurnosti proizvoda i sukladnosti proizvoda.

3.   Pružatelji internetskih platformi kojima se potrošačima omogućuju sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima ulažu maksimalne napore kako bi procijenili jesu li ti trgovci dostavili informacije iz stavaka 1. i 2. prije nego što omoguće trgovcima da nude svoje proizvode ili usluge na tim platformama. Nakon što dopusti trgovcu da nudi proizvode ili usluge na njegovoj internetskoj platformi kojom se potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima, pružatelj ulaže razumne napore da nasumično provjeri u bilo kojoj službenoj, slobodno dostupnoj i strojno čitljivoj internetskoj bazi podataka ili internetskom sučelju jesu li ponuđeni proizvodi ili usluge identificirani kao nezakoniti.

Članak 32.

Pravo na informacije

1.   Ako pružatelj internetske platforme kojom se potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima sazna, bez obzira na sredstva koja je za to koristio, da je trgovac nudio potrošačima koji se nalaze u Uniji nezakonit proizvod ili uslugu putem njegovih usluga, taj pružatelj obavješćuje, u mjeri u kojoj ima njihove kontakte podatke, potrošače koji su kupili nezakonit proizvod ili uslugu putem njegovih usluga o sljedećem:

(a)

činjenici da su proizvod ili usluga nezakoniti;

(b)

identitetu trgovca; i

(c)

svim relevantnim sredstvima pravne zaštite.

Obveza utvrđena u prvom podstavku ograničena je na kupnje nezakonitih proizvoda ili usluga izvršene unutar šest mjeseci od trenutka kada je pružatelj postao svjestan nezakonitosti.

2.   Ako u situaciji iz stavka 1. pružatelj internetskih platformi kojima se potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima nema podatke za kontakt svih dotičnih potrošača, taj pružatelj na svojem internetskom sučelju javno objavljuje lako dostupne informacije o nezakonitom proizvodu ili usluzi, identitetu trgovca i svim relevantnim sredstvima pravne zaštite.

ODJELJAK 5.

Dodatne obveze za pružatelje vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica u pogledu upravljanja sistemskim rizicima

Članak 39.

Dodatna transparentnost internetskog oglašavanja

1.   Pružatelji vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica koje prikazuju oglase na svojim internetskim sučeljima sastavljaju i javno objavljuju u posebnom odjeljku svojeg internetskog sučelja putem pretraživog i pouzdanog alata koji omogućuje pretraživanje po više kriterija i putem sučelja za programiranje aplikacija, repozitorij u kojem se informacije iz stavka 2. čuvaju tijekom cijelog razdoblja u kojem prikazuju oglas i jednu godinu od posljednjeg prikazivanja oglasa na njihovim internetskim sučeljima. Osiguravaju da repozitorij ne sadržava osobne podatke primatelja usluge kojima je oglas bio ili mogao biti prikazan i poduzimaju razumne napore kako bi osigurali da su informacije točne i potpune.

2.   Repozitorij sadržava barem sljedeće informacije:

(a)

sadržaj oglasa, uključujući naziv proizvoda, usluge ili robne marke te predmet oglasa;

(b)

ime fizičke ili pravne osobe u čije je ime oglas prikazan;

(c)

ime fizičke ili pravne osobe koja je platila oglas, ako ta osoba nije osoba iz točke (b);

(d)

razdoblje u kojem je oglas bio prikazan;

(e)

podatak o tome je li oglas bio namijenjen za prikazivanje jednoj ili više posebnih skupina primatelja usluge i, ako jest, glavne parametre upotrijebljene u tu svrhu, uključujući, ako je to primjenjivo, glavne parametre koji se koriste za isključivanje jedne ili više tih određenih skupina;

(f)

komercijalna priopćenja objavljena na vrlo velikim internetskim platformama i utvrđena u skladu s člankom 26. stavkom 2.;

(g)

ukupni broj ostvarenih primatelja usluge kojima je oglas prikazan i, ako je to primjenjivo, zbirne brojeve raščlanjene po državi članici za skupinu ili skupine primatelja kojima je oglas bio posebno namijenjen.

3.   Kad je riječ o stavku 2. točkama (a), (b) i (c), ako je pružatelj vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica uklonio ili onemogućio pristup određenom oglasu zbog navodne nezakonitosti ili nespojivosti s njegovim uvjetima poslovanja, repozitorij ne uključuje informacije iz tih točaka. U tom slučaju repozitorij za određeni oglas uključuje informacije iz, ovisno o slučaju, članka 17. stavka 3. točaka od (a) do (e) ili članka 9. stavka 2. točke (a) podtočke i.

Komisija može, nakon savjetovanja s Odborom, relevantnim provjerenim istraživačima iz članka 40. i javnosti izdati smjernice o strukturi, organizaciji i funkcijama repozitorija iz ovog članka.

Članak 40.

Pristup podacima i kontrola

1.   Pružatelji vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica omogućuju koordinatoru za digitalne usluge u državi poslovnog nastana ili Komisiji, na njihov obrazloženi zahtjev i u razumnom roku, navedenom u zahtjevu, pristup podacima koji su potrebni za praćenje i ocjenjivanje usklađenosti s ovom Uredbom.

2.   Koordinatori za digitalne usluge i Komisija upotrebljavaju podatke kojima se pristupa na temelju stavka 1. samo u svrhu praćenja i procjene usklađenosti s ovom Uredbom te uzimaju u obzir prava i interese pružatelja vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica i primatelja dotične usluge, uključujući zaštitu osobnih podataka, zaštitu povjerljivih informacija, posebno poslovnih tajni te očuvanje sigurnosti njihovih usluga.

3.   Za potrebe stavka 1. pružatelji vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica na zahtjev koordinatora za digitalne usluge u državi poslovnog nastana ili Komisije objašnjavaju dizajn, logiku funkcioniranja i testiranja svojih algoritamskih sustava, uključujući svoje sustave za preporučivanje.

4.   Na obrazloženi zahtjev koordinatora za digitalne usluge u državi poslovnog nastana, pružatelji vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica u razumnom roku, navedenom u zahtjevu, pružaju pristup podacima provjerenim istraživačima koji ispunjavaju zahtjeve iz stavka 8. ovog članka isključivo u svrhu provođenja istraživanja koje doprinosi otkrivanju, utvrđivanju i razumijevanju sistemskih rizika u Uniji utvrđenih u skladu s člankom 34. stavkom 1. i procjeni prikladnosti, učinkovitosti i učinaka mjera za smanjenje rizika na temelju članka 35.

5.   U roku od 15 dana od primitka zahtjeva kako je navedeno u stavku 4. pružatelji vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica mogu od koordinatora za digitalne usluge u državi poslovnog nastana zatražiti izmjenu zahtjeva ako smatraju da ne mogu dati pristup traženim podacima zbog jednog od sljedećih dvaju razloga:

(a)

nemaju pristup tim podacima;

(b)

davanje pristupa tim podacima prouzročilo bi znatne nedostatke u sigurnosti njihove usluge ili zaštiti povjerljivih informacija, osobito poslovnih tajni.

6.   Zahtjevi za izmjenu na temelju stavka 5. sadržavaju prijedloge jednog ili više alternativnih načina kojima se može omogućiti pristup traženim podacima ili drugim podacima koji su primjereni i dostatni za potrebe zahtjeva.

Koordinator za digitalne usluge u državi poslovnog nastana odlučuje o zahtjevu za izmjenu u roku od 15 dana i pružatelju vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica dostavlja odluku te, prema potrebi, izmijenjeni zahtjev i novi rok za ispunjavanje zahtjeva.

7.   Pružatelji vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica olakšavaju i osiguravaju pristup podacima na temelju stavaka 1. i 4. putem odgovarajućih sučelja navedenih u zahtjevu, uključujući internetske baze podataka ili aplikacijska programska sučelja.

8.   Na temelju pravilno obrazložene prijave istraživača, koordinator za digitalne usluge u državi poslovnog nastana dodjeljuje tim istraživačima status „provjerenih istraživača” za specifično istraživanje navedeno u prijavi i izdaje obrazloženi zahtjev za pristup podacima pružatelju vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice na temelju stavka 4. ako istraživači dokažu da ispunjavaju sve sljedeće uvjete:

(a)

povezani su s istraživačkom organizacijom kako je definirana u članku 2. točki 1. Direktive (EU) 2019/790;

(b)

nezavisni su od komercijalnih interesa;

(c)

u njihovoj prijavi navodi se izvor financiranja istraživanja;

(d)

sposobni su ispuniti posebne zahtjeve u pogledu sigurnosti i povjerljivosti podataka koji odgovaraju svakom pojedinom zahtjevu i zaštititi osobne podatke te u svojem zahtjevu opisuju primjerene tehničke i organizacijske mjere koje su u tu svrhu uveli;

(e)

u prijavi se dokazuje da je njihov pristup traženim podacima i u traženim rokovima potreban i razmjeran svrhama njihova istraživanja te da će očekivani rezultati tog istraživanja doprinijeti svrhama utvrđenima u stavku 4.;

(f)

planirane istraživačke aktivnosti provodit će se u svrhe utvrđene u stavku 4.;

(g)

obvezali su se da će svoje rezultate istraživanja besplatno javno objaviti u razumnom roku nakon završetka istraživanja podložno pravima i interesima primatelja dotične usluge u skladu s Uredbom (EU) 2016/679.

Po primitku prijave na temelju ovog stavka koordinator za digitalne usluge u državi poslovnog nastana o tome obavješćuje Komisiju i Odbor.

9.   Istraživači prijavu mogu podnijeti i koordinatoru za digitalne usluge u državi članici istraživačke organizacije s kojom su povezani. Po primitku prijave u skladu s ovim stavkom koordinator za digitalne usluge provodi početno ocjenjivanje ispunjavaju li dotični istraživači sve uvjete utvrđene u stavku 8. Dotični koordinator za digitalne usluge zatim šalje prijavu, zajedno s popratnim dokumentima koje su dostavili dotični istraživači i početnom ocjenom, koordinatoru za digitalne usluge u državi poslovnog nastana. Koordinator za digitalne usluge u državi poslovnog nastana bez nepotrebne odgode donosi odluku o dodjeli istraživaču statusa provjerenog istraživača.

Iako se dostavljena početna procjena uzima u obzir, konačna odluka da se istraživaču dodijeli status provjerenog istraživača na temelju stavka 8. u nadležnosti je koordinatora za digitalne usluge u državi poslovnog nastana.

10.   Koordinator za digitalne usluge koji je dodijelio status provjerenog istraživača i izdao obrazloženi zahtjev za pristup podacima pružateljima vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica u korist provjerenog istraživača donosi odluku o ukidanju pristupa ako utvrdi, nakon istrage provedene na vlastitu inicijativu ili na temelju informacija dobivenih od trećih strana, da provjereni istraživač više ne ispunjava uvjete utvrđene u stavku 8. te o toj odluci obavješćuje pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice na koji se odluka odnosi. Prije ukidanja pristupa, koordinator za digitalne usluge provjerenom istraživaču omogućuje da reagira na nalaze njegove istrage i namjeru ukidanja pristupa.

11.   Koordinatori za digitalne usluge poslovnog nastana Odboru dostavljaju imena i podatke za kontakt fizičkih osoba ili subjekata kojima su dodijelili status „provjerenog istraživača” u skladu sa stavkom 8., kao i svrhu istraživanja u pogledu kojeg je prijava podnesena ili, ako su ukinuli pristup podacima u skladu sa stavkom 10., priopćuju tu informaciju Odboru.

12.   Pružatelji vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica bez nepotrebne odgode daju pristup podacima, među ostalim, podacima u stvarnom vremenu ako je to tehnički moguće, pod uvjetom da su ti podaci javno dostupni istraživačima na njihovu internetskom sučelju, među ostalim onima povezanim s neprofitnim tijelima, organizacijama i udruženjima, koji ispunjavaju uvjete utvrđene u stavku 8. točkama (b), (c), (d) i (e) i koji upotrebljavaju podatke isključivo za provođenje istraživanja koje doprinosi otkrivanju, identifikaciji i razumijevanju sistemskih rizika u Uniji u skladu s člankom 34. stavkom 1.

13.   Komisija, nakon savjetovanja s Odborom, donosi delegirane akte kojima se dopunjuje ova Uredba utvrđivanjem tehničkih uvjeta pod kojima pružatelji vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica trebaju dijeliti podatke na temelju stavaka 1. i 4. te svrhe u koje se podaci mogu koristiti. Tim delegiranim aktima utvrđuju se posebni uvjeti pod kojima se dijeljenje podataka s istraživačima može obavljati u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 i relevantni objektivni pokazatelji, postupci i, prema potrebi, neovisni savjetodavni mehanizmi kao potpora dijeljenju podataka, uzimajući u obzir prava i interese pružatelja vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica i primatelja dotične usluge, uključujući zaštitu povjerljivih informacija, osobito poslovnih tajni, te očuvanje sigurnosti njihovih usluga.

Članak 41.

Funkcija praćenja usklađenosti

1.   Pružatelji vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica uspostavljaju funkciju praćenja usklađenosti koja je neovisna o njihovim operativnim funkcijama i sastoji se od jednog službenika za praćenje usklađenosti ili više njih, uključujući voditelja funkcije praćenja usklađenosti. Ta funkcija praćenja usklađenosti mora imati dovoljne ovlasti, uporište, resurse i pristup upravljačkom tijelu pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice za praćenje usklađenosti tog pružatelja s ovom Uredbom.

2.   Upravljačko tijelo pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice osigurava da službenici za praćenje usklađenosti imaju stručne kvalifikacije, znanje, iskustvo i sposobnosti potrebne za obavljanje zadaća iz stavka 3.

Upravljačko tijelo pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice osigurava da je voditelj funkcije praćenja usklađenosti neovisni viši rukovoditelj jasno odgovoran za funkciju praćenja usklađenosti.

Voditelj funkcije praćenja usklađenosti izravno odgovara upravljačkom tijelu pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice te može izraziti zabrinutost i upozoriti to tijelo ako rizici iz članka 34. ili neusklađenost s ovom Uredbom utječu ili bi mogli utjecati na dotičnog pružatelja vrlo velike internetske platforme ili velike internetske tražilice, ne dovodeći u pitanje odgovornosti upravljačkog tijela u nadzornoj i upravljačkoj funkciji.

Voditelj funkcije praćenja usklađenosti ne smije biti razriješen dužnosti bez prethodnog odobrenja upravljačkog tijela pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice.

3.   Službenici za praćenje usklađenosti imaju sljedeće zadaće:

(a)

suradnja s koordinatorom za digitalne usluge u državi poslovnog nastana i Komisijom za potrebe ove Uredbe;

(b)

osiguravanje da su svi rizici iz članka 34. utvrđeni i pravilno prijavljeni te da se poduzimaju razumne, razmjerne i djelotvorne mjere za smanjenje rizika na temelju članka 35.;

(c)

organiziranje i nadziranje aktivnosti pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice koje se odnose na neovisnu reviziju na temelju članka 37.;

(d)

informiranje i savjetovanje uprave i zaposlenika pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice o relevantnim obvezama na temelju ove Uredbe;

(e)

praćenje usklađenosti pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice s njegovim obvezama na temelju ove Uredbe;

(f)

ako je to primjenjivo, praćenje usklađenosti pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice s obvezama preuzetima u skladu s kodeksom ponašanja na temelju članaka 45. i 46. ili kriznim protokolima na temelju članka 48.

4.   Pružatelji vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica obavješćuju koordinatora za digitalne usluge u državi poslovnog nastana i Komisiju o imenu i podacima za kontakt voditelja funkcije praćenja usklađenosti.

5.   Upravljačko tijelo pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice definira, nadgleda i odgovara za provedbu pružateljevih sustava upravljanja kojima se osigurava neovisnost funkcije praćenja usklađenosti, uključujući podjelu odgovornosti unutar organizacije pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice, sprečavanje sukoba interesa i dobro upravljanje sistemskim rizicima utvrđenima u skladu s člankom 34.

6.   Upravljačko tijelo periodično, najmanje jednom godišnje, odobrava i preispituje strategije i politike za preuzimanje rizika utvrđenih u skladu s člankom 34. kojima je vrlo velika internetska platforma ili vro velike internetska tražilica izložena ili bi mogla biti izložena, za upravljanje tim rizicima te njihovo praćenje i smanjenje.

7.   Upravljačko tijelo posvećuje dovoljno vremena razmatranju mjera povezanih s upravljanjem rizikom. Aktivno sudjeluje u odlukama koje se odnose na upravljanje rizikom i osigurava da se upravljanju rizicima utvrđenima u skladu s člankom 34. dodijele odgovarajuća sredstva.

Članak 42.

Obveze izvješćivanja radi transparentnosti

1.   Pružatelji vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica objavljuju izvješća iz članka 15. najkasnije u roku dva mjeseca od datuma primjene iz članka 33. stavka 6. drugog podstavka, a nakon toga barem svakih šest mjeseci.

2.   U izvješćima iz stavka 1. ovog članka koja su objavili pružatelji vrlo velikih internetskih platformi, uz informacije iz članka 15. i članka 24. stavka 1., navodi se:

(a)

količina ljudskih resursa koje pružatelj vrlo velikih internetskih platformi namjenjuje moderiranju sadržaja u pogledu usluge koja se nudi u Uniji, raščlanjena po svakom primjenjivom službenom jeziku država članica, među ostalim za ispunjavanje obveza utvrđenih u člancima 16. i 22., kao i za usklađenost s obvezama utvrđenima u članku 20.;

(b)

kvalifikacije i jezična stručnost osoba koje obavljaju aktivnosti iz točke (a), kao i osposobljavanje i potporu koja se pruža tom osoblju;

(c)

pokazatelji točnosti i povezane informacije iz članka 15. stavka 1. točke (e), raščlanjeni po svakom službenom jeziku država članica.

Izvješća se objavljuju na najmanje jednom službenom jeziku država članica.

3.   Uz informacije iz članka 24. stavka 2., pružatelji vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica u izvješća iz stavka 1. ovog članka uključuju informacije o prosječnim primateljima usluge aktivnim na mjesečnoj razini za svaku državu članicu.

4.   Pružatelji vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica javno objavljuju i dostavljaju koordinatoru za digitalne usluge u državi poslovnog nastana i Komisiji najkasnije u roku tri mjeseca od primitka svakog izvješća o reviziji u skladu s člankom 37. stavkom 4.:

(a)

izvješće u kojem se navode rezultati procjene rizika na temelju članka 34.;

(b)

posebne mjere za smanjenje rizika utvrđene i provedene u skladu s člankom 35. stavkom 1.;

(c)

revizorsko izvješće predviđeno člankom 37. stavkom 4.;

(d)

izvješće o provedbi revizijskih preporuka predviđeno člankom 37. stavkom 6;

(e)

ako je to primjenjivo, informacije o savjetovanjima koja je pružatelj proveo kao potporu procjenama rizika i osmišljavanju mjera za smanjenje rizika.

5.   Ako pružatelj vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice smatra da bi objavljivanje informacija u skladu sa stavkom 4. moglo dovesti do otkrivanja povjerljivih informacija tog pružatelja ili primatelja usluge, uzrokovati slabe točke u pogledu sigurnosti njegove usluge, ugroziti javnu sigurnost ili naštetiti primateljima, pružatelj može ukloniti takve informacije iz javno dostupnih izvješća. U tom slučaju pružatelj dostavlja potpuna izvješća koordinatoru za digitalne usluge u državi poslovnog nastana i Komisiji, zajedno s izjavom o razlozima za uklanjanje informacija iz javno dostupnih izvješća.

Članak 43.

Naknada za nadzor

1.   Komisija pružateljima vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica naplaćuje godišnju naknadu za nadzor nakon njihova određivanja u skladu s člankom 33.

2.   Ukupni iznos godišnjih naknada za nadzor pokriva procijenjene troškove koje Komisija snosi u vezi sa svojim nadzornim zadaćama na temelju ove Uredbe, posebno troškove povezane s određivanjem u skladu s člankom 33., uspostavom, održavanjem i radom baze podataka u skladu s člankom 24. stavkom 5. i sustavom za razmjenu informacija na temelju članka 85., upućivanjem na temelju članka 59., pružanjem potpore Odboru u skladu s člankom 62. i nadzornim zadaćama u skladu s člankom 56. i poglavljem IV. odjeljkom 4.

3.   Pružateljima vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica naplaćuje se godišnja naknada za nadzor za svaku uslugu za koju su određeni u skladu s člankom 33.

Komisija donosi provedbene akte kako bi utvrdila iznos godišnje naknade za nadzor za svakog pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice. Pri donošenju tih provedbenih akata Komisija primjenjuje metodologiju utvrđenu u delegiranom aktu iz stavka 4. ovog članka i poštuje načela utvrđena u stavku 5. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 88.

4.   Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 87. kojima utvrđuje detaljnu metodologiju i postupke za:

(a)

određivanje procijenjenih troškova iz stavka 2.;

(b)

određivanje pojedinačnih godišnjih naknada za nadzor iz stavka 5. točaka (b) i (c);

(c)

određivanje najveće ukupne granice definirane u stavku 5. točki (c); i

(d)

detaljne aranžmane koji su potrebni za izvršavanje plaćanja.

Pri donošenju tih delegiranih akata Komisija poštuje načela utvrđena u stavku 5. ovog članka.

5.   Provedbenim aktom iz stavka 3. i delegiranim aktom iz stavka 4. i poštuju se sljedeća načela:

(a)

procjenom ukupnog iznosa godišnje naknade za nadzor uzimaju se u obzir troškovi nastali u prethodnoj godini;

(b)

godišnja naknada za nadzor razmjerna je broju prosječnih primatelja usluge u Uniji aktivnih na mjesečnoj razini svake vrlo velike internetske platforme ili svake vrlo velike internetske tražilice određene u skladu s člankom 33.;

(c)

ukupni iznos godišnje naknade za nadzor koja se naplaćuje određenom pružatelju vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice ni u kojem slučaju ne premašuje 0,05 % njegova godišnjeg neto prihoda na svjetskoj razini u prethodnoj financijskoj godini.

6.   Pojedinačne godišnje naknade za nadzor naplaćene na temelju stavka 1. ovog članka čine vanjske namjenske prihode u skladu s člankom 21. stavkom 5. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (41).

7.   Komisija svake godine izvješćuje Europski parlament i Vijeće o ukupnom iznosu troškova nastalih pri ispunjavanju zadaća na temelju ove Uredbe i o ukupnom iznosu pojedinačnih godišnjih naknada za nadzor koje su naplaćene u prethodnoj godini.

ODJELJAK 6.

Ostale odredbe o obvezama dužne pažnje

Članak 46.

Kodeksi ponašanja za internetsko oglašavanje

1.   Komisija potiče pružatelje internetskih platformi i druge relevantne pružatelje usluga, kao što su pružatelji usluga posredovanja internetskog oglašavanja, drugi dionici uključeni u vrijednosni lanac programskog oglašavanja ili organizacije koje zastupaju primatelje usluge i organizacije civilnog društva ili relevantna tijela, na izradu dobrovoljnog kodeksa ponašanja na razini Unije i olakšava njegovu izradu, kako bi se povećala transparentnost za aktere u vrijednosnom lancu internetskog oglašavanja tako da nadilazi zahtjeve iz članaka 26. i 39.

2.   Komisija nastoji osigurati da su kodeksi ponašanja namijenjeni učinkovitom prijenosu informacija kojim se u potpunosti poštuju prava i interesi svih uključenih strana, te konkurentnom, transparentnom i poštenom okruženju u internetskom oglašavanju u skladu s pravom Unije i nacionalnim pravom, osobito pravom o tržišnom natjecanju i zaštiti privatnosti i osobnih podataka. Komisija nastoji osigurati da se kodeksima ponašanja uredi barem sljedeće:

(a)

prijenos informacija u posjedu posrednika u internetskom oglašavanju primateljima usluge s obzirom na zahtjeve iz članka 26. točaka (b), (c) i (d);

(b)

prijenos informacija u posjedu posrednika u internetskom oglašavanja repozitorijima u skladu s člankom 39.;

(c)

smislene informacije o monetizaciji podataka.

3.   Komisija potiče izradu kodeksa ponašanja do 18. veljače 2025. i početak njihove primjene do 18. kolovoza 2025.

4.   Komisija potiče sve dionike u vrijednosnom lancu internetskog oglašavanja iz stavka 1. da prihvate obveze iz kodeksa ponašanja te da ih poštuju.

Članak 53.

Pravo na podnošenje pritužbe

Primatelji usluge te sva tijela, organizacije ili udruženja koja su ovlaštena za ostvarivanje prava dodijeljenih ovom Uredbom u njihovo ime, imaju pravo podnijeti pritužbu protiv pružateljâ usluga posredovanja koja se temelji na povredi ove Uredbe koordinatoru za digitalne usluge države članice u kojoj se primatelj usluge nalazi ili ima poslovni nastan. Koordinator za digitalne usluge procjenjuje pritužbu i prema potrebi je prosljeđuje koordinatoru za digitalne usluge u državi poslovnog nastana te joj prilaže mišljenje, ako se to smatra primjerenim. Ako je pritužba u nadležnosti drugoga nadležnog tijela u njegovoj državi članici, koordinator za digitalne usluge koji primi pritužbu prosljeđuje je tom tijelu. Tijekom tog postupka obje stranke imaju pravo biti saslušane i dobiti odgovarajuće informacije o statusu pritužbe, u skladu s nacionalnim pravom.

Članak 56.

Nadležnosti

1.   Država članica u kojoj se nalazi glavni poslovni nastan pružatelja usluga posredovanja ima isključivu ovlast za nadzor i provedbu ove Uredbe, osim za ovlasti navedene u stavcima 2., 3. i 4.

2.   Komisija ima isključive ovlasti za nadzor i provedbu poglavlja III. odjeljka 5.

3.   Komisija ima ovlasti za nadzor i provedbu ove Uredbe, osim obveza utvrđenih u njezinu poglavlju III. odjeljku 5., u odnosu na pružatelja vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica.

4.   Ako Komisija nije pokrenula postupak za istu povredu, država članica u kojoj se nalazi glavni poslovni nastan pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice ima ovlasti za nadzor i provedbu obveza na temelju ove Uredbe koje nisu obveze utvrđene u poglavlju III. odjeljku 5. kada je riječ o tim pružateljima.

5.   Države članice i Komisija u bliskoj suradnji nadziru i provode odredbe ove Uredbe.

6.   Ako pružatelj usluga posredovanja nema poslovni nastan u Uniji, država članica u kojoj njegov pravni zastupnik ima boravište ili poslovni nastan ili Komisija, ovisno o slučaju, u skladu sa stavcima 1. i 4. ovog članka, ima ovlasti za nadzor i provedbu relevantnih obveza na temelju ove Uredbe.

7.   Ako pružatelj usluga posredovanja ne imenuje pravnog zastupnika u skladu s člankom 13., sve države članice te, u slučaju pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice, Komisija, imaju ovlasti za nadzor i provedbu u skladu s ovim člankom.

Ako koordinator za digitalne usluge namjerava izvršavati svoje ovlasti na temelju ovog stavka, o tome obavješćuje sve druge koordinatore za digitalne usluge i Komisiju te osigurava poštovanje primjenjivih zaštitnih mjera predviđenih Poveljom, posebice kako bi se izbjeglo da se isto postupanje sankcionira više puta zbog povrede obveza utvrđenih ovom Uredbom. U slučaju da Komisija namjerava izvršiti svoje ovlasti na temelju ovog stavka, obavješćuje sve druge koordinatore za digitalne usluge o svojoj namjeri. Po primitku obavijesti na temelju ovog stavka druge države članice ne pokreću postupak koji se odnosi na istu povredu koja je navedena u obavijesti.

Članak 57.

Uzajamna pomoć

1.   Koordinatori za digitalne usluge i Komisija blisko surađuju i uzajamno si pomažu kako bi ovu Uredbu primjenjivali na dosljedan i učinkovit način. Uzajamna pomoć osobito uključuje razmjenu informacija u skladu s ovim člankom i dužnost koordinatora za digitalne usluge u državi poslovnog nastana da obavijesti sve koordinatore za digitalne usluge u državi pružanja usluge, Odbor i Komisiju o pokretanju istrage i namjeri donošenja konačne odluke, uključujući njegovu procjenu, u pogledu određenog pružatelja usluga posredovanja.

2.   Za potrebe istrage, koordinator za digitalne usluge u državi poslovnog nastana može od drugih koordinatora za digitalne usluge zatražiti da dostave određene informacije koje posjeduju u vezi s određenim pružateljem usluga posredovanja ili da izvrše svoje istražne ovlasti iz članka 51. stavka 1. u pogledu određenih informacija koje se nalaze u njihovoj državi članici. Koordinator za digitalne usluge koji primi taj zahtjev prema potrebi može uključiti druga nadležna tijela ili druga javna tijela predmetne države članice.

3.   Koordinator za digitalne usluge koji primi zahtjev na temelju stavka 2. ispunjava taj zahtjev i obavješćuje koordinatora za digitalne usluge u državi poslovnog nastana o poduzetim djelovanjima bez nepotrebne odgode i najkasnije dva mjeseca nakon primitka zahtjeva, osim u sljedećim slučajevima:

(a)

opseg ili predmet zahtjeva nije dovoljno određen, opravdan ili razmjeran s obzirom na istražne svrhe; ili

(b)

ni koordinator za digitalne usluge kojemu je upućen zahtjev ni drugo nadležno tijelo ili drugo javno tijelo te države članice ne posjeduju tražene informacije niti im mogu pristupiti; ili

(c)

zahtjev se ne može ispuniti, a da se pritom ne povrijedi pravo Unije ili nacionalno pravo.

Koordinator za digitalne usluge koji je primio zahtjev obrazlaže svoje odbijanje podnošenjem obrazloženog odgovora u roku utvrđenom u prvom podstavku.

Članak 59.

Upućivanje Komisiji

1.   U slučaju nedostavljanja u roku utvrđenom u članku 58. stavku 5., u slučaju da se Odbor ne slaže s procjenom ili mjerama koje su poduzete ili predviđene u skladu s člankom 58. stavkom 5. ili u slučajevima iz članka 60. stavka 3., Odbor može uputiti to pitanje Komisiji sa svim relevantnim informacijama. Te informacije uključuju barem zahtjev ili preporuku upućene koordinatoru za digitalne usluge u državi poslovnog nastana, procjenu tog koordinatora za digitalne usluge, razloge za neslaganje i sve dodatne informacije kojima se podupire upućivanje.

2.   Komisija to pitanje procjenjuje u roku od dva mjeseca od njegova upućivanja na temelju stavka 1., nakon savjetovanja s koordinatorom za digitalne usluge u državi poslovnog nastana.

3.   Ako na temelju stavka 2. ovog članka Komisija smatra da mišljenje ili istražne ili izvršne mjere poduzete ili predviđene na temelju članka 58. stavka 5. nisu dovoljne za osiguravanje djelotvornog izvršavanja ili na neki drugi način nisu u skladu s ovom Uredbom, svoje mišljenje priopćuje koordinatoru za digitalne usluge u državi poslovnog nastana i Odboru te zahtijeva od koordinatora za digitalne usluge u državi poslovnog nastana da preispita to pitanje.

Koordinator za digitalne usluge u državi poslovnog nastana poduzima potrebne istražne ili izvršne mjere kako bi osigurao usklađenost s ovom Uredbom, uzimajući u najvećoj mogućoj mjeri u obzir Komisijina stajališta i zahtjev za preispitivanje. Koordinator za digitalne usluge u državi poslovnog nastana obavješćuje Komisiju kao i koordinatora za digitalne usluge koji je uputio zahtjev ili Odbor koji je djelovao u skladu s člankom 58. stavkom 1. ili 2. o poduzetim mjerama u roku od dva mjeseca od tog zahtjeva za preispitivanje.

Članak 62.

Struktura Odbora

1.   Odbor se sastoji od koordinatora za digitalne usluge koje zastupaju visoki dužnosnici. Činjenica da jedna ili više država članica nije imenovala koordinatora za digitalne usluge ne sprečava Odbor da obavlja svoje zadaće na temelju ove Uredbe. Ako je tako predviđeno nacionalnim pravom, uz koordinatore za digitalne usluge u Odboru mogu sudjelovati i druga nadležna tijela kojima su povjerene posebne operativne odgovornosti za primjenu i izvršavanje ove Uredbe. Na sastanke se mogu pozivati druga nacionalna tijela ako se raspravlja o pitanjima koja su im važna.

2.   Odborom predsjeda Komisija. Komisija saziva sastanke i priprema dnevni red u skladu sa zadaćama Odbora na temelju ove Uredbe i u skladu s njegovim poslovnikom. Ako se od Odbora zatraži da donese preporuku na temelju ove Uredbe, on taj zahtjev odmah stavlja na raspolaganje drugim koordinatorima za digitalne usluge putem sustava za razmjenu informacija utvrđenog u članku 85.

3.   Svaka država članica ima jedan glas. Komisija nema pravo glasa.

Odbor donosi svoje akte običnom većinom. Kada se donosi preporuka Komisiji iz članka 36. stavka 1. prvog podstavka, Odbor glasuje u roku od 48 sati nakon zahtjeva predsjednika Odbora.

4.   Komisija pruža administrativnu i analitičku potporu aktivnostima Odbora na temelju ove Uredbe.

5.   Odbor na sastanke može pozivati stručnjake i promatrače te prema potrebi može surađivati s drugim tijelima, uredima, agencijama i savjetodavnim skupinama Unije, kao i s vanjskim stručnjacima. Odbor javno objavljuje rezultate takve suradnje.

6.   Odbor se može savjetovati sa zainteresiranim stranama te javno objavljuje rezultate tog savjetovanja.

7.   Odbor donosi poslovnik na temelju suglasnosti Komisije.

Članak 65.

Izvršavanje obveza pružatelja vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica

1.   Komisija za potrebe istraživanja usklađenosti pružatelja vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica s obvezama utvrđenima u ovoj Uredbi može izvršavati istražne ovlasti utvrđene u ovom odjeljku čak i prije pokretanja postupka na temelju članka 66. stavka 2. Te ovlasti može izvršavati na vlastitu inicijativu ili slijedom zahtjeva na temelju stavka 2. ovog članka.

2.   Ako koordinator za digitalne usluge ima razloga sumnjati da je pružatelj vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice povrijedio odredbe poglavlja III. odjeljka 5. ili da je sustavno povređivao bilo koju odredbu ove Uredbe na način koji ozbiljno utječe na primatelje usluge u njegovoj državi članici, može, putem sustava za razmjenu informacija iz članka 85., Komisiji uputiti zahtjev za procjenu tog pitanja.

3.   Zahtjev na temelju stavka 2. propisno se obrazlaže i u njemu se navodi barem sljedeće:

(a)

kontaktna točka dotičnog pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice kako je navedeno u članku 11.;

(b)

opis relevantnih činjenica, dotične odredbe ove Uredbe i razlozi zašto koordinator za digitalne usluge koji je uputio zahtjev sumnja da je dotični pružatelj vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice povrijedio ovu Uredbu, uključujući opis činjenica koje ukazuju na to da je povreda na koju se sumnja sustavne prirode;

(c)

sve ostale informacije koje koordinator za digitalne usluge koji je uputio zahtjev smatra relevantnima, uključujući, prema potrebi, informacije prikupljene na vlastitu inicijativu.

Članak 68.

Ovlast za obavljanje razgovora i uzimanje izjava

1.   Radi obavljanja zadaća koje su joj dodijeljene na temelju ovog odjeljka, Komisija može razgovarati s bilo kojom fizičkom ili pravnom osobom koja pristane na razgovor u svrhu prikupljanja informacija o predmetu istrage, u vezi s povredom na koju se sumnja. Komisija ima pravo takve razgovore zabilježiti bilo kojim primjerenim tehničkim sredstvom.

2.   Ako se razgovor iz stavka 1. provodi u prostorima koji nisu Komisijini, Komisija o tome obavješćuje koordinatora za digitalne usluge države članice na čijem se državnom području razgovor obavlja. Ako tako zatraži dotični koordinator za digitalne usluge, njegovi službenici mogu pružati pomoć službenicima i drugim osobama u njihovoj pratnji koje je Komisija ovlastila za obavljanje razgovora.

Članak 74.

Novčane kazne

1.   U odluci iz članka 73. Komisija može dotičnom pružatelju vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice izreći novčane kazne koje ne premašuju 6 % njegova ukupnog svjetskog godišnjeg prihoda u prethodnoj financijskoj godini ako utvrdi da pružatelj namjerno ili iz nepažnje:

(a)

povrjeđuje relevantne odredbe ove Uredbe;

(b)

ne postupa u skladu s odlukom kojom se određuju privremene mjere na temelju članka 70.; ili

(c)

ne postupa u skladu s obvezom koja je određena kao obvezujuća odlukom na temelju članka 71.

2.   Komisija može donijeti odluku kojom se dotičnom pružatelju vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice ili drugoj fizičkoj ili pravnoj osobi iz članka 67. stavka 1. izriču novčane kazne koje ne premašuju 1 % ukupnog godišnjeg dohotka ili svjetskog prihoda u prethodnoj financijskoj godini u slučaju da namjerno ili iz nepažnje:

(a)

dostave netočne, nepotpune ili obmanjujuće informacije kao odgovor na jednostavan zahtjev ili zahtjev izrečen putem odluke na temelju članka 67.;

(b)

u zadanom roku ne odgovore na zahtjev za informacije izrečen putem odluke;

(c)

ne isprave netočne, nepotpune ili obmanjujuće informacije koje je dao član osoblja u roku koji je odredila Komisija ili ne navedu ili odbiju navesti potpune informacije;

(d)

ne pristaju na inspekciju na temelju članka 69.;

(e)

ne postupaju u skladu s mjerama koje je Komisija donijela na temelju članka 72.; ili

(f)

ne ispunjavaju uvjete za uvid u spis Komisije na temelju članka 79. stavka 4.

3.   Prije donošenja odluke na temelju stavka 2. ovog članka Komisija obavješćuje dotičnog pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice ili drugu osobu iz članka 67. stavka 1. o svojim preliminarnim nalazima.

4.   Pri određivanju visine novčane kazne Komisija uzima u obzir prirodu, težinu, trajanje i ponavljanje povrede te, u slučaju novčanih kazni izrečenih na temelju stavka 2., kašnjenje postupka do kojeg je došlo zbog povrede.

Članak 75.

Pojačan nadzor nad korektivnim mjerama kao odgovor na povrede obveza utvrđenih u poglavlju III. odjeljku 5.

1.   Pri donošenju odluke na temelju članaka 73. u vezi s povredom bilo koje odredbe iz poglavlja III. odjeljka 5. od strane pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice, Komisija se koristi sustavom pojačanog nadzora utvrđenim u ovom članku. Pritom u najvećoj mogućoj mjeri uzima u obzir sva mišljenja Odbora na temelju ovog članka.

2.   U odluci iz članka 73. Komisija zahtijeva od dotičnog pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice da u razumnom roku navedenom u odluci izradi akcijski plan kojim se utvrđuju potrebne mjere koje su dostatne za okončanje ili ispravljanje povrede te da ga dostavi koordinatorima za digitalne usluge, Komisiji i Odboru. Te mjere uključuju obvezu provođenja neovisne revizije u skladu s člankom 37. stavcima 3. i 4. u pogledu provedbe drugih mjera, uz navođenje identiteta revizora te metodologije, vremenskog rasporeda i daljnjeg postupanja nakon revizije. Mjere također mogu uključivati, prema potrebi, obvezu sudjelovanja u relevantnom kodeksu ponašanja kako je predviđeno u članku 45.

3.   U roku od mjesec dana od primitka akcijskog plana Odbor Komisiji dostavlja svoje mišljenje o akcijskom planu. U roku od mjesec dana od primitka tog mišljenja Komisija odlučuje jesu li mjere utvrđene u akcijskom planu dovoljne za okončanje ili ispravljanje povrede i određuje razuman rok za njegovu provedbu. U toj se odluci u obzir uzima eventualna obveza pridržavanja relevantnih kodeksa ponašanja. Komisija zatim prati provedbu akcijskog plana. U tu svrhu dotični pružatelj vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice Komisiji dostavlja izvješće o reviziji bez nepotrebne odgode nakon što postane dostupno te redovito obavješćuje Komisiju o koracima poduzetim za provedbu akcijskog plana. Komisija može, ako je to potrebno za takvo praćenje, zahtijevati od dotičnog pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice da dostavi dodatne informacije u razumnom roku koji odredi Komisija.

Komisija obavješćuje Odbor i koordinatore za digitalne usluge o provedbi akcijskog plana i njegovu praćenju.

4.   Komisija može poduzeti potrebne mjere u skladu s ovom Uredbom, posebno s člankom 76. stavkom 1. točkom (e) i člankom 82. stavkom 1., ako:

(a)

dotični pružatelj vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice u primjenjivom roku ne dostavi akcijski plan, izvješće o reviziji, potrebna ažuriranja ili dodatne informacije koje se traže;

(b)

Komisija odbije predloženi akcijski plan jer smatra da mjere utvrđene u njemu nisu dovoljne za okončanje ili ispravljanje povrede; ili

(c)

Komisija na temelju izvješća o reviziji, bilo kakvih dostavljenih ažuriranja ili dodatnih informacija ili drugih relevantnih informacija koje su joj dostupne smatra da provedba akcijskog plana nije dovoljna za okončanje ili ispravljanje povrede.

Članak 85.

Sustav za razmjenu informacija

1.   Komisija uspostavlja i održava pouzdan i siguran sustav za razmjenu informacija koji omogućuje komunikaciju između koordinatora za digitalne usluge, Komisije i Odbora. Drugim nadležnim tijelima može se odobriti pristup tom sustavu, ako im je to potrebno za izvršavanje zadaća koje su im dodijeljene u skladu s ovom Uredbom.

2.   Koordinatori za digitalne usluge, Komisija i Odbor koriste se sustavom za razmjenu informacija za svu komunikaciju na temelju ove Uredbe.

3.   Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju praktična i operativna rješenja za funkcioniranje sustava za razmjenu informacija i njegovu interoperabilnost s drugim relevantnim sustavima. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 88.

Članak 93.

Stupanje na snagu i primjena

1.   Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

2.   Ova Uredba primjenjuje se od 17. veljače 2024.

Međutim, članak 24. stavci 2., 3. i 6., članak 33. stavci od 3. do 6., članak 37. stavak 7., članak 40. stavak 13., članak 43. i poglavlje IV. odjeljci 4., 5. i 6. primjenjuju se od 16. studenoga 2022.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 19. listopada 2022.

Za Europski parlament

Predsjednica

R. METSOLA

Za Vijeće

Predsjednik

M. BEK


(1)  SL C 286, 16.7.2021., str. 70.

(2)  SL C 440, 29.10.2021., str. 67.

(3)  Stajalište Europskog parlamenta od 5. srpnja 2022. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 4. listopada 2022..

(4)  Direktiva 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine (Direktiva o elektroničkoj trgovini) (SL L 178, 17.7.2000., str. 1.).

(5)  Direktiva (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. rujna 2015. o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih propisa i pravila o uslugama informacijskog društva (SL L 241, 17.9.2015., str. 1.).

(6)  Uredba (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL L 351, 20.12.2012., str. 1.).

(7)  Direktiva 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2010. o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama) (SL L 95, 15.4.2010., str. 1.).

(8)  Uredba (EU) 2019/1148 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o stavljanju na tržište i uporabi prekursora eksploziva te izmjeni Uredbe (EZ) br. 1907/2006 i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 98/2013 (SL L 186, 11.7.2019., str. 1.).

(9)  Uredba (EU) 2019/1150 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o promicanju pravednosti i transparentnosti za poslovne korisnike usluga internetskog posredovanja (SL L 186, 11.7.2019., str. 57.).

(10)  Uredba (EU) 2021/784 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2021. o borbi protiv širenja terorističkog sadržaja na internetu (SL L 172, 17.5.2021., str. 79.).

(11)  Uredba (EU) 2021/1232 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. srpnja 2021. o privremenom odstupanju od određenih odredbi Direktive 2002/58/EZ u pogledu tehnologija koje pružatelji brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga upotrebljavaju za obradu osobnih i drugih podataka u svrhu borbe protiv seksualnog zlostavljanja djece na internetu (SL L 274, 30.7.2021., str. 41.).

(12)  Direktiva 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama) (SL L 201, 31.7.2002., str. 37.).

(13)  Uredba (EU) 2017/2394 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2017. o suradnji između nacionalnih tijela odgovornih za izvršavanje propisâ o zaštiti potrošača i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 2006/2004 (SL L 345, 27.12.2017., str. 1.).

(14)  Uredba (EU) 2019/1020 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o nadzoru tržišta i sukladnosti proizvoda i o izmjeni Direktive 2004/42/EZ i uredbi (EZ) br. 765/2008 i (EU) br. 305/2011 (SL L 169, 25.6.2019., str. 1.).

(15)  Direktiva 2001/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 3. prosinca 2001. o općoj sigurnosti proizvoda (SL L 11, 15.1.2002., str. 4.).

(16)  Direktiva 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća („Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi”) (SL L 149, 11.6.2005., str. 22.).

(17)  Direktiva 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 304, 22.11.2011., str. 64.).

(18)  Direktiva 2013/11/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o alternativnom rješavanju potrošačkih sporova i izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2009/22/EZ (Direktiva o alternativnom rješavanju potrošačkih sporova) (SL L 165, 18.6.2013., str. 63.).

(19)  Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, 21.4.1993., str. 29.).

(20)  Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).

(21)  Direktiva 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu (SL L 167, 22.6.2001., str. 10.).

(22)  Direktiva 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o provedbi prava intelektualnog vlasništva (SL L 157, 30.4.2004., str. 45.).

(23)  Direktiva (EU) 2019/790 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu i izmjeni direktiva 96/9/EZ i 2001/29/EZ (SL L 130, 17.5.2019., str. 92.).

(24)  Direktiva (EU) 2018/1972 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o Europskom zakoniku elektroničkih komunikacija (SL L 321, 17.12.2018., str. 36.).

(25)  Preporuka Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. o definiciji mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća (SL L 124, 20.5.2003., str. 36.).

(26)  Direktiva 2011/93/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije, te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2004/68/PUP (SL L 335, 17.12.2011., str. 1.).

(27)  Direktiva 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/629/PUP (SL L 101, 15.4.2011., str. 1.).

(28)  Direktiva (EU) 2017/541 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2017. o suzbijanju terorizma i zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/475/PUP i o izmjeni Odluke Vijeća 2005/671/PUP (SL L 88, 31.3.2017., str. 6.).

(29)  Uredba (EU) 2016/794 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o Agenciji Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) te zamjeni i stavljanju izvan snage odluka Vijeća 2009/371/PUP, 2009/934/PUP, 2009/935/PUP, 2009/936/PUP i 2009/968/PUP (SL L 135, 24.5.2016., str. 53.).

(30)  Direktiva Vijeća (EU) 2021/514 od 22. ožujka 2021. o izmjeni Direktive 2011/16/EU o administrativnoj suradnji u području oporezivanja (SL L 104, 25.3.2021., str. 1.).

(31)  Direktiva 98/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 1998. o zaštiti potrošača prilikom isticanja cijena proizvoda ponuđenih potrošačima (SL L 80, 18.3.1998., str. 27.).

(32)  Direktiva (EU) 2016/943 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti neotkrivenih znanja i iskustva te poslovnih informacija (poslovne tajne) od nezakonitog pribavljanja, korištenja i otkrivanja (SL L 157, 15.6.2016., str. 1.).

(33)  Direktiva (EU) 2020/1828 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2020. o predstavničkim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošačâ i stavljanju izvan snage Direktive 2009/22/EZ (SL L 409, 4.12.2020., str. 1.).

(34)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(35)  SL L 123, 12.5.2016., str. 1.

(36)  Uredba (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ (SL L 295, 21.11.2018., str. 39.).

(37)  SL C 149, 27.4.2021., str. 3.

(38)  Direktiva (EU) 2019/882 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga (SL L 151, 7.6.2019., str. 70.).

(39)  Uredba Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika (SL L 24, 29.1.2004., str. 1.).

(40)  Uredba (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu i stavljanju izvan snage Direktive 1999/93/EZ (SL L 257, 28.8.2014., str. 73.).

(41)  Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (SL L 193, 30.7.2018., str. 1.).



whereas









keyboard_arrow_down