(2) Člankom 26.
stavcima 1.
i 2.
Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) predviđeno je da Unija usvaja mjere s ciljem uspostave ili osiguranja funkcioniranja unutarnjeg tržišta, koje obuhvaća područje bez unutarnjih granica na kojem je osigurano slobodno kretanje robe i usluga. Člankom 169.
stavkom 1.
i člankom 169.
stavkom 2.
točkom (a) UFEU-a predviđeno je da Unija doprinosi ostvarivanju visokog stupnja zaštite potrošača mjerama usvojenima na temelju članka 114.
UFEU-a u kontekstu ostvarivanja unutarnjeg tržišta.
Ovom se Direktivom nastoji postići odgovarajuća ravnoteža između ostvarivanja visokog stupnja zaštite potrošača i promicanja konkurentnosti poduzeća, uz istodobno osiguravanje poštovanja načela supsidijarnosti.
- = -
(11) Ovom bi se Direktivom trebala utvrditi zajednička pravila o određenim zahtjevima u vezi s ugovorima između trgovaca i potrošača o isporuci digitalnog sadržaja ili digitalne usluge.
U tu bi svrhu trebalo u potpunosti uskladiti pravila o usklađenosti digitalnog sadržaja ili digitalne usluge s ugovorom, pravnim sredstvima za slučaj neusklađenosti ili neisporuke te načinima izvršavanja tih pravnih sredstava, kao i o preinaci digitalnog sadržaja ili digitalne usluge.
Potpuno usklađena pravila o nekim bitnim elementima potrošačkog ugovornog prava olakšala bi poduzećima, posebno MSP-ovima, da svoje proizvode ponude u drugim državama članicama.
Zahvaljujući potpuno usklađenim ključnim pravilima potrošačima bi se omogućio visoki stupanj zaštite i veća dobrobit.
Države članice ne smiju u okviru područja primjene ove Direktive utvrđivati daljnje formalne ili materijalne zahtjeve.
Na primjer, države članice ne bi smjele predvidjeti pravila o prebacivanju tereta dokazivanja koja su različita od onih predviđenih ovom Direktivom ni obvezu potrošača da obavijesti trgovca o neusklađenosti u određenom roku.
- = -
(15) Države članice trebale bi također i dalje moći slobodno, na primjer, uređivati prava ugovornih strana da uskrate ispunjenje svojih obveza ili njihova dijela dok druga ugovorna strana ne ispuni svoje obveze.
Primjerice, države članice trebale bi moći slobodno urediti pitanje ima li potrošač, u slučaju neusklađenosti, pravo uskratiti plaćanje cijene ili njezina dijela, sve dok trgovac ne uskladi digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu, ili pitanje ima li trgovac pravo zadržati svaki povrat iznosa koji duguje potrošaču nakon raskida ugovora sve dok potrošač ne ispuni obvezu predviđenu ovom Direktivom i vrati materijalni nosač podataka trgovcu.
- = -
(17) Definicijom potrošača trebalo bi obuhvatiti fizičke osobe koje djeluju izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.
Međutim, države članice trebale bi također i dalje moći slobodno, u slučaju ugovora s dvojnom svrhom, ako je ugovor sklopljen u svrhu koja je djelomično u okviru i djelomično izvan okvira trgovačke djelatnosti koju osoba obavlja, a svrha trgovačke djelatnosti ograničena je i ne prevladava u cjelokupnom kontekstu ugovora, odrediti bi li tu osobu, i pod kojim uvjetima, također trebalo smatrati potrošačem.
- = -
(43) Pojam funkcionalnosti trebalo bi razumjeti kao da se odnosi na načine na koje se digitalni sadržaj ili digitalna usluga mogu upotrijebiti.
Na primjer, izostanak ili prisutnost tehničkih ograničenja poput zaštite putem upravljanja digitalnim pravima ili regionalnog kodiranja mogli bi utjecati na mogućnost digitalnog sadržaja ili digitalne usluge da izvrše sve svoje funkcije s obzirom na njihovu svrhu.
Pojam interoperabilnosti odnosi se na to mogu li, i u kojoj mjeri, digitalni sadržaj ili digitalna usluga funkcionirati s hardverom ili softverom drukčijim od onih s pomoću kojih se obično koriste digitalni sadržaj ili digitalne usluge iste vrste.
Uspješno funkcioniranje moglo bi, na primjer, uključivati mogućnost digitalnog sadržaja ili digitalne usluge da razmjenjuje informacije s takvim drugim softverom ili hardverom i da koristi razmijenjene informacije.
- = -
(56) Digitalni sadržaj ili digitalne usluge potrošačima se mogu isporučivati jednokratnom isporukom, primjerice kada potrošači preuzmu e-knjigu i pohrane je na svojem osobnom uređaju.
Slično tome, isporuka se može sastojati od niza takvih pojedinačnih isporuka, primjerice kada potrošači svaki tjedan dobiju poveznicu za preuzimanje nove e-knjige.
Ova kategorija digitalnog sadržaja ili digitalne usluge razlikuje se po tome što razdoblje u kojem potrošači mogu koristiti digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu ili im pristupati nije ograničeno.
U takvim bi se slučajevima usklađenost digitalnog sadržaja ili digitalne usluge trebala procijeniti u trenutku isporuke te bi stoga trgovac trebao biti odgovoran samo za neusklađenost koja postoji u trenutku jednokratne isporuke ili pojedinačne jednokratne isporuke.
Radi osiguravanja pravne sigurnosti, trgovci i potrošači trebali bi moći računati na ujednačeno najkraće razdoblje tijekom kojeg bi trgovac trebao odgovarati za neusklađenost.
U vezi s ugovorima kojima je predviđena jednokratna isporuka ili niz pojedinačnih isporuka digitalnog sadržaja ili digitalne usluge, države članice trebale bi osigurati da su trgovci odgovorni tijekom razdoblja od najmanje dvije godine od trenutka isporuke, ako je u okviru njihova nacionalnog prava trgovac odgovoran samo za svaku neusklađenost koja postane očita u određenom razdoblju nakon isporuke.
- = -
(59) Trgovac je, s obzirom na posebnu prirodu i visoku složenost digitalnog sadržaja i digitalnih usluga, kao i zbog svojeg boljeg poznavanja i pristupa stručnim znanjima, tehničkim informacijama i visokotehnološkoj pomoći, vjerojatno taj koji može bolje znati od potrošača zašto digitalni sadržaj ili digitalna usluga nisu isporučeni ili nisu usklađeni.
Trgovac vjerojatno može i bolje procijeniti je li neisporuka ili neusklađenost izazvana nekompatibilnošću digitalnog okružja potrošača s tehničkim zahtjevima digitalnog sadržaja ili digitalne usluge.
Stoga u slučaju spora, iako potrošač treba dokazati da digitalni sadržaj ili digitalna usluga nisu usklađeni, on ne bi morao dokazivati da je neusklađenost postojala u trenutku isporuke digitalnog sadržaja ili digitalne usluge ili, ako je riječ o kontinuiranoj isporuci, za vrijeme trajanja ugovora.
- = -
(60) Ne dovodeći u pitanje temeljno pravo na zaštitu privatnog života, uključujući povjerljivost komunikacije i zaštitu osobnih podataka potrošača, potrošač bi s trgovcem trebao surađivati kako bi trgovac mogao provjeriti je li uzrok neusklađenosti zapravo digitalno okružje potrošača, koristeći se tehnički raspoloživim sredstvima koja su najmanje nametljiva za potrošača.
To se često čini tako da se trgovcu dostave automatski generirana izvješća o incidentima ili pojedinosti o internetskoj vezi potrošača.
Samo u iznimnim i propisno obrazloženim okolnostima kada, unatoč najboljoj upotrebi svih ostalih sredstava, to ni na koji drugi način nije moguće, od potrošača se može zahtijevati da odobre virtualni pristup svojem digitalnom okružju.
Međutim, ako potrošač ne surađuje s trgovcem, a potrošač je bio obaviješten o posljedicama nesuradnje, potrošač bi trebao dokazati ne samo da digitalni sadržaj ili digitalna usluga nisu usklađeni, nego i to da digitalni sadržaj ili digitalna usluga nisu bili usklađeni u trenutku isporuke digitalnog sadržaja ili digitalne usluge ako je ugovorom predviđena jednokratna isporuka ili niz pojedinačnih isporuka ili, ako je ugovorom predviđena kontinuirana isporuka tijekom određenog razdoblja, za vrijeme trajanja ugovora.
- = -