search

keyboard_tab Data Act 2023/2854 HR

 BG CS DA DE EL EN ES ET FI FR GA HR HU IT LV LT MT NL PL PT RO SK SL SV print pdf

2023/2854 HR cercato: 'korist' . Output generated live by software developed by IusOnDemand srl


expand index korist:


whereas korist:


definitions:


cloud tag: and the number of total unique words without stopwords is: 893

 

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1.   Ovom se Uredbom utvrđuju usklađena pravila, među ostalim, o:

(a)

stavljanju podataka proizvoda i podataka o povezanim uslugama na raspolaganje korisniku povezanog proizvoda ili povezane usluge;

(b)

stavljanju podataka na raspolaganje primateljima podataka od strane imateljâ podataka;

(c)

stavljanju podataka na raspolaganje tijelima javnog sektora, Komisiji, Europskoj središnjoj banci i tijelima Unije, ako postoji iznimna potreba za tim podacima radi obavljanja specifične zadaće koja se obavlja u javnom interesu, od strane imateljâ podataka;

(d)

olakšavanju promjene usluga obrade podataka;

(e)

uvođenju zaštitnih mjera protiv nezakonitog pristupa trećih strana neosobnim podacima; i

(f)

razvoju standarda interoperabilnosti za pristup podacima, prijenos podataka i uporabu podataka.

2.   Ovom Uredbom obuhvaćeni su osobni i neosobni podaci, uključujući sljedeće vrste podataka, u sljedećim kontekstima:

(a)

poglavlje II. primjenjuje se na podatke, uz iznimku sadržaja, koji se odnose na učinkovitost, uporabu i okruženje povezanih proizvoda i povezanih usluga;

(b)

poglavlje III. primjenjuje se na sve podatke privatnog sektora koji podliježu zakonskim obvezama dijeljenja podataka;

(c)

poglavlje IV. primjenjuje se na sve podatke privatnog sektora kojima se pristupa i koji se upotrebljavaju na temelju ugovora među poduzećima;

(d)

poglavlje V. primjenjuje se na sve podatke privatnog sektora s naglaskom na neosobne podatke;

(e)

poglavlje VI. primjenjuje se na sve podatke i usluge koje obrađuju pružatelji usluga obrade podataka;

(f)

poglavlje VII. primjenjuje se na sve neosobne podatke koje pružatelji usluga obrade podataka čuvaju u Uniji.

3.   Ova se Uredba primjenjuje na:

(a)

proizvođače povezanih proizvoda stavljenih na tržište u Uniji i pružatelje povezanih usluga, neovisno o mjestu poslovnog nastana tih proizvođača i pružatelja usluga;

(b)

korisnike, u Uniji, povezanih proizvoda ili povezanih usluga kako su navedeni u točki (a);

(c)

imatelje podataka, neovisno o njihovu mjestu poslovnog nastana, koji podatke stavljaju na raspolaganje primateljima podataka u Uniji;

(d)

primatelje podataka u Uniji kojima se podaci stavljaju na raspolaganje;

(e)

tijela javnog sektora, Komisiju, Europsku središnju banku i tijela Unije, koji od imatelja podataka zahtijevaju da stave podatke na raspolaganje ako postoji iznimna potreba za tim podacima radi izvršavanja specifične zadaće koja se obavlja u javnom interesu i na imatelje podataka koji te podatke dostavljaju kao odgovor na takav zahtjev;

(f)

pružatelje usluga obrade podataka, neovisno o njihovu mjestu poslovnog nastana, koji pružaju takve usluge klijentima u Uniji;

(g)

sudionike u podatkovnim prostorima i prodavatelje aplikacija koje se koriste pametnim ugovorima i osobe čija trgovačka, poslovna ili profesionalna djelatnost uključuje uvođenje pametnih ugovora za druge u kontekstu izvršenja sporazuma.

4.   Ako se u ovoj Uredbi upućuje na povezane proizvode ili povezane usluge, smatra se da takva upućivanja uključuju i virtualne asistente ako su u oni interakciji s povezanim proizvodom ili povezanom uslugom.

5.   Ovom se Uredbom ne dovodi u pitanje pravo Unije i nacionalno pravo o zaštiti osobnih podataka, privatnosti i povjerljivosti komunikacija i cjelovitosti terminalne opreme koje se primjenjuje na osobne podatke koji se obrađuju u vezi s pravima i obvezama utvrđenima u njoj, osobito uredbe (EU) 2016/679 i (EU) 2018/1725 te Direktiva 2002/58/EZ, uključujući ovlasti i nadležnosti nadzornih tijela te prava ispitanika. U mjeri u kojoj su korisnici ispitanici, pravima utvrđenima u poglavlju II. ove Uredbe dopunjuju se prava ispitanikâ na pristup i prava na prenosivost podataka iz članka 15., odnosno članka 20. Uredbe (EU) 2016/679. U slučaju proturječnosti između ove Uredbe i prava Unije o zaštiti osobnih podataka ili privatnosti, ili nacionalnog zakonodavstva donesenog u skladu s takvim pravom Unije, prednost ima relevantno pravo Unije ili nacionalno pravo o zaštiti osobnih podataka ili privatnosti.

6.   Ova se Uredba ne primjenjuje na dobrovoljne aranžmane za dijeljenje podataka između privatnih i javnih subjekata niti ih dovodi u pitanje, a osobito se ne primjenjuje na dobrovoljne aranžmane za dijeljenje podataka.

Ova Uredba ne utječe na pravne akte Unije ili nacionalne pravne akte kojima se predviđa dijeljenje podataka, pristup podacima i njihova uporaba u svrhu sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija ili pak u carinske ili porezne svrhe, osobito na uredbe (EU) 2021/784, (EU) 2022/2065 i (EU) 2023/1543 te Direktivu (EU) 2023/1544 ili međunarodnu suradnju u tom području. Ova se Uredba ne primjenjuje na prikupljanje ili dijeljenje podataka, pristup podacima ili uporabu podataka na temelju Uredbe (EU) 2015/847 i Direktive (EU) 2015/849. Ova se Uredba ne primjenjuje u područjima koja nisu obuhvaćena pravom Unije te u svakom slučaju ne utječe na nadležnosti država članica u pogledu javne sigurnosti, obrane ili nacionalne sigurnosti, neovisno o vrsti subjekta kojem su države članice povjerile obavljanje zadaća u vezi s tim nadležnostima, ili njihovu ovlast za zaštitu drugih ključnih državnih funkcija, uključujući osiguranje teritorijalne cjelovitosti države i očuvanje javnog poretka. Ova Uredba ne utječe na nadležnosti država članica u pogledu carina i porezne uprave ili zdravlja i sigurnosti građana.

7.   Ovom se Uredbom dopunjuje samoregulatorni pristup iz Uredbe (EU) 2018/1807 dodavanjem opće primjenjivih obveza u pogledu promjene pružatelja usluga u oblaku.

8.   Ovom se Uredbom ne dovode u pitanje pravni akti Unije i nacionalni pravni akti kojima se predviđa zaštita prava intelektualnog vlasništva, posebno direktive 2001/29/EZ, 2004/48/EZ i (EU) 2019/790.

9.   Ovom se Uredbom dopunjuje i ne dovodi u pitanje pravo Unije čiji je cilj promicanje interesa potrošača i osiguravanje visoke razine zaštite potrošača i zaštita njihova zdravlja, sigurnosti i gospodarskih interesa, posebno direktive 93/13/EEZ, 2005/29/EZ i 2011/83/EU.

10.   Ovom se Uredbom ne isključuje sklapanje dobrovoljnih zakonitih ugovora o dijeljenju podataka, uključujući ugovore sklopljene na recipročnoj osnovi, koji su u skladu sa zahtjevima utvrđenima u ovoj Uredbi.

Članak 10.

Rješavanje sporova

1.   Korisnici, imatelji podataka i primatelji podataka imaju pristup tijelu za rješavanje sporova koje je certificirano u skladu sa stavkom 5. ovog članka radi rješavanja sporova u skladu s člankom 4. stavcima 3. i 9. i člankom 5. stavkom 12. kao i sporova povezanih s poštenim, razumnim i nediskriminirajućim uvjetima za stavljanje podataka na raspolaganje i transparentnim načinom stavljanja podataka na raspolaganje u skladu s ovim poglavljem i poglavljem IV.

2.   Tijela za rješavanje sporova obavješćuju dotične strane o naknadama ili mehanizmima za određivanje naknada prije nego što te strane zatraže donošenje odluke.

3.   Za sporove upućene tijelu za rješavanje sporova u skladu s člankom 4. stavcima 3. i 9. i člankom 5. stavkom 12., ako tijelo za rješavanje sporova spor riješi u korist korisnika ili primatelja podataka, imatelj podataka snosi sve naknade koje naplaćuje tijelo za rješavanje sporova i nadoknađuje tom korisniku ili tom primatelju podataka sve ostale razumne troškove koji su mu nastali u vezi s rješavanjem spora. Ako tijelo za rješavanje sporova spor riješi u korist imatelja podataka, korisnik ili primatelj podataka nije obvezan nadoknaditi naknade ili ostale troškove koje je imatelj podataka platio ili mora platiti u vezi s rješavanjem spora, osim ako tijelo za rješavanje sporova utvrdi da je korisnik ili primatelj podataka očito postupao u zloj vjeri.

4.   Klijenti i pružatelji usluga obrade podataka imaju pristup tijelu za rješavanje sporova koje je certificirano u skladu sa stavkom 5. ovog članka radi rješavanja sporova povezanih s kršenjem pravâ klijenata i obveza pružateljâ usluga obrade podataka u skladu s člancima od 23. do 31.

5.   Država članica u kojoj je tijelo za rješavanje sporova uspostavljeno certificira to tijelo, na njegov zahtjev, ako je dokazalo da ispunjava sve sljedeće uvjete:

(a)

nepristrano je i neovisno te odluke mora donositi u skladu s jasnim, nediskriminirajućim i pravednim poslovnikom;

(b)

ima potrebno stručno znanje, posebno u vezi s poštenim, razumnim i nediskriminirajućim uvjetima, uključujući naknadu, te u vezi sa stavljanjem podataka na raspolaganje na transparentan način, koje tom tijelu omogućuje da djelotvorno utvrdi te uvjete;

(c)

lako je dostupno s pomoću elektroničke komunikacijske tehnologije;

(d)

sposobno je donositi svoje odluke brzo, djelotvorno i troškovno učinkovito, na najmanje jednom službenom jeziku Unije.

6.   Države članice obavješćuju Komisiju o tijelima za rješavanje sporova koja su certificirana u skladu sa stavkom 5. Komisija objavljuje popis tih tijela na posebnim internetskim stranicama i ažurira ga.

7.   Tijelo za rješavanje sporova odbija postupati po zahtjevu za rješavanje spora koji je već podnesen drugom tijelu za rješavanje sporova ili sudu države članice.

8.   Tijelo za rješavanje sporova stranama pruža mogućnost da u razumnom roku iznesu svoja stajališta o pitanjima koja su podnijele tom tijelu. U tom kontekstu svakoj strani u sporu dostavljaju se podnesci druge strane u sporu i izjave stručnjaka. Stranama se pruža mogućnost da iznesu primjedbe na te podneske i izjave.

9.   Tijelo za rješavanje sporova donosi svoju odluku o pitanju koje mu je upućeno u roku od 90 dana od primitka zahtjeva u skladu sa stavcima 1. i 4. Ta odluka mora biti u pisanom obliku ili mora biti zabilježena na trajnom nosaču podataka te mora biti potkrijepljena obrazloženjem.

10.   Tijela za rješavanje sporova izrađuju i objavljuju godišnja izvješća o radu. Takva godišnja izvješća sadržavaju posebno sljedeće opće informacije:

(a)

objedinjene ishode sporova;

(b)

prosječno vrijeme potrebno za rješavanje sporova;

(c)

najčešće razloge za sporove.

11.   Kako bi se olakšala razmjena informacija i najboljih praksi, tijelo za rješavanje sporova može odlučiti uključiti preporuke u izvješće iz stavka 10. o tome kako se problemi mogu izbjeći ili riješiti.

12.   Odluka tijela za rješavanje sporova obvezujuća je za strane samo ako su izričito pristale na njezinu obvezujuću prirodu prije početka postupka rješavanja spora.

13.   Ovaj članak ne utječe na pravo strana da zatraže djelotvoran pravni lijek pred sudom države članice.

Članak 23.

Uklanjanje prepreka djelotvornoj promjeni

Pružatelji usluga obrade podataka poduzimaju mjere predviđene u člancima 25., 26., 27., 29. i 30. kako bi se klijentima omogućilo da prijeđu na uslugu obrade podataka, koja obuhvaća uslugu iste vrste, a koju pruža drugi pružatelj usluga obrade podataka ili na lokalnu infrastrukturu IKT-a ili, ako je relevantno, da istodobno koriste više pružatelja usluga obrade podataka. Ponajprije, pružatelji usluga obrade podataka ne smiju nametati pretkomercijalne, komercijalne, tehničke, ugovorne i organizacijske prepreke te moraju ukloniti takve prepreke koje sprečavaju klijente da:

(a)

raskinu ugovor o usluzi obrade podataka nakon isteka maksimalnog otkaznog roka i uspješnog dovršetka procesa promjene, u skladu s člankom 25.;

(b)

sklope nove ugovore s drugim pružateljem usluga obrade podataka koji pruža uslugu iste vrste;

(c)

prenesu klijentove podatke koji se mogu izvesti i klijentove digitalne resurse drugom pružatelju usluga obrade podataka ili na lokalnu infrastrukturu IKT-a, među ostalim i nakon iskorištavanja besplatne ponude;

(d)

u skladu s člankom 24., postignu funkcionalnu ekvivalentnost u korištenju novom uslugom obrade podataka u okruženju IKT-a drugog pružatelja usluga obrade podataka koji pruža uslugu iste vrste;

(e)

razdvoje, ako je to tehnički izvedivo, usluge obrade podataka iz članka 30. stavka 1. od drugih usluga obrade podataka koje pruža pružatelj usluga obrade podataka.

Članak 34.

Interoperabilnost u svrhu paralelnog korištenja uslugom obrade podataka

1.   Zahtjevi utvrđeni u članku 23., članku 24., članku 25. stavku 2. točki (a) podtočkama ii. i iv., točkama (e) i (f) i članku 30. stavcima od 2. do 5. također se primjenjuju mutatis mutandis na pružatelje usluga obrade podataka radi olakšavanja interoperabilnosti u svrhu paralelnog korištenja uslugom obrade podataka.

2.   Ako se usluga obrade podataka koristi paralelno s drugom uslugom obrade podataka, pružatelji usluga obrade podataka mogu nametnuti naknade za izlaz podataka, ali samo u svrhu prebacivanja nastalih troškova za izlaz podataka i bez premašivanja takvih troškova.

Članak 36.

Bitni zahtjevi u pogledu pametnih ugovora za izvršavanje sporazumâ o dijeljenju podataka

1.   Prodavatelj aplikacije u kojoj se koriste pametni ugovori ili, ako takav prodavatelj ne postoji, osoba čija trgovačka, poslovna ili profesionalna djelatnost uključuje uvođenje pametnih ugovora za druge u kontekstu izvršavanja sporazuma o stavljanju podataka na raspolaganje ili njegova dijela osigurava da ti pametni ugovori ispunjavaju sljedeće bitne zahtjeve:

(a)

stabilnost i kontrola pristupa radi osiguravanja da je pametni ugovor osmišljen tako da omogućuje mehanizme kontrole pristupa i vrlo visok stupanj stabilnosti kako bi se izbjegle funkcionalne pogreške i postigla otpornost na manipulaciju trećih strana;

(b)

sigurno okončanje i prekid radi osiguravanja da postoji mehanizam za okončanje kontinuiranog izvršavanja transakcija i da pametni ugovor uključuje interne funkcije kojima se ugovor može vratiti na početne postavke ili mu se može narediti da zaustavi ili prekine izvršavanje operacije, a posebno kako bi se izbjegla buduća slučajna izvršenja;

(c)

arhiviranje i kontinuitet podataka radi osiguravanja, u okolnostima u kojima se pametni ugovor mora raskinuti ili obustaviti, da postoji mogućnost za arhiviranje podataka o transakcijama, logike pametnog ugovora i koda radi vođenja evidencije o prijašnjim operacijama provedenima na podacima (mogućnost revizije);

(d)

kontrola pristupa radi osiguravanja da je pametni ugovor zaštićen strogim mehanizmima kontrole pristupa na razini upravljanja i na razini pametnih ugovora; i

(e)

dosljednost radi osiguravanja dosljednosti s uvjetima sporazuma o dijeljenju podataka koji se izvršava pametnim ugovorom.

2.   Prodavatelj pametnog ugovora ili, ako takav prodavatelj ne postoji, osoba čija trgovačka, poslovna ili profesionalna djelatnost uključuje uvođenje pametnih ugovora za druge u kontekstu izvršavanja sporazuma o stavljanju podataka na raspolaganje ili njegova dijela provodi ocjenjivanje sukladnosti u cilju ispunjenja bitnih zahtjeva utvrđenih u stavku 1. te, nakon ispunjenja tih zahtjeva, izdaje EU izjavu o sukladnosti.

3.   Sastavljanjem EU izjave o sukladnosti prodavatelj aplikacije u kojoj se koriste pametni ugovori ili, ako takav prodavatelj ne postoji, osoba čija trgovačka, poslovna ili profesionalna djelatnost uključuje uvođenje pametnih ugovora za druge u kontekstu izvršavanja sporazuma o stavljanju podataka na raspolaganje ili njegova dijela odgovorni su za usklađenost s bitnim zahtjevima utvrđenima u stavku 1.

4.   Smatra se da pametni ugovor koji udovoljava usklađenim normama ili njihovim relevantnim dijelovima, na koje su upućivanja objavljena u Službenom listu Europske unije, ispunjava bitne zahtjeve utvrđene u stavka 1. u mjeri u kojoj su ti zahtjevi obuhvaćeni takvim usklađenim normama ili njihovim dijelovima.

5.   Komisija u skladu s člankom 10. Uredbe (EU) br. 1025/2012 traži od jedne europske organizacije za normizaciju ili više njih da izrade usklađene norme koje ispunjavaju bitne zahtjeve utvrđene u stavku 1. ovog članka.

6.   Komisija može provedbenim aktima donijeti zajedničke specifikacije koje obuhvaćaju neke od bitnih zahtjeva utvrđenih u stavku 1. ili sve takve zahtjeve ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

Komisija je u skladu s člankom 10. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1025/2012 zatražila od jedne europske organizacije za normizaciju ili više njih da izradi usklađenu normu koja ispunjava bitne zahtjeve utvrđene u stavku 1. ovog članka te:

i.

zahtjev nije prihvaćen;

ii.

usklađene norme koje se odnose na taj zahtjev nisu dostavljene u roku određenom u skladu s člankom 10. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1025/2012; ili

iii.

usklađene norme nisu u skladu sa zahtjevom; i

(b)

upućivanje na usklađene norme koje obuhvaćaju relevantne bitne zahtjeve utvrđene u stavku 1. ovog članka nije objavljeno u Službenom listu Europske unije u skladu s Uredbom (EU) br. 1025/2012 niti se objava takvog upućivanja očekuje u razumnom roku.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 46. stavka 2.

7.   Prije izrade nacrta provedbenog akta iz stavka 6. ovog članka Komisija obavješćuje odbor iz članka 22. Uredbe (EU) br. 1025/2012 da smatra da su uvjeti iz stavka 6. ovog članka ispunjeni.

8.   Pri izradi nacrta provedbenog akta iz stavka 6. Komisija uzima u obzir savjete EDIB-a i stajališta drugih relevantnih tijela ili stručnih skupina te se na odgovarajući način savjetuje sa svim relevantnim dionicima.

9.   Smatra se da prodavatelj pametnog ugovora ili, ako takav prodavatelj ne postoji, osoba čija trgovačka, poslovna ili profesionalna djelatnost uključuje uvođenje pametnih ugovora za druge u kontekstu izvršavanja sporazuma o stavljanju podataka na raspolaganje ili njegova dijela koji udovoljava zajedničkim specifikacijama utvrđenima provedbenim aktima iz stavka 6. ili njihovim dijelovima ispunjavaju bitne zahtjeve utvrđene u stavku 1. u mjeri u kojoj su ti zahtjevi obuhvaćeni takvim zajedničkim specifikacijama ili njihovim dijelovima.

10.   Ako europska organizacija za normizaciju usvoji usklađenu normu te je predloži Komisiji u svrhu objavljivanja upućivanja na tu usklađenu normu u Službenom listu Europske unije, Komisija ocjenjuje usklađenu normu u skladu s Uredbom (EU) br. 1025/2012. Ako se u Službenom listu Europske unije objavi upućivanje na usklađenu normu, Komisija stavlja izvan snage provedbene akte iz stavka 6. ovog članka ili njihove dijelove koji obuhvaćaju iste bitne zahtjeve kao što su oni obuhvaćeni tom usklađenom normom.

11.   Ako država članica smatra da zajednička specifikacija ne ispunjava u potpunosti bitne zahtjeve utvrđene u stavku 1., ona o tome obavješćuje Komisiju dostavljanjem detaljnog objašnjenja. Komisija ocjenjuje to detaljno objašnjenje te može, ako je to primjereno, izmijeniti provedbeni akt kojim se utvrđuje dotična zajednička specifikacija.

POGLAVLJE IX.

PROVEDBA I IZVRŠAVANJE

Članak 40.

Sankcije

1.   Države članice utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju na povrede ove Uredbe i poduzimaju sve potrebne mjere radi osiguranja njihove provedbe. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

2.   Države članice do 12. rujna 2025. obavješćuju Komisiju o tim pravilima i mjerama te je bez odgode obavješćuju o svim naknadnim izmjenama koje na njih utječu. Komisija redovito ažurira i održava lako dostupan javni registar tih mjera.

3.   Države članice uzimaju u obzir preporuke EDIB-a i sljedeće netaksativne kriterije za izricanje sankcija za povrede ove Uredbe:

(a)

prirodu, težinu, opseg i trajanje povrede;

(b)

sve mjere koje je poduzela strana koja je počinila povredu kako bi ublažila ili popravila štetu prouzročenu povredom;

(c)

sve prethodne povrede koje je počinio počinitelj povrede;

(d)

financijske koristi koje je počinitelj stekao ili gubitke koje je izbjegao zbog povrede, u mjeri u kojoj se takve koristi ili gubici mogu pouzdano utvrditi;

(e)

sve ostale otegotne ili olakotne okolnosti koje su primjenjive na konkretni slučaj;

(f)

godišnji promet počinitelja povrede u prethodnoj financijskoj godini u Uniji.

4.   Za povrede obveza utvrđenih u poglavljima II., III. i V. ove Uredbe nadzorna tijela odgovorna za praćenje primjene Uredbe (EU) 2016/679 mogu u okviru svoje nadležnosti izreći upravne novčane kazne u skladu s člankom 83. Uredbe (EU) 2016/679 do iznosa iz članka 83. stavka 5. te uredbe.

5.   Za povrede obveza utvrđenih u poglavlju V. ove Uredbe Europski nadzornik za zaštitu podataka može u okviru svoje nadležnosti izreći upravne novčane kazne u skladu s člankom 66. Uredbe (EU) 2018/1725 do iznosa iz članka 66. stavka 3. te uredbe.


whereas
keyboard_arrow_down